http://www.box.net/shared/nas7xiddu1
pozivi potpunih stranaca na „prijateljstvo”.
divno, zar ne!?
gledam im slike, gledam im ona, već stecena „prijateljstva”. obilje slika ljudi, sa pozom ili bez nje, sa osmehom, za klavirom ili flautom na ustima, sa pravim ili onim, tek umetnickim imenima. ispisuju misli, resavaju ponudjene im kvizove, slusaju zajedno muziku, upucuju reci sale koja će biti ili ne biti shvacena. ako se i ne shvati...pa treba razumeti...„prijateljstvo” se tek zacelo...a onda, u onom prostoru koje oznacise postanskim sanducetom, kratko pismo i na kraju istog ime...
ime koje je tako mnogo ispunilo neke godine u zivotu, ime sa kojim se toliko smejalo, toliko zabavljalo. ime sa kojim su se neke tuge zajednicki odtugovale. ime sa kojima se na zajednicka putovanja islo, ime sa kojim se sviralo, pevalo i slikalo. ime, od kojih su se orile neke ulice, kojima sada prolaze ljudi zbunjeni od eha koji ne umeju da razumeju, ime, koje je vreme tako brizno skrilo...misleci zauvek...
vreme...
da, poradilo je na slici pored imena, utisnulo bore, utisnulo, sigurna sam, na silu po neku sedu vlas, promenilo frizuru, promenilo mesto boravka, razbacalo nas po svetu. svojataju nas i Danska, i Svedska, i Kanada, i Amerika, i Australija, Nemacka, Italija. pronadjose nas i u Japanu, velikoj Rusiji, Brazilu, Spaniji...
stavljam zastavicu pored svakog imena na karti...i cinimo svet!
cinimo jedan divan svet kome vreme ne može ništa, svet koji je sacuvan u srcu i dusi. sacuvan u ehu ulica kojima prolaze tudji ljudi...
cinimo jedan divan svet na Facebook-u, svet koji daje pravo znacenje reci PRIJATELJSTVO!