Bokeljska
MC_
(Bihilist)
24. мај 2013. у 08.52
Bokeljska
Bio sam, šjora Mare,
umore
sam
bio.
Željan slasti slane
mladosti mirisa,
sam bio
Ali more,
ali more
šjora, šjora moja,
Mare moja
nije more
kao prije.
Od Dobrote,
sve do Risna,
od večeri, do pet zora
mandrači su sasvim prazni
i ribara više nema,
u ribu se ne ide,
kafići su pored mora.
Palaci su tužni, sami
kupili ih neki stranci,
na pjacama suncobrani,
u portunu narkomani,
a u Grblju su nekretnine
ni prasaka zrelih nema
ni crvenih pomidora
nema Mare našeg mora.
Stijene čiste
i obala svjetlom blista
mušulje ne mogah naći,
tek ljušture
mrtvog puža,
nije bilo morske trave.
Voda mi je na smrt,
na smrt mije mirisala voda
moja Mare.
A mrtve djevojke,
mrtvih lica,
sablasni život kafića
kapučino, pica.
Pogled'o sam onda
nebo,
nad Orjenom i Lovčenom,
nebo mi se sažalilo,
poslalo mi
tmurne ptice,
oblake iz nedodjice,
poslalo mi crnu buru,
zaklonilo naša brda
i preklilo sve kulise.
Kad je nema,
da je nema,
kad je lažna,
da nestane.
kad je prazna
da ugasne,
naša Boka, samo slika.
I uša sam tad u more,
valjali se crni vali,
padala je sitna kiša,
plakalo je nebo
sa mnom.
MC
Mandrač = mala luka, sklonište za čamce
praska = breskva
pomidore = paradajz, rajčica
Grbalj = oblast između Kotora i Budve, nekada poznato po proizvodnji voca i povrca
portun = ulaz