K a b a n i c a
Nash-Taylor
16. септембар 2011. у 16.17
Kabanica
Nju u školu dovozio tata,
mirisala slatko na vanilu,
ja pravio kolače od blata
i pušio kukuruznu svilu...
Nosila je broščić na lančiću,
uspomena na pokojnu baku,
ja igrao pokera u siću
i lovio zmije po vrbaku...
Svirala je divno violinu,
govorila francuski bez greške,
ja rastao uz luk i slaninu,
u tučnjave upadao teške...
Drugarice imala je krotke,
s njima išla u Grčku na more,
ja radio sklekove do stotke,
izučio sve ulične fore...
Jesen bila i kiša je lila,
ona smrzla, mokra kao ptica,
te večeri oboje nas skrila
moja stara kišna kabanica...
Kabanica sa magičnom moći
pokrila je šta pod njom činismo,
zbližila nas u olujnoj noći,
do jutra se razdvajali nismo...
Pričala mi o tom Vasku Popi
i njegovim nježnim stihovima,
a ja činih da se k’o led topi
pod mangupskim mojim poljupcima...
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
19. септембар 2011. у 07.08
Wauu Nash, pljesak!!!
Ovo je preslatko! :)