Дискусије : Авијација

 Коментар
Pitanje za Dedala
M80
06. јануар 2011. у 14.18
Zašto putnicki avioni npr. kada prilaze za sletanje ili kada krstare imaju malo podignut napadni ugao. Izgleda kao da je nos aviona malo podignut.
climb
06. јануар 2011. у 18.43
Hristos se rodi!

Evo ako smem ja da probam dok ne dodje Herr Cpt.

Mala brzina

Dedal
(Capt.)
06. јануар 2011. у 22.15
Kratko pitanje a zahteva veoma kompleksan odgovor.
Ali, da ga „skratim” :)

Da pocnemo sa Cruise fazom leta putnickih aviona.
Konstrukcijski, krilo je fiksno vezano za trup aviona, pod prethodno proracunatim i dizajniranim napadnim uglom (napadni ugao krila), a prema zahtevima performansi i nameni aviona. Taj se ugao tokom leta ne može menjati na drugi način, osim promenom napadnog ugla celog aviona (napadni ugao aviona). Treba razumeti da su putnicki avioni veoma dugacki a da imaju samo jednu tacku (centar tezista) oko koje sve sile deluju. Ta se tacka nacelno nalazi u preseku osa krila i trupa aviona, i definisana je u Weight and Ballance Manualu za svaki avion a u svrhu proracuna balansa aviona za svaki let pojedinacno. Balans aviona je od izuzetne vaznosti, primarno po bezbednost, a zatim i po ekonomicnost i konfor leta.
Pre svakog leta se radi proracun balansa i raspored putnika i tereta (a i goriva) tako da se isti uklopi u grafikon koji daje njegove dozvoljene granice.
Treba, međutim, razumeti da se i prevobitno utvrdjenoi balans aviona neprestano menja tokom leta, a zbog raznovrsnih razloga (potrosnja goriva, premestaj keteringa i servis hrane tokom leta, pa čak i setnja putnika posade i putnika duz uzduzne ose). Sve to treba na neki način kompenzovati. Koriste se razlicite „taktike”, od balansiranja gorivom (neki avioni, A 330, A 380, B 747, Concorde, imaju gorivo smesteno u repu a koje se prepumpavanjem koristi za održavanje balansa u dozvoljenim granicama). Taj način je dobar jer se vrsi „neaerodinamicno” balansiranje i ne povecava se sila otpora.
Drugi način je trimovanje serijom automatskih i manualnih trimera, koje se neprestano odvija tokom leta, a utice na promenu napadnog ugla aviona. Naravno, balansiranje gorivom nikako ne iskljucuje i trimovanje.
Veci napadni ugao tokom krstarenja (unutar limita) ima za posledicu veci otpor i povecanu potrosnju goriva. Smatra se da ugao od +1 stepen (iznad horizonta) predstavlja prosecan idealan ugao.
Bilo kakva oscilacija balansa VAN propisanih vrednosti može biti kriticna po bezbednost leta.

Prilikom prilaza, avioni koji imaju ugradjene flapsove kao mehanizam za smanjivanje sletne brzine, održavaju negativan ugao aviona (zbog aerodinamickog uticaja flapsa), mada je njihova prilazna poutanja i dalje u okviru zahtevane (oko 3 stepena ugla prilazne putanje).
Avioni sa ugradjenim pretkrilcima (slotovima) pored flapsova imaju dodatni uzgon i mogućnost smanjenja brzine, ali i povecani napadni ugao aviona, iako ugao prilaza ostaje isti.
Tako se kod velikih putnickih avion vidi da im je napadni ugao tokom prilaza pozitivan, iako je sama putanja aviona u poniranju. Prosecan napadni ugao putnickih aviona tokom faze prilaza je oko + 2 stepena.
Verujem da ima kvalifikovanih diskutanata da dopune ovo moje objašnjenje.
A možda vas i smorih :(
mrsolj1971
(veterinar)
06. јануар 2011. у 22.46
Svaka cast, Dedale, kratko i jasno.

