Zvuk zvona prenu iz razmišljanja Milosava Backovića.
Hm,ko li je sad ovako rano...nije valjda poštar,ko zna...mrmljao je Milosav idući ka ulaznim vratima.
Evo,evo...oglasi se kad zvono melodično ispuni hodnik svojim zvukom po drugi put.
Dobro jutro...pozdravi visokog muškarca obučenog u radno odijelo sa znakom PTT.firme,na lijevoj strani grudi.
Ha nije poštar pismonoša,ali je ipak radnik pošte-našali se gledajući nepoznatog.
Jeste nešto trebali?

3
Milosav Backović,vlasnik i stanar na broju 22,jel tako?-uzvrati nepoznati.
Upravo tako,i ako ste došli zbog telefona,moram Vam sa radošću reći da je sada sve onako kako treba,nema više onih krckanja i puckanja u slušalici,a naročito nema više prekida veze.
Drago mi je što su smetnje prestale,ali razumijete da ipak moram provjeriti telefonski aparat,jer znate procedura nalaže tako...
Naravno,izvolite.-otvori širom vrata Milosav.
Hoćete biti ljubazni da mi pokažete gdje vam je telefon?
Samo naprijed...krenu ispred nepoznatog Milosav,prema telefonu i shvati da nepoznati muškarac,zatvara vrata iza sebe.
Evo majstore telefon je ...
Pogledavši u lice nepoznatog zastade iznenađen onim što ugleda,i iznenađujuće hitro pokrenu se ka ulazu u gostinsku sobu...ali poput tečnog ognja prostreli ga bol iznad desnog bubrega,i osjeti kako ga nepoznati hvata za rame i privlači ka sebi dok je bol postajala sve jača i jača.
Pokuša da zapomaže,ali nikakv zvuk neuspijede izaći iz razjapljenih usta.
Kasno Milosave kasno,zlurado se naceri nepoznati ponavljajući ubod u području nesretnikovih leđa.
Ako nisi shvatio još,upravo sam ti probušio plućnu maramicu,jer tako ćeš imati vremena da saslušaš poruku Onih koji su me poslali,i nemoj se truditi da vrištiš i dozivaš Milosave Backoviću ili Čuvaru Jutarnjeg sjaja ,pluća ti se lagano pune krvlju a vazduh koji udišeš izlazi na ove rupe koje sam ti nanovo izbušio,ha,ha...I neplaši se kada saslušaš poruku,biću brz i poslaću te preko praga,kojeg nisi još uvijek zamišljao preći.
Čuvaru oni koji su me poslali tebi,rekli su da ti kažem –I PRAH VAŠ ĆEMO VAM UZETI.
A sada Milosave putuj...brz prelazak okrvavljenom oštricom preko oznojenog vrata,natjera Milosava da zadrhti i zadnjim

4
atomima snage zagleda se u izraslo stablo Vodopije koje je stajalo u uglu naspram njega.
Oni ,oni su se vratili...
Sruči se na koljena,zureći i dalje u listove Vodopije,po kojima su blistale kapljice njegove krvi.
Njegove usne nečujno se pokrenuše izgovarajući molitvu,dok su crveni kovitlaci jurišali prema njemu.
Ni zvuk vrata koja se zatvaraju za nepoznatim,nenaruši bezglasnu litaniju,i ...svijet oko njega utonu u crvenilo .

...

