Дискусије : Књижевност

 Коментар
Ponocna jadikovka
Tanjuska-c
(na)
09. јул 2011. у 04.02
Učinilo mu se da je mesec veceras za tren jače zasijao na tamnom nebu. Kao pogacica sa jednim delo odgrizena visio je te noćisam dok je Bora u mraku sedeo na drvenoj klupi I pusio. Jedna zuta sijalica stidljivo je obasjavala drvenu tablu na kojoj je pisalo „Zašto Boro nije otisao”.

- Zašto?

Upita sam sebe I otpi gutljaj piva.
- Mogao sam- nastavi da razmišlja. - A šta sa decom, zenom, roditeljima. Šta sa njima?
- Šta, šta sa njima?
- Bio sam im potreban
- Hajde Boro ne budali, priznaj sam sebi da nisi imao hrabrosti
- Nije to hrabrost. Ovo je hrabrost kako sada prezivljavam
- Pa sad ne možeš da odes niggde I da hoćeš. Ko će te? Šta znaš da radis?
- Znam sve, sve sam ovo sam sagradio. Znam I da slikam
- Da sgradio si uz pomoć drugih. A kome trebaju slikari?
- Trebaju onima koji imaju para
- A kako ćeš da dodjes do njih. Zaredjas od kuce do kuce tamo negde u tudjini I kažeš: Ja sam Boro slikar. Imate li posla za mene?
- Znao bih da krecim
- Ma znao bi ti svasta, prvo bi naravno krecio a onda bi se snasao, jel tako Boro?
- Jeste , idi u pizdu materinu, šta me ispitujes toliko. Te šta bi radio pa šta bi radio. Prvo bih se dobro naspavao, nisam bio vise od 10 godina na godisnjem odmoru, onda bi se najeo bifteka I raznoraznih djakonija, dosadilo mi ovo pecenje I pasulj- kupus-kupus-pasulj
- A onda
- E onda bi Boro nasao neku finu gospodju u godinama, dobro ocuvanu
- Mislis sa dobrim racunom u banci?
- Jedi govna, nisam to mislio
- Dobro hajde nisi to mislio. I dobro bi se odmorio, najeo I nauzivao I šta onda?
- Onda bih poceo da slikam
- A gde bi živeo?
- Pa živeo bi negde. Ukljuci malo mastu, šta se vatas za sitnice.
- Dobro preskocicemo stan, zamislimo da si već u njemu. Poceo bi da slikas.
- Da psujem te luda. Slikao bih.
- Gde? U stanu?
- Pa valjda taj stan ima terasu.
- Nemaju svi
- Slikao bih u sobi.
- A šta bi raio kada bi zavrsio sa slikanjem?
- izasao bih valjda u neki restoran
- Ups, ne verujem. para nemas restorani su skupi.
- A ...aji ga, izasao bih u neki bar
- I napio se ko majka
- Da
- Dobro to je tek prvi dan. I sutra bi isao u bar?
- Naravno. Valjda bih nasao neku osou za razgovor
- Kako? Ne znaš jezik.
- Nasao bih neki srpski bar. Naših sad ima po celom svetu.
- Hajde dobro. Nasao bi neki srpski restoran, slusao bi srpsku muziku i
- slikao
- Opet ti o slikanju. Ne razmišljas kako da prodas te slike.
- Pa pitao bih dobro-drzecu gospoju da mi pomogne
- A ona kaže , ne zna kako.
- E onda bih krecio
- Pa sto da ides onda iz ove sume da bi negde u tudjini krecio?
- O zivote, jesi komplikovan.

Odjekivao je Borin glas sumom stapajuci se sa sumom potoka. Oseti kako nije vise onaj mladic zanesenjak, zeljan putovanja I izazova. Oseti se kao da je starac od stotinu ljeta.
Ispi još jedno pivo, nazdravi okrnjenom Mesecu.

