Дискусије : Књижевност

 Коментар
Damjan, sluga Jakobov
MC_
(Bihilist)
30. јануар 2014. у 14.55
Damjan, sluga Jakobov

Ja sam Damjan i radim za Jakoba. Jakob je sin Hansa, Hans je sin Jakoba starijeg, a Jakob stariji je sin Hermanov. Jakob zna unazad trista godina ko su mu pretci bili.
Ja znam samo ovo: Moj otac je Saša, njegov je otac bio Stevo, a njegov Rade. I kad sam bio mali, je Jakobova kuća da je bila naša kuća. U stvari, nekada davno, u doba Jakobovog dede i pradede je kuća bila njihova, to jest švapska, ali su naši oterali Švabe, pa su naš deda i pradeda dobili od opštine staru kuču Jakobovog dede i pradede. A moj deda i pradeda su ovde došli iz Like, posle rata, drugog rata. Lika je sada u Hrvatskoj i tamo nemamo više nikoga jer Hrvati su nam ostalu rodbinu tada počistili, to jest pobacali u neke jame, bog te pita zašto.

Kod nas u selu svi znaju za Jakoba Jeriha, on je naš najveći gazda. Svi mi zato i zavide što kod poznatog radim. Jakob ima stoipedeset krava, ima i svinje i veliku kuču i mehanizaciju, sve ima. Ja radim sa kravama, čistim balegu od onih krava, ali gazda mi je kupio i radno odelo i rukavice i čizme, pa se ne prljam. Tamo, pored velike hale u kojoj su krave ima i mala kućica za nas, pomoćne radnike. Da, ne radim sam, tu je i Steva i Nanoš zvani Janko. Svi radimo za Jakoba, svi smo njegovi.

I bila je kuća naša skoro sedamdeset godina. Onda je došla kriza i tata nije imao posla u zadruzi, svi su se tamo bili posvadjali i tatica više nije radio, zaradjivao bi nekad na kladionici i tako, ali para je bivalo sve manje. Na sreču je onda došao zakon da potomci Švaba otkupe sve one stare kuče, pa je tata prodao kuću i sve ostalo Jakobu za deset hiljada. Onda smo kupili kola i preselili se u jednu manju kuću što nam je Jakob iznajmio, pa tu i sada živimo. Tata je hteo da zaradi nešto u kladionici, ali mu nije pošlo za rikom.

Meni je prvo mama radila kod Jakoba i tu se svašta pričalo, jer ljudi kod nas u selu mnogo zavide. A kad radiš za Jakoba Jeriha, tek onda ti zavide. Jer Jakob ima Mercedesa i BMW a, i konja ima koga jaše njegova čerka Lujza, ali o tome posle. A meni najviše zavide, ja sam iz Jakobove kuče, skoro pa da smo rod neki, ja sam tu uvek živeo. I Steva mi zavidi, njegovi su oduvek odovud, nisu iz Like, starosedeoci su. Sad, što mi on zavidi, to je zato što su njegov deda i pradeda mu, i oni bili Sluge jakobovog dede i pradede, pre sto godina su još ovde služili, pa su mislili da samo oni polažu pravo na ovaj posao, pa Stevu vredja što sam ja „dodjoš”, prvi dobio ovaj posao kod Jakoba. I to ja nisam sluga kao Stevin deda što je bio, nego pravi pomoćni radnik sa pravom na radno odelo. I komjuter i fejsbuk imamo u našim radnim prostorijama, tek dosadno da nam ne bude. Gazda voli da su radnici stalno na imanju da ne idu po kafanama, kao moj tata što je išao.

Za posao, ako pitate, to ne opterećuje. Samo čistimo balegu, regulišemo pojilice, hranjenje. Gazda sve ima automatizovano, kompjutere i ostalo. Za svaku se kravu zna koliko jede i koliko pije i koliko mleka daje, ko su joj mama i tata i sve to. O tome svemu brine gazdin sin Herman. On je okej, ne dere se na nas pomoćne radnike. Obećao i BMW vrlo jeftino da mi proda, za koju godinu. kad sebi kupi nov.

