Glasovi
( Početak Otkorovenja)

U dugim noćima iskupljali bi se na sredini naseobine, uz vatru.
I samo onoliko koliko je plamen osvjetljavao,otimajući od noćne tmine , taj prostor je podsjećao na to da je nekad prije na tome mjestu bilo drugačije..
Jer tama je sada imala svoje nove satojke i oblike .Poneki zalutali urlik ili zov zvjeri , potvrdio bi tu neskaladnost, jer u proteklim vremenima ( barem iz priča najstarijih),pod okriljem tame zvijeri bijahu neprikosnoveni gospodari tih teritorija.
A oni okupljeni uz vatru bi se zbijali jedni uz druge , podstičući plamen i plašljivo se obzirući u tamu. Osjećali su da se nalaze uslijed nečega što je imalo dvije strane . jednu stranu su podnosili sa lakoćom i koja je počinjala sa izlaskom Sunca , pa sve do paljenja vatri i nastupanja strane koja im je tjerala srsi niz kičmu i trzala ih iz kratkog i površnog sna.
Tamna strana kako je nazvaše ovi prokletnici osuđeni od nebeskog svoda i koji kada bi nastupila , i prikravši se tiho nalegla na naseobinu ni za živu glavu ne bi htjeli napustiti osvjetljeni krug , u centru naseobin u koju su se nakon završenog rata vratili.
Opustošene kuće su ih u početku opominjale da produže dalje jer Vječnost pamti mnogo duže i upornije , negoli što čovjek nastoji zaboraviti.
Upravo su zbog toga oronule kuće , svojim unutrašnjostima odisale memlom i vlažnošću i nikakav kreč njihovi zidovi ne htjedoše primiti . Ali povratnici u svojoj nakani ne odustajahu , te se upozorenje pretvori u prijetnju ...

...
Uga sivši stolnu lampu, okrenuo se licem prozoru kroz koji je mjesečeva svjetlost razbijala tminu unutar spavaće sobe. Uzdahnuo je , sjetivši se sna od prošle noći . Grozomaran put u varljive halucinacije sna , koje nije izdržao i nakon kojih je ostatak noći proveo budan uz svjetlost male električne lampe . U grozničavoj molitvi.
Osjetivši nadolazeći san, promeškoljio se i prepustio kovitlacu nadolazećih slika .
Zaspao je.
San ga je odveo na nekakvu ulicu . Izgledala je kao ulica u radničkom naselju , ali samo djeleimično. Krenuo je niz nju , pažljivo motreći okolinu , opustjelu i sablasnu.
Ali ne ...
Ispred sebe je nazreo ljudsku figuru. Vođen više instiktom negoli radoznalošću , uputio se ka prilici . Uzdah sa strane , odvrati mu pogled. Drvo , polunagorjelo i bez lišća . Na jednoj od njegovih obogaljenih grana , okačena ljudska prilika . Napola presječena , okačena za preostalu nogu . Naglavačke . Iza nje primjeti veliku teretnu prikolicu , ofarbanu u mutno žutu boju . Iza njenih stranica u sanduku gomila uzdrhtale mase . Gomila poluživih tjelesa , unakaženih i oštećenih. Živih ...
Zdravo ... trgnu ga glas – odavno te nije bilo ovdje : obrati mu se visoki mladić , odjeven u nekakvu uniformu , bez oznaka pripadnosti.
Kakvo je ovo mjesto ? – uspjede zatečeni mladić promucati .
Ovdje smo ti mi sada , uglavnom Nas većinu poznaješ , i mogu ti reći da se sastav ...
Ali ja nikad nisam bio ovdje , Bože pa ja ovo sanjam , ovo je nemoguće...ti nisi ...-brzao je zaprepašteni mladić .
Da ja sam Radan , ta nisi mi valjda zaboravio, pogledaj .- okrenu se Radan oko sebe – to sam ja , a ti si ...
Ne , ne , opet – kriknuo je mladić, vidjevši prilikom radanovog okretanja , na njegovim leđima ogromne rupe od rana , ispunjene usirenom krvlju – ti si mrtav , ja te ne mogu vidjeti ...- i prizor se rasplinu , poput rastrgnute paukove mreže , a u dubinu sna se otkotrljaše riječi visokog mladića koji sebe nazva imenom Radan- ti si Tragač , ali ga ovaj ne ču , jer već bijaše sa drugu stranu sna zaglušen sopstvenim urlikom straha.

... ...

Vrativši se u napuštene kuće iz kojih su izbjegli nakon žestokih borbi i obostranog krvoprolića , nevelika skupina umornih ljudi i žena sa nekolicinom mlađih , je napokon odahnula. Došao je kraj i tom žalosnom potucanju od ruševine do zgarišta . Napokon su opet svoji na svojem parčetu zemlje i pod svojim krovom . tako je barem izgledalo , ali ...
Jednog jutra Jelen , djevojčica , tek zakoračila stazom sazrijevanja , ispriča majci , kako je cjele noći slušala , nekakve glasove u snu. U početku tihe , ali sa odmicanjem noći sve glasnije i jasnije. Glasovi su od nje tražili pomoć, tužeći se kako nemaju baš puno preostalog vremena , i ako im ne pomogne da će ih osuditi na neslućene užase .
Majka je Jelenu saslušala , i uzdhnuvši joj brižno odgovorila : Ćero moja kad god imaš tako loše snove okreni se i prekrsti , da te ne more , ali život je takav biće ih još i vremenom ćeš se naviknuti . Ajde sad mi pomozi da izbacimo ovo smeće , da bi poslije mogla okrečiti verandu.
Olako protumačen san od njene majke , nije više uznemiravao Jelenu niti ju je podsjećao na proteklu noć . Druge noći , glasovi se opet javiše . Šaputali su vapeći za pomoći . Opominjali su povratnike da požure , jer „ oni” će uskoro saznati da se „izgubljeni” , grupišu tu , a nakon toga će poteći krv onih koji nisu umješani u sukobe.
Povratnici ni ovo upozorenje ne protumačiše ni izbliza ozbiljno , možda zbog svih teških dana koje proživješe , a možda želeći zaboraviti sve strahote stvarnosti koja ih je zadesila i koja bijade ispunjena krvlju i rasutim leševima.
U noći Uštapa , mala naseobina odisaše mirom i tišinom. Snovi umornih spavača , najednom se razbijaše pred navalom hora uspaničenih glasova . Vapaje ispunjene bolom i panikom svi odsanjaše . Ujutru su prepričavali međusobno sličnu poruku koju sanjaše prethodne noći , a poruka je glasila ...: iduću večer nečekajte , bez upaljenih vatri unaokolo nasobine , jer samo vas plamen vatre može zaštititi od tmine i zla . Odmahivali su rukom na te upozoravajuće usanjane riječi , optužujući pun mjesec za te grozomorne privide.
Iduća večer , lijeno i nezainteresovano leže po krovovima naseobine, ne prekidajući ritam ustanovljen vijekovima prije.
Negdje iza ponoći , naglo je prekinut jedan san , pa još jedan i još jedan . Dva života i jedan razum su ugašeni , kao plamen svijeće na vjetru . Nešto bez ikakvog zvuka najave svoje nemilosrdnosti , raskomada tijela muža i žene , ispisavši njihovom krvlju čudnovate arabeske po zidovima spavaće sobe. Sestra nastradalog čovjeka , ništa više nije mogla reći uplašenim mještanima osim : - ložite vatre , ložite vatre velike , hranite svečuvajući plamen ...

... ...