Srećan Bozic , svi minuli i nadolazeci praznici

Osmijeh sluge

Sve je postalo muzika,
hm, kakvog-takvog kvaliteta
važan je ton,ništa ne govori slika,
promicu lica namrgodjenog svijeta.

Jutro je tiho, glasno, glasnije,
eho od koga stradaju usne opne
sve je dostupno, malo šta je jasnije,
padajte braco jer „on” mora da se popne.

U isto vrijeme , na istom uglu
susrecem starog poznanika-ludaka,
On neumorno svijet izvrgava ruglu
i uvijek me nasmije ta krezuba kapa.

Produžim dalje u oba smjera,
lijeva i desna podjeljenost,
lijevu nogu mi masta tjera
a desnom sutiram pravo u stvarnost.

I tako, iznenada, padne vece,
svud uokolo sarene sijalice namiguju
davno mi covjek jedan rece:
„ On se popeo a bracu i dalje biju”.

Ni mog ludaka nema na uglu,
Da li to koracam tragovima tuge
Mi svoju sreću pamtimo po zlu,
Gospodar zlo po sreći i osmijehu sluge.

B.R.