Дискусије : Књижевност

 Коментар
Dozvoli mi..
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 13.38
veceras bih da te vodim tamo gde andjeli lete,

veceras bih da budem ono sto zovu „ljubavnici i prijatelji”

veceras bih da te strunom duse svoje dotaknem,

da od nje muziku u svoju misao udenes,

i da to nazoves razumevanjem,

da to nazoves placom svog piana,

da to nazoves svojim svetionikom,

da to nazoves bezimenim mirom,

da to nazoves tajnom srca

i legendom mora.

veceras bih da budem gondola

u koju će nasladje reci pohraniti oni,

sto od ljubavi, nikad ne umiru,

veceras bih da budem tvoj talas i tvoja muzika...

http://www.youtube.com/watch?v=LnsmMP-dPNw
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 14.12
u zivotu, svakog od nas, postoji neko zbog koga bi bili u stanju da premestamo planine. neko, zbog koga bi se pretvarali u ono...najneverovatnije!

AVE caroliji!

:)
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 15.05
Neka reč „veceras” bude ona domina koja će tebi doneti pobedu a meni razgaliti srce

O samo veceras ptice skoro da ne otvaraju kljunove jer dan nadire veoma brzo skoro sa nekom pohotom

Jedna slučajnost i jedna proizvoljnost nagodili su se negde i nekada i tada sam ja postao ovo sto sada jesam a ti si postala telo vetra i ruka vetra i sama ideja vetra i neka tajna zelja koja sazreva u svakom zrnu nara

Sve sto nije muzika nazvacu šugom i sve sto nije svetlost nazvacu gluposcu svojstvenoj nama, o, nama bednim ljudima

Jedan paranoicni komarac zario je upravo svoj britki mac u moje čelo i izvlaci krv da bi ove ovde reci postale malokrvne i bez svezine

Danas, o, samo danas, naređujem cvetovima da budu pokorni kao krave i da zvone svojim pognutim glavama i laticama i oplakuju ovu sramotu, koju ni svi prsti, svih stanovnika ove Konzerve koja se i dalje danonocno okrece, ne mogu izbrojati...
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 15.11
oprosti mi i hvala ti...

oprosti mi na smehu koji izazvase slike nastale od tvojih reci, jer su tako u boju pretocene...smejem se tom besramnom komarcu, smejem se tvom celu, smejem se kravama i konzervama...smejem se meni, vizuelcu...

i hvala ti na tome...znao si da mi je danas osmeh neophodan. znao ili osecao, kako god bilo, tek, stvorio si ga u ničemu...
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 15.38
...ili je to osmeh koji iznedrih iz onog u meni zalutalog, za kojim tragam?!

ali, tu je... i ne dozvoli mi da budem prosjakinja pred onim svojim unutrasnjim!

preuzmi na sebe svu krivicu...
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 15.53
Drzak je taj tigar koji je svom silinom navalio na zvona iako je njegova duznost da bude drugo ime za strah i dostojanstvo

Drzak je iz razloga jer ne postuje taj strah u meni tog sitnog coveculjka apsolutnog birokratu i tehnokratu koji bi da sve bude po protokolu i redu

O drzak je zaista i zato ću ga ostaviti bez njemu namenjenog obroka curetine i podvarka koji su se zestoko posvadjali tako da više ne vazi ona narodna: Bez curaka nema podvaraka

Ja sam tigar samo ponekad nekad u nekom snu u nečijem oku i u nekoj reci koja po pravilu mora ostati neizgovorena

Ja sam nekad i reka i nebo i trava i sve i sve sto ima svoju volju i zbog toga bi micalo svoje prste

O ja koji sam tigar ili sama negacija ili magnetizam antiutopije još uvek ne znam da li svilena buba samo iz velike ljubavi pravi to cudesno tkanje...
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 16.03
pitam za zdravlje onog, ko je u tebi tu brazdu napravio...

najbolja zrnca semena u njoj nicu i raskosno rastu i hrane i greju!
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 16.07
Fali mi jedan kamencic jedan drugarcic jedan komarcic

Fali mi jedna zvezdica jedna bubuljica jedna jagodica

Fali mi jedan eksercic jedan mehuric jedan reptilic

O zaista zaista fali mi fali mi jedinstveni neponovljivi moj drug moj drug Protoncic...
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 16.10
:))))

o da, zaista nedostaje ona divna prepiska...
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 16.15
...ali...covek je od reci! mora da mu se prizna...zarekao se da neće, među nas obične smrtnike!