Lujza je drugo. Od kada ke bila mala voli da vikne i udari. Ja se svaki put od straha tresam kad naletim na nju. Naročito na konju ako je, onako kršna i žuta. Ima jake ruke, samo te opali jahaćim bičem. Ali i ona je korektna, kad me šibne, posle mi baci šušku od deset evra, pa ja i na njenom udarcu zaradim.

A gazda je bio jedan od prvih Nemaca što su se vratili da žive ovamo. Prvo su otkupili kuće, pa onda i zemlju. I sve je bolje otkad su oni ovde. Sredili selo, naročito onaj deo gde ih je mnogo, doveli optičke kablove i trista čuda. Pred kučama mercedesi. Moj tatica se sve čudi kako su naši bili glupi što su ih upopšte i isterali onomad. Pa sve te godine on na kući, ni otac mu, ni deda ništa nisu ni popravljali ni menjali, ni kupatila imali nisu. A Jakob je kuču restaurirao i sredio i WC ugradio sa pločicama i sve što treba. Ništa to mog dedu ni pradedu, a tatu mi još manje zanimalo nije. Čekali su oni da im država sredi, a dočekali baš i nisu.
A mene mrze. Nekad se pojavim u selu u prljavom radnom odelu, a oni izvire iz kladionice i viču: „Ciganin, Ciganin, evo ga Jakobov Ciganin, sluga...”. Briga je mene, jednom godišnje gazda ide u MInhen u nabavke i stan svoj da obidje.

A koga vodi sa sobom nego mene? Ko može da potegne i da ponese kao ja? Niko. Zato mene gazda vodi po svim onim minhenskim prodavnicama i robnim kućama koje ta bagra seljačka nikad videti neće.
I mislim: „Lajte kerovi Jakopsfelda, lajte samo”.
I neka sam Damjan, sluga Jakobov.
MC

Derksen
30. јануар 2014. у 17.42
sve dozirano kako treba, jezik, Damjanov men. sklop.
MC_
(Bihilist)
31. јануар 2014. у 16.35
hvala

Plavo



Ja živim u redukciji. Mislim da petnaest godina nisam bio u pozorištu. U muzeju sam bio dve hiljade i treće, poslednji put. U jendonom poznatom, evropskom muzeju. Tu mi se smučila publika. Muzeji su gadni zbog svih tih radoznalaca, svih tih neurotičara gladnih umetnosti. Knjige ne čitam od dvehiljade osme. Sve što se imalo pročitati sam do tada pročitao. Sada se zabavljam redukcijim TV kanala. Šta če mi oni noževi i sekire. Šta će mi slike onih dama sa anglosaksonskim gestikulacijama dok govore. Sto „Pinkova” i evropski smrad B92. Zajedno brišem RTS. Brišem HTV donoljube i branitelje, neka se kolju u nigdini. Majstore, šofere, prodavce sa Američkog zapada i juga. Sve se plavi. Jedan po jedan. Šta če mi mršave manekenke, njihove male pederske, dečačke guzice. Brišem. Domaće voditeljke, Farmu, prostitutke i političare, kontakt emisije i rijeliti. Nema više propagande za zdravu genetički modifikovanu hranu.



Sedim u sobi, ekran mi je plav. Soba se plavi. Super. Više neme razloga da sedim ovde, čekaju me okeani prokleti i divlji.



MC
Derksen
01. фебруар 2014. у 03.32
plavo odmara :-) Dobar si MC
Derksen
01. фебруар 2014. у 03.36
by the way, sinoć odgledah All is Lost, u glavnim ulogama Glumac i okean. I pade mi na pamet da bih se radije prijavila da put na Mars nego da bazam sama po divljim okeanima, tako zastrasujuce i ljepo
MC_
(Bihilist)
01. фебруар 2014. у 17.14
hvala ti na citanju

Moji bivši prijatelji

Moji bivši prijatelji
veruju duboko.

Kad pricaju o Tome
ponekada se zagrcnu.

Moji bivši prijatelji veruju u Sve,
slikaju se u tudjim skupim kolima.

Okupljaju se uz To.
Pricaju zaneseni o svom Novom...

Uzbudjuje ih Neimenovana mogućnost.
Bivši. Prijatelji.

MC
MC_
(Bihilist)
01. фебруар 2014. у 17.16
Dzimi

Mrtva osa
pod prozorskom daskom.

Gautama na kraju rece
da je svaki covek svoj zatvor.

