Вести
Спорт
Селебрити
Лајфстајл
Дискусије
Кувар
Огласи
Дискусије
:
Књижевност
+1 / -1
0
Pronadji jedan delic sebe
MojeImeJeTanja
14. октобар 2009. у 14.39
...sigurna sam da je tu negde...
http://www.youtube.com/watch?v=ZY8-c92frmg
+0 / -0
0
MerlinBasMonro
(lepa i posle smrti)
15. октобар 2009. у 10.29
Moj, u rajskoj ptici...
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 12.00
lepa li mesta!
pricaj mi o tom svom delicu...
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 15.03
hajde, ovde nema nikog osim nas dve!
a i ako ima još nekog, zar je to važno!? ja sam odavno sram izgubila da pokazem sebe „nagu”...ili tek komadicem duse ogrnutu.
za one, koji će to ruglu izvrgnuti, priusticu trenutak radosti.
za one, koji će u tome videti parce slike svoje, eto opet radosti.
za one, tek neme posmatrace, gledaće u tebe, mene ili one koji se sa nama „zabavljaju”...i opet, trenuci zabave, a sa njom dolazi i radost.
za one koji sve tako dobro razumeju eto zadovoljstva u tom razumevanju.
za one koji ništa od svega ne razumeju, ooo kakva je tek u njima radost kada ovome ledja okrenu...
treba uvek radost priustiti... i sebi i drugima...zato, lepa moja, da pricamo o našim rasutim delicima.
sastavimo je u jednu divnu pricu...
+0 / -0
0
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 15.05
*sastavimo IH u jednu divnu pricu...
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 15.17
eto, zapocnimo pricu o onom nasem delicu koji se zove Sloboda...
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 15.24
ja sam svoj ceo zivot odavno stavila na kocku i zauzvrat sam dobila Slobodu, zauvek!
ona mi daje lakocu da stignem tamo, gde se moje srce smestilo odavno.
+1 / -1
0
Anja-Maza
(umetnik)
15. октобар 2009. у 15.58
Dobro vece,
mislim da ti nisi stavila ništa na kocku,mada vidim da toga nisi ni svesna. Možda je to tako za tebe i bolje, neću da ulazim.
Mi se svi radjamo SLOBODNI i kao takvi odmah dobijamo dozvolu i da umremo, ili nestanemo u onoj strasnoj mocvari u kojoj leze tela koja vise nikome ne trebaju.
Rođenjem sticemo pravo na SLOBODAN IZBOR, a to što ti mislis da si izabrala SLOBODU, govori da nisi shvatila da si rođena slobodna.
Nije važno, važno je shvatiti, kad tad.
Važno je biti spasen!
Budimo srećni, to je prvi put ka slobodi!
Dajmo drugome osmeh, to je drugi put...
Hajde da pišemo pricu, istinitu, lepu, plemenitu, ispunjenu zeljama da nekome veceras vratimo osmeh na lice :)
Neka to bude jedini uslov za pisanje veceras...
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 16.08
Mazo :)
dozvoli meni, da budem slobodna da se izrazavam onako...pesnicki :)))
mene boli ono koliko znam!
znati ono što se sa mnom desavalo od pre mog rođenja, od pre moje Slobode, zove se Daljina...
a šta je Daljina?
daljina je nerazumevanje.
ali, kako sam sama inicirala pricu o Slobodi, dajem ti za pravo da mi ukazes na moju „obnevidelost”...
idemo stvarati pricu, lepu pricu, onu od posle mog sticanja Slobode...
+0 / -0
0
Anja-maza
(umetnik)
15. октобар 2009. у 16.21
Ma Tanjice draga,
slobodna sam ja , slobodna si ti, slobodni smo svi, to nam je od Boga.
Ne dajem ja tebi slobodu niti ti je oduzimam a tako ni ti meni:)
Što se DALJINA tiče, one su beznacajne jer pripadaju proslosti a proslost NE POSTOJI.
Okrenimo se SADA, živimo SADA, smejmo se SADA, pa ako moramo i placimo SADA. Samo sto, ako neko treba da place veceras, ja ću sve učiniti da mu vratim OSMEH, jer ne volim tuzna lica, jer smatram da svi imamo prava na sreću.
Budi pesnik, to je divno, budi i nemir i neznost i tisina ako treba, budi samo treptaj jedne svece, ja ću to...razumeti i biti tu, i ako se sveca ugasi upalicu zvezdu ili ću biti svitac da ti možeš da nastavis da budes pesnik...
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 16.30
proslost ne postoji?
zar nisi, upravo sad, sama,
otkinula jedan deo svog mesa?
ono sto ti napisah, bese istina! mene boli koliko znam! a znam da je ti stizes tamo, gde je tvoje srce smesteno odavno i znam da mi nećeš verovati ako ti kažem da sam srećna zbog toga, da se upravo sad smesim dok sva ova slova ispisujem.
a stizes tamo upravo uz pomoć svoje proslosti.
e daljino...priblizi se na domak pogleda otvorenih ociju...
radujem se zbog tebe Mazo...iskreno...
+0 / -0
0
Anja-Maza
(umetnik)
15. октобар 2009. у 16.53
Ne, proslost ne postoji kao sto ni buducnost ne postoji.
Postoji samo SADA .
Ni u kom slučaju nisam sumnjala da ono sto si ti napisala nije istina. Samo sam te prizvala na zdrav razum to je sve.
Ja ne znam šta tebe boli. Ne poznajem te, ali ako mogu da ti pomognem, tu sam.
Moje srce je smesteno upravo tamo gde sam sada ja a i na još jednom mestu koje možda slutis i zaista ne razumem zašto kažeš da ti neću verovati ako kažeš da si srećna zbog toga . Meni je normalno da je neko srećan zbog tudje sreće. Možda sam ja glupa ali eto vidis, ja verujem kad mi se kaže da je neko srećan zbog mene, mislim ako to već potencira.:)
Ja sticem znanje zahvaljujuci ucenju proslih lekcija, to priznajem, ali ne mogu reći da prošle lekcije postoje i sada. One su bile, posluzile i otisle putem svemira…nekim drugim ljudima .
Čak i mi ljudi postojimo na zemlji samo kao prolaznici, budemo jedno vreme i odemo...
Nadam se da ću uskoro moći i ja da kažem da se radujem tebi zbog nečega.
Moje misli slede moje srce, u to možeš biti sigurna.
Hoćemo li da pišemo pricu, hoćeš li da se igamo ? :)
+0 / -0
0
EnigmaIII
15. октобар 2009. у 16.54
„”„e daljino...priblizi se na domak pogleda otvorenih ociju...”„”
Šta bi ja dala da se ne nalazim u ovome...manje bi peklo...
Pozdrav...
+0 / -0
0
Anja-maza
(umetnik)
15. октобар 2009. у 17.10
Evo mog pesnickog izrazaja, i eto krenimo pesnicki. Malo sam upala u filozofiju, oprostite, trudicu se da budem „bolja” :))
PTICA ZVANA SLOBODA
Bila sam ptica srebrnih krila
Pevala pesme rajske
ali snila...
Snila o visokim sirinama
O smelim piruetama
I letenju na nekim samo,svojim putanjama
Bila sam ponosna i gorda
Raskosno lepa
Princeza nad princezama
Svoju sam ceznju i bol duboko skrivala
I pevala , pevala…
O Slobodi snivala
Tuga se moja u drago kamenje tocila
I kavez zlatni svojim sjajem obasjavala
Ali je moja dusa sve vise klonula
Bol se moja na zlatnoj grancici
Sve jačim bolom brojila
Onda je dosla Rajska Ptica
Sarenih prelepih boja
Poklonila se, zapevala i rekla
Ja sam Sloboda tvoja
Vrata kaveza zlatna
Su se otvorila
Pod moći ljubavi Slobodne i retke
U visine Slobodne me krila vinuse
Čak se i Andjeli na Nebu poklonise
I sa nama rajske pesme zapevase
Idite , rekose
Sada vas vise ništa na vasem Slobodnom putu
zaustaviti neće
a bila sam ptica srebrnih krla
u tuznim noćima, suze sam krila
dok sa novim danom i sunca sjajem
nisam prestala da suzama svojim
sa rajskom pticom zvanom Sloboda
drago kamenje u tuzne ponore, saljem.
