Hajde da se prvo slozimo da svi znamo sledeće:
- Avion u vazduhu održavaju krila koja su u poprecnom preseku tako oblikovana da je gornja strana vise zaobljena pa samim tim i putanja koju vazdusna čestica treba da predje preko nje je duza u odnosu na donju. Kada se krilo nadje u vazdusnoj struji, vazduh koji struji preko gornje strane mora da predje duzi put od onoga koji struji sa donje. Po Bernulijevom zakonu (
http://en.wikipedia.org/wiki/Bernoulli's_principle) povecanje brzine smanjuje pritisak, i obratno. VEOMA UPROSTENO, krilo ima uzgon upravo zbog toga: pritisak vazduha sa gornje strane krila je nizi od pritiska sa donje strane istog. Pritisak tezi da se izjednaci i kao posledica celo krilo se pomera navise. Tacka.
- Postoje razne „mehanizacije” krila, odnosno pokretni i nepokretni delovi koji služe za povecanje, smanjenje ili neutralizovanje uzgona. Te povrsine su deo KOMANDI AVIONA (ne iskljucujuci i fiksne, ali još uvek aerodinamicke uredjaje, kao fiksni trimeri, fiksna pretkrilca i ostalo).
- Da bi se avion održavao u vazduhu, NEOPHODNO je da se ispune sledeći uslovi:
1. Sila uzgona mora biti identicna sili teze. Te dve sile deluju u istom pravcu ali obrnutom smeru.
2. Sila potiska mora biti jednaka sili otpora. I te dve sile deluju po istom principu.
- Trup aviona (sa aerodinamicke tacke gledista) je samo otpor i uredjaj koji će povezati osnovne aerodinamicke povrsine aviona: Krila, Horizontalni Stabilizator i Vertikalni Stabilizator. Od ugla pod kojim je krilo (fiksno) povezano za trup, u osnovi zavisi i „ugao aviona” o kojem je ovde reč.
- Ugao aviona zavisi, ne samo od konstrukcijskog napadnog ugla krila, već i od brzine, odnosa i polozaja horizontalnog stabilizatora, odnosa snage i sile teze aviona (penjanje ili poniranje), i ostalih faktora.
- U svom prethodnom objašnjenju sam se vodio pretpostavkom da avion leti odredjenom PREDVIDJENOM brzinom u horizontalnom letu, isto kao i u prilazu. NARAVNO Da će PROMENA BRZINE, ILI PROMENA UGLA U PENJANJE ILI PONIRANJE PROMENITI NAPADNI UGAO AVIONA, ALI JE TO JEDNACINA SA PUNO NEPOZNATIH.
Svaki avion, od najmanjih do najvecih putnickih ima standardne brzine za krstarenje, koje se u principu svode na HIGH SPEED (kada je bitno da se postigne sto krace vreme leta, bez obzira na potrosnju goriva), NORMAL SPEED (ova su dva odnosa u najboljem komercijalnom balansu), i LONG RANGE (kada je bitna daljina koju avion može da predje sa datom kolicinom goriva, a vreme nije faktor od značaja).
E SAD: Ako uzmemo u obzir da su ispunjeni gornji uslovi, da avion krstari predvidjenom brzinom, da su sve sile u balansu i da nema usporenja, ubrzanja, promene visine... ugao aviona će biti kako je opisano u mom prvom postu.
Ako primenimo na prilaz, i ZAKUCAMO prilazni ugao aviona u odnosu na sletnu povrsinu na standardnih 3 stepena, i brzinu na standardnu prilaznu brzinu aviona 1.3 VS, onda će napadni ugao aviona biti kako sam opisao u svom prvom postu.
Nemojmo mesati aero i hidro dinamiku.
i na kraju: ako kosntruktor želi, može postaviti konstrukcijski ugao krila tako da ugao aviona u odnosu na horizont u tiku leta bude i +20 stepeni, a da sve prethodno navedeno vazi. Ugao trupa aviona je samo posledica kompleksne aerodinamike i zakona fizike.
Horizontalna povrsina repa ima primarnu ulogu u održavanju napadnog ugla i balansa aviona.