yebote, ja tebe nikada nisam prozivala za njeznost koju mi dade.
Nikada nikome ne rekoh kako si mi se kleo da sam ti sve, i ljubav i otadzbina i zivot i motivacija.
Nikome ne rekoh kako si mi plakao u kosi kao dijete dok sam ti saputala o prošlim vremenima i kako si me molio da te dodirnem..bar ovlas.
I niko ne saznade kako malo ti treba da se izgubis i zaneses pod mojim usnama i pod mojim prstima, a jedva te dodirujem.

I kako sam te ljuljala u rukama, umornog i tuznog.

A ono kad si mi birao pjesme i pratio me kroz Bosnu...ni to ne rekoh nikome. Ni da si me budio da ne zakasnim..ni to ne rekoh nikome.
A oono kad mi predjes prstima po ledjima i stomaku pa mi se okrene svijet u glavi...ni to ne rekoh nikome.

I kad se skupis uz mene i milujes me po kosi i uspavljujes me ko dijete. Ni to niko ne saznade.
Znale zvijezde, i mjesec. I mi.

A ti?

Ti nas izdade. Svima si sve rekao ali sve lijepo pretvori u ruzno. I moju ljubav odbaci kao plik, i moje suze kao teg.
I tvoje suze postadose laz, i saputanje postade psovka i uvreda.
I nikad mi ne rece zašto?!
Šta li misle mjesec i zvijezde kad te vide?
Ti ne rece kako me želiš i kako si se gubio na mojim usnama. Rece nešto odvratno i prljavo. Ti ne rece da sam ti sve. Rece da sam luda i ostarjela žena. I ne rece da ti zao moga djetinjstva zbog koga si mi plakao u kosu. Rece da si slusao smrdljivu proslost.
Svasta ti rece i svima, ali nikada ne rece zašto?!