Anja-Polar
+0 / -1
-1
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 17.11
Mazo, ti živis ljubav u odnosu, za razliku od mene,koja živim ljubav u stanju svog bica. nisam sigurna da li ćeš razumeti razliku, ali jedno je sigurno, i u takvoj, „felericnoj”, razum je posve zdrav :)
ne zameri mi, ja volim da se igram rečima i često puta se u toj igri zanesem. nisi kriva ti zbog nerazumevanja, kriva sam ja zbog takvog pisanja.
možda će ti moje pisanje biti jednom razumljivo...tamo u nekoj buducnosti, koja ne postoji...do tada, igrajmo se...naravno:)
+0 / -0
0
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 17.13
Enigma, mesto koje pece, staviti pod hladnu vodu. znam, nije dugotrajna pomoć, ali dovoljan je u tren olaksanja, bar dok se ne uzme novi vazduh...
+0 / -0
0
Anja-Maza
(umetnik)
15. октобар 2009. у 17.24
Tanja,
Da bi živeli LJUBAV to jest’ voleli neku drugu osobu, moramo prvo i PRVO da volimo sebe same. Dakle, ljubav „u stanju svoga bica” kako kažeš, ja sam već dozivela prethodno I živim još uvek. To je dobro, jer to znači da ćeš I ti uskoro doziveti isto, s obzirom da si spremna kao sto kažeš.
Nijedan covek ne može da živi samo od „ljubavi u svome biću” stoga svako zivo biće trazi sebi srodnu dusu, u protivnom je sve cista sarena laza. Sigurna sam da znaš o cemu pricam, ali ne moras da odgovoris ako ti tako vise odgovara.
Samo se ti igraj rečima, to je bas lepo, ako je dobro upotrebljeno. Ali istina je da se može da ode daleko ako se bas « zanese » jer zamisli ako imaš neku « običnu » osobu kojoj je namenjeno pa ona nesrecom ne razume. Možeš i na dusi da je nosis.
Možda ću da porastem i razumem tvoje pisanje u nekoj buducnosti koja ne postoji samo ne znam da li da je želim ili ne želim… Varljiva je to zverka ne bih se igrala sa njom a za to vreme , igrajmo se , naravno:)
+0 / -0
0
MojeImeJeTanja
15. октобар 2009. у 18.01
Mazice, o ljubavi bica ovde pišem i to je ta, istinska Sloboda.
o ljubavi odnosa ne pišem, nju živim!
zašto imam osecaj da me tapses po ramenu, a da nisam ni uzdahnula?! a i ne kisem i ne kasljem...:))
no, svejedno, gest ti je zaista vredan divljenja.
želim ti svaku sreću, a ja sad moram ići...daljine me vuku...:)
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 19.50
meni se čini da je Maza doživela Prosvetljenje.
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 19.59
Tanja srce izvini što te ne pozdravih :)
kako si mi :)
ovaaaj, imam jednu zamerku.
Mazo.
skoro sam shvatio da je „voli druge kao sebe” samo jedna bedna manipulatorska floskula.
ako voliš, prvo voliš drugog, a tek preko drugog dolaziš do sebe.
znači, voli sebe kao druge - to je prava stvar.
ne ulazim u pitanje jedinstva - znamo da je sve jedno i da ne postoji ja i drugo - govorim o ovom životu.
ljubav nije „ja”, ljubav je uništenje tog „ja”.
ako se krene od nekakve ljubavi prema sebi, obično se završi u egoizmu ili sličnoj lepoti raspada.
kreće se od ljubavi prema drugome.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.04
Znaš presipach, prosvetljenje nije LAZ, jer igra reci nije ništa drugo nego LAZ. Valjda se zato i zove tako lepo u rukavicama. IGRA RECI ... Lažeš sebe, lažeš druge, prosvetljujes preipace duge... Šta da radi... Sloboda govora je važna, iako često zna da bude lažna... Znaš Presipach, nije samo reč i youtube merilo nečije duse. Dela su nekako vaznija, a reci... Ih... Ali da ti ne kvarim ugodjaj veruj ti i tebi slični... PoZdrav svima vama... Ne ljutite se jer nemate razloga, sloboda govora se valjda ipak postuje... Ne vredjam nikoga samo znam malo Vise od vas OK...
Lep pozdrav i mnogo pahuljica i s verom u Boga, i da se lepo prica
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.08
Ako ne volis i ne postujes sebe kako postujes druge? Nije li to apsurdno? Kako drugi da te vole ako ti sam ili sama ne volis sebe? Presipach, sa postovanjem postoje pitanja do kojih moras sam ili sama da dodjes. Ne slusaj uvek šta ti kažu... Pozdrav
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 20.11
kad sam rekao da je Maza (možda) doživela prosvetljenje, možda je u tome bilo malo zaiebancije, priznajem.
medvede zaštitniče.
nema skepse, zapravo, ako mi veruješ, ja sam vrlo srećan ako jeste doživela prosvetljenje, jer je to cilj ljudskog života.
to je svrha života. za to se živi.
ali takođe znam da se retko dešava pa sam bio malo... kritičan. to je sve.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.16
A ne, ne shvataj me pogresno... Samo iznosim svoje mišljenje bazirano na nekim faktima koje ne verujem da su prikazane na ovim igrama reci... A jesam zastitnik. To je nama medvedima nekako u krvi :)... Šta da se radi, samo sam iskren. Pozdrav
+1 / -0
+1
presipach
15. октобар 2009. у 20.20
ma naravno... kako njoj prija kad tako skočiš... :)))
imamm ja svoje fakte, da ne kažem činjenice ;)
reči su uvek igre.
ako si došao do istine, reči to nikad neće objasniti.
+1 / -0
+1
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.28
Ma razumemo se mi... A ako Mazici mojoj smeta ona će da kaže... Steta je što ne mozete i ne date priliku da je upoznate... lavica je to :)
ne znam zaista zašto se stvaraju klanovi ovde... Ruzno je to... Ima mnogo talentavanih ljudi kojima treba podrska ali bas zbog ovih klanova uvek se talent ugusi... Steta je to... Nisu svi ljudi jaki... Na zalost ... Prijatno
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 20.28
jer, svet je stvoren kao dvojstvo, kao oprečnost, suprotstavljenost.
u toj igri s drugim spoznaješ sebe, zato si uvek usmeren na drugog.
kako bi spoznao sebe ako ne ne vidiš drugog? kako bi voleo sebe ako ne voliš drugog?
do sebe dolaziš preko drugog, on(a) je most do božanskog i večnog.
da si sam, kako bi znao šta je ljubav?
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 20.36
i onda, ako kreneš od toga, „voli kao sebe...” ti pretpostavljaš da bi mogao biti sam.
pretpostavljaš svet u kome ti bivštvuješ sam i voliš sebe i to je savršenstvo.
ali kako sam u svetu možeš znati šta je ljubav? nikako!
mora da se pojavi drugo biće kojem daješ deo sebe, ili potpuno sebe da bi iskusio ljubav.
da si sam na svetu, ljubav ne bi postojala.
zato, prvo voliš drugog i tako zavoliš i sebe.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.38
Da slazem se ali... Na svet dolazimo od Mame i nekog Tate ako smo srećni... Oni nam pruzaju nesebičnu ljubav i mi je uzvracamo bas zato što ne znamo drugacije... Mi smo samo TICI sto rece moja Mazica... To je ljubav prema drugom koje nas uspravi i da snagu da volimo sebe da bi jednom kad odrastemo voleli skroz neku drugu osobu... A često ljudi ne dobivaju ljubav od majke i oca sto povlaci ono ne voljenje sebe pa to prerasta u nesposobnost da se voli drugi zar ne?
+0 / -1
-1
presipach
15. октобар 2009. у 20.42
ma iebo bre oca i majku čoveče ti me uopšte ne pratiš!
kakvi otac i majka?
radjanje je sekundarna stvar u odnosu muškarca i žene. takoreći nebitno. sporedno.
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 20.46
e pa brate poremetio si mi ritam pripovedanja i pametovanja.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.47
Pa stani bre... Pricamo o ljubavi. Ja ne znam da se iko iz ljubavi ozenio u prvoj godini svog zivota... Postoji vise varijacija ljubavi ali sve su povezane... Jedan missing link i cvrc... Ne kažem da ne može da se ispravi ali ostaju traume koje se odraze na ...
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 20.51
Eh presipach... Ne ljuti se ako se ne razumemo... Prosvetli me ako nisam u pravu... Ucimo svaki dan i to dok smo živi zar ne? Ja volim da ucim i prijala mi je razmena znanja sa tobom...
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.02
dobro, dobro.
evo da to povežem sa mojim pisanjem o ljubavi prema drugom.
sad će se ljudi pitati šta je primarno ako su deca sekundarna?
evo šta:
ljubav, ili drugim rečima božanstvo, savršenstvo, istina.
znači, tvoj partner je neko u kome spoznaješ Boga ili sebe, svejedno.
on(a) te vodi do spoznaje sebe, preko nje postaješ više od čoveka.
ona je Bog.
a Bog uvek traži da ga voliš i da On voli tebe.
u tom trenutku, nebitno je da li te ona voli, voli ti.
budi egoističan, voli zbog sebe:)
i tek kad sebe predaš drugome, postaješ voljen, i voliš i sebe.