Topli letnji vetric se pomesa sa hladnocom iz sume, Boro ogrnu jaknu preko tanke majice. Pozeli onako umoran I bunovan da oseti pored sebe mlado telo, scone usne I pomisao na onu dobro-drzecu gospodju ga natera da podrigne.

Onako pripit seti se da je zaboravio da pokupi alata, možda padne kisa. Jedva uspe da se podigne na noge. Pokupi cekic, testeru I pajser , ubaci ih u galeriju, ugasi sijalicu I krene gore u svoj slikarski deo stepenicama. Zapali jod jednu cogaretu, svali se na krevet onako u odelu.

Mesec u obliku do pola pojedne pogace vireo je kroz otvoreni prozor, a boroci su lagano sumeli na letnjem pivetarcu.

Sum potoka ga uspava sa do pola nagorelom cigaretom u ustima pesmom:

_ Zašto Boro nije otisao

Biljana
09. јул 2011. у 20.14
Bas lepo Tanjuska iako prilično gorko,a svakako ću se sutra osvrnti s nešto dužim i prikladnijim komentarom, iz nekog posebnog razloga me jako ganu...
Pozdrav, do sutra, još jednom-BRAVO:)
Anakonda
(cesem, gde me svrbi)
10. јул 2011. у 00.52
najs

a sto je boro konacno progovorio?
Tanjuska-c
(na)
10. јул 2011. у 10.42
:)

Doslo mu ;). Covek kada je u nekoj muci onda sam sa sobom razgovara.
Anakonda
(cesem, gde me svrbi)
10. јул 2011. у 16.42
epa pitali nekog coveka dugo godina...ko si i kako si...on nije hteo ni reč da izusti

a onda kad je on hteo da progovori...nije imao kome da kaže

to je verovatno taj neki tocak sudbine
Tanjuska-c
(na)
10. јул 2011. у 20.18
Hvala Biljo, ovo je samo jedan segment za buduci roman. Jednog dana kada budem imala vremena, možda ga i napisem :)
Knez-001
(®)
18. јул 2011. у 06.03
Lepo lepo... znaci već je napisano!
Boro slikar može npr da napravi naslovnu stranu za knjigu...
Ajde Boro, lepi Boro...
Vizionar
(Vizionar)
19. јул 2011. у 16.48
Tanjuška,biće da si ti sa tih krajeva ,jer vidim da se često Boro pojavljuje u tekstovima???
A Boro je institucija i sreća pa nije nigdje otišao jer ko bi onda onaku bajku u Zelenkovcu napravio, akrenuo je stvarno od ničega,jer prema nekim pričama bila je tu samo jedna trošna vodenica.A sada???
Najbolje je to vidjeti ,lično .
Ostaj mi u zdravlju.
Tanjuska-c
(na)
19. јул 2011. у 16.56
Cao Pjer,

Ne nisam iz tih krajeva, ali kao da im pripadam, jednom bila i roman u glavi napravila :)
millionerka
(Ratka Mladic)
21. јул 2011. у 09.36
Da pitanja ..puni smo pitanja uvek nas neko nešto pita i neprestano se sami pitamo i prispitivamo ..Zašto nisam otisao a oni sto su odavno otisli ...zašto smo otisli.Boro nije otisao ..možda je Boro već odavno dosao .Nekad u nasoj muci i umoru od svega kad se srce stegne od bola sami sebe prispitivamo sve nebi li nam bilo lakse .
Sve je Boro sam naucio i stvorio ..slikar je i to samouk ili se varam.. Međutim Boro i dalje slika ...ima tu svoju neku galeriju ..divno on se ne predaje .Sigurna sam da će Boro naći svoje mesto pod zvezdama i odgovor na sva pitanja koja ga stežu i pritiskaju mu srce ako ih već nije nasao ...ja verujem da jeste . Na kraju teksta ostade to pitanje kao pesma ..divno tanjuska ...pozzz
Biljana
21. јул 2011. у 17.53
Tanjuska, imaš dara (talenta) imaš volje, imaš siroku dusu, pisi tu knjigu, biću prvi kupac, kunem se:)
Tanjuska-c
(na)
23. јул 2011. у 10.41
Hvala Milionerak i Biljo, evo posto smo već poceli da nabacam još koju skicu