Srdacan pozdrav.
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
06. јануар 2011. у 23.30
Kratko? :)
Vindi
(mlaznicar)
07. јануар 2011. у 01.12
Hvala puno.

A sad da cekamo ovog bubuljicavog abcd-a da nam da i neke detalje. Covek ne zna šta će od pameti i obavestenosti.
NVuk
07. јануар 2011. у 05.37
Znajuci za weight&balance iz pilotske skole jer sam nekad davno poceo na 152ci (stigao samo do prvog solo leta pa nestalo $$$), cudila me praksa nekih avio kompanija.

Dacu primer: SAS deli kabinu na lokalnim EU letovima na biznis/prvu, zatim flex-economy sto je veci deo sredine, i poslednjih par redova neka strict-economy gde sam placas klopu, nikakve promene karte nisu dozvoljene itd.

Svi redovni putnici normalno uzimaju ovo poslednje i avion izgleda ovako: 4-5 putnika rastrkano u prih 4-5 redova, Još desetak u sledećih 15tak redova. 35 nagurano bez praznog mesta u poslednjih 7-8 redova.

Kako je ovo moguće?? Jednom sam i pitao i tražio da nas rasporede na prazna sedista (bilo bi i komfornije) i ne moraju naravno da nam daju hranu. Kažu ne može.

U pitanju je poluprazan avion - možda trecina sedista ukupno uzeta, svi sa evenutalno rucnim prtljazima (kofercici koji su im takođe iznad glava tu u repu aviona), EU weekend commuters bez velikih kofera koji idu dole.

Cime ovi rade re-balans? Let je oko 2 sata, avion 100-120 mesta, dakle kolicina i tezina goriva nije prevelika.
NVuk
07. јануар 2011. у 05.40
Da li je moguće da se radije oslanjaju na trimere i trose puno vise goriva, zagadjuju okolinu, samo da ne bi „jeftinim” putnicima dali veću ugodnost i tako ih naterali da sledeći put možda plate vise?

Idiotarija.
climb
07. јануар 2011. у 06.24
Ovo sve stoji, ali ja i dalje mislim da je u prilazu AoA veci zbog manje brzine aviona.
Leonardo1
(ing.)
07. јануар 2011. у 13.28
Pozdrav svima,
Dedal je uglavnom odgovrio na pitanje. Normalno, uvek ima šta da se doda.
Pitanje je bilo o napadnom uglu tokom prilaza i krstarenja. Ovde postoji mogućnost zabune. Jedno je ugao koji uzduzna osa aviona čini sa linijom horizonta (zamišljenom horizontalnom linijom koja je u nastavku piste) a drugo je napadni ugao aviona (aerodinamicki napadni ugao, ugao između uzduzne ose aviona i pravca vazdusnih strujnica).
Aerodinamicki napadni ugao kod sletanja je uvek povecan zbog smanjenje brzine tako da se povecanjem napadnom ugla ostvaruje dovoljan uzgon. Uzgon se takođe povecava koriscenjem zakrilaca (flaps) i predkrilaca (slats).
Ugao aviona (uzduzne ose) prema horizontu zavisi od mehanizacije krila (Dedal je to objasnio). Ako se koriste samo zakrilca avion ima negativan ugao prema zemlji (horizontu). Ako se koriste i predkrilca avion ima pozitivan ugao prema zemlji. aerodinamicko objašnjenje za to je malo opsirnije, pa ću to preskociti.

Pozdrav
CTEBA
(penzioner)
07. јануар 2011. у 15.44
Исправите ме ако грешим али мислим да би нај простије објашњење било да је за слетање најбољи угао између путање авиоана и писте 3 степена.
При слетању улогу играју брзина авиона угао слетања и гравитациона сила.
Када авион лети ваздух који прелази преко крила због аеродинамике држи авион у лету.
При слетању брзина је мања и самим тим мања је и количина ваздуха која прелази преко крила и авион се спушта.
Повећањем угла због аеродинамике авион тежи да се уздигне и тиме кнтра балансира гравитацију и авион се спушта контролисано.
Није пилотско објашњење већ проста физика.
mrsolj1971
(veterinar)
07. јануар 2011. у 18.19
Stevo, hteo si reci „cista fizika” ne „prosta fizika”, daleko od toga da je ovo prosto, verovatno sledi iz komplikovanih inzenjerisjkih proracuna, ali sve vi svi sazeli i objasnili lepo i jasno, tako da i laik može da stekne dobru predstavu šta se dogadja pri sletanju.