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.06
što znači, da možeš voleti sebe samo ako te voli drugi.
u ljubavi nikad ne krećeš od sebe. u ljubavi, sam si nebitan, ne postojiš.
[naravno: uvek te neko voli. ali toga treba biti svestan, ali to je već druga priča:)]
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.08
baš mi je drago da si bio ovde, u razgovoru čovek sam sebi razjasni mnoge stvari.
zamisli, kako je tek u ljubavi! :)))
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.13
jezik je najveće čudo koje se desilo ljudskoj vrsti, a vladanje jezikom i vodjenje misli do pravih zaklučaka uskladjenih sa iskustvom je sklad koji čoveka vodi do zadovoljstva bliskom orgazmu. trudim se :)
+1 / -0
+1
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.15
Ok, znam ja kako se voli :))))
ja tebi govorim da je apsolutno vrlo mala sansa da covek koji nikad nije osetio ljubav, ni u detinjstvu, niti u ranoj mladosti (bilo kakve vrste) ne može da voli drugu osobu tako bezuvetno. Taj ne zna šta je ljubav... Ali naravno postoje slučajevi gde takva osoba naleti na nekog koji je totalno razlicit i mnogo tolerantan i promeni onog što ne zna šta je ljubav... Da ljubav jeste urođena ali postoji prirodni proces gde se ljubav prosto mora probuditi u jednoj osobi... Sto ranije to bolje...
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.18
A da... Za jezik se apsolutno slazem... Bogatstvo kao i atomska energija... Ako se igta sa rečima može da postane i atomska bomba:)
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.24
...što me opet navodi da ti protivrečim, ali... dete je posebno i savršeno biće, ono svoj božanski put gradi bez oca i majke...
nije toliko bitno šta je bilo u detinjstvu... to je izmišljotina savremene psihologije, koju niko normalan više ne čita.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.27
Pa dobro rekoh ja da ne možeš svsta da procitas... Ali iskustvo najbolje uci...
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.28
i naravno, moram da se uskladim sa svim što sam rekao:
ljubav se ne uči, ne dobija, ne gubi, to je srž bića čovekovog i postoji uvek, besprostorno i bezvremenski.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.35
Profesore? Mogao bi sad jednu recitaciju :) do sad bese monolog :)... Slazem se ja sa tobom ali bas ovaj nas Bog je izabrao roditelje da probude to što covek kao kedinka već ima u sebi, da bi naravno kasnije moglo da se nastavi i produzava. A ako se ljubav me probudi dodje mu la i hendikep neki. Kad odtastes sa vukovima hodas na 4 noge i zavijas iako si covek zar ne? Bog nam je svima stvorio sve samo ga treba probuditi. Otud i moja prica o klanovima
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.38
Izvinjavam se na greškama ali kuckam sa iphone i teško mi da pogodim uvek ova slova :)
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.47
smrt okončava teskobu života,
a ipak život drhti ispred smrti...
tako drhti srce ispred ljubavi,
kao da oseća pretnju svoga kraja.
jer, tamo gde se ljubav budi,
umirem ja, mračni despot.
(Rumi)
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.49
učeniče moj, verno si slušao, nisi se mnogo bunio.
mirno kreni na konak, nastavićemo sutra.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.49
Klap klap klap :)
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
15. октобар 2009. у 21.53
Hahahahaha a ne bunim se ja kad neko ima smisao za humor. Ne pišem sa onim koji nemaju. A izbegavam prepotentne... Ajd laku ti noc i valjda ćemo nastaviti ako me ne banuju zbog ovoga svega :)
prijatno
+0 / -0
0
presipach
15. октобар 2009. у 21.54
pre nego što odem, moram još nešto da ti kažem međede.
ono što realizuješ kroz svoje doživljaje, misli, osećanja ili na bilo koji način, moraš da stabilizuješ da bi to postalo deo tebe, da bi ga potpuno upio.
najbolji način je da to iskažeš, ispričaš ili napišeš.
laqu noć i lepo spavaj :)
+0 / -0
0
ajrona
16. октобар 2009. у 01.38
Presipac, dugo te nije bilo ovde.. retko a veliko zadovoljstvo je ponovo te videti i citati.
+0 / -0
0
Anja-Maza
(umetnik)
16. октобар 2009. у 05.31
„PRONADJI JEDAN DELIC SEBE”
ako je svako od nas pronasao bar mali delic, USPELI SMO.:)
Presipac,
Ne razumem zašto si se tako podrugljivo umesao i pokusao da me ismejes, jer ja i Tanja smo vodile jednu lepu diskusiju i nismo videle potrebu da se neko mesa sa strane. Bar je to utisak koji sam ja stekla i o njenom mišljenju. Mislim da je sasvim odrasla, inteligentna I „bogata” osoba da bi diskutovala sa mnom I da je tvoje ruganje sasvim neumesno I predstavlja samo tvoju „ličnu kartu”.
Ako hoćeš daj mi mejl, jer možda ostale ne interesuje, pa ću ti reci onako „psiholoski vidjeno” jednu analizu tebe na osnovo tvog reagovanja, tvojih cudnih I zabrinjavajucih misli, možda ti pomogne.
Nisam ni malo ironicna ni sarkasticna. Ja volim da pomazem ljudima i želim da im vratim osmeh na lice. To mi I JESTE posao u RL.
Od svega sto procitah , od ovih svih nadmenih kilometara koje si napisao nocas, dok sam u tisini spavala, jedna jedina stvar je Istinita.
Jesam, dozivela sam Prosvetljenje.
A ti si bas to podrugljivo rekao.
Dokaz da ti ne verujes u prosvetljenje, jer je za tebe ono ravno spustanju marsovaca na Zemlju,a samim tim si svetlosnim godina udaljen od njega, što se i vidi iz tvog daljnjeg izlaganja.
Isto tako i znam, da osoba koja je o tome samo čula a uz to u to i ne veruje, ne može ni da pojmi da je neka druga osoba to dozivela.
Ono se sve vise izostrava u meni i čini me sigurnom u to, dok srećem ljude koji su još na početku puta. Zahvalna sam Bogu za to.
Ali znaj da sam tu , da prenesem sve sto znam i drugima. Znanje se ne cuva, kao i ljubav ono se deli i siri oko sebe.
Presipac:
« kad sam rekao da je Maza (možda) doživela prosvetljenje, možda je u tome bilo malo zaiebancije, priznajem.
medvede zaštitniče. »
Pazi i ovde se rugas ali pola bar priznajes, ok.
Medved je zastitnik I tu si ironican! A ko prvi stize i omalovazava druge, pokusavajuci da ZASTITI nekoga ko nije ni napadnut?
MEDVED nije smatrao da ne mogu da se branim od tebe sama, već nije mogao da podnese da neko ko nema pojima ko sam ja, prica o meni svasta. MEDVEDE VOLIM TE:)
Interesantno je ali nikovi zaista JAKO MNOGO govore o tome ko je ko. Ma psihologija je cudo. Samo eto ni u to ne verujes jer se usudjujes da kritikujes psihologiju rekavsi da :
Presipac:« nije toliko bitno šta je bilo u detinjstvu... to je izmišljotina savremene psihologije, koju niko normalan više ne čita. »
Veću nebulozu, izvini na reci ali nemam adekvatniju u ovom momentu, nisam još nikada čula. Ti izgleda gradis neki novi SVOJ SVET u kome presipas samo iz supljeg u prazno nipodastavajuci sve sto je oko tebe, sem onoga iza koga se krijes i bez koga ne umes da postojis sam. Razumeli smo se zar ne, mislim bar ovde ? :))
To je odlika slabosti, treba da znaš.
Još jedno, covek koji pretenduje da je JAKO PAMETAN, a to kaže jer se taj isti usudjuje da se podsmeva drugima celu noć,kaže i ovo :
Presipac:« ma iebo bre oca i majku čoveče ti me uopšte ne pratiš!
kakvi otac i majka?
radjanje je sekundarna stvar u odnosu muškarca i žene. takoreći nebitno. sporedno.
e pa brate poremetio si mi ritam pripovedanja i pametovanja. »
Pa šta reci, odlično si nazvao svoje izlaganje PAMETOVANJEM koje nema nikakve intelektualne osnove.
Ipak, ja se ne ljutim sto si me omalovazio. Ti si samo covek koji je na putu …i ja ti želim da naucis da gledaš srcem jer samo se tako vidi.
Da bi to poceo da ostvaruje pocni da izbegavas da budes « na kraju srca » kada slusas tudja iskustva.