POTOK

Ova zima na planini je zasluzila da bude zavedena kao jedna od najsurovijh u zadnjih 100 godina.Neki dan u selu su nasli par smrznutih ptica.Kažu ne pamte kad se to zadnji put desilo.A njemu ove godine ipak malo bolje krenulo.Posao je poceo da cveta,ljudi se malo opustili posle onih godina rata iako su siromasniji nego prošle godine.Ponestalo je elana,zaboravili su zelje,ztrpali ih negde I ususkali kao kad se pekmez sluva pa još tople tegle cuvaju toplotu.Nema se moj Vukomane.A Zivot tece dalje kao onaj planinski potok kome ni ova nezapamcena zima ne može ništa.Takav je I on.Ne ledi se,samo tece.Eto neki dan popucale vodovodne cevi ispred njegove kolibe,taman kada je zvonio telefon.Psovao je on I Boga I Svetog Vasilija iako zna da se ne sme.Psovao je I planinu I jeftine cevi koje je nabavio po snizenoj ceni.A telefon zvoni I niko od onih danguba neće da podigne slusalicu.Znaju da nije za njih,pa sto bi se mucili.Da je neko rekao :Evo pivo za dzabe ustali bi.Ovako ništa.A I Kremenko se ulenjio.Ne brije se već mesec dana.Oslabio je od pica,slabo jede,retko ide kuci.Otac I majka vise I ne pitaju ni gde je bio ni šta je jeo.Bivša žena ga vise I ne zove.I on se zaledio I sada samo hibernira.Jel se tako kaže Vukomane?
A on lozi ognjiste ne bi li se ugrejalo drustvo u kafani.Drva su skoro pri kraju.Morace da natera Duleta da upregnu sarove pa da naseku u sumi.Znaš Duleta?Onog slikara,sto vise provodi u kafani nego za platnom.Onaj sto misli da je CeGevara ziv I da su sve to izmislili kapitalisti.I da je Morison ziv,samo da više ne peva nego radi u nekom restoranu na Bulevaru SanzeLize-u.Dule kaže da on sve zna jer ne gleda TV.Cita između redova I spaja kockice u samo njemu znanoj kombinaciji.Neki dan se posvadjao sa drugim slikarem iz Savinog Sela koji je na ovu planinu dosao pijan I ostao ovde.Vojvoda ga zovu.Ima dobro oko,sve zapaza.
E moj Vukomane ovde je Zivot a ne tamo u Beogradu.Vazduh,priroda,to bi tebe podmladilo.Nije Beograd za penzionere.Sve si ti moj Vukomane zaboravio,pa imam osecaj I mene.Ovo je već treće pismo koje ti pišem,a od tebe ni glasa.Mada može biti da se postar Mane zainatio jer se On posvadjao sa njim zadnji put.Reko mu da otvara pisma.Postar Mane se zacrveneo ali nije odbio ponudjenu rakiju.Za njge pricaju da je povalio vise žena nego onaj automehanicar iz Banje Luke.A ja mislim da lažu,svi postari na ovoj Kugli Zemaljskoj lažu.
Pitala za tebe ona Sena,znaš ona što se dva puta samoubijala.Zbog nesrecne ljubavi.Sad radi u Domu Zdravlja.Ugojila se ,može biti da je dobila I ona neki virus kako pišu u novinama.Kažu moj Vukomane da se ljudi goje zbog nekog virusa.
A On I dalje slika,neumorno.Svaki put kada zavrsi sliku ja vidim neku duboku tugu,koja se uvlaci coveku pod kozu.Kaže,neki dan je morao da navuce rukavice da bi slikao.Ne pamte ovakvu zimu.Onaj njegov stari Jugo,zatrpan do krova.A On svaki put kad prođe pored njega opsuje.A potok se nije zaledio.fmmmj
I onda svi te spomenu,kada se zapiju.Zapevaju:
„Ima jedna krcma u planini”
Pobacaju case.I kažu:
„Doci će Vukoman kad otopli”
A meni zao da im kažem da nećeš.Znam ja.Znam da nikada vise nećeš doći na ovu planinu.

