Дискусије : Нови Сад

 Коментар
Bogavac - dunav, leta gospodnjeg 98
Istina77
(ma...)
28. септембар 2013. у 12.49
Legenda ove diskusije, nekad...

Gde je on sada, ko zna ? Da li još uvek zabacuje duboko udice i vara ribe dok slatko drema u svojoj kabini u svom brodicu ,ili je, ne daj Boze, među zvezdama pa na nam namigne kad god ga se setimo.
A setimo ga se često.

PRVO

DUNAV LETA GOSPODNJEG 98.
bogavac - Aug 27, 1998 03:58

SLICICE SA REKE
I B R O D O V I

1. Kanalci
Pojavise se neki novi brodovi na Dunavu, dugi, uski, plitko gaze i ne guraju barze.
Masine su im tihe, ali izgleda snažne, posto plove brzo.
Inače su u pravilu crni sa belim komandnim mostom, ulickani izglancani, i u pravilu sa nemackom zastavom.
Tiho se prikradu, brzo prodju i ne prave velike talase, tako da su odmah prirasli za srce dunavskim camdzijama, jer im ne lupaju camce.
Raspitasmo se šta je to, kad ispade, da je to flota koja jedino može da prođe kroz novi
kanal Rajna-Majna-Dunav, prema tome novi gosti, pa dobro dosli u naše vode.
Cudno je da su racionalni Nemci utrosili 1,5 stolece, da bi izgradili kanal, kroz koji mogu da
prodju jedino brodovi, koji svojim kapacitetom izgledaju smesno na Dunavu, ali mi je milo sto eto i oni imaju promasenu investiciju.

2. Tuta Bugarin

Predvecerje, zabacujem varalicu duz obale, ne bi li prevario nekog smudja, kad odozdo čujem brundanje snaznih motora, bez mehanickih zvukova i tan!@#$nja, nekako priguseno ali mocno, odaje snagu.
Neću da se osvrnem, nego da po zvuku pogodim koji je to snagator, posto ih uglavnom već poznajem.
Prva misao da je neka od belih ladja, otpada, jer one su nekako tise, a onda mi sine da to može biti jedino Tuta Bugarin.
Osvrnem se i tačno- on je.
To je za Dunav pravo cudo od broda, ima dva trupa (katamaran), spojena platformom i komandnim mostom na krmi, beskonacno dugacak i strasno sirok.
To je jedna vrsta recnog trajekta, koji vozi slepere i kontejnere uzvodno i nizvodno, uglavnom Nemacke i Austrijske, put Bliskog istoka i nazad.
Ima ih tri, nose razlicita imena, ali kod nas svi nose isto ime: Tuta Bugarin.
Zeleni, sa belim mostom, siroki i dugi, mrzimo ih jer prave velike talase, ali šta da se radi.
Pitam se samo, kako su se bas Bugari toga setili, a gde je nasa cuvena recna flota, nekad najveca na Dunavu.

3. Amadeus

Rano jutro na reci, sunce tek izviruje iznad topola na drugoj obali, svezina i mir.

Bucovi kucaju u prozore na mom brodicu, zovu, pa hajde da ih ne razocaram, znam da nijedan neće da zagrize, ali red je pokusati.
Tek sto sam izasao na sprud, niz vodu se tiho i dostojanstveno spusta

