Mahali smo rukama, nogama, trcali tamo ovamo...pripremali se. Moj razred nikad nije ucestvovao na sletu u Bgd. Danas se pitam cemu su sluzile radne akcije, sletovi, godina vojske, plus dvije sedmice na Manjaci nakon srednje skole.
Ali eto odosmo u Maribor sa tim vjezbama, valjda je neka proba bila. Mislim da sam bio drugi srednje. I probijajuci se kroz guzvu na stadionu sa jednom drugaricom uhvatih ju za ruku „da se ne izgubimo”. Probismo se, ona ne pusta ruku, a bogami nisam ni ja. I na sletu mi se desi prvo drzanje za ruku, koje je bilo drugacije nego kad te roditelji drže za ruku. Ne sjecam se imena ni kako izgleda, ali eto te tople ruke se sjecam. :)
Postoju pravo vrijeme za sve stvari. Pa je tako izgleda to vrijeme bilo za te stvari. Danas je za neke druge stvari.
Pjesma:
http://youtu.be/8CsX9eZI2Xc