Gautama kaže da patnji treba gledati
ravno u oci.
Da bi se covek oslobodio.

Po salonima za zabavu
u A.
devojke za nadoknadu
gurnu bananu
sebi u anus.

Elita gleda i uziva
i onanira
i vadi papirne maramice
i pazljivo brise spermu.

Cistio sam kloake Tehnopolisa
pa znam.

I ma koliko izgledalo cudno
Gautama opet kaže
da je zivot dobar,
da je zivot važan.

Bio je živi skelet,
neka žena mu je donela
slatko od pirinca i meda.

Pa je ozdravio, Gautama.
On koji je bio kralj
i postao monah, lutajuci
između krajnosti ne bi
li nekako dosegao običnu Sredinu.

Svi smo mi ovde
bolesni
i pravu prirodu dosezes tek
kada te svet napusti.

U snovima.
U snovima. Ogledalo apsurda.

Budis se. Mravi su pojeli mrtvu osu.
Nije ostalo ništa.

Ne plasis se vise.
Guras svoj kamen kao Sizif.

Nema ništa bolje od iskrene radosti
dece i zivotinja.

Nema ništa lepse od iskrene radosti
dece i zivotinja.

MC
MC_
(Bihilist)
01. фебруар 2014. у 17.19
Smoke on the water

Kupio sam andjele jednog obecanog raja. Ispod sedista od somota, razgrnuo sam zemlju, upijajuci zadah mrtvog oca.

Dok su nasmejane devojke, igrale Go GO, zarobljene u hromiranim kavezima,
pijani i oslobodjeni stranci pisali su po otkrivenim gleznjevima devojcica.

Stari totem, on je lezao pred ulazom i Sanel 5 i pseca govna zaudarali su do neba.
Sve do neba.

A muzika je udarala u glavui i ritam je praznio creva pa niko nije čuo krike očajnika.

Doneli su golu ženu na pladnju, njene grud, butane i prsti, preliveni
ruskom salatom, majonezom. Pa su mladi gosti kusali i gutali kao da prozderu sam svet.

Ovo je vrhunac, pomislih. Ovo je ostvarenje mladih snova zapada, ovo je demokratija,
ovo je trijumf tehnologije nad zivotom.

Jer sve su zvezde iste, i sva su lica ista i svisu pokreti isti i svi su snovi sada isti.

Da, klekao sam dole i zario nokte u blato plakao nad vodom velike, tihe reke.

I nisam znao zašto placem. I nisam znao šta mi smeta. Ali sve žive celije u meni udruzise se zajedno. I kriknuse jedan krik.

I reka mi je rekla. Sve mi je rekla reka.

Pa se krik besa nadvi nad vodu.

Uzeo sam benzina i blokirao vrata.

Plamen je lizao brzo.

Nisu mogli da izadju.
Liberali.
Fasisti.
Kurve devojcice.
Kurve decaci.
Moja ztrvovana deca.
Freedom & democracy.

Zaplivao sam. Pustio se struji. A reka me odnese ka obecanim virovima Usca.
I čuo sam još samo paklene krike spaljenih nad vodom.
I beznadezno zavijenje sirena
I osetio sam još samo olaksanje mog besmislenog cina,
I osetio sam dim.

Smoke on the water.

MC
Derksen
02. фебруар 2014. у 01.26
ja bih poradila na donjem stihu, tu sam zastala, nešto mi je zasmetalo.
Inače, dobro, MC-i mracno :-)

Ovo je vrhunac, pomislih. Ovo je ostvarenje mladih snova zapada, ovo je demokratija,
ovo je trijumf tehnologije nad zivotom.
Qubic
02. фебруар 2014. у 02.16
Samo treba da izbaci ono 'Smoke on the water.'

...

I osetio sam dim.

MC

(po mom
skromnom nahodjenju...
Qubic
02. фебруар 2014. у 03.06
Što se same price tiče, one prva, stvarno je dobra, i recenica; „Lajte kerovi Jakopsfelda...”
mada,

meni lično vise odgovara ona,
i podseca na stara vremena
ma
„(Gde si) Violeta kućo stara!”..

Ali to je iz jednog drugog filma (price).
Qubic
03. фебруар 2014. у 07.44


Pardon mi na neozbiljnosti komentara.

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.