Amadeus.
Ljudi, to treba videti.
To je brod, koji je ocito zamislio i izgradio istinski umetnik, covek od duha i osecanja za lepotu.
Po svojoj koncepciji predstavlja nešto sasvim novo u odnosu na dosadasnje ideje o gradnji brodova na Dunavu, naročito one Ruske bele ladje.
Dug je po mojoj proceni do 100 metara, sirok oko 20 metara, ali nije stvar u velicini, nego u konstrukciji. Na koritu, od koga se vidi samo par metara pramca, izgradjena je četvrtasta kutija visine četiri sprata, koja sirinom premasuje korito za po metar sa svake strane, tako da nema paluba okolo kabina. Sve je
zatvoreno i ocigledno klimatizovano, jer otvoren prostor je jedino na krovu, gde se seta, sedi ili kupa u bazenu. Nema dimnjaka, nema jarbola, nema komandnog mosta, sve je integrisano u tu kostrukciju pravougaonog oblika, naravno sa zaobljenim uglovima.
Poenta je u tome, sto je čitava stvar izvedena u staklu plavkasto-zelenkaste boje, tako da je pred vama na reci ogroman kristal boje reke, preko kojeg samo mestimicno prolaze bele linije konstrukcije.
Na sredini broda je simbolično napravljen veliki polukrug belim, koji predstavlja tockove davnasnjih brodova na paru.
U prizemlju je restoran, sa prednjim i zadnjim osmatrackim salonima, na spratovima kabine a na gornjem spratu napred komandna kabina, ali bez isturenog mosta.
Brod prelep, tih kao macka, ali mocan i brz, nema veze sto pravi velike talase, svi ga volimo, ne može se odoleti tolikoj lepoti.
Nema veze sto je Austrijski, usvojili su ga svi uz Dunav, neka plovi srećno i dugo i neka nosi svoje lepo ime.

Istina77
(ma...)
28. септембар 2013. у 12.51
bogavac - Aug 31, 1998 01:36

II JUTRO NA RECI

Budim se rano, kao i uvek, bez obzira na godisnji odmor. Tiho se suljam iz kabine
na krmu, da ne probudim najbolju suprugu na svetu (ovo je od Ephraima Kishona),
koja je inače istaknuti predstavnik plemena jutarnjih spavaca.
Tiho otvorim krmeni boks, gde su smestena sidra, alat, rezervno gorivo i naravno
tajni pretinac sa skrivene dve flase Stomaklije, povucem malo, radi pranja zuba i
uopste dezinfekcije organizma posle spavanja. Taj prostor je inače moje
neprikosnoveno gazdinstvo, u koje najbolja supruga nema pravo da zaviruje, sa
svojim krpicama i sundjerima za briskanje.Tajnu zalihu sam morao da stvorim,
posto je zvanicni bife na brodicu pod strogom kontrolom najbolje supruge i deli se
u apotekarskim kolicinama.
Izadjem napokon na obalu, dohvatim varalicu sa pripremljenim mamcem i
musicama, posto pocinje jutarnja igra Bucova, dobro bi mi dosao jedan za corbicu