Veliki pozdrav sa zeljom da nastavimo diskusiju jer samo tako covek i nauci nešto.Ja sam prva koja želi da uci.:)
Tanja, nastavimo da se igramo, bas je slatka tema, i naravno, nastavimo u pesnickom stilu .
Lep dana svima i veliki pozdrav
Anja
+0 / -0
0
Anja-Maza
(umetnik)
16. октобар 2009. у 06.15
Delic mene je ...
i Istini koju pokusavam da dokucim svakim danom sve vise...
Delic mene je
u Radosti koju osecam kada vidim Sunce koje se radja svakog jutra...
Delic mene je...
U lepoti jedne orihideje koja se kupa u suncu...
Delic mene je...
u Znanju koje koristim da dokucim sve vise i koje mi sluzi kao antidot skupu neznanja i slepila ovoga sveta koje nas vuce ako ne dnu, ono stagnaciji, gubljenju vremena... ničemu vrednom...
Delic mene je ...
u ljubavi prema neprijatelju koji mi otvara oci i koji mi svakim danom ukazuje na sopstvenu vrednost i privilegovanost od Boga
Jedino zlo na ovome svetu je NESVESNOST , dakle, NEZNANJE, nesposobnost da vidimo zivot kakav stvarno jeste, nerazumevanje za druge ljude i njihove postupke, nemogućnost da ih prihvatimo bez
straha.
Volite sebe, volite druge, LJUBAV samo može da spasi svet.
Anja vas voli :)
+0 / -0
0
EnigmaIII
16. октобар 2009. у 08.48
„”„”Uvijek se bori za ono sto želiš
da ne budes prinudjen uzimati šta ti drugi daju
trudi se da se svako jutro veselis
i grlis svijet onako kako to samo tvoje ruke znaju.
Zivot je put magicnih trenutaka
sto iskoristiti treba kad momenat je pravi
kao kad igrali smo se presvlacenja lutaka
i bacali klikere u rupicu u travi.
Jedan svijet prijateljstva koji se srusio onoga dana
kad odletjela sam daleko iz svoga gnijezda sreće
napustivsi svoj svijet mali i ostala sama
zaleci što se to nikad vise vratiti neće.
Nocu se spotaknem o svoje misli
svoje snove tuzne, nepremostive, daleke.
I budna sanjam polja prostrana i cvijetove
suncem okupane doline i trave meke.
I tuzna sam...„”„”
+0 / -0
0
MojeImeJeTanja
16. октобар 2009. у 11.08
„ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti”
ako stavimo zarez na jedno mesto, oznacice zivot, ako ga pomerimo na drugo, oznacice smrt!
samo jedan zarez može da stvori u coveku sreću ili da coveka „izbrise”.
a šta tek sa celom reci ili ne daj Boze rečima...kao što se meni desilo. na dva kljucna mesta u mom pisanju, nedostaje jedna reč i nedostaju jedni navodnici i to je mome pisanju dalo posve drugacije znacenje i mogućnost negativne kvalifikacije.
ali dobro...to se kod mene uvek desava jer reci izlaze spontano iz „pera”...nema pravljenja koncepata, nema ceduljica...
ništa neću ispravljati, niti ću se napisanom vracati.
tek ću vas sve pozdraviti i poželeti od vas još vasih delica...
+0 / -0
0
mostar91
16. октобар 2009. у 12.42
Много добро речено!
smrt okončava teskobu života,
a ipak život drhti ispred smrti...
tako drhti srce ispred ljubavi,
kao da oseća pretnju svoga kraja.
jer, tamo gde se ljubav budi,
umirem ja, mračni despot.
(Rumi)
+0 / -0
0
ajrona
16. октобар 2009. у 14.41
Ovde ćemo se na kraju svi prosvetliti..
Ali, Presipach opet nestao..
+0 / -0
0
Serbianskywalker
(artist)
16. октобар 2009. у 15.00
Anja-mazo, bravo za komentar, posebno onaj prvi za koji ti dajem plus!
Pozdrav svima!
+1 / -0
+1
MojeImeJeTanja
16. октобар 2009. у 15.22
Saadi, jedan cuveni pesnik iz Shiraza, rekao je:
„svi koje sam naucio da rukuju lukom i strelom, na kraju su me upotrebili kao cilj”
...
+1 / -0
+1
MojeImeJeTanja
16. октобар 2009. у 15.28
ali za nekog ko poseduje hiljadu zivota u sebi, biti cilj u jednom, to je tek sitnica...
http://www.youtube.com/watch?v=YCeHh5zS3Mc
+0 / -0
0
ajrona
16. октобар 2009. у 16.39
kako sam ja shvatila, ovde nekakav ljubavni par želi da pesmama kaže koliko je jaka njihova ljubav. To kao Dobrica Eric zvuci: kratki, rimujuci stihovi, kao neki vez se nizu.. Međutim, posto niko ne reaguje, oni izmisle neprijatelje i posvadjaju se s njima. Kažu: Jeli, bre, oćeš ti ovde da primetis kolko se mi voledemo ili nećeš?!
A ti, Tanja, nemo' si ljubomorna, evo mi te tesimo, a posle ćemo i Presipacha..
I tako, poezija i knjizevnost sada stoje, cekaju neke bolje dane, da se vrate na ove prostore.
+1 / -0
+1
ajrona
16. октобар 2009. у 16.55
Sam dobro razumela?
:)
+1 / -0
+1
MojeImeJeTanja
16. октобар 2009. у 17.02
nemam pojma, ja nisam odavde :)
+0 / -2
-2
Anja-maza
(umetnik)
17. октобар 2009. у 05.29
Postovane dame,
Vi koja niste „ odavde ” i koja dolazite iz velikih „carobnih daljina”, cas velikih pustinja, ili obala punih „ smrdljivih” skoljki , ili se čak poistovecujete sa likom Tatjane iz Puskinovog velikog dela, koja pak ne znate ni šta živite ni koga volite ni kuda idete, sem da postojite jer disete i pišete neke redove zanosne ili zavodljive i time živite hraneci se svojim novostvorenim identitetom koji iako je virtualan ipak POSTOJI, i kao takav, vas jedini spas.
Vama je to , dovoljno. A i razumljivo je. I ja vas razumem duboko kao žena. I ja sam vam se uvek divila. Virtuoznost je to. Svaka vam cast ipak jer I to je lepo, divno, to nekome mami osmeh na lice sivo , ogrubelo od samoce I turobnih godina, tamo negde u nikada prihvacenoj tudjini. Šta bi sav taj svet bez vas. Vi njima, a naročito samima sebi ulivate dah zivota, nestvarno lepog, krasnog, skoro dodirljivog…Ja vam kažem , divno, samo nastavite ali…
Poslusajte savet od srca mi cista a to je:
Pokusajte da u vasem pisanju budete vise stvarni, iskreni…
To sam videla po vasim nemilosrdnim odgovorima nekim ljudima, koji su samo želeli da razgovaraju sa vama.
Pisanje, stvaranje je kao molitva Svevisnjem I samo kao takvo je pravo I upisuje se u vecnost. I nije važno koji je vas stil, jer , hvala Bogu svi umetnici imaju svoj licni stil, važno je da iz vaseg „pera” tece ISTINA , DOBROTA I samim tim iskerna zelja da nekome pomognete.
UMETNOST nije EGOIZAM.
Ah I da ne zaboravim, nemojte se diciti toliko igrom reci jer ona može da krije veliku prevaru , laz, I da povredi. Igrom reci se koriste samo Veliki u svrhu pokazivanja svoje lične umetnosti stvaranja a ne povredjivanja ljudi koji čitaju.
Nastavite, ja vas podržavam I rado čitam.
Želim vam puno SRCA u daljnjem stvaranju I zivotu.
Saljem vam,nesebično… Ljubav…
,,,
I vi koja ste „ODANDE” izgubljena od svoga stada ,Bog je sa vama. Ne srdite se, ne mrzite, ne podsmevajte se…
Ljubav je cudo , ljubav vam treba ne bi li omeksali i merili svoje reci, jer … LJUBAV oplemenjuje. Ne zaboravite nikada da ste i vi Bozje dete i da imate prava na ljubav, zato ne zavidite , ne pustajte svoje otrovne strele jer mozete pogoditi Andjela , već Volite… i u toj Ljubavi ćete doziveti Svetlost koja će vas voditi sopstvenoj sreći i zadovoljstvu.
Znate gospodja Gvozdenka, prava umetnost ili Ljubav nikada ne traže BURNE OVACIJE ili vam STANDING OVATIONS. Znate li zašto ? Jednostavno zato jer su prava umetnost i prava LJUBAV same sebi dovoljne u svojoj velicini i Istini. Prava umetnost kao i prava Ljubav se sire, daju drugima u cilju nesebičnog deljenja i zelje za dobrim. One nisu same sebi svrha.
