Дискусије : Књижевност

 Коментар
San na poklon
EnigmaIII
10. октобар 2009. у 09.08
Dodi.
Dodi nocas u moj san.
Kad dan prestane, kad ga noc proguta i dok se cijeli svijet polako gasi, onda dodi. Ostavi sve nedace nocas iza sebe i podi, dodi do mene. Napusti bar za trenutak stvarnost i dodi daleko od svega.
Trebam te, trebam te za tebe samog.
Trebam te za sebe.
Dodi.
Dopusti da ti budem neko i nešto nocas.
Poklanjam ti sebe, možda nije dovoljno, ali vise nemam. Mogu ti ponuditi i ovaj svoj san. Da nam se misli nadu, upletu na onom mjestu gdje fantazija moga san postaje skoro stvarnost. Tamo gdje nema nikoga. Samo tama. Ti i ja.
Dodi, ja ću cekati.
Dodi, da nam se napune baterije istrosene duse.
Usunjaj se tiho, kao lopov, na prstima. Sakricemo se i niko nas neće moći naći.
Niko neće znati gdje smo.
Želim te vidjeti, želim te posmatrati. Da budemo svoji, makar nocas u snu. Samo budi tu. Ako ništa na trenutak u ovoj fantaziji sna bićemo zajedno. Hoću da ovaj trenutak kad te imam barem ovako traje kao vjecnost...ali znam, znam da ta vjecnost će da prode u jednom trenutku.
Želim te gledati. Želim te dodirnuti. Ne znaš da će prvi dodir biti usnama. Samo ćeš na sebi osjetiti njihovu toplinu. Želim ti srce poljubiti i iz njega izvuci svu tugu. Želim staviti usne na kozi ispod koje ti srce bije.
Jeli te iko ikada poljubio u srce?
Želim zauvjek da imam ovaj trenutak. Tvoje ruke sto me ne pustaju, sto me silovito stiscu i lome. Uzimas mi glavu medu ruke i lagano je okreces da nam se oci sretnu u tami. U tami ti tražim oci i želim vidjeti zelju, običnu zelju i zelju za razumjevanjem u njima. U tami vidim kako se tvoje oci traže u mojima ocima. Vidis li?
Nikome ne dam ovaj trenutak.
Ne dam.
Nikome.
Zauvjek ga sakrivam duboko u sebi.
Ja samo želim da ovaj trenutak ostane, da potraje...da traje sve do njegovog dna, do njegovog kraja.
Vrijeme ne postoji, samo tren, a i vjecnost je nasa...Samo dodir tvoje prisutnosti mi stvara oluju u davno ugusenim snovima...
Hoće li prestati ikada?
Kome ćemo dopustiti da nam izbrise ovaj trenutak?
Nikome, jer ga ne dam nikome...trajace sve dok se tvoj duh ne vine, dok se ne vrati u tebi znanu stvarnost.
I dok se ja ne probudim.
Sklopi oci duso duse moje.
I dodi.
Ja te cekam.

No-1
10. октобар 2009. у 12.19
look
(lutalica)
10. октобар 2009. у 13.33
Šta je to ljubav, a šta prijateljstvo???
LJUBAV je za normalnog coveka sve, nešto neopisivo, nešto sto je jako i iskreno, ali u danasnje vreme nema ljubavi, sve je preraslo u interes i sponzorstvo, ljubav se pretvorila u materiju.Ljubav je...?
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
10. октобар 2009. у 14.11
mnogo lepo
EnigmaIII
10. октобар 2009. у 14.25

Ljubav je...kad das sebe...nesebično...a ne trazis ništa zauzvrat jer ti je samo dato...nazalost sve je maje prave ljubavi...one kad nekoga iz duse volis...

Kaže Aristofan u Platonovoj „Gozbi”:

„Isprva su bila tri ljudska roda, ne kao sada samo dva, tj. muški i ženski, nego je bio još i treći koji je pripadao i jednom i drugom rodu ...” Ti prvobitni ljudi bili su, po toj priči, vrlo snažni. Bogovi se uplašiše njihove snage pa ih podijeliše na pola...I otuda svaki uvek traži drugo znamenje koje mu pripada, jer : „žudnja za celinom i lovu na nju ime je lj u b a v.”

