Riječ je sve što čovjek ima u životu.
I mada kažu da su djela vašnija od riječi, ako nema nikoga da je zapisao ta djela riječima da se zapamte - čemu onda djela?
Mnogo puta čujem kako ljudi kažu „ ma ja ne znam pisati. ” Ili „ sramota me je nešto napisati, nikad nije dobro.” Ili, a to mi je još najgore čuti „mrzi me da pišem.”
Kad je moj stari umro, nisam mogao da prisustvujem sahrani. Eto, inostranstvo, daljina, sve se tako iznenada i brzo desilo da jednostavno nije moglo.
Kada sam konačno došao kući, ja ništa drugo nisam radio nego preturao po cijeloj kući neću li naći nešto što je on napisao. Bilo šta...neku rečenicu, možda da ga podsjeti na nešto što treba uraditi, možda neku misao jer znam da je volio ponekad po koju pribilježiti, možda neki stih.
Uh, sreće moje kada sam mu našao neki mali rokovnik gdje je ovako ponekad ponešta zapisivao. Nije bilo mnogo, brzo sam pročitao, ali kao da sam našao ćup zlata.
Pričali smo sve i svašta dok smo živili zajedno...kad sam otišao, telefonskim razogovorima nikad kraja. I pamtim ja sve te razgovore i izgovorene riječi, ali mi eto nekako puno draže ove napisane što ostaše. Da ih je Bogdo bilo više.
Gledam ja i slike njegove, i mada kažu da slika govori više nego hiljadu riječi, džaba. Ako nema koja riječ uz tu sliku, da kaže zašto i gdje je slikana, kada i kojom prilikom...ona ostaje samo slika za one koji nisu bili tada tu kada je slikana.
Pišite ljudi, i čuvajte to što pišete. I to rukom pišite, na papir, a ako već pišete na ovim čudnim sokoćalima, onda odštampajte i sačuvajte negdje. Propašće ova tehnolgija prije ili poslije, siguran sam, ali pisana riječ neće.
Jest, izbliejede slova, ali ima dosta načina da se to sačuva kako valja.
I nije uopšte važno o čemu ste pisali, da li je to o nekom nevjerovantnom i nazaboravnom događaju, neka pjesma, priča ili eto šta bi trebalo kupiti u prodavnici ili o nekom sportskom događaju. Važno je da ste pisali ikako.
Bolja je bila kakva riječ nego nikakva, bolji je i loš pisac nego onaj kojeg nema nikako.
Ajd da ne dužim, bar ne ovdje, jer znam da ljudi mrze čitati dugačke tekstove sa kompjutera i da krive vratove, samo sam vam to htio reći.
Pišite.
Jer je riječ sve što čovjek ima.
I ona koju napiše, pa ostane za njim...a i ona koju je dao pa nije pogazio.
Jer se ipak čovjek po njoj najviše pamti.