Sine..
051
27. октобар 2009. у 23.47
Sine...
pogledaj oko sebe,
drvece,cvijece,travu
sve ima vijek i nestane.
Pokusaj u tu svoju glavu
da stavis lik,
nemoras dodati
ni ime,
ni boju kose
ni oci,
vlazne od rose
ali pamti,
i trebaš znati
sto želim reci
ja sam ti MATI.
Sine,
poslusaj rijeci,
i stroge i ljute
dobronamjerne su
kazuju ti pute,
teski jesu,
tvrdi jesu,
beskrajni nisu,
nestanu pa dodu.
Na svaki od njih te saljem,
moraces na njih stati,
tamo te salje MATI.
Sine,
nestace rijeci
nestace suza,
nestace cvijece,
sve sto ponovo kažem,
dio je sreće.
Shvati ja sam ti MATI
sine,
i moja MATI je jedna
kao sve blagodati vrijedna
i mene kroz zivot prati
sto mi je govorila MATI...
Trucko
(sociolog)
28. октобар 2009. у 03.40
DAH.
Postoji neka veza, znam
između mene i nje i nije me toga strah
Divan korak u toj ljubavi postoji
kad covek kusa, svoj vlastiti dah!
Ona dahom mojim, se u u ovoj tudjini otima
i pravi se da moja vise nije
Ako hoćeš i taj dah mi uzmi
ali srce mi ostavi da pati
Jer koga sad u ovoj hladnoci
da zovnem Mati!