Anakonda
(I like it,,,so shut up)
10. октобар 2009. у 14.34
privukla si mi paznju..bas sad te listam

kad ne bih tolko narciosidna bila ja bih umela da podelim 2000000 ljubavi za 2000000 ljudi

nauci me
EnigmaIII
10. октобар 2009. у 14.50
Anakondo,

BTW, svida mi se nadimak...

Nikakva knjiga, udzbenik, savjetnik ne postoji za to...samo će ti se kazati kad dode vrijeme...:)))))

Lijep pozdrav...
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
10. октобар 2009. у 15.02
pozdrav nego šta:)

blagodarim
EnigmaIII
11. октобар 2009. у 16.42
Nikad vise...

Nikad više ne otvaraj vrata u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci i svi nas pogledi dotaknu
da se više ne vrate

Nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu, tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno,gdje bi se mogli na tren pronaći
u zaboravljenom refrenu pjesme,gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prošle

Memoj vise ljubavi otvarati oci u predzorje kad utihnu posljednji glasovi,kad se od osame naslonis uspomenom na prozore pod kisom koja zna i hoće, a mi tek ljubavni i dobro raspoloženi
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo i preraslo sve okvire

Ne izgovaraj vise rijeci koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

Podivljat će rijeke zbog usana neljubljenih
nećemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme nećemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
neće vise biti ni takvih porazam ni takvih pjesama
pa čak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko će doći...
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
11. октобар 2009. у 17.27
da da impresivno
051
12. октобар 2009. у 00.21
Ostvari san.
Tiho, na prstima, dolaziš mi u san
K'o rosa sa tužnog cvijeta
Tvoj pogled je umoran
Tvoja ruka na mom srcu
Kao nekad zaspala
Prokleta je ova kiša
što te u meni probudila.

:)))
Anja-Maza
(umetnik)
12. октобар 2009. у 05.44
JEDNA ZENA

Kad zatvoris oci i pogledas u sebe,
Videces ono sto zeleo si dugo…
A ja ću da zapalim jednu svecu za tebe,
Da je poljubim, prekrstim se…
I da te milujem u mislima dugo, dugo…

Onda ću nestati i sakriti se u snove,
Cekati ponovo veceri nove,
Da legnes i utones u dubine,
Da poželiš da sakrijes me,
Od stvarnosti ruzne i da mi izgovoris u tisini ime…

Tada ću doći, onako nestvarno lepa,
Upaliti petrolejku, da pogledam bolje u snove tvoje,
A ti ćeš ugledati opet oci moje sjajne
I među nama i galaksije će izgubiti tajne…

Anja Polar
EnigmaIII
12. октобар 2009. у 17.14
Smijesnoga lica
sami padamo
svatko na drugom
kraju svijeta
zapetljanih tijela
umor skrivamo

Koliko potrosenih prica
pune ulice papira
pokidanih istina

Snovima trosili smo česte
i ma da se ne smije
u sebi dugo sutjeli

Miris prve jeseni
kroz otrovane noći
kad je sjecanje na strazi
je ne prolazim

Tada vagoni puni srebra
ni rijeke zlatnog praha
neće jutro potkupiti

A vjetar nosi na
lakim usnama
miris prve jeseni

O, govorim u snu...
Anja-maza
(umetnik)
13. октобар 2009. у 05.04
Enigmo,

Snažno...uh bas snažno, osetih svim svojim porama :)
EnigmaIII
13. октобар 2009. у 07.12
Anjo...hvala...

