Nismo
Shirley
09. јун 2015. у 10.15
I nije bilo da doručak ti spremam
Plešem i nabrajam
cipele što nemam.
Nismo ludovali po autoputu:
-ja bih sladoled-,
-a ja jednu ljutu-.
I nismo, mače, kisli ispred kina
pa da mi kažeš: -kako si fina-.
Gadjaš jastukom
dok zaklanjam ti fudbal
-pomjeri se, baš si udav-.
Ni to nismo.
I nismo obilazili sve naše tetke,
glumili hrabrost,
pozivali se na pretke.
I da opet omašiš cvijeće koje volim
-tačno sam znao, izvini kad te molim-.
Čak ni to.
I nismo bosi šetali po selu
I -molim te, skloni ovu pčelu-.
Smijali se glasno do pola noći,
Kucneš o drvo
-na dobro će doći-,
ali nismo.
Nismo jedno drugom:
-Imaš li sitno-,
-Je li hladna voda-,
-Je li što hitno-.
-Volim te-,
-A ja tebe više-, nismo ni to
upali u kliše.
I dok sve nismo
ja doručak ti spremam,
budim poljupcem i
volim što te nemam.
Konj_na_belom_princu
(Miriomorfoskopticar)
09. јун 2015. у 11.53
Simpatično, pomalo dečije.. ali ti znaš da ja volim da te čitam. Pogotovo sad kad smo daleko od dečijeg. Uostalom vreme poezije je prošlo. Ona je privilegija samo bogatih. A mi/ti/vi.. vazda siromasi.
Budi uvek ti. Violeta.
Anakonda
(vulkan i zero)
09. јун 2015. у 14.43
lele
još da te je kidnapovao u sred noći
iliti drogirao
iliti pokusavao ubiti
iliti lično ubediti, nabediti, ojediti( a ti bi ko zna šta)
uostalom gde to sad da kvari poeziju
al dobro...placen si ..
pa...udri mujo
damijan
(primenjeni matematicar)
09. јун 2015. у 16.11
Na Dan Mladosti,
Desio si se slete.
Trava bese duboka i meka...
(Mada slutih,celi zivot će nas bosti)
Ko leteci cilim godine dok LETE
MESECINE SRMA KOTRLJA IZ OKA...