Ne zaboravite jedno: UMETNOST DOLAZI OD BOGA
IZVINITE ako niste gospodjo razumeli moje reci. Samo recite jer ja sam rada da se spustim na vas nivo i da vam objasnim adekvatnije.
Saljem vam Svetlost u zelji da nađetesto pre mir.
Lep dan svima želi Anja :)
+0 / -0
0
MojeImeJeTanja
17. октобар 2009. у 11.14
Anja-Mazo, odakle ti hrabrost da sudis o nekome koga ne poznas? odakle ti hrabrost da na osnovu nečijeg pisanja na nekom forumu, donosis sudove? odakle ti hrabrost da nekom sugerises šta će da piše i na koji način?
ja se tako nešto nikad ne bih usudila!
pisanu reč subjektivno dozivljavamo. ni jedna reč koja je od strane mene napisana, nije isla za tim da tebe na bilo koji način dotakne, a zašto si se osetila dotaknutom, to ćeš ti bolje znati.
ovde sam hiljadu i jedan put dala do znanja da postujem tudje izbore, da cenim nasu razlicitost, zato se nikad ne bih usudila da nekom delim lekciju kako će da živi, kako će da stvara, da li će nekom da pomaze ili, ne daj Boze, odmaze, da li će da se smeje ili place, da li će da voli.
zašto ti je toliko stalo da isprovociras pricu o tome, kakav ja to zivot živim? i ne, to što sam upravo napisala, nije tek moja uobrazilja. to potenciranje price o meni i mom zivotu krenulo je od prvog tvog posta.
uporno pominjes pomaganje.
to je lepa osobina, samo često puta, Bogu hvala, da su naše motivacije za pomoć drugima, skrivene od ociju sveta!
„A ti kad cinis milostinju, da ne zna levica tvoja šta čini desnica tvoja”
Mt.6,3
htedoh reci, divno je sto postoje ljudi koji žive u tisini!
pisanje na ovom topiku zavrsicu rečima:
„A vi se ne zovite ucitelji, jer je u vas jedan ucitelj, Hristos, a vi ste svi braca”
Mt.23,8
+0 / -0
0
mostar91
17. октобар 2009. у 11.42
Драга Тања,
Извини што упадам у дискусију овако непозвана.
Сигурна сам мила, да Маза није имала никакву лошу намјеру, нити неке задње мисли. Колико је ја познајем, а мислим да је и то довољно, она око себе шири само љубав и разумијевање.Помаже коме може, а не одмаже никад. У то сам се и сама увјерила безброј пута. Није наша Маза од Бога дата да неког повриједи.
Испричаћу ти у пар реченица нешто о неком...
„Тај неко је читавог свог живота несебично давао себе другима. Ријечи утјехе, помоћ, разумијевање, осмјехе. Плакао с другима, смијао се са другима – по потреби.. Имао је раме као брдо – за друге. Тако живјећи заборавио је на себе. Одоше они пријатељи који су примали утјеху на том рамену, заборавише на срце несебичног друга. А тај неко... Сад сам.
У животу је много лакже давати, него примати помоћ, али дође вријеме и за то друго, зато се морамо суочити са тим.”
Молим те, не љути се на мене због ових ријечи, упућене су за све нас.
Воли те МО ♥
+0 / -0
0
Pseudonim01
(Inos)
17. октобар 2009. у 16.58
Ko kaže da UMETNOST DOLAZI OD BOGA?.
Samo neko ko nije prostudirao Stari i Novi Zavet može u to verovati.
Isto oniliko koliko je umetnost moć improvizacije i neponavljanja, toliko je Bog Konkretizacija.
Na stranu šta kaži Crkveni oci, jer su oci samo oni koji su u milosti vladajućeg crkvenopravilnika, a svi drugi su Oćusi, što ne znači da će vremenom svoja mesta zameniti.
Da Umetnost dolazi od Boga, sve bi se svelo na jedno rajsko tralalajkanje..
I da ne dužim...
Iz sveta knjižrvnosti bi po tim rezonima bili prognani i pre nego što su prvu rečenicu napisali i Dostojevski, i Nabokov i Jesenjin i Hese i...iiiiii...
+0 / -0
0
Pseudonim01
(Inos)
17. октобар 2009. у 17.08
ASnja Umetniče,
Ne moraš se spuštati NA NAŠ NIVO.
Ne moraš ni objašnjavati, jer sumnjam kako bi neko razumeo visokoumnost ljubavi i umetnosti „KOJA JE SAMA SEBI DOVOLJNA”.
Umetnost koja ne padne „na tlo” je obično onanisanje...
Intelektualno, ili duhovno, sve jedno...
Ljubav koja ne rađa, je bastardnost... A bastardi su oni kanarinci koji izvanredno pevaju, ali nemaju potomstvo...
:)
Završiću sa samo nekoliko rečenica, iako je u tvojoj tiradi bilo toliko šupljina da liči na zarđali đevđir domaćice koja je bacila varjaču, a latila se pera.
+0 / -0
0
mostar91
17. октобар 2009. у 17.21
Господине Инос ;)
Без обзира на ваш мало дрчан тон према овој младости,
морам признати има много тога што изрекосте а да ми се допада.
„Ne moraš ni objašnjavati, jer sumnjam kako bi neko razumeo visokoumnost ljubavi i umetnosti ”KOJA JE SAMA SEBI DOVOLJNA„.
Umetnost koja ne padne ”na tlo„ je obično onanisanje...
Intelektualno, ili duhovno, sve jedno...
Ljubav koja ne rađa, je bastardnost... A bastardi su oni kanarinci koji izvanredno pevaju, ali nemaju potomstvo... ”
Занимљиво вас је читати.
+0 / -0
0
ajrona
17. октобар 2009. у 17.41
E, sada mi je već jasnije puno toga.
Slazem se sa gospodinom, ali bojim se da je prekasno..
U našim danima je sve dozvoljeno: shvalje i zidari postaju vajari, neotesani politicari postaju muzicari, nema vise ni pravila, ni standarda.
Tanja je, za razliku od čestih napadaca ovde, veoma obrazovana i kulturna osoba, zaista vicna peru.
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
17. октобар 2009. у 18.08
Pseudonim,
Vidim da koliko si posvecen Starom i Novom zavetu i koliko verujes u Boga da ni Nik nisi mogao da izaberes, a to je valjda prikladno tvom verovanju. Znaš, tvoje pripovedanje vise slici islamu jer za njih je umetnost Bogohuljenje…. Pa procitaj i Kuran, koristice ti u tvom intelektualnom uzdizanju ako već nisi…. Da malo dodjes na nivo o kojem Anja maza govori…
Zar vas moja Maza nije procitala… Treba samo vremena da se otkrijete :)
Ma plavuse su cudo :)))
„Ljubav koja ne radja je bastardnost. A bastardi su oni kanarinci koji izvanredno pevaju, ali nemaju potomstvo”…. Boze, zar ti čitaš Stari i Novi zavet i verujes u Boga… Zaista te zalim… Zakljucak ćeš sam da izvedes ako si imalo inteligentan cova… Ali znajuci tvoje stanje, ja znam koji je tvoj zakljucak :)
Kao prvo znaš li ti šta znaci reč Bastard? Ne znaš dragi moj intelektualac… Evo da te prosvetlim malo. Bastard znaci osoba rođena od osoba koji nisu u braku. Pogrdno bi ga nazvali kopile u nasem jeziku… Ti si možda mislio na jalovost i na osobe koje ne mogu da imaju decu iz nekog razloga zar ne? A možda si mislio i na kastrate jer oni specijalno lepo pevaju… ustvari ko zna šta ti mislis… ovo mora da bude neka niska igra reci :)
Evo ti neke ideje o kojima možeš da razmislis ako uopste možeš da razmišljas.
Stvaraoci su nalik sveštenicima, jer misle samo na Boga. Zar se ne slazes sa mnom…
Kreativnost je prirodan poredak života. Život je energija, čista, kreativna energija. Razmišljaj pseudonime ako ti sekta nalaze…
Naši kreativni snovi i čežnje dolaze iz Božanskog izvora. Kako se približavamo našim snovima I inspiracijama, približavamo se Bogu…. Razmisli Inose…
Znam ja da je teško da se razmisli, pogotovo za vas, ali ipak… Pogledaj se u ogledalo i videces… Videces svoju dusu :)
Zar Bog nije i sam kreator univerzuma i samih nas… Zar Bog nas nije stvorio da licimo na njega… Zar i sam kreator univerzuma nije Umetnik… Stvoriti nas I nije mačiji kasalj ako se slazes…
Nisi ti na tom nivou dragi moj Inose… Čitaj, uci, otvori svoje srce za ljubav… ZA BOGA… I ne koristi te nakaradne reci kao sto su bastrad, jer Bog te slusa dragi moj pseudonime….