Dobro jutro Vladice.-uputi pozdrav prodavačica u kasnim pedesetim, mladoj ženi koja je prolazila pored pijačnog zida.
O dobro jutro gospođo Marija.-uzvrati joj.
Kako ste jutros draga moja djevojko? Nevidim osmijeha na tvojem licu ljepotice moja,da nisu neki problemi?
Vladica se osmjehnu,pomalo sjetno,jer ovaj ritual ,jutarnjeg pozdravljanja sa gospodjom Marijom je ponavljala već godinama .Ponekad ju je doživljavala ,onako brižnu i ljubopitljivu,ali ne nametljivu,što je možda bilo tako rijetko u ovoj užurbanoj i prenaseljenoj gradskoj sredini,kao svoju baku koja odavno nije među živima.
Ma ne sve je u redu,ali noćas sam imala samo ružnije snove,pa nikako da ih izbrišem i iako pokušavam misliti na nešto drugo,neki prizori od noćas se ponovo i ponovo vraćaju...
Eh Vladice,kad ti nećeš da slušaš Mariju,pa znaš odkad ti govorim da se skrasiš uz nekog dobrog i dragog muškarca,ali...
Zar ima i takvih?-bocnu je djevojka.
Ma mora biti,pa nije svaki muškarac kao ona moja ispičutura koja me je pod stare dane istjerala na ovu pijacu...

5

Žurim gospođo Marija,i ostavite mi kao i uobičajeno,povrće i danas jabuke,ali ne baš slatke,platiću vam kad se vratim...
Eh,puste žalosti za ovakvom djevojkom...uzdahnu Marija,gledajući za Vladicom koja je odlazila prema pješačkom prelazu.
Došavši do semafora,stala je pred žutim svjetlom,koje je nagovještavalo zeleno za vozila.Pogledala je na sat,dok se iz nje pristizalo još užurbanih ljudi.
Najednom osjeti kratkotrajan oštar bol na lijevoj strani vrata,i iznenađeno kriknu,ali zvuk upaljenih automobila priguši njen uzvik.Pomisli na pčelinji ili osinji ubod i krenu rukom da protlja bolno mjesto.Zaprepasti se osjetivši koliko joj je ruka omlitavjela i kako joj se nepoznata vrelina počinje širiti tjelom.
Neko je uhvati za nadlakticu,čvrsto i grubo i sikćući progovori.
Vladica Stojanov,jel da? Nemoraš dušo klimnuti glavom,znam da si to ti,a i sve da hoćeš,nemožeš.Taj peckavi bol što si maloprije osjetila,to je vrh igle kojom sam te bocnuo u vrat.Da ,da,Vladice,nije nikakakav insekt.I da,tu vrelina i ukočenost koju osjećaš kako ti se širi tijelom,potiče od Kurarea u mnogo jačoj dozi od one koje urođenici koriste u Amazoniji.
Ali nebrini Vladice imaš još uvijek vremena čuti poruku koju su ti Oni poslali,a poslali su mene da ti je prenesem i pobrinem se da to bude zadnje što ćeš čuti,ha,ha,ha.
I evo poruke...
Žuto se promjeni u zeleno i bujica automobila tutnjeći poteče.
Rekli su : I PRAH VAŠ ĆEMO UZETI...
Onemoćala Vladica je zurila u čovjeka do sebe koji mrzovoljan i užurban neprimjećivaše dramu koja se odvijala na nekoliko desetina centimetara od njega.I sjeti se sna.
Shvati koliko je san ličio na ovu situaciju koja se odvija i suze joj potekoše,ne zbog blizine kraja,nego zbog surovosti poruke koju joj je egzekutor rekao.Sjeti se da je usnu vidjela kako joj Čuvar nešto

6

panično poručuje,dok mu krv u mlazevima navire iz duboke zasječene rane na vratu...
Osjeti kako je nepoznati gurnu na ulicu i zagleda se u automobil koji se strelovito približava i postaje sve veći,baš kao i oči unezvjerenog čovjeka za volanom koji bespomoćno pritiska kočnicu,iako zna da se vozilo nemože zaustaviti čak ni nakon deset metara nakon udara u djevojku koja se iznenada stvorila pred njim.
Udarac je podiže i odbaci u zrak kao krpenu lutku i prije negoli je dotakla haubu automobila koji ju je udario,osjetila je kako bol prolazi,i zadnjim tračcima svjesti shvatila da je smrt privija u svoj zagrljaj. Tup udarac beživotog tijela,najavi vrisku prolaznika,koji zuriše u beživotno tijelo mlade djevojke raspostrto na umašćenom asfaltu.

...