Дискусије : Књижевност

Коментар
Misaona rijech.
Trucko
(sociolog)
14. октобар 2009. у 12.50
GDJE IDEMO?

Pitam se gdje me vodi ovaj život i njegova misao.
Pitam se gdje moram sutra poći, jer se možda ne vratim.
A anđeo kaži: „Ljubljeni moj!
Čuvaj se i nemoj da te prevari ohola glava, lukavog mudraca. Svugdje hoće da tvoje noge krenu i da zaglibe, ali ja te pratim na tvom životnom putu s Božjom milošću i Božjim riječima. ”

Ma što sam ja, ovaj grešnik, zaslužio.
Zašto si mi Bože dao priliku i ovog dana ustati, umiti lice i krenuti dalje, kad sam toliko puta izigrao tvoje povjerenje.
Stojeći kraj starog klavira i ruševine, pitam te gdje su oni sretni dani, kad se veselilo zajedno u porodici?

Zašto sam sada ostao sam i moje suze postaju jedini moj prijatelj. Da se barem mogu okrenuti i pogledati tebi u oči, nadati se da si pored mene, kad mi najviše trebaš, kada nema nikoga.Zašto?
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
14. октобар 2009. у 13.30
ljubljeni moj
No-1
14. октобар 2009. у 17.45
Unutarnji mir
Bilo bi dobro da svi ovo procitate, jer je meni definitivno pomoglo.

Dok prolazimo kroz sve sto nam zivot priredjuje, neophodno je imati neki svoj kutak mira. Ja sam postupio po jednostavnom savetu koji sam procitao u jednom clanku i napokon sam nasao svoj unutarnji mir.

U clanku je pisalo:
„Da biste postigli unutarnji mir, morate zavrsiti sve stvari koje ste zapoceli”.

Onda sam pogledao po kuci i vidio sve stvari koje sam zapoceo, a nisam zavrsio.
I prije nego sam jutros krenuo na posao: dovrsio sam butelju vina, flasu rakije, kutiju apaurina, stangu cokolade i jedan do pola potroseni joint.

Sad se osecam FENOMENALNO!

:)))
No-1
15. октобар 2009. у 02.57
San o jednoj ženi.

Šta te to drži budnom noćas?

Šta te to drži budnom noćas,
strah od novog jutra u samoći?
Možda krene na sneg u ovaj kasni čas,
mogli smo sutra u boj na pahulje poći...

Pričaš mi o daljinama,
o filozofiji, snovima koje sanjaš...
Bez imalo srama,
kap mi nade u budućnost daš...

Šta te to drži budnom noćas,
kod tebe su zvezde davno skrile sunce...
Sklopi oči, san će očas,
slušaj riječi nove pesme:

„Miriše na sneg ovog trena,
samo da ne zaveje mi pute do tebe...
Sama u daljini jedna divna žena,

čeka da dođem, da joj poklonim sebe ...”
variolavera
(social psychologist)
15. октобар 2009. у 03.02
I Kico Slabinac je sjekao vene zbog jedne divne crne žene...

Ne budali Kraljevicu Marko, ne budali kad budala nisi:)))
EnigmaIII
15. октобар 2009. у 03.21
„Miriše na sneg ovog trena...”

Budna sanjam...a snijeg mirise...osjetis svakom porom...
Trucko
(sociolog)
15. октобар 2009. у 10.46
;))
Ti si mi jutro:

I već se ponoć polako bliži,
Tama se uvlači u moje pore…
Ja sklapam oči i svitanje slutim
Još jedne nove, prekrasne zore.

I ti tad sanjivo otvaraš oči,
a nisi svestan da svim svojim bićem
Čeznem da i ja jednoga dana
U tebi spavam, budim se, svićem.

I moje srce – kaleidoskop
Iznova stvara svu tu lepotu:
Ti jutro si, podne, veče i ponoć,
Jedina izvesnost u mom životu.

I ceo svet, ta šarena laža,
samo je odsjaj lepote tvoje.
Znam: ti si mi jutro, podne i veče,
Ljubavi moja, i sve moje;)
look
(lutalica)
17. октобар 2009. у 00.56
Zabranit ću sebi.

Nikad mi više nećeš reći laku noć,
a to ne stane u pjesmu...
spavaš li?
pomisliš li ponekad, kad mi napukne popodne
jer sam opet mjerila tvoje riječi i izgubila,
da postojim još uvijek mimo one mene
koju si stvorio svojim oproštajnim riječima,
ili te samo beskrajno nerviram u prolazu slučajnih misli,
voliš li jače sad...?
ne mene, naravno da ne mene, i
jesam li neumjesna?
to što te diram u pjesmama samo znači
da si konačno stao u moju bol,
i jače je od potrebe da te čuvam,
nemamo mi zašto čuvati jedno drugo,
nikad nije bilo potrebe za tim,
samo su moje izreke vječne,
stid kojim ispisujem ovo za nijednu vječnost,
ovo su riječi bez težine,
ona je duboko urezana u mene
i ne prelijeva se,
kao nekad,
kao po njima , nekim drugima,
nikad uistinu nisi shvatio da nisi u toj kategoriji, zar ne?
da si nešto ...ma, pusti.
sad kad to više ne predstavlja nikakvu razliku,
kad me ne čitaš niti površno niti nepravedno,
samo nikako,
samo u nikojoj prigodi,
sad smijem rastužiti nekog znanca,
neku budalu sličnu meni,
ti mi nisi bio sličan- e tako pucaju moja popodneva,
a noći,
noći su guste i nestaju u nepoznatim dijelovima,
bojim se svog vlastitog prostora,
bojim se cigareta što ih gasim prije kraja,
bacam u noć,
muziku puštam oprezno,
a ponajviše se bojim-
lagala sam možda dovoljno za tvoj prezir,
ali prvi put u životu svaki je moj stih iskren,
svaka riječ mukom izvađena,
pisanje više ne klizi,
noći se ne spuštaju u tople predjele ugode blagog mazohizma,
bojim se iskrenosti,
i uvijek sam se bojala toga s tobom
jer bila sam u pravu,
slomilo me.
bojim se sebe,
bojim se tebe,
fragmenata koje vadim nesvjesno,
riječi koje mi dolaze u najnezgodnije doba dana,
moj je strah naknadan, kao što vidiš,
budala, nikad se nisam znala bojati
nas

Zabranit ću sebi pisanje.
Коментар Запамти ову тему!
Looking for Tassel Keychain ?
.