********

Falis mi ti
da produžiš sa mnom ka obali
i pomognes mi
da zavolim bas sve
godine sto dolaze

Falis mi ti
shvatices ako se okrenes
i zaboravis sve
sto srce steže ti
sve zakone dosadne

Jer ti i ja moramo da probamo
da spavamo pod nebom
i po vatri hodamo
u kolima bez tablica
uz pesmu svud po svetu
putevima lutamo

Jedemo gde stignemo
i bas pred punom plazom
goli da se skinemo
granice ne postoje
i sve sto treba
jeste ljubav da potraje

Da zavolim bas sve
godine sto dolaze
i jedan zivot malo je
krenimo do obale
jedan zivot malo je
krenimo do obale...

******

Kukavice...
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
13. октобар 2009. у 15.17
mocno
Trucko
(sociolog)
14. октобар 2009. у 10.16
Noć bez mjeseca
Čekam noć bez mjeseca, noć iz mog sna,
noć spasenja,tad ću poletjeti daleko od dna.
Ugasit će se hladan vatra koja mi ledi krv u venama,
bez mjesečine bit ću nevidljiv tami i sjenama.
U tvoim snovima.

look
(lutalica)
14. октобар 2009. у 19.22

Bože
Daj mi ga na san
jedan dan
ne mora biti java
nek bude običan san
Da mu još samo jednom
prođem prstima kroz
crnu kosu
Da mi se sve želje
u njegovim snenim ocima
prospu
da pod njegovim dodirima
cijelu noc ludim
da se stopim s njim
i da se nikad više
ne probudim...


EnigmaIII
15. октобар 2009. у 02.40
Negdje, ne znam tačno gdje, nekad postirah ovaj komadic duse...pa da ponovim...

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti.
On mnogo traži, i on mnogo sluti.
I svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva.
Za zvijezde u visini.
Za srca u daljini.

Ćutanje kaže:

U tuđem svijetu ja sanjam još o cvijetu i sonetu.
I o pitaru povrh trošne grede.
I o ljepoti naše svijetle bijede.
I u zar dana i u plavet noći.

Snim:

Ja ću doći.
Ja ću doći.

T.U.

******

A gdje si ti?
Serbianskywalker
(artist)
17. октобар 2009. у 07.15
Enigmo, opet ti...opet budis sanjara u meni...a ja mislim već rekoh da si zarazno romanticna:)
Šta mi preostaje nego da stavim ovaj tekst u riznicu dragocenosti...
a ti nastavi..sanjaj...
EnigmaIII
17. октобар 2009. у 08.01
Serbianskywalker-u,

Sanjar u tebi je budan...
A ja sanjam...budna, jer i ne spim...

Svako dobro...:)))

****
Da l' budi se iz sna
i pita li gdje sam ja?
Covjek koji lako se predaje
takav nije ni bio za mene.
Budi svoga srca carica
on je samo još jedna kukavica.
Samo još jedna kukavica...

*****

No-1
17. октобар 2009. у 10.14
Sanjao sam,
i živeo sam...
u tamnoj,pustoj ulici...
čije je ime...tuga...
sanjao sam tugu...
hoću da se probudim...
da leprsavim krilima dodirnem svetlece reklame,
koje boje ulicu...
hoću da slusham cvrkut ptica...
da pevam sa njima pesmu o zivotu,
o ljubavi...o sreći...

A gde si Ti...?
EnigmaIII
17. октобар 2009. у 11.37
Cekam da se sidro tvoje duše ovija o moje...
Trucko
(sociolog)
17. октобар 2009. у 11.55
EnigmaIII
17. октобар 2009. у 13.39

:)

Jesen je...
Hladno je...
Mirise na snijeg...
Stare ljubavi umiru...
Nove, meni neznane se radaju...
Dani puni tuge...noc mi nemir ispunjava
A u meni sjecanja, davna sjecanja se bude, naviru...
Kaži mi molim te može li gore od biti brod bez svog sidra...
Kad jednom potonem možda ti oci sretnem negdjena dnu, negdje tamo...nenadano, slučajno...
Kao...nekada davno...
Cheerful
(Dr.)
17. октобар 2009. у 14.31
EnigmaIII
19. октобар 2009. у 07.30
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.