Zavisi o kojoj vrsti „starijih muških kolega” je reč.
Starije a i mlađe muške kolege, i to brojčano zastupljenije od ovih pomenutih, izložiće ti i iz vlastitog iskustva argumentivati kolika je zabluda i podmetačina „da žene nikad ne zaboravljaju”.
Nit su svi muškarci isti, niti su sve žene iste. Ali, moguće je problem dići na nivo opštevažećih principa.
Kako je to kompleksna tematika, zasad ću samo lapidarno zucnuti, a kad stignem, reći ću šta još imam.
Žene i muškarci nemaju šta da praštaju jedni drugima (da si ponovim: praštaju u SPC i svevišnji), te kako nemaju šta da praštaju - šta pa onda ima da zaboravljaju? Gde je tu elementarna, zdravorazumska ŽIVOTNA logika? Mislim logika iz REALNIH odnosa muškaraca i žena?!
Poptuno je prirodno da lovci love lovinu u svim godišnjim dobima, a da žene paze na ognjište i porod, kao i lovca kad dotekli klopu u kuću. Lovci se uvek druže sa lovcima, o svojim lovačkim uspesima i propastima razgovaraju isključivo u lovačkim kućama po nacionalnim parkovima u zemlji i inostranstvu.
Kao što su npr. bokseri poznati kao veoma pažljivi i na muški način nežni prema ženama, a i neopsorivi su i kao zaštitnici žena uvek i svuda (pa i nepoznatih na ulicama grada Čikaga), tako i njihova lojalnost onima sa kojima ONI HOĆE da žive ničim ne može biti dovedena u pitanje. Gospoda lovci ne paradiraju trofejima te vrste, oni se ponose trofejem kog imaju u kući. Ponose se takođe u sebi, bez parade, jer lovci nisu paraderi, odnosno pederi. Ovi drugi „nikad ne bi oprostili ženino neverstvo” ali ga po pravilu oprpaštaju oplavljivanjem od glave do pete i svakako NE razvodom ili prekidom veze sa nevernicom.
Moja su braća, i to većina od njih 20 i kusur krvno najbližih (preko 40 ako gledam ostala takođe krvno bliska kolena), vrhunski lovci. Žene su im srećne, ispunjene i nasmejane, oni takođe, jedino što njihove sestre koje umeju da drže jezik za zubima znaju poneku od tih lovačkih priča - zbog BRATSKE SOLIDARNOSTI, da ne bi pale u šake nekim njima nepoznatim lovcima, jer se zna šta oni u tim prilikama rade.
Golo sobaljivanje, i to ne vremenski dugotrajno, jer NE ŽELE da se ni na koji način emotivno vežu za SUBJEKAT sobaljivanja. Poštuju te devojke ili žene, vide u njima dame, ali ne žele nikakvu, a posebno ne dublju vezu.
Jer znaju koga su i zbog čega odabrali da je dovedu u naše kuće.
Ako žena umisli da je njoj dato da lovi, u mojoj lozi sleduje je podela bračne tekovine, ne konfiskuju joj se pokloni, ma koje novčane vrednosti dobijene pre sklapanja bračne zajednice (to po zakonu pripada ženi, ali moja se braća rukovode MORALOM koji je inače iznad svakog zakona), razgovor sa decom, pitanje sa kim žele da žive i prihvatanje ODLUKE DECE.
Žene mogu biti samo lovina ukoliko su im duhovni nišani podešeni na praštanje koje rađa nezaborav a onda nabijanje na nos šta je to vo imja Oca, i Sina, i Svjatogo Duha, Amin, nezaboravno oprostila. Lovina su samih sebe, uništitelj sebe i potomstva.
Za neke druge stvari, ako imaš argumente koji daju pokriće da RAZUMEŠ uzroke i posledice, a uvek su u kauzalnoj vezi,čim čovek RAZUME, nema šta da ZABORAVLJA. Razumevanje je ZBLIŽAVANJE a ono ne donosi nevolje NERAZUMEVANJA.
Evo kako to se osećaju i jedni i drugi - „matori muškarci” i žene koje ne zaboravljaju, jedna pesma sve opevala:
http://youtu.be/N_Iuag57OgQ
Potpuno odsustvo dostojanstva ličnosti i integriteta ljduskog bića znanog po nadimku čovek. I patetika i romantika cuzamen. Savršena pesma.