postujem... i nastavljam, sitnim, posve nevidljivim korakom
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 16.19
Objavljujem da i ja Ptolomej veliki poznavalac zvezda imam tog jadnog Bruta u svom horoskopu, negov noz i dalje mi para grudi i reci, njegova noga i dalje me saplice, njegovo sebično sunce odbija da daje svetlost mojim biljkama

Ja Ptolomej, manji od makovog zrna i smotaniji od sarme, objavljujem da sam u grubosti prevazisao i najgrublje zrnce prasine, i objavljujem da me je ljubav nacinila veoma ranjivim i pomalo pesnikom,

O, ja zaista znam dusu onoga ko je pisao Oblak u pantalonama, da, to sam bio ja, manji od makovog zrna i smotaniji od sarme, o, budale plesite u meni dok smrt ne dodje po one najneznije i skoro zauvek izgubljene trenutke...

MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 16.28
podigni oko njih bedeme...okruzi ih ravnodusnoscu...smrt se nje plasi, skini sa tih neznih trenutaka kosulju secanja, koja ih pred smrti izdaju...

nemas pojma kako je smrt lako nasamariti...
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 16.39
Neka cudna magija pozobala je tackice sa svih mojih kockica koje bacam za sreću i predskazanje

Neka cudna magija koja lici na neka dva oka na listanje knjige u tisini na onaj temelj koji su moj otac i moj deda ostavili u meni da zidam neko više zdanje

Neka cudna magija sasvim je unizila moj osecaj za skromnost i odanost vrlini...
MojeImeJeTanja
01. октобар 2009. у 16.49
dozvoli mi...da za tebe bacim novcic..onaj kineski...ko zna šta supljina u njemu može da iznedri...jednom je za mene iznedrila mesto gde sam pala, pa se podigla, jednom je iznedrila ljubicasto svetlo na granici na kojoj sam se njihala...poslednje sto je iznedrila bese divan dan u kome sam se srela...
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 17.03
Baci taj novcic da odskakuce i da me odvede tamo gde moram da stignem
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 17.14
U svim mojim pokretima najsporija je moja zelja da mrzim i svetim se

Eh, taj cudljivi oblacni dan sa svojim rukavima i nogavicama i sa ljudima koji su se prosuli i pomesali kao klikeri

U mojim osecanjima borave ptice
i cvece
i deca
i ljubicasta boja...
Ptolomej
(Lovac u žitu)
01. октобар 2009. у 18.58
Spavajte ptice, ljudi, deco

Spavajte cvrstim snom jer Ptolomej vam cuva san, nagazio je on svojom nogom na vasu zebnju i vas strah

Spavajte i sanjajte nebodere koji su nekada postojali

Spavajte i neka buka motora koji pozudno mljackaju nebom ne ometa vas san

Sanjajte i volite jer teško da ćete ikada vise rukom posegnuti za takvim vocem

Sanjajte i volite jer prsti onih koji vole i sanjaju su visoke kule u kojima su zatocene mnoge vrline

Spavajte ptice, ljudi, deco

MojeImeJeTanja
02. октобар 2009. у 12.17
mom cudjenju nikad kraja! a izvor toga je uvek u jednom, u Coveku! toliko snage u njemu sabijeno, snage koju jednim dahom obaramo, koju jednom reci ubijamo, koju onom neizgovorenom, napustamo.

manu mu, Dobro nosi. Dobro, nakindjureno, bucno, samosvesno, sirokih pleca, velike glave sa alavim ustima...valjda mu zato, pod sesir može svasta da stane.

vrlinu mu, Nedaca nosi. ta neugledna prosjakinja na ciju ruku ne pada ničiji pogled, čije lice proglasise ruznim oni, koji je nikad videli nisu. a ona, lepotica! svoje rite ispod kojih se kriju žive rane, ogrnula tisinom, dostojanstvom, razumevanjem za svaki udar cipele pomamljenog Sesirdzije.

gledam i cudim se...
MojeImeJeTanja
02. октобар 2009. у 12.29
gledam i cudim se, i razmišljam...danas ceo dan razmišljam, kako upriliciti trenutak da se Dobro i Nedaca sastanu, da progovore jezikom, za oboje razumljivim. cime manu omeksati, kako vrlinu osloboditi kamena, za nogu joj vezana i da se podigne do tako neophodnog daska vazduha...