Pozdrav
CTEBA
(penzioner)
07. јануар 2011. у 19.27
Па и није баш тако компликовано.
Лако може да се провери.
Рецимо ако сте негде на плажи (или у кади са водом) гурајте руку кроз воду.
Ако је права иде лагано и право, ако је шака окренута ка на доле вуче руку на доле а ако је шака окренута на горе вуче руку ка површини.
Исто принцип важи и за авион.
Ако је нос авиона при слетању окренут ка горе, због аеродинамике тежи да се уздигне али због недовољне брзине не може јер га гравитација вуче на доле.
Зависно колико је пилот добар и искусан и слетање је боље или горе.
Чини ми се да је слетање нај тежа ствар да се научи када се учи летење баш због овога.
Dedal
(Capt.)
07. јануар 2011. у 22.58
Hajde da se prvo slozimo da svi znamo sledeće:
- Avion u vazduhu održavaju krila koja su u poprecnom preseku tako oblikovana da je gornja strana vise zaobljena pa samim tim i putanja koju vazdusna čestica treba da predje preko nje je duza u odnosu na donju. Kada se krilo nadje u vazdusnoj struji, vazduh koji struji preko gornje strane mora da predje duzi put od onoga koji struji sa donje. Po Bernulijevom zakonu (http://en.wikipedia.org/wiki/Bernoulli's_principle) povecanje brzine smanjuje pritisak, i obratno. VEOMA UPROSTENO, krilo ima uzgon upravo zbog toga: pritisak vazduha sa gornje strane krila je nizi od pritiska sa donje strane istog. Pritisak tezi da se izjednaci i kao posledica celo krilo se pomera navise. Tacka.
- Postoje razne „mehanizacije” krila, odnosno pokretni i nepokretni delovi koji služe za povecanje, smanjenje ili neutralizovanje uzgona. Te povrsine su deo KOMANDI AVIONA (ne iskljucujuci i fiksne, ali još uvek aerodinamicke uredjaje, kao fiksni trimeri, fiksna pretkrilca i ostalo).
- Da bi se avion održavao u vazduhu, NEOPHODNO je da se ispune sledeći uslovi:
1. Sila uzgona mora biti identicna sili teze. Te dve sile deluju u istom pravcu ali obrnutom smeru.
2. Sila potiska mora biti jednaka sili otpora. I te dve sile deluju po istom principu.
- Trup aviona (sa aerodinamicke tacke gledista) je samo otpor i uredjaj koji će povezati osnovne aerodinamicke povrsine aviona: Krila, Horizontalni Stabilizator i Vertikalni Stabilizator. Od ugla pod kojim je krilo (fiksno) povezano za trup, u osnovi zavisi i „ugao aviona” o kojem je ovde reč.
- Ugao aviona zavisi, ne samo od konstrukcijskog napadnog ugla krila, već i od brzine, odnosa i polozaja horizontalnog stabilizatora, odnosa snage i sile teze aviona (penjanje ili poniranje), i ostalih faktora.
- U svom prethodnom objašnjenju sam se vodio pretpostavkom da avion leti odredjenom PREDVIDJENOM brzinom u horizontalnom letu, isto kao i u prilazu. NARAVNO Da će PROMENA BRZINE, ILI PROMENA UGLA U PENJANJE ILI PONIRANJE PROMENITI NAPADNI UGAO AVIONA, ALI JE TO JEDNACINA SA PUNO NEPOZNATIH.
Svaki avion, od najmanjih do najvecih putnickih ima standardne brzine za krstarenje, koje se u principu svode na HIGH SPEED (kada je bitno da se postigne sto krace vreme leta, bez obzira na potrosnju goriva), NORMAL SPEED (ova su dva odnosa u najboljem komercijalnom balansu), i LONG RANGE (kada je bitna daljina koju avion može da predje sa datom kolicinom goriva, a vreme nije faktor od značaja).
E SAD: Ako uzmemo u obzir da su ispunjeni gornji uslovi, da avion krstari predvidjenom brzinom, da su sve sile u balansu i da nema usporenja, ubrzanja, promene visine... ugao aviona će biti kako je opisano u mom prvom postu.
Ako primenimo na prilaz, i ZAKUCAMO prilazni ugao aviona u odnosu na sletnu povrsinu na standardnih 3 stepena, i brzinu na standardnu prilaznu brzinu aviona 1.3 VS, onda će napadni ugao aviona biti kako sam opisao u svom prvom postu.