Ajd u zdravlje Vukomane
Tanjuska-c
(na)
23. јул 2011. у 10.47
POTOK 2

nekavim cudom dobih ja Vukomane sva ona tvoja pisma, doneo postar Mane. Kaže zaturila se negde. A imao je veliku masnicu ispod oka. Ja ga pitam , šta je to bilo, a on samo odmahuje glavom i nešto zamuckuje. Kaže , pao pijan negde pa se udario. Mislim ja da on laže. Mora da je dobio batina od nekog ljubomornog muza. Predao mi pisma i nije hteo ni rakiju da popije. Kaže mora da zuri. Od kada ga znam, nikada nije nigde zurio. Al šta ćeš moj Vukomane, ljudi se menjaju.
Zima nas još uvek ne napusta, potok tece a Bora danima samo gundja. Zaebali ga neki politicari u gradu. Oce da seku sumu. Dosli bili neki dan sa testerama a on uzeo onu staru dedinu pusku i stao ispred njih, pa kaže:
„ Samo preko mene mrtvog”
A znaju oni s kim imaju posla, jeste slikar al je lud. Ne da Bora sumu, dok je njega neće biti sece u ovim krajevima. Doalzili neki Japanci, interesuju se za ekologiju,oce da sklope medjenarodnu saradnju. Al one guzonje u gradu oce lovu samo za sebe, bole njih za ocuvanje prirode. Oce u okolini Sane da prave neku branu, da potope jedan deo sume. Bora psuje svaki dan, ni ne slika vise. Japanac dosao sa nekom ekipom iz Sarajeva. Bora naterao Iliju da napravi jedan mali drveni mostic preko potoka, da bi ga svecano otvorili u cast pocasnog gosta. Ilija deljao po onoj zimi i snegu, neke balvane, jedva ga napravio. A Japanac već pripit od par rakija, kako on kaže „saki” zamalo da se smandrlja po onoj zimi. Ona matora sto je dosla kao prevodilac samo je huktala, pazeci da mu se nešto ne desi i sve ga vodala ko malo dete. Kaže Bora:
„ Dobra ova tetka, samo malo da popravi zube”.
Bora malti nešto na engleskom, Japanc ga gleda i samo se smeje. Nazdravlja sa svima. Dobro se zapio. Tetka prevodilac ga jedva odvukla do auta. Zamisli moj Vukomane , kad nagrnu ovde Japanci, biće ih kao skakavaca. Bora voli, al kaže, samo da se one naše devojke ne pokondire, pa da ih odvuku Japanci, ionako posle rata ima duplo manje zenskog sveta nego muskog. Čim dodje neka konobarica da radi kod njega u kafani-galeriji, uda se posle mesec dana. Nagovara mene da ja radim. Jok kažem ja. Nemam ja zivaca za one pijandure, sto zalelecu čim cuju Baju Malog Knindzu, pa lome i case i flase.
Njima treba jedna konobarica ko sto je ona Sanja iz Toronta. Sa jakim rukama i još zescim jezikom. Jednom ti je ona moj Vukomane, nekom pijanom Crnogorcu razbila pepeljaru o glavu kad je udario njenog muza.
Dule te pozdravlja i kaže da jedva ceka da se sa tobom isprica. Već odavno se nameracio na neku devojku sto ima momka, pa kad god se napije, recituje Jesenjina. Pije svoju rakiju koju donese, kaže ne veruje on nikome, ko zna od čega je drugi prave. Loza je dedina i svaki dan donese po jednu flasu. Bora se ne buni, mada nije mu pravo. Cuti, zna da ne može sa njim da se svadja. Čim pocne sa Borom da se raspravlja, zapadne u bedak i grli ga i ljubi, pa se onda izvinjava danima. Voli Boru kao brata, a i on njega, znaš da mu je spasao zivot u onim ratnim vremenima.Od onog emotivnog slikara , pretvarao se u zver. Svi su ga se bojali kada je imao pusku u rukama. A i znao je sve staze u sumi. Bora se napio i zaspao na neprijateljskoj teritoriji. Zamalo da ga zakolju na spavanju. Dule ga nasao i na ledjima preneo preko tri brda, onako pijanog. Spasavao je on i one jadne rezerviste, sto su se gubili po sumi.
Kamenko dosao neki dan trezan, lepo obucen, obrijan, namirisan. Zagledao se u neku udatu konobaricu. Pusi i one skupe cigare, i predstavlja se kao uspesan biznismen. A ona zvace zvaku i gleda ga. Mlada je. Dodje mi zao Kremenka. Kažu da je nekad bio mnogo zgodan i da se lepo ljubio. Takav ti je zivot Vukomane. Ne zna sa ženama,kaže mu i otac da će mu doći glave jednog dana.
A rekla sam Seni da si je pozdravio, bila se malo zacrvenela, neki dan kad sam bila u Domu Zdravlja kod zubara. Kaže da te pozdravim. Izgleda da je u nekoj semi sa onim ginekologom, sto mu je sin glumac.
I ja se eto muvam ovde, Vojvoda me salece svaki dan. Bezim od njega čim ga ugledam. Malo je lud kad popije, uzavre u njemu ona blesava crnogorska krv. Al sklanja se čim ga Bora pogleda. Pa onda kao nešto slika, da te Bog sacuva.
Dosli neki dan neki iz Svedse na odmor. Covek nas i vedjanka. Dovukli gomilu pasa, Bora kose cupa, ne zna šta će sa njima. Svi ih gledaju kao da su pali sa Marsa, a taj nas Srbin samo ljubi svoju ženu. Vidim ja da se Bora nameracio na Svedjanku. Samo ceka priliku da se odvoji od onih kucica.
Vukomane pisi , nemoj da nas zaboravis. Obidji onu tvoju rodbinu al nemoj da nas zaobidjes. Postar Mane je rekao da će specijalno donositi tvoja pisma čim dodju.