neću da čujem...„jalov posao”, jer ja ne odustajem. jarac u meni glavu sagnuo i rog istakao!
MojeImeJeTanja
02. октобар 2009. у 12.46
možda da se uplovi u secanje?! ono uvek progovori kako je sve pocelo...
MojeImeJeTanja
03. октобар 2009. у 14.59
vracam slikom vreme, vracam muzikom uspomene i razmišljam kako je za sve, tako lako pronaći razloge. i za dobro, i za bucno, i za seprtljavo. kako je lako otkaciti ili zakaciti...sve sto je potrebno je samo trenutak kada se osecamo dobro i posve lako, ili onaj, kada tonemo i 'vatamo se za slamku...

razmišljam o puno toga veceras, ali...malo ću da predahnem...

oktobar u meni caruje, a ja bih da ga svrgnem sa trona...

ako bas nekom moram da služim, neka to bude neki letnji djilkos, nakrivljenog sesira...eto, neka to bude avgust...

http://www.youtube.com/watch?v=alDpm4GaOGo
MojeImeJeTanja
03. октобар 2009. у 15.42
pitao me drug: „kako si Tanja, ništa ne znam o tebi, kako živis, šta radis?”

odgovorih mu:

„sve je dobro druže...radi se mnogo, a u predahu, krenu uspomene na Adu Medjicu, na Savski kej, na Adu Ciganliju, na neke splavove, ovog leta nogom prepesacene, vrate se uspomene na beogradske topline i kukuruz secerac i krofne, one domaće...

pozdrav ti saljem iz Nemacke, zemlje teske, gde caruje oktobar...fest”

menjam sve krigle bavarskog piva, za jednu kesu domaćih kokica, onu od osamdeset dinara...
serbianskywalker
(artist)
04. октобар 2009. у 02.37
..lepe reci..divne reci, ali ipak samo reci..a šta su reci ako iza njih dela ne stoje..
poneko još i napise romanticnu reč, ali ne secam se kad sam zadnji put video neko romanticno delo..pozz
MojeImeJeTanja
04. октобар 2009. у 10.44
možda nisi dobro gledao, dok si nebom setkao :)

hvala na komentaru
serbianskywalker
(artist)
04. октобар 2009. у 15.03
..možda si ti gledala bolje pa me podseti kad si zadnji videla, uradila ili dozivela nešto romanticno..živimo u vrlo ruznom, materijalistickom svetu i tek poneko pozeli da napise neku slatku reč, da malo masta i to je sve..

eh dragi moji sanjari iz fotelje, kada ste uradili nešto sto govori vise od hiljadu reci..

pozdrav i slatke snove svima..da se probudimo u nekom boljem svetu:)
MojeImeJeTanja
04. октобар 2009. у 15.26
nebeski setacu, onaj ko je u stanju reci romantike da ispise, taj je u stanju i da je živi, jer reci ne dolaze iz mehurica sapunice, nego iz duse svakog onog, koji ih piše. kakve reci, takva dusa, takvi koraci i takva dela...
serbianskywalker
(artist)
05. октобар 2009. у 06.58
Draga Tanja, nazalost, nisi u pravu..svaka misao pretocena u reč, dolazi iz duse.U pravcu njenog ostvarenja u delo potrebna je i hrabrost, a ona isto tako dolazi iz duse!

Postoje ljudi sa dobrim nameru koji nemaju hrabrosti da žive svoj san,pa ceo zivot provedu na tavanu svojih iluzija...
.. a opet postoje i oni extrainteligentni manipulatori koji lepo pricaju iz koristoljublja.

Upoznao sam u zivotu mnogo slatkorecivih osoba, ali kad je doslo sa reci na dela..strasno, da ne poverujes je to jedna ista osoba.
Odjednom nestane ona dobra, nezna, divna i mila a pojavi se neka gruba,hladna i surova kao preki sud.

Mnogo ljudi želi da živi neki svoj san ali nemaju srca..to je istina
Cenim tvoje mišljenje, ali ovaj put ne mogu da se složim..veliki pozdrav i tebi, i svako dobro!!
MojeImeJeTanja
05. октобар 2009. у 10.40
ovaj svet bi bio uzasno dosadno mesto, kada bi svi ljudi razmišljali i delovali isto, zar ne!?

ali, razlika u mišljenju, nikako nije razlog za nedostatak lepe komunikacije. hvala na javljanju i želim ti svako dobro!

