Krvava svadba u Brzavi

Ljubavi, probudi me u ponoć ljubavi!…
Ugušiće me more, sjećanja iz djetinjstva i muke
Izvadi mi sjekiru iz plećki, odveži mi ruke,
Skini mi krv sa očiju, krv viđenu na svadbi u Brzavi…

Ludo je kolo igralo oko manita svirača,
Ludo se tijela lomila: noga zemlju ne dodira!
Kolo momaka i udavača; kolo Crnogorki i povezača,
Kolo rijetkih perlonki i još ređih šešira.

Pored zadružnog doma rakija na polić i kilo
Pored njih bjelokapi prodaju biskvite i šećerleme,
Prikani, kumovi, komšije lako nalaze teme,
Već nakresani počinju pjesmu: pominju drago i milo…

Predveče (ne zna se kako ni otkud) povadiše nože;
Braneći otetu odivu, grabeći tuđe zlato,
Do tada pitomi, prosto jagnjad, skočiše u vučje kože
I prosuše krv i mozak u izgaženo blato.

Ljubavi, probudi me ljubavi!…
Ugušiće me more, sjećanja iz djetinjstva i muke!
Strah me je! U noževe će olistati mi ruke
I odvešće me ponovo na krvavu svadbu u Brzavi.

Dragomir Brajković