Ne razumem zašto se svi vi javljate. Zar je MojeImeJeTanja toliko nesposobna da se sama brani ako je napadnuta… ako je uopste napadnuta... Ili… Nešto vas je izbacilo iz vasih klanovskih krda… Neko vam je otvorio oci ili srce pa sad letite ko muve bez glave i udarate se sa raznim izrazima i mislima koje i ne razumete… Svaka cast… Ko razume shvatice, ali bas lepo sto ste se javili, to znači da čitate i da ćete možda i videti gde ste jednom... MNOGO SrećE U VASEM NASTOJANJU
Gvozdenka??? UH... Jel ti bese ona sto poziva na poeziju...
MO :) Ma, Pusti muvice... nit imaju srce, nit glavu...
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
17. октобар 2009. у 18.13
Želim da poklonim jednu lepu pricicu davno napisanu i neshvacenu o ovim vaskama… muvama u stvari :)
***
Bezi, prijatelju moj, u svoju samocu! Vidim te zaglusena bukom velikih ljudi i izbodena bodljama malih.
Dostojanstvo znaju suma i stena da cute sa tobom ponovo nalikuj drvetu koje volis, drvetu sirokih grana: tiho i osluskujuci nadnelo se ono nad more.
Gde prestaje usamljenost, pocinje trg, pocinje i buka velikih glumaca I ZUJANJE OTROVNIH MUHA.
U svetu ni najbolje stvari još ništa ne vrede bez onoga koji ih izvodi: velikim ljudima naziva narod te izvodjace.
Slabo shvata narod ono sto je veliko, to jest; stvaralacko. Ali ima čula za sve izvodjace i glumce velikih stvari. Oko pronalazaca novih vrednosti svet se vrti: nevidljivo se vrti. Ali oko glumaca se vrte narod i slava; takav je tok sveta.
Duha ima glumac, ali malo savesti duha. On veruje uvek u ono cime najjače nateruje na verovanje, na verovanje u sebe! Sutra ćemo imati novo verovanje, a prekosutra još novije. Brza sum u čula, kao I narodu, i promenljiva naslucivanja.
OBARATI - za njega znaci; dokazivati. ZALUDJIVATI – za njega znaci: ubedjivati. I krv mu vazi kao najbolji od svih razloga.
Istinu koja se uvlaci samo u tanane usi on naziva lazju i običnim ništa. Doista, on veruje samo u bogove koji prave veliku buku na svetu!
PREPUN SVECANIH LAKRDIJASA E TRG – I narod se hvali svojim velikim ljudima. To su za njega gospodari tog casa.
Ali cas navaljuje na njih, pa zato oni navaljuju na tebe. Pa i od tebe zahtevaju da kažeš DA ili NE> jao, zar bi da stolicu stavis između ZA I PROTIV?
…
Oni zuje oko tebe i sa svojom hvalom: nametljivost je njihovo hvaljenje. Oni žele blizinu tvoje koze i tvoje krvi.
Oni ti laskaju kao kakvom bogu Ili djavolu; cvile pred tobom kao pred nekim bogom ili djavolom. Šta im to vredi! Oni su laskavci i cviljaci i ništa vise.
A često pred tobom izigravaju i ljubazne. Ali to je uvek bila pamet kukavica. Da, kukavice su pametne. Oni mnogo razmišljaju o tebi svojom skucenom dusom – sumnjiv si im uvek! Sve o cemu se mnogo promišlja postaje sumnjivo.
Oni te kaznjavaju za tvoje vrline. U dnu duse prastaju samo – tvoje pogresne postupke…
…
bezi prijatelju moj u svoju samocu i onamo gde struji ostar, hladan vazduh. Nije tvoja sudba da budes mahalica za muve…
***
Mnogo pahuljica sa severnog pola od belog medveda :)
+0 / -0
0
ajrona
17. октобар 2009. у 18.33
Ovo poslednje je dobro!
Trebalo je samo malo razdrmavanja, i knjizevnost je opet zivnula !
Od Tanje se nadam i ocekujem nastavak dijaloga u ovom (konacno knjizevnom) stilu..
Bar bi tako trebalo da bude, ako ove stranice imaju svoju svrhu (KNJIZEVNOST pravu, koju svi volimo)?
+0 / -0
0
Tanjuska-c
(na)
17. октобар 2009. у 22.31
Svi teze u Umetnosti da dosegnu Nešto, a to nešto je prosvetljenje, da dokuce smisao postojanja, Zivota, Smrti. Zar to nije religija?
+0 / -0
0
kanadjanin_011
(tehnicar)
18. октобар 2009. у 07.02
ajrona
kako sam ja shvatila, ovde nekakav ljubavni par želi da pesmama kaže koliko je jaka njihova ljubav. To kao Dobrica Eric zvuci: kratki, rimujuci stihovi, kao neki vez se nizu.. Međutim, posto niko ne reaguje, oni izmisle neprijatelje i posvadjaju se s njima. Kažu: Jeli, bre, oćeš ti ovde da primetis kolko se mi voledemo ili nećeš?!
A ti, Tanja, nemo' si ljubomorna, evo mi te tesimo, a posle ćemo i Presipacha..
*****
Ovo je tako dobro, mada je sve već odavno primeceno, samo su još trube nedostajale & hor vrabaca (mada tu je uvek mostar-ka da sve malo mnjaaaiii).
Mada malo sve i na „rigoleto” vuce.
Ipak bi ovo dole bilo prikladno.
Jedina
Malena
Volim te
Sakam te
Jedina
Malena
Želim da
Jedina
Malena
Volim te
Sakam te
Jedina
Malena
Želim da
Fukam te
Jedina
Malena
Volim te
Sakam te
Jedina
Želim da
Fukam te
Do zorata
Bez tebe ne mogu da spavam
Bez tebe vise ja ne ucim ko pre
I samo mogu još da lutam
I tako probam da
Zaboravim sve
Jedina
Malena
Volim te
Sakam te
Jedina
Voljena
Želim da
Fukam te
Godine
O, malena
Mimo nas
Prolaze
Mojata
O, zeljata
Da fukam te
Ne prestaje
Bez tebe ne mogu da spavam
Bez tebe vise ja ne ucim ko pre
I samo mogu još da lutam
I tako probam da
Zaboravim sve
Jedina moja devocice
Ovo je tvoja pesma
Spevao sam je tebi
Tebi
Inspiracijo moga zivota
Svaki tren
Proveden sa tobom
Ostao je zabelezen
Duboko
U meni
Kuda god krenem
Ma šta da radim
I na javi
I u snu
Tvoj lik mi je
Pred ocima
Treperi
U izmaglici secanja
I gleda me blago,
Tako nezno
I nevino
Kako samo ti umes
Ti si kao bajka
Mirisljava moja
Kao cvet koji nikad
Ne vene
Maco
Ti si kao sunce
Koje nam zivot daje
Tako topla
I sjajna
Tako velika
I zuta
Devojcice moja
Jedina moja ljubavi
Volim te
Volim te
Volim te
*
http://www.youtube.com/watch?v=n5vcQEfquz0
P.S.
Komentar nadam se nije neophodan.
+0 / -0
0
Pseudonim01
(Inos)
18. октобар 2009. у 13.57
Prvo…
Oni koji su pokušali iz sanmo sebi znanih razloga, opravdati pisanje Anje Maze, mogu konstatovati totalnu kontradiktornost kod iste osobe, jer ako neko ovde napiše…
.
…„Znanje se ne cuva, kao i ljubav ono se deli i siri oko sebe”…..
.
A poptom napiše kako je LJUBAV SAMA SEBI DOVOLJNA, je nešto što mnogo više kaže o onome ko je to napisao, a ne o meni koji sam samo konstatovao.
.
.
Gospodine Međede,
.
Npisano je :
.
Pseudonim,
Vidim da koliko si posvecen Starom i Novom zavetu i koliko verujes u Boga da ni Nik nisi mogao da izaberes, a to je valjda prikladno tvom verovanju.
.
Gospodine međede, moj nik je Pseudonim01…
Ako je to najjači arugioment protiv mene, i u prilog moje gluposti i ništavosti, jer si ga Gospodine Međede stavio na prvo mesto, prezadovoljan sam.
.
Međed ostaje Međed, tu se evolucija završava.
.
Potom pišeš:
.