Cuvaj se matori i ne daj da te taj Beograd zaledi

Tanjuska-c
(na)
23. јул 2011. у 10.48
Plava se stopila sa zelenom, Bora se znojio. Čuo je glasove koji su dopirali do prozora.
Neko je kucao na vrata.
„Boro, evo ti kafa.” proderala se Zorka.
„Udji” rece on i stavi cetkicu na prljavu krpu.
Zorka je nespretno jednom rukom otvorila vrata i malo kafe se prosulo na beli tanjiric.
Bora je prihvatio soljicu iz njene ruke i pogledao je nekako milo.
„Sto nisi donela i sebi, ne volim da pijem sam.”
„Ma popila sam već dve od jutros.” odgovori ona.
„Ajd zapali onda jednu.” pruzi joj kutiju sa cigaretama.
„Moram da idem, dosli su gosti. Veceras će biti ludnica. Kada dolazi ona grupa?” pogleda ga ona.
„Za jedno sat vremena. Nemoj da ides , sedi malo.”
„Lepe su ti te slike. Mada se ja ne razumem u to slikanje.Nikada mi nije bilo jasno kako neko zna da crta. Ja ni cica Glisu ne znam
da nacrtam. U stvari ništa i ne znam da radim.” rece ona tuzno.
„Ajde Zorka, koji ti je. Znaš ti svasta. Eto, siguran sam da znaš da se ljubis.”
„Eh , cuj da se ljubim. Pa to svaka budala zna.”
„Nikad mi nisi rekla odakle si.”
„Iz jedne palanke.Ne želim da pricam o mom zivotu. ”
„Dobro Zorka, ne moras. Izvini za platu, dobices sledeće nedelje. U skripcu sam, a sad i dolazak ove grupe je malo poremetio stvari.”
„Boro zvala te ona mala jutros.”
„Šta je rekla?”
„Ništa , samo je pitala da li si tu i rekla da će doći veceras.”
„Bolje da ne dolazi. Ljut sam na nju.”
„Nemoj tako Boro. Ona tebe voli.”
„Voli. Ne zna ona ni šta znaci ljubav. Razmazena je.”
„Vi muskarci, ništa ne znate. Za vas je sex sve na svetu.”
„Cuj nje. Vi muskarci. A vi kao ne volite to.”
„Ženama treba paznja. Romantika”
„Ajd dosta je bilo romantike, skidaj gace.”rece Bora i ostavi soljicu na drveni sto.
„Ne budali Boro.” rece Zorka smejuci se, ali sa nekim strahom.

