Pustopoljinom

Već na prvi pogled...
poželjeh da te imam,
da se daljine istope pod mojim krilima,
da te pripijem uza se, da ti mladeže prebrojim,
i da na svaki spustim usne,
da ti govorim lijepe riječi, te slatke laži
kojima bih zasjenio sve tvoje bivše ljubavnike!
I buduće!

Poželjeh da te ljubim divlje i bezobrazno,
da ti pomrsim kosu stihovima nekog poznatog pjesnika,
a ti da me slušaš pažljivo, zatvorenih očiju,
da zadrhtimo zajedno u noći spuštenih zavjesa
i upaljenih svijeća u uglovima sobe,
i da pred zoru mokri od nespavanja,
zagrlimo se i utonemo u snove
kojih se sjećati nećemo!

Poželjeh nesvjesno,
kao da se nismo sreli na pustopoljini,
gdje se susreću samo bestijalne laži
namjernika i nenamjernika
dok se nadaju u nemoguće, nesvjesni svojih želja!
Vjerovatno smo i mi sami, tek obična laž
koju raznosi pustopoljni vjetar,
i mi čak i ne postojimo onakvi kakvi mislimo da jesmo,
već ranjivi i grešni, nedostojni grijeha i istine
kojih se možda i plašimo..., dok smo se sreli tu
na mjestu gdje istine ne postoje,
samo pohotna nada, nada u tajnovito, zabranjeno,
bez straha od suda sutrašnjeg dana!

I ne znam kako već na prvi pogled
poželjeh da te imam, i da te ljubim divlje i bezobrazno,
a da i ne znam ko si!
M.B.

Sve one riječi...

Sve one riječi, tople i nježne,
koje sam poželio da ti kažem, pamtio ih
i čuvao samo za tebe,
govoriću nekoj manje dalekoj,
i gledati tvoj osmjeh na njenom licu...

Probudjenom strašću usnulog ljubavnika
šaputaću joj laži, da ljepšu još nisam sreo
i da ne znam kako bih sutra bez nje,
pričati joj o mjesecu,
kao da se o njemu već sve ne zna,
govoriti joj da sam samo za nju
okupio zvijezde da igraju za nas,
a ona se smijati vragolasto,
ne vjerujući mi niti jednu riječ
praviće se da mi vjeruje,
znam..., već te vidim, i ti se smiješ
dok ovo čitaš i govoriš -baš je luckast
daleko mu kuća-.
Svejedno, ja ću nastaviti ljubiti joj uglove usana
i ramena gola,
i slušati njen isprekidani dah, kao da je tvoj...

A kada se zavjesa spusti,
zapaliti cigaretu
i otići putem
za koji i ne znam kuda vodi,
i tražiti smiraj pod zvijezdama
koje sam okupljao za nju, mameći joj osmjeh,
za koji hoću da mislim da je kao tvoj...
M.B.