Serbianskywalker
(artist)
05. октобар 2009. у 13.08
U tome bas i jeste poenta!! Ovaj svet i jeste uzasno dosadno mesto bas zato što svi u sustini i misle isto, tj. povrsno, sebično i kratkovido. Neko je samo malo lepse „upakovan”.
Nego, ne rece mi kad si zadnji put videla, dozivela ili uradila nešto romanticno...ili su i prazne reci dovoljne, kao surogat za dela?!
Pozdrav!
MojeImeJeTanja
05. октобар 2009. у 15.39
zašto u tvojim rečima osetim razocarenje?!

ja ne moram ništa dokazivati. meni je posve dovoljno ime jednog Michelia pored mog imena. tu se skupila sva romantika ovoga sveta. tu se skupila sva ljubav ovoga sveta, tu su se skupila najlepsa dela. nikad mi nije bilo potrebno mnogo za lepotu. eto, imam jedno ime pored svog i to je sasvim dovoljno za sreću...

Pseudonim01
(Inos)
05. октобар 2009. у 17.43
Serbianskywalker,
Odgovoriću ti ja šta sam uradio romantično...
Saznao sam koju pesmu obožava jedna dama, na koju bukvalno otkačinje... Onda sam dan pre susreta u centru grada obišao sve ulične svirače i platio im da sutradan u određeno vreme pola sata sviraju istu melodiju. Larinu pesmu iz Doktora Živaga. Programirao sam sedenjem u jednom kafiću kada treba krenuti i onda smo krenuli u šetnju...
Može se samo zamisliti koje čuđenje je bilo u narednih nekoliko stotina metara, jer iz gitara, violina, harmonika su dolazili baš oni pravi zvuci...
Magiju može stvoriti svako. Potrebno je malo mašte i malo više odrcanja.
A dobitak...
:))))))))))))))))
Serbianskywalker
(artist)
06. октобар 2009. у 05.16
Pa ne vidim cime bi normalan covek imao biti ocaran u ovakvom svetu?

Isti razlog nas je i doveo na ovaj kutak, inače bismo svi živeli svoje snove u realnosti..
srećni ljudi ne svracaju ovamo!

Da li pored imena imaš i tog coveka pored sebe, ili je ime sve sto je ostalo?! Oprosti sto sam direktan, ali ne volim da živim u iluzijama?
Napisala si mnogo lepih tekstova, jasno je da ti romantika plovi venama , ali mora se razgraniciti stvarnost od maste i zelja od mogućnosti.

Pseudonimo, bravo za gest!! Iskreno se nadam se da će dama umeti to da ceni!

Ako se takvi divni gestovi budu često ponavljali, i to jednostrano, postace joj stvar navike i ubrzo, nazalost prerasti u dosadu! Pricam iz vlastitog iskustva.
Devojka treba da bude izuzetno produhovljena da bi pravilno shvatila takav gest, a ne samo kao odraz sopstvene vrednosti u tvojim ocima.

Još jednom, bravo za tebe, od srca! A sad je na njoj..

Pozdrav i svako dobro svima!!
Pseudonim01
(Inos)
06. октобар 2009. у 06.34
HVALA na lepim željama.
Gestovi se ponavljaju, ali nikada dva puta isti.
Ono što se ponovo dva puta i ono što prekopiraju drugi izgubilo je ono osnovno, magičnost.
.
Ne samo shvaćeno, već i uzvraćeno.
.
Retko ko izživi svoje snove u realnosti, ali bar većinu može iskazati u dve, ili tri dimenzije.
.
Zašto srećni ljudi ne bi svraćali ovde?
Potreba za srećom je istovetna potrebi za deljenjem sopstvene sreće.
.
Precrtaj melanholiju, pomisli pozitivno... Svako ima pravo na sopstveno zadovoljstvo... Dosta od Univerzuma, za ostalo se moramo sami pobrinuti.
MojeImeJeTanja
06. октобар 2009. у 10.59
vidis setacu, postoje ljudi koji prave makete, postoje ljudi koji igraju domine, postoje ljudi koji gledaju televizore ili oni, koji se nekim sportom bave, pa oni koji slikaju, pa oni koji pišu...a svim tim se na amaterskoj bazi bave, kao hobijem.

