Дискусије : Књижевност

 Коментар
Još jedan velikan je otisao
nebojsa2
17. април 2014. у 16.23
Gabrijel Garsija Markes, hvala mu na svim pricama koje je podijelio s nama.
Još za zivota je postao besmrtan.
nebojsa2
17. април 2014. у 16.46
„Sierva Marija nikad nije doznala šta se dogodilo Kajetanu Delauri, zbog čega vise nije navracao sa korpicom punom djakonija sa ulaza u samostan, da provodi s njom noćipozude i ljubavi. U njenom krilu nasao se grozd prepun zlacanih bobica koje su ponovo izrastale čim bi ih pojela Ali, ovog puta ona zrna nije otkidala pojedinacno, već dva po dva i, jedva disuci od zudnje za smrcu, hitala da sto pre otkine i poslednju bobicu. Cuvarka koja je usla u celiju da pripremi Sierva Mariju za narednu, sestu proceduru isterivanja djavola, zatece je u krevetu. Umrla je od ljubavi. Oci su joj još sijale, a koza joj bese kao u novorođenceta. Izdanci kose vrcali su kao mehuri iz njene obrijane glave i golim okom se videlo kako te vlasi rastu »”
nebojsa2
18. април 2014. у 10.02
Pricu koja je na mene, ipak, ostavila najveci utisak, brutalnu ali u isto vreme i covecnu, ispricao mi je Rikardo Munjos Suaj. U njoj se govori o jednom republikanskom borcu koji je streljan u prvim danima Spanskog gradjanskog rata. Vod, kome je povereno pogubljenje, izveo je zatvorenike jednog ledenog zimskog jutra da bi zajedno otisli do mesta za streljanje. Mada su vojnici imali sinjele i rukavice drhtali su, ipak, od zime. Zatvorenik, koji je na sebi imao samo jaknu od platna, trljao je rukama od zime ukoceno telo glasno se zaleci na nepodnosljiv mraz. U jednom trenutku, komandir voda, razjaren zalopojkama, povikao je : «Prestani da od sebe pravis mucenika. Pomisli na nas koji po ovoj govnavoj hladnoci moramo da se vratimo. »
nebojsa2
18. април 2014. у 10.24
Odgovarajuci na jedan upitnik o literaturi, izradjen u Londonu, moj sin je naisao na pitanje kakav je symbol petla u delu Pukovniku nema ko da piše. Znajuci dobro stil sopstvene kuce, sin nije odoleo iskusenju da se nasali sa dalekom sveznalicom, odgovorivsi: „Reč je o petlu koji je nastao iz zlatnog jajeta.” Saznali smo kasnije da je najbolju ocenu dobio student koji je odgovorio, kako ga je I cio professor, da je petao pukovnika symbol potisnute narodne snage. Kada sam to čuo iskreno sam se obradovao sto sam rođen pod srećnom zvezdom jer sam u poslednjem trenutku promenio kraj knjige. Prema naumu od koga sa odustao, pukovnik zavrce siju petla I od njega pravi supu.
Biljana
18. април 2014. у 20.35
Slava mu!
Da živimo još sto godina, ne bismo mogli izraziti zahvalnos sto je takav pisam postojao, ni oduziti mu se za sve lepo sto nam je svojim delima dao.
Biljana
18. април 2014. у 20.43
Gabriel García Márquez -dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost 1982 godine.

Zaljubljen u ljubav

Kada bih imao jedan komadic zivota,dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta ,i podario mi komadic zivota,moguće je da ne bih kazao sve sto mislim,ali bih nesumnjivo mislio sve sto kažem.Stvari bih cenio ne po onome sto vrede,već po onome sto znace.Spavao bih manje,sanjao vise.Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svetlosti.Hodao bih kada drugi zastanu,budio se dok ostali spavaju.Slusao bih druge dok govore,...i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota,oblacio bih se jednostavno,izlagao potrbuske suncu,ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo već i dusu.Boze moj,kada bih imao srce,ispisivao bih svoju mrznju na ledu,i cekao da izgreje sunce.Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama jednu Benedetijevu poemu,a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja.Zalivao bih ruze suzama,da bih osetio bol od njihovih bodlji,i strastven poljubac od njihovih latica...

Boze moj,kada bih imao jedan komadic zivota...Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan ,a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.Uveravao bih svaku ženu i svakog muskarca da su mi najblizi i živeo bih zaljubljen u ljubav.Dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare ,a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.Deci bih darovao krila,ali bih im prepustio da sama nauce da lete.

Stare bih poducavao da smrt ne dolazi sa staroscu već sa zaboravom.Toliko sam stvari naucio od vas,ljudi...Naucio sam da čitav sviet želi da živi na vrhu planine,a da ne znaju da je istinska sreća u nacinu savladjivanja litica.Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom sakom svoga oca da ga je steglo zauvek.Naucio sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada teba da mu pomogne da se uspravi.Toliko sam toga mogao da naucim od vas ,premda mi to neće biti od vece koristi,jer kada me budu spakovali u onaj sanduk,ja ću na zalost početi da umirem.

Gabrijel Garsija Markes
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.