Znaš, tvoje pripovedanje vise slici islamu jer za njih je umetnost Bogohuljenje…. Pa procitaj i Kuran, koristice ti u tvom intelektualnom uzdizanju ako već nisi…. Da malo dodjes na nivo o kojem Anja maza govori…
.
:)
IZVODI SE ZAKLJUČAK kako je samo potrebno čitanje Kurana da bi se došlo na nivo Anje…
:)
I previše je smešno, moram konstatovati.
.
Potom pišeš:
…Kao prvo znaš li ti šta znaci reč Bastard? Ne znaš dragi moj intelektualac… Evo da te prosvetlim malo. Bastard znaci osoba rođena od osoba koji nisu u braku. Pogrdno bi ga nazvali kopile u nasem jeziku… Ti si možda mislio na jalovost i na osobe koje ne mogu da imaju decu iz nekog razloga zar ne?
.
Gospodine Međede, postoji jedan jezički steučnjak koji se zove Vujaklija. Potrudiš li se malo i uzmeš u ruku knjigu težu od dnevnih novena, bićeš manje smešan..
:)
Očigledno ti je nephodan njegov rečnik kada počneš da čitaš ono što pišem.
Tebi dajem za zadatak da PROČITAŠ ŠTA ZA REČ BASTARD KAŽE VUJAJKLIJA, A JA ĆU OVDE SAMO CITIRATI ONO ŠTO MOŽEŠ PROČITATZI NA NETU:
.
покушаји да се вештачким укрштањем органских бића двеју суседних врста добију органска бића једне нове врсте, завршавали су се добијањем бастарда или мелеза, који су, после неколико генерација, остајали бесплодни или су се враћали својим првобитним врстама. Сам Дарвин је признао да је овај факт са гледишта трансформизма или еволуционизма „необјашњив”.[
.
Prema tome Međede, nemoj iznositi pretpostavke ŠTA SAM JA MISLIO, I nemoj drćno postavljati pitanje na kraju pasusa u stilu:
… zar ne?...
.
Jer… Jer ću ti o svakom pitanju koje pokreneš ovde izvući uši…
:)
Tako da više nećeš biti Međed, već jedna druga dugouha četvoronoga živinka.
:)
Ovde nije napadnuta Tanja i nije mi namera da je branim, jer odbrana lepoti reči nije ni potrebna…
Ovde je napadbuta LOGIKA.
A ko napadne logiku lako se dokaže da je neznalica.
Prema tome Vujakliju u ruke i Rotovu Logiku za srednju školu, pa tek potom na Književnost, ali polako, bez istrčavanja pred rudu.
:)
+0 / -0
0
presipach
18. октобар 2009. у 21.02
Ajrona, „gospodjo” :))) mnogo ste mi poznati, koji Vam ne nick bio ranije?
+0 / -0
0
presipach
18. октобар 2009. у 21.08
Anja_Mazo; da ne dužim, jer bih sebi ličio na gluvi telefon:
ako nekome odgovaraš, makar pažljivo pročitaj njegov komentar.
ja kažem da je prosvetljenje cilj života, a ti u odgovoru da se ja tome podsmevam kao da ne postoji??!!
ima li onda svrhe da dalje odgovaram?
ps. drago mi je da raspolažeš psihološkim veštinama, ali ipak ti neću dati mail, da ne ljutim Međeda - čovek bi svašta mogao da pomisli :)))
ps2. čudi me... da neko ko je prosvetljen kao ti ne uvidja uzaludnost moderne psihologije...
+1 / -0
+1
MerlinBasMonro
(lepa i posle smrti)
19. октобар 2009. у 07.12
„Тај неко је читавог свог живота несебично давао себе другима. Ријечи утјехе, помоћ, разумијевање, осмјехе. Плакао с другима, смијао се са другима – по потреби.. Имао је раме као брдо – за друге. Тако живјећи заборавио је на себе. Одоше они пријатељи који су примали утјеху на том рамену, заборавише на срце несебичног друга. А тај неко... Сад сам.
У животу је много лакже давати, него примати помоћ, али дође вријеме и за то друго, зато се морамо суочити са тим.”
******
Draga Mostar(ko),
dugo te nije bilo, raduje me da si tu.
Nesebičnost davanja sebe drugima svojstvo je svakog od nas, razlikuje se tek nivo dok kog smo se osposobili da u tome odemo. Istina je da u nesebičnom davanju umemo biti i neumereni, zaboraviti na sebe. Ali tada je naša neumerenost posledica naše potrebe udružene sa voljom, jer imamo motiv i imamo cilj da se dajemo u tolikoj meri. Zaboraviti na sebe nije samo po sebi loše po nas, ako oni zbog kojih smo se „zaneli u davanju” vrednuju to što primaju i s pažnjom se prema tome odnose.
Svrha davanja nije dobijanje u istoj vrsti i količini onoga što je dato. Ili u očekivanju ma kakvog primanja od onoga kome dajemo. Samim davanjem dobili smo zadovoljstvo (davanja) i time je svrha davanja ispunjena. Istina je, odlaze ponekad i ljudi kojima smo davali, ali, nismo, zar, hteli da ih darovi koje im dadosmo okuju kao lanci i pretvore ih u sužnje naše dobrote i nesebičnog davanja? Odlaze jedni, dolaze drugi, što je fluktuacija veća - život je raskošniji, bogatiji, ispunjeniji a mi sami vičniji mnogome.
Srce nesebične osobe nikada nije samo. I nema čoveka koji je apsolutno sam, niko nije toliko loš da bi to uopšte mogao zaslužiti. Bila bi to brutalna kazna, kad bi bilo tako. Apsolutna samoća ne postoji osim ukoliko uzmemo da je istina da se pakao ne sastoji od danteovskih krugova poznate sadržine već da je to stanje bezvremenosti u kome postoji samo čovek i samo njegov greh - kako mi je objašnjavao jedan naš mladi sveštenik.
Ima istine u tome da je ljudima lakše da daju nego da prime pomoć. Ni u tome nismo svi jednaki, identični, klonirani. Ko god da je osoba čije si reči citirala, ona greši. Nekim ljudima teže je da prime pomoć nego da je pruže, ali sam sigurna da i oni, baš zato što su takvi, umeju da procene kada je dorbro da je prime, od koga, na koji način i u kojoj meri.
Zato, ako imaš nekoga za koga veruješ da je sam, ne brini. Destruktivnost jeste jedan od mogućih puteva, ali nagon za samoodržanjem nije uzalud - nagon, njegova snaga nije paradne vrste, pa je upravo zato tolika da je ne bi trebalo prenebreći.
Biti „sam” ponekad je blagodet i za dušu i za čula. Odmor nakon velikih napora. Čistilište i uredilište prošlog, da bi sadašnjojst bila uređena po meri onoga koji „samuje”. A uređena, upodobljena sadašnjost je majka budućnosti.
Pozdrav.
+0 / -0
0
mostar91
19. октобар 2009. у 08.56
Svrha davanja nije dobijanje u istoj vrsti i količini onoga što je dato. Ili u očekivanju ma kakvog primanja od onoga kome dajemo. Samim davanjem dobili smo zadovoljstvo (davanja) i time je svrha davanja ispunjena. Istina je, odlaze ponekad i ljudi kojima smo davali, ali, nismo, zar, hteli da ih darovi koje im dadosmo okuju kao lanci i pretvore ih u sužnje naše dobrote i nesebičnog davanja? Odlaze jedni, dolaze drugi, što je fluktuacija veća - život je raskošniji, bogatiji, ispunjeniji a mi sami vičniji mnogome.
******************
Драга Мерлин,
Веома ми је драго да си у потпуности схватила шта сам хтјела да кажем.
У задње вријеме ми се дешавало да ме људи слабо разумију као да говорим шпански а не србски.
Хвала ти и што си у моје име објаснила горе наведено.
Поздрав од МО
+0 / -0
0
Polar
(Medved)
19. октобар 2009. у 13.35
---Merlin, dobar tekst… Hvala… Rekoh li ja ono za plavuse :)
***
---MO, nije jezik u pitanju :)... ti si bas jedno slatko srce… Saljem ti mnogo svetlosti i toplote...
***
---Pseudonime,
Nema potrebe da izvlacis nikome usi. Evo da ti odgovorim zadnji put...
Ljubav jeste sama sebi dovoljna i treba da se siri… Šta je tu kontradiktorno?
Ništa sto sam ja rekao ne ide u prilog tvoje gluposti i nistavnosti, osim možda kad ti to sam kažeš… Ne smatram nikoga glupim. Mi se ocigledno ne razumemo …
>„Medjed ostaje medjed i tu se evolucija zavrsava”<… Šta reci na ovo? Već sam rekao…>„IZVODI SE ZAKLJUČAK kako je samo potrebno čitanje Kurana da bi se došlo na nivo Anje”…<Ne, zakljucak je da čitaš i druge stvari da bi bi mogao da imaš argumente za to što govoris… A ti govoris:>„ Ko kaže da UMETNOST DOLAZI OD BOGA?.
