DIEGO

Ovaj globus je postao elipsa Diego
sve više je igre a sve manje igrača
pogotovo onih koji imaju srce
da sami povuku loptu do gola
uprkos svim odbranama
koje su uglavnom nemilosrdne prema
najvećima...

U opštoj fatamorgani
suština igre je promijenjena
i odmaknuta od početnog impulsa
u kojoj dva plemena
na bojnom polju odlučuju
koje će da nastavi vrstu...

postali smo roboti sa mozgom zombija Diego
sa dvije lijeve noge koje ne mogu da prebace živi zid
u kom se nalaze svjesno žrtvovani
u ime viših ciljeva…

Nema više božanskih ruku Diego
jer svi smo pod prismotrom
pod varom koji svjetluca u našim glavama
poput Teslinih munja

Diego
teško da će ikad više sirotinja da pobjeđuje bogate
jer lopta odavno nije okrugla
dok smo nezainteresovano gledali kako visi Pedro
sotona je došao ante portas

Diego
u atmosferi igre pojavile su se ozonske rupe
na centru više nema Edsona Arantesa do Nasimenta
i drugih velikih majstora
svaka imalo okretnija igra je postala mrtvi ples
namjera je da uskoro svi pjevamo:
Neka Bog čuva kraljicu
i njen fašistički režim
ali bez Pistolsa koji su barem ulivali nadu.

Ovaj globus je postao elipsa Diego
onaj koji je jahao kamile
ukazivao nam je da su pojavile grbe
i na to da lopta više nikad neće biti okrugla
da smo svi satjerani u kazneni prostor
ali i njega je pomela svjetska konjica
dok smo, mi ostali, igrali nekakvu svoju utakmicu
slijepi od prašine
koju su podigla kopita
pod svjetlom reflektora
koji stvaraju iluziju
da je sve onako kako nije...

Dobra ti zvjezdana nebeska noć Diego
nema više Čaveza
nema više Fidela
nema više posljednje linije odbrane
svih naših Foklanda
sve je to otišlo sa Božjom rukom
koja se više ne ponavlja
primat su uzeli naturščici iz Emirovih snoviđenja
zagrljeni u samoće
i podržani od tajanstvenih dubokih majstora velikih loža
prema kojima su dva kaplarova Jozefa
mala maca

primat su uzeli oni koji nas posmatraju kao primate
koji su skinuli zlatokosog
i koji će se uskoro pojaviti kao spasioci
žigošući kuglu kojoj više nema spasa.

Do tog trenutka kad nastaje svjetlosti
i kada se gase reflektori
koji su u centralnom krugu
osvjetljavali binarni kod
sastavljen od milijardi nula
i nekoliko jedinica
do tog trenutka kada padne čitav operativni sistem
Adios Diego
iluzija je završena
i kao što rekoh na početku
sve više je igre a sve manje igrača
u ovom sazviježđu
koje se već hladi
ne samo po rubovima
rta dobre nade
nego i u jezgru
zauvijek otrgnutom od snova!