uz ostali sitnis, nešto Mrena i Meleza, od sinoć.
Provucem se ispod vrba i obalom otsetam do vrha spruda.
Pukne pogled u sirinu i daljine, na sprudu pesak izasao koliko ovecei fudbalski
teren, a još 4-5 puta toliko plicaka sve do kolena, nikad da zagazis u dubinu.
Preko na obali kamperi još spavaju, iako jutarnje sunce već dodiruje vrhove
drveca iznad njihovih satora i prikolica. S druge srane na drugoj obali, još su
duboke senke, tamo iza topola javice se za kojih dvadesetak minuta sunce i onda
pocinju dnevne vrucine.
Gazim po pesku, a on hladan, nocna svezina je još ostala u njemu, prijatni zmarci
penju se uz kicmu. Kad udjem u vodu, ona topla 24. stepena, produžim malo dalje
od spruda prema dubljim mestima, da docekam prvo bacanje i stvarno, na
desetak metara pljusnu i razbezi se okolo sitna riba. Dobro, zabacim varalicu
jednom, dva, tri puta, ništa.
Menjaj mesto, dakle idem dalje, bacim pogled prema sumi preko, osetyio sam prvi
zrak sunca, kad ono ogromno pocinje da izviruje iznad drveca. Kako se podizalo
tako je pocinjala carolija.
Reka mirna, kao ulje, bez daska vetrica, pod prvim zracima sunca, nad vodom se
dizu tanusna isparenja, i polagano se uvijaju, igraju predivnu vilinsku igru, carobnu
i opojnu.
Spustam varalicu, nemam snage da kvarim tisinu i prelepi prizor. Zbog loma
svetlosti camac, koji prolazi daleko, pod drugom obalom, izgleda, kao da lebdi nad
vodom.
Sunce se dize sve vise, carolije nestaje, ostaje samo bistra i cista dunavska
voda, koja lenjo, kao sto je vekovima cinila, protice iznad strebrnastog peska.
Odlazem varalicu i ponovo ugazim u vodu do kolena, pognem se, zahvatim tu
bistru toplu vodu u dlanove, umijem se, jednom i u tom trenu se stim svih, koji su
sad daleko i ne mogu da vide i osete svu tu lepotu i mir, pognem se još jednom za
one u Kanadi, pa opet za one u Juznoj Africi, pa za Nemacku, pa Australiju, Boze
ima nas na sve strane, pomislih malo i na nepoznate drugare sa Interneta, pa i za
njih jednom i nekako olaksan, ciste duse izadjoh na sprud.
Dodjem do brodica, najbolja supruga već spremila kaficu, pita gde je Bucov, koji
Bucov odgovaram pitanjem.
Kasnije, kad iz preka kamperi i vikendasi dodju camcima dovozeci decu na kupanje
na sprudu, a sebe na ladovinku, rostilje i spricere, pita me komsija iz Novog Sada,
koji se tu zadesio: „Jeli, da nisi presao u Muslimane, gledamo te od preka jutros,
nešto se klanjas prema istoku ?”
„Kakve veze ima to sa verom, klanjam se lepoti i tisini i miru Dunavskom, ustvari
možeš to otpisati i kao obično jutarnje umivanje” odgovaram.