Samo neko ko nije prostudirao Stari i Novi Zavet može u to verovati.”<Pa vidis u kuranu je umetnost bogohuljenje a u to verujes ti…>„Ljubav koja ne rađa, je bastardnost... A bastardi su oni kanarinci koji izvanredno pevaju, ali nemaju potomstvo...”<
Bastard NIJE Srpska reč...
Vujaklija:
bastard (tal. šp. bastardo) vanbračno dete, kopile; zool. melez koji dolazi od spoarivanja različitih vrsta (napr.konja i magarca,vuka i psa); botanički: biljka koja je postala spolnim ukrštanjem dveju različitih biljnih vrsta; trgovački: vrsta fine i guste pamučne tkanine; bastardna vuna najslabija vuna na ovčijem krznu; bastard namenica lažna menica, sa potpisom lica koje ne postoji; bastardni prozor prozor sa jednakom ili manjom visinom nego širinom.
Ako će ti koristiti samo da napomenem. Da bi citirao neku akademsku misao, ne možeš da pronadjes jednu recenicu koja nema nikakve veze sa znacenjem tog akademskog stiva i njegove misli i opravdavas svoje stavove tvrdeci da je to neko drugi rekao. Znam da je lako da se ubaci u google bastard i melez i eto je recenica, ali ipak razmisli malo…
Procitaj ovaj tekst od Jereja Srećka Zecevica u potpunosti pa ga onda citiraj… Ne verujem bas da bi mu bilo drago da uzimas njegove reci za ovakve svoje misli… OK
Nemam nameru da se raspravljam sa tobom i hvala ti za preporucene knjige…
--Eh Presipac, kako da se naljutim na tebe… Nego ne smes ti da pustis svoju adresu, jer plasis se da te Ajrona ne spopadne, znam ja ☺
Prijatan pozdrav svima
+0 / -0
0
ajrona
19. октобар 2009. у 15.41
Polar, govoris ko stari deka, a ne znam, jesi li?
:)
+0 / -0
0
ajrona
19. октобар 2009. у 15.46
Sala mala, to je zbog onog o „spopadanju'.
nema ljutnje, takođe pozdrav svima.”
+0 / -0
0
Pseudonim01
(Inos)
19. октобар 2009. у 17.18
Međede,
Pao si iznebuha i počeo bez ikakvog razloga da me vređaš.
KO SI TI da tvrdiš šta je prikladno MOM VEROVANJU,, ili NEVEROVANJU.
SVAKOME OSTAVI ljudsko i civilizacijsko pravo da u nešto veruje, ili neveruje.
Takođe se MANI kantarisanja ko i koliko veruje, ili ne veruje i na kom je ko NIVOU (Intelektualnom), jer niko ovde nije došao da ga neko procenjuje u tome, jer je ovo Književnost, ako se ne varam.
Ako želiš da se ovde pred nekom posetiteljkom napraviš prepametan, ili da joj uputiš kompliment, uradi to na neki drugi način, a ne napadanjem nekoga ko ti se nije obratio ni jednom jedinom rečju.
Ako se nekome Međede Međedovski obratiš rečima:
...„da te prosvetlim malo”...
Znači samo jedno... POZIV NA OTVORENI SUKOB.
To samo govori koliko je mržnje i nipodaštavanja u tebi prema nekome sa kim nisi pre toga izmenio ni par rečenica...
Vrhunac tvoje demagogije je u tome što već u sledećem pasusu kažeš:
…Čitaj, uci, otvori svoje srce za ljubav…
LEPE SAVETE DAJEŠ, ALI IH SE SAM OČIGLEDNO NE PRIDRŽAVAŠ.
Svakom ko je pročitao ono što si ovde napisao, je jasno da se radi o jedinki muškog pola, koja samu sebe naziva međedom, a što nije ni utvrđeno ni dokazano.
Moguće da je krtica, ili zec… Svaki zec sanja da postane međed.
Svakom može biti jasno kako si sve ovo uradio kako bi skrenuo na sebe pažnju kod jedne, ili više osoba ženskog pola.
Očigledno si promašio sajt, ali I pre godinu, dve, tri su se ovde pojavljivali muškarci poput tebe koji su dolazili gonjeni svojim seksualnim potrebama…
Ja ti Međede stvarno nisam po tom pitanju konkurencija, jer sam na svoju radost sam emotvno ispunjena osoba.
Srećno u lutanju (čitaj tumaranju), a mene zaobiđi.
+0 / -0
0
presipach
19. октобар 2009. у 19.53
medjede.
!
ne mešaj babe i žabe!
Ajroni bih svakako ostavio mail, lutki maloj, lučetu i lepotici; Anji svakako ne bih, medjedici :)))
+0 / -0
0
presipach
19. октобар 2009. у 19.57
Anjo Mazo!
očekujem pažljivije čitanje mog pametovanja i, naravno, pažljiviji odgovor.
ako može može, sopstvenom pameću, bez medjedskog boksovanja i ljubavnih ljigavština.
+0 / -0
0
Anja-maza
(umetnik)
20. октобар 2009. у 05.50
Neznanje
O ne, ne teraj me da govorim tvojim jezikom
da bi me razumeo
Ne izazivaj Prometejov bes u meni
jer želim da mu smirim strasti novopecenom mudroscu
želim da moja misao bude prema tebi plemenita
I da ti pokaze neznoscu povetarca
tisinom u susretu sa Bogom
I mudroscu kapi vode
Da najvisi stepenik do koje misao dolazi je:
Znanje o neznanju
I ne zaboravi da :
Da možeš kupiti knjigu ali ne I znanje
Dok god budes glupost smatrao mudroscu
Tvoje će se misli spoticati o sopstvenu licemernost neznanja
I vracati te vekovima na dno svih dna
U pakao svih pakla
Ne bi li te to naucilo pravoj mudrosti
Jednom….
Kada za to dodje vreme…
A doći će …budi samo strpljivi ucenik
I ne teraj me da govorim tvojim jezikom.
Ne budi Prometeja u meni...
Anja-Polar
+0 / -0
0
ajrona
20. октобар 2009. у 07.50
Presipach, hvala na neznim komplimentima i rečima.. :)
Šta da kažem, sem da si i ti lepotan i lutak, i da te oduvek znam kao takvog..
Pozdrav, pozdrav, pozdrav.. :))
A pozdrav i Tanji koja se, svaka cast na tome, nikada ne brani ni od cijeg (neuspesnog) pokusaja omalovazavanja..
+2 / -0
+2
mostar91
20. октобар 2009. у 08.11
Каква ли је то емотивно испуњена особа која прво пише о кључевима живота, среће љубави, лептирима, тражењу друге половине јабуке,...а након тога бестидно просипа пред нама своје фантазме очекујући да их можда читамо или чак коментаришемо? Нека контрадикторност или ?
Питање је чиста радозналост.
+0 / -0
0
ajrona
20. октобар 2009. у 09.57
Ne vidim analogiju, a ni kontradiktornost, Mostar.
Prosvetlite i mene, ako nije problem..
:)
+1 / -0
+1
Pseudonim01
(Inos)
23. октобар 2009. у 11.53
Odlično mostar91...
Pamtiš ključeve...
:)
Zar misliš kako lepota i ljubav nisu na neki način beskrupuloznost.
Uđe li govedo među cveće, treba li ga ostaviti da se divi i uživa u mirisima, ili ga isterati?
Baštovan sa batinom nije nešto zbog čega bi se trebalo čuditi.
Uverio sam se i svete krave u Indiji kada vide da prave štetu dobiju po njušci.
:)
+0 / -0
0
mostar91
23. октобар 2009. у 12.30
Хвала на одговору ;))
Памтим кључеве. Памтим. Ех, да ми је само до оног задњег.
+0 / -0
0
Pseudonim01
(Inos)
23. октобар 2009. у 18.20
Zadnji ortvara sva predhodna vrata...
Bespotreban je!
Samo je prvi bitan, je ko jednom kroči...
:)
Looking for Tassel Keychain ?
Изаберите државу:
Аустралија
Аустрија
Босна и Херцеговина
Велика Британија
Европска Унија
Канада
Немачка
Сједињене Америчке Државе (САД)
Србија
Француска
Холандија
Хрватска
Црна Гора
Швајцарска
Шведска
Ћирилица |
Latinica
|
English
© Trend Builder Inc. и сарадници. Сва права задржана.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Маркетинг
.