Ciganska krv

sa pjesmom kolona
tužnom skelom putuje,
slavonskih Cigana povorka
u smrt polagano plovi

Čudna je prilika,
masno se blato samo odranja,
i nisu ovo danas svatovi neki veseli,
tmurna su danas sva lica Ciganska.

Pratioci, strogi, skroz crne uniforme,
oni hrvatsku kulturu od Cigana brane
oni hrvatsku zemlju od Cigana čiste,
po njoj Cigani više da ne sviraju

Njih mole, zaklinju majkom cigani,
Al svatovi crni, nemili
udaraju, psuju, u Savu guraju,
ko da nemaju srca te delije
iz daleke zemlje Hercegovine.

Ni jednog Cigana da ne puste
nijedno dijete da ne napoje
starcu odmora da ne daju
nijednoj majci da se smiluju

Na kraju, sa suzom u očima
svira još orkestar Cigana
pred grobom kao u birtiji,
bećarac neki slavonski, majstore crne da razveseli.

A oni udaraju maljem,
sjekirama u glavu tuku,
u zanosnosu svom, noževima
od Cigana Europu brane.

jer Europa je slavna i čista
Europa je Rim i Pariz i muzeji
i Berlin i Beč i liceji
mogli bi Cigani Europu zaprljati, zna se, prljavi su Cigani.

Pa žure zato koljači-majstori,
violine, slomljene, da zaćute
dok ciganska majka posljednjim
trzajem svog sina mrtvog za ruku grabi.

Neka mi majko ko spomenik
blista Europa slavna
Europa bajna, ko Titanik uspravna
u moru slane ciganske krvi.

MC