Ljubav prema zemlji

Bila bi to, kao i obično,
sitna, dosadna kisa
da moj krov ne prokisnjava
s druge strane crijepa,
a ja rezerve protekle vode
rasipam nesebično;
prezivjeli smo susu, poplava se prezivljava
uz usmeni komentar:„Još uvijek si lijepa”.

Bio bi to, kao i obično,
mali, dosadni zivot
da nisam odgledao sve te smrti
jednog originala i hiljadite kopije;
Ipak, proljece je, moj pogled oko nje se vrti,
zbog tog gracioznog koraka
poceo sam i ne prestajem da pijem.

Bio bi to, kao i obično,
naslutivi, neizbjezni kraj
da ja nisam dijete hiljadu i jednog početka,
smjenjuju se komicno i tragicno,
mrak iz ociju bije, zasljepljuje sjaj,
i ona na kraju tunela
predlaze da pocnemo od zavrsetka.

I tako to vijekovima traje,
slično kao jajetu jaje
A šta bi da tebe nije,

U šta bi se moglo propasti
da nije blata tvoje strasti,
O zemljo otvori se dok kisa nesebisno lije.

B.R.

Pjesma je malo starija i nadam se da neće biti pogresno protumacena.

Moje iskreno saucesce porodicama nastradalih u poplavama.

Miladine javi se. Kako je na Vrbasu.

MC koliko se sjecam ti si u Beogradu. Javi nam kako je u Obrenovcu.

Cuvajte se.

Pozdrav svima