Makedonija-Ohrid
K’o da je bilo jučer onda kad sam tuzno gledala za našim bijelim stojadinom kako ide niz kaldrmu jer moji starci odose bratu u posjetu, a mene ostavise kuci s tetkom. Bio buraz u JNA u Somboru 6 mjeseci, pa dobio prekomandu u Skopski Petrovac (Skoplje) na preostalih 6 mjeseci sto su moji doživjeli tragično. Ej cuj ode djete u Makedoniju, znaš ti đe je ta Makedonija! Meni su još kao djetetu pricali da je to zemlja Sunca, a ja sam to shvatala na taj način da je ona ustvari zemlja u kojoj se Sunce rodilo. Nakon toliko godina (ne smijem ni reč koliko), mene su gospodnji putevi odveli u ubavu zemlju zvanu Makedonija… Do nje sam dosla busom, a put mi je isao slijedećom rutom: krenula sam iz Sarajeva do Novog Pazara…iz Novog Pazara do Skoplja….a zatim iz Skoplja do Ohrida taksijem…sve do male kucice u ulici Dame Gruev. Još u taksiju shvatila sam da su Makedonci jako ponosni na Aleksandra Makedonskog jer smatraju da je on njihov potomak sto Grci negiraju i tu se vodi polemika oko toga ciji je on. Meni je svejedno ciji je. Ja sam se nadivila mjestima koja je on osvajao, prošla Perzepolis, sto puta mu skinula kapu na osvajanjima kako teritorijalnim, tako i osvajanjima zenskih a bome i muskih srca, jer je poznato da je isti bio homoseksualac. Da je znao ovu posljednju informaciju, onaj taksista sto me dovezao do Ohrida, nikad ne bi izgovorio ovu recenicu, lupivši rukom o volan u znak revolta: „Ma nek idu do vraga, mi ćemo genetski dokazat Grcima da je Aleksandar naš!!!”. Cijenim da Makedonci znaju puno o historiji svoje zemlje. Meni je izuzetno drago da sam mogla nešto naucit o Makedoniji i od prolaznika….jednostavno SVI su znali bar nešto da kažu o svojoj zemlji a da je još to i zanimljivo (meni). Prosjecnom Bosancu je to dosadno čak i slusati….Bosancu je mrsko ucit, Bosanac konta kako će napunit svoj želudac i ništa mu drugo nije bitno. Od Dragana, samozvanog kapetana u istruhlom camcu kojeg je prefarbo u plavu boju tek da dobije neko osvježenje da se ne primjeti da je tolko star, dobila sam informaciju da je Ohridsko jezero na 700 metara n/v, pa je upro prstom u jedno brdo i rekao „A ono je Albanija, a iza brda (da ja dodam: vrba mrda) je Jadransko more”. Uzeo mi je 90 denara od Titove vile do rive, to „ko meni” jer je i on Bosanac, rodom iz Bijeljine. Kad već pišem o Ohridskom ‘ezeru samo da pomenem i to da se ono puni sa tri izvora…jedan je Biljanini izvori (ti izvori su slični Vrelu Bosne, a sigurna sam da se sjecate i pjesme Biljana platno belese na Ohridskite izvori), drugi je na Svetom Naumu, a treci negdje u Albaniji…. Sutradan sam isla u Gradiste, mjesto gdje su arheolozi pod jezerom otkrili predmete iz bronzanog i željeznog doba. U tom dijelu su digli kuce-sojenice nad jezerom kako bi znatiželjnim turistima predočili kako se nekad u tom kraju zivjelo. U blizini sojenica, zapravo na obali, ono sto je upalo u moj ocni kadar je bila oprema za diving. U tom trenutku sjetila sam se svog divinga u Crvenom moru, tako da cisto sumnjam da bi ga mogla izvest u jezeru, no, vjerujem da se tu imalo stosta vidjeti jer je arheološko nalaziste pa je turistima(posebno arheolozima) zanimljivo ic na ronjenje. Hej, možda tu otkriju novu Atlantidu! Do tog grada (muzeja na vodi) isla sam kombijem, dakle od Ohrida za 60 denara (a to vam je 2 eura) vozeći se 15-ak km. Cijelim tim putem,duzinom obale, vidjela sam plaze i nove hotele bombastičnih imena. Vau! Ali ništa nije tako bombastično kao kad kažeš da je Dzordz Kluni dolazio u Makedoniju! U Sv.Naum sam isla pak drugi dan. Tamo ima crkva, ali nisam bas doznala mnogo o tom mjestu, tako daaaa…saznacu, pitacu nekog na forumu… Arhitektura u Ohridu je raznolika i veoma interesantna. U novijem dijelu grada kuce su me podsjetile na Ćerviju u Italiji. Crkve su sve u istom fazonu, a po mom skromnom znanju iz arhitekture zaključila sam da su u ruskom stilu, kao i mnogobrojne kuce u bosanskom, dok su džamije u tipičnom turskom stilu. Rekli su mi da su ruske crkve ustvari u makedonskom stilu a ne makedonske u ruskom, al’ dobro. Kao sto rekoh džamija ima isto puno, samo sve su male i sve su iz turskog doba. Ima jedna posebna džamija sa krstom na vrhu. Legenda kaže da su svaki put kad su gradili minaret te džamije on se rusio, a onda je imam rekao da se na vrhu džamije mora stavit krst i nikad se vise neće srusit…tako da je to jedina džamija na svijetu koja na vrhu ima krst. Umalo da zaboravim pomenuti tvrdjavu iz Vizantijskog doba. Čula sam neku pricu o caru Samuilovu (kojem je podignuta crkva u cijem se dvoristu nalazi turbe) da je bio veliki borac itd. Jedan ciko prolaznik, koji je navodno biciklom dosao iz Beograda u Ohrid, mi je rekao da ne trebam jesti hranu iz restorana, jer svi proizvodi dolaze iz vana, pa su i upitni. A jest fakat…ja nigdje nisam vidjela plantaže voca recimo….biće da Makedonce ne zanima poljoprivreda? Što se tiče klime, vjerovali ili ne u zemlji Sunca meni su noćibile prehladne. Čak mi je i u vesti bilo zima. I tako, dan za danom, mic po mic, dosao je kraj mom boravku u Makedoniji. Shvatila sam da Aleksandar Veliki nije dzaba bio velik, jer je Makedoniji ostavio u amanet šarm. Osvojila me mogu ti reč. To sam shvatila onda kad sam Makedoniju ostavila iza leđa dok su mi u glavi odzvanjale rijeci pomenutog vojskovođe: „Kad prestanem da budem muškarac, prestacu i da živim”. Tako i bi... .

.