Pa stvarno, sto bih mu odavao tajnu o vilinskoj igri koju sam tog jutra video?

Istina77
(ma...)
28. септембар 2013. у 12.57
bogavac - Aug 31, 1998 06:26

III KOMSIJE

Cudna je stvar sa nama ljubiteljima reke.
Kad plovimo, zelja nam je uvek da otrijemo nešto, sto niko pre nas nije otkrio, da istrazimo neistrazeno, da dozivimo nedozivljeno i da cari reke dozivimo sami u tisini, intimno.
Istovremeno nas uvek svrbi potreba za drustvom, za druzenjem, jer djavo da ga nosi, kako da pijem spricere sam, ne racunajuci najbolju suprugu na svetu. Izem ti spricere pa čak i pivo, ako nemam valjanog protivnika.
Tako i ja krenuo ( ne racunajuci najbolju...) na kampovanje brodicem, dogovorismo se da idemo sto dalje uz vodu, dok ne nađemodobro mesto po kriterijumima, koji će zadovoljiti oboje.
Dvoje uvek čini suprotnosti, pa su kriterijumi sareni, najboljoj treba lep pescani pristup do broda (čistoća baco, kao u apoteci, bez mulja i blata), blizina pescane plaze, tisina i mir, bez guzve i galame, na obali hladovina, pogodno (i cisto) mesto
za stolice, rostilj, kotlic i druge pripadajuce stvari.
Meni opet, pored svega sto najbolja zahteva i sa čim se bezpogovorno slazem (mislite da može drugacije?), trebaju i pogodna mesta za pecanje, duboki, mirni virovi, malo brzaka za Smudjeve, i uopste treba malo i muljevite obale.
No dobro, velik je Dunav, bogat i prebogat lokacijama, nadje se kompromis, negde Bogu iza nogu, čak na Nestinskoj adi.
Lepo mesto, sve na dohvat ruke i sto je najvaznije, daleko od sveta, pa napokon na odmoru smo, da promenimo okolinu, da se malo udaljimo od poznatih lica i uvek istih razgovora.
Smestimo se, vezem brodic krmom prema obali za dva drveta, usidrim pramac na vodu, sve kako je propisano, čak vodim racuna i o vodostaju, posto Dunav pada kao sumanut po 15 santimetara dnevno i to već dve nedelje, da se ujutro ne nađemnasukan, iznesem sve potrebne stvari na obalu i uopste odahnem.
Najbolja supruga me sa smeskom casti picencem iz zvanicnih zaliha, blagonaklono me pusti da „nabavim ribe” za veceru i preuzme da odradi svoj deo posla oko uredjenja kampa.
Otpesacim pedesetak metara uzvodno, isto toliko nizvodno, da osmotrim polozaje i dobra mesta, vidim ima gore prelepa plaza, dopasce se najboljoj, zadovoljno mislim, a valjace i meni za nocne zamke na ribe grabljivice.
Sutradan ujutro, preko obicaja, nešto se uspavah, pa smo ustali zajedno, taman oko pola devet zakuvali kaficu, kad iz pravca one plaze čujem decju ciku, dovikivanje roditeljskih glasova, a bogami dopire već i miris dima, neko potpalio rostilj.
Podjem tamo, kako sam izasao na pesak, čujem „Zdravo komsija”. Grom puk*o u tebe mislim, to mi komsija sa susednog ulaza u zgradi, vidjamo se svaki dan.
Pozdravimo se Bog zna kako, kad me on zove da podjemo u obliznju hladovinu,bkao tamo je drustvo, da popijemo nešto, a tamo još jedan komsija, bas sa mog ulaza.
E pa to je već mnogo, ali šta mogu, ponudjeno picence, naravno ne odbijam, komsinice se ljubazno smeskaju, pitaju me za najbolju suprugu na svetu, a meni sve u glavi njena zelja za samocom i mirom na odmoru, ne smem da ih zovem kod nas. Jes* djavola žene kao žene, „videle smo komsija vas brodic, kako ste se lepo ponovili, jel imate i krevete, bas bi volele da vidimo”.
Elem ni sam ne znam kako, ugovorim susret za sutra ( dok objasnim najboljoj), kao mi smo tek stigli, dok se organizujemo i sve tako.
Komsije mi objašnjavaju da nema problema, oni imaju vikendice tu preko puta, svaki dan dolaze na kupanje tu na adu, možemo i mi kod njih na kaficu, kad poželimo i sve tako fino i lepo.
Auh, mislim, to mu dodje kao kod kuce.
Vracam se obalom niz vodu, kad plovi camac gore prema plazi, iz njega mase opet komsija iz susedne ulice, ali pri tom još radimo zajedno. „Ej skitnico”-vice-„zar si dovde čak doplovio?”
Jesam pobogu mislim u sebi, a u njegovom camcu naravno cela familija 2,5 generacije.
„Znaš, mi imamo preko...”. „Znam -odgovaram- imate vikendicu i svaki dan dolazite ovde na plazu, vidimo se cao”.
Pa zar se čitava moja Bistrica preselila ovamo i zašto bas sad?
Podnosim referat najboljoj supruzi na svetu, kad tamo ona se smeje na sav glas.
„Dobro će ti doći komsije, imaju camce, treba da zamolis nekog od njih da te prebaci preko da kupis luka, matori, zaboravio si najvazniju namirnicu na Dunavu kod pakovanja”.

Pa dobro dodju i komsije zar ne?

mxm
17. октобар 2013. у 09.44
Davno bilo... sada se (voma retko) spominje...
veciti_student
09. децембар 2013. у 09.20
Jednom prilikom na ovim diskusijama, pre vise od deset godina, na jednu od prica gospodina Bogavca mxm je napisao: „Od ovog može da se rikne” :)
petee
14. јануар 2014. у 06.39
Matori sam sa mojih 66 godina ali sam preziveo mladost sa tvojim rečima.Zatvorim oci i mastam dunav sa pecaljkom u rucima kod spica.
Cika MILAN prevozi ljude od jugopetrola sa camcem do ostrva.
HVALA TI.
amer
04. март 2014. у 20.20
Eh,rado ga se setim i ostalih shusterasha!!
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.