Pesma o gradjanki
MC_
(Bihilist)
29. јул 2014. у 05.42
Pesma o gradjanki
Može li se izdržati?
Pitaš.
Mora li se izdržati?
Pitaš.
I ko su ovi ljudi,
uvek zadovoljni, nikad očajni?
I dokle idu granice
dvoličnosti vladajućih.
Slušaj, ti ne osećaš da te boli,
Ali vidim, raspada ti se ruka.
I trulo meso, zeleni gnoj
curi iz tebe. Smrad.
Ti ne osećaš da te boli,
imaš i fejsbuk i tablet i pejpal.
Putuješ u London,
Na skijanje i plivanje.
Ti imaš osmeh na licu
i zubi su to beli i čitavi.
I ti ne osećaš da te boli,
ali evo, srce ti se rayjelo.
Srce ti je ispalo iz grudi,
nemaš više srce.
Znam, šta če ti srce
kad si pozotivna i prijatna i ideš u koncerte i klubove.
Znam da je ti se čina da je OK.
Ali nije OK.
Sa tom rupom umesto srca
produvače te vetrovi.
Razneće tvoje mrtvo tkivo po svetu.
I Može li se izdržati?
Pitaš.
Ne može.
I mora li se izdržati?
Pitaš.
Ne mora.
Samo se umreti mora.
A ti i tvoji drugari...
Urbani crvi, kopilad abortirana.
Vi ste gori od smrti a vašim hobijima i kafeima.
Vi, kreativni i mladi
Akademski, poštovaoci reklama i kapitala.
Vi , prelaz i živog u neživo.
trečina ljudi, trečina mikroporocesori, trećina
šegrti nevladinih organizacija.
Nećete izdržati.
Znam da nećete.
To me mnogo raduje.
MC
sanak
29. јул 2014. у 09.11
Socijalno angazovana poezija nije bas nešto sto rado čitam, ali, ok je.
I, molim, smanji prored, da se lakse cita.