Bora je uhvati za ruku i povuce prema sebi. Poljubio je ovlas.
Zorka skoci i rece mu izlazeci:
„Boro, ne igraj se sa mnom.” i oci joj se napunise suzama. Strca niz stepenice.
Bora uzdahnu, zapali cigaru i nasloni se na prozor.

Napolju se već smrkavalo, nije ni primetio koliko je dugo bio u sobi.
Gosti su sve vise punili Galeriju i okolni prostor. Sve drvene klupe, grubo uradjene, od okolnog drveca
bile su zauzete. Parking se napunio automobilima.Tinejdzeri su motali travu i smejali se bezbrizno.
Matorci, izgubljena generacija Novog Talasa, su uz flasu piva prepricavali nekadasnje odlaske na koncerte.
Matorke su namestale frizure i premestale se sa noge na nogu.
Dule se zabavljao pricajuci svoje izmišljene doziljaje.
„Pre nekoliko godina na Kubi sam slusao Piea Levija. Kako taj covek svira. Kad on svira, žene padaju
u trans. Igraju zatvorenih ociju i njisu kukovima. Piju mohito i puse kohibu.”

„Daj Dule ne seri, leba ti.” dobacuje Ilija. „Pa ti nisi ni do Beograda bio, a ne na Kubi.”
„Šta ću u Beogradu. Šta tamo ima sto nema ovde? A uostalom , sto uvek kvaris pricu? Ti samo pricas
o biznisu.”
„Pusti ga da prica. Bas lepo laže.” smeje se Maja.
„Eto vidis. Sedi ti Majo pored mene.” smeje se Dule.
„Čujem ja dobro i ovde.”

Dolazak grupe je izazvao komesanje. Neki su poceli i zvizde. Bora se obukao i u trku sisao da ih doceka.
progurao se kroz gomilu, pozdravio se a Duletu i Iliji rekao da im pomognu oko instrumenata.
Koncert je poceo. Zestoko. Svi su pljeskom docekali prvu pesmu. Bora je slusao naslonjen na drvo, i ispijao
pivo. Pice je dobro islo, i ljudi su masovno ulazili i izlazili iz Galerije. Zorka je nespretno otvarala
flase da bi iznervirano stavila otvarac na sank.
Tamni pokrivac se spustio na sumu. Svetla ne bas vesto napravljene pozornice sarala su u ritmu muzike.
Crni macak je u cudu iz daljine posmatrao veselu gomilu, omamljen mirisima hrane koje je blagi letnji
vetar raznosio. Neki ne bas mnogo zainteresovani gosti, pripiti zapalili su vatru.

Bora je osetio njen miris parfema. Nije hteo da se okrene. Prisla mu je i zagrlila ga.
Cutao je. Znao je da mu treba njena blizina. Stavio joj je ruku oko struka.

„Boro, tamo su neki zapalili vatru.” zadihano je izgovorio Ilija.„Rekao sam im da ugase, a oni me oterali u materinu.”

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for PomPom Keychains?
.