Nemojmo mesati aero i hidro dinamiku.

i na kraju: ako kosntruktor želi, može postaviti konstrukcijski ugao krila tako da ugao aviona u odnosu na horizont u tiku leta bude i +20 stepeni, a da sve prethodno navedeno vazi. Ugao trupa aviona je samo posledica kompleksne aerodinamike i zakona fizike.

Horizontalna povrsina repa ima primarnu ulogu u održavanju napadnog ugla i balansa aviona.
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
08. јануар 2011. у 00.21
Sve krace i krace. ;)
Dedal
(Capt.)
08. јануар 2011. у 00.25
Izvini, reci slobodno ako te nervira
CTEBA
(penzioner)
08. јануар 2011. у 08.39
Нико не оспорава све ово што је написано нити да је Ваше знање на завидном нивоу.
Све што сам покушао је да упростим одговор тако да свако од нас ко и без знања аеродинамике може да бар донекле разуме зашто је „нос” авиона окренут ка горе када слеће.
Значи умањена брзина и притисак на горњи део крила је већи,силе земљине теже је иста и авион се спушта.
Ако се „нос” авиона мало уздигне мења се угао осе авиона у односу на писту (угао слетања је исти) што доводи до тежње авиона да се уздигне и самим тим успорава спуштање на ниже.
Ако би „нос” авиона био окренут ка писти авион би далеко брже летео ка земљи.
Пример са водом је чисто упоређење да би неко моогао да види разлику кретања ако је предмет окренут ка доле или горе.
Dedal
(Capt.)
08. јануар 2011. у 09.03
Stevo,
Ni na koji način nisam zeleo da vas uvredim ili podcenim vas komentar. Samo sam dobio osecaj da bi trebalo dodatno da se pojasni. Ovo su diskusije, a ne predavanje, tako da svako ima pravo da diskutuje i iznese mišljenje, dokle god je to u granicama uljudnosti.
CTEBA
(penzioner)
08. јануар 2011. у 10.47
Ма какво вређање.
Није ми ни пало на памет да то и помислим.
Ваше објашњење је више него добро једино што сам хтео је да га упростим да би могао да га разуме и неко ко нема појма о аеродинамици или било чему.
Оригинално питање је било зашто је нос авиона уздигнут при слетању.
Ви сте одговорили веома прецизно и са доста техничких података.
Сад ипак и на овим дискусијама као и на многим другим појављују се и они који незнају много и о аеродинамици а и неким другим стварима.
Мој покушај објашњења је био уперен њима а не онима који знају.
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
08. јануар 2011. у 11.15
Dedal,

Moji komentari u vezi kratkoce su bili naravno sala. Nije lako ukratko objasniti slozene stvari. Ali kad sam se već zezao da probam da uprostim:

Prilikom slijetanja avion leti smanjenom brzinom, sto dovodi do pada uzgona, pa pilot podize nos da poveca uzgon.

Ne smijem dalje da neko ne kaže „E jes' skratio, svaka cas'” ;)
Dedal
(Capt.)
08. јануар 2011. у 11.46
Kod aviona bez slotova nos je ispod horizonta, tj napadni ugao je negativan.
climb
08. јануар 2011. у 18.33
pa to nije problem uvuces malo flaps-a i eto ga opet u plusu! :)
ima_dana
09. јануар 2011. у 04.29
Deda,svaka ti dala.

Konacno i na ovoj stranici da se ponovo pojavi jedna strucna diskusija.
CTEBA
(penzioner)
09. јануар 2011. у 18.18
Постоји исувише много разних типова авиона и сваки захтева различито слетање, узлетање а и лет.
Угао измећу носа авиона и писте зависи од односа површине крила и репа, да ли су крила напред или назад, дали има пропелер или је млазни, да ли га пропелер вуче (пропелер је напред) или га гура (пропелер назад), дали ветар дува на горе или на доле, са леве или десне стране, итд, итд, итд.
Ипак говоримо о просечном авиону који виђамо сваки дан како слеће или узлеће.
M80
10. јануар 2011. у 12.34
Dobro, zašto npr. DASH-8 kada je na sletanju ide sa spustenim nosem, CRJ 200 takođe ponire sa nosem na dole pa ga onda izravna ali puno puta ne sleti lepo nego ili gekne i gume ostave dim ili pliva iznad piste.

ERJ 145 prilazi sa nosem na gore.
climb
10. јануар 2011. у 13.22
za Dasha znam da ne sme preko 4° pitcha u nekim konfiguracijama da ne opali repom po pisti (procedura u jednoj kompaniji), verovatno je i kod ostalih koje si nabrojao sličan problem. Ima koji znaju to malo sa gasom da poprave pa slete mekse al ima i koji ne znaju... :)

Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
10. јануар 2011. у 22.01
Kad gledamo sa zemlje čini nam se da je u prilazu aerodromu nos vise podignut nego sto jeste. Evo nekoliko sletanja mlaznjaka gdje se bolje vidi.
http://tinyurl.com/cttxhm

http://tinyurl.com/nowwf4

http://tinyurl.com/2dy73d

CTEBA
(penzioner)
11. јануар 2011. у 09.12
Неки интересантни податци у вези са слетањем на Хитро аеродрому када се десио мањи удес због ветра са стране.

http://tinyurl.com/477urto

Према резултатима ветар је „гурнуо” авион баш у моменту када је брзина после слетања била између оне са којом се ефикасно управља са репом и оне када се употребљава точак или кочнице.
Мада кажу да нису сигурни да би све било у реду да је ишао мало брже или спорије у том моменту.
Оно што је интересантно је да по слетању постоји тај моменат када авион практично не може да се контролише.
Не знам да ли ово још увек важи јер су после овог малог удеса изменули неке ствари.
climb
12. јануар 2011. у 08.03
E ovo je jako zanimljivo, zanimljivije od ugla aviona u odnosu na pistu. :) Sad ja pitam kao mlad i neiskusan.

Koliko se secam iz performance ima Vmcg, Vmca i Vmcl.
Vmcg i Vmca se odnose manje vise na take off.

Šta je sa tim brzinama nakon sletanja u landing konfiguraciji? Tu nema neka egzaktna brojka. Upravo ovaj slučaj; ispod smo minimalne brzine za kontrolu kormilom pravca a još uvek iznad brzine za uspesno upravljanje nosnim tockom. Bas sam citao ovaj slučaj koji je Steva postavio, kao može se još pomoći diferencijalnim kocenjem levog i desnog stajnog trapa ali ono sto fali po meni je egzaktno ta maksimalna brzina aviona na pisti od koje se može upravljati tockom. Znači da ne bi doslo do te rupe u uravljivosti avionom ta maksimalna brzina mora biti veca od minimalne brzine upravljivosti aerodinamickim povrsinama odnosno kormilom pravca. Drugi problem je sto je za kormilo pravca relevantan IAS a za nose wheel steering GS pa se mora ostaviti i margina za nepovoljni ledjni vetar itd. Postoje li takvi testovi i ima li tih podataka negde u dokumentaciji aviona?

kratko pitanje, ocekujem kratak odgovor. :)

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.