da li to sa cime se svi ti ljudi bave znači da nemaju svoj zivot, nego žive samo snove, iluzije? da li biti sa nekom osobom znaci iskljucivo i samo, utapanje u njoj, bez prava na dah vlastitog vazduha?

moj hobi je upravo ovo sto radim i tako se divno uklapa sa onim u meni, onim oko mene i sa Onim(živim imenom) koji je sa mnom!

mislim da nema potrebe da dalje sirimo ovo. uostalom, otkud bilo kome pravo da i onima koji žive samo snove, to im uskratimo!? zar to nije zadiranje duboko u neciju privatnost, a privatnost je za mene svetinja, kao i vlastiti izbori...ili kratko, živi i pusti druge da žive na način koji njima odgovara!

lep pozdrav

serbianskywalker
(artist)
06. октобар 2009. у 14.31
Tanja, ne vidim cime ja tebe ometam da živis kako hoćeš?! To je cista besmislica.
Samo ti nastavi sa praznom retorikom, a ja ako poželim da čitam bajke za malu decu, skoknucu do citaonice.
Pozdrav!
MojeImeJeTanja
06. октобар 2009. у 14.39
postajes neprijatan bez razloga i „agresivan” bez povoda...šta je tome razlog, to znaš ti, ja nemam nameru da istrazujem. postoji malo ljudi sa kojima je komunikacija moguća zaista na jednom normalnom nivou. u svakom slučaju, hvala na svim tvojim postovima i zaista, ali zaista, od srca ti želim vedrinu u zivotu, a nju je moguće pronaći kada se spustis sa neba, makar i na tren, tim svojim korakom...

Bum-Bumbar
(Pilot)
06. октобар 2009. у 14.49
Zakleo se bumbar u cvet i u med da će na livadi da napravi red...
Volite se ljudi!
serbianskywalker
(artist)
06. октобар 2009. у 15.13
Pilot, u pravu si!

Evo ja ću u ime tog mira priznati da sam kriv, iako ne vidim za šta, i reći da je Tanja u pravu..

Svi mi lepo sanjajte!
yugon
(inzenjer)
06. октобар 2009. у 15.28
Za Tanju.
Hoću da kažem da donosis radost za sve koji te čitaju. Neki samo ustanu ponekad na lijevu nogu. Nemoj samo da te pokolebaju. Ja ti se divim.
Pozdrav iz Moskve!
MojeImeJeTanja
06. октобар 2009. у 15.38
setacu...nebeski setacu :)

zašto se ponasati tako detinjasto na mestu koje, bar ja, smatram za ozbiljnim...ili je to „opet” neka moja iluzija(recices ti)...:)

ja ne zahtevam da budem u pravu...ja samo zahtevam da se na mene ne ide„nogom”, tamo gde za to ne postoji ni razlog, a ni povod...

sve i da živim snove, kako ti rece, zar nije humano dozvoliti mi to...tim pre, ako u tome uzivam!?

tvoj nickname je bozanstveno lep i dopao mi se od prvog trena i poslednje sto bih od njega ocekivala je da mi spocitava za snove, za „hodanje po oblaku”...

ja pišem pesme, pišem price i to objavljujem ovde...ono kako živim, to objavljujem tamo Gore, Njemu...On će jedini to znati razumeti, ceniti ili kazniti...

zato, ostavimo svakom njegovu duznost...tebi da nebom setas, meni da se zovem samo Tanja, a Njemu...Njemu ostavimo sve drugo :)
MojeImeJeTanja
06. октобар 2009. у 15.42
yugon, uverio si me da moja reč za tebe je radost i nisi ni svestan koliko sam srećna zbog toga, jer ako moja reč može samo jednom coveku radost da donese, to je zaista mnogo...

hvala od srca!

pozdrav iz podnozja Alpa...mesta, koje je u ovo oktobarsko vece toplo, nezno i posve, posve osecajno :)
MojeImeJeTanja
06. октобар 2009. у 15.54
ću, ćeš će, ćemo, ćete, će...znam...srpski mi bese izborni predmet u Gimnaziji, svojevremeno, ali eto, desi se...:)
MojeImeJeTanja
06. октобар 2009. у 15.56
ću, ćeš će, ćemo, ćete, će...znam...srpski mi bese izborni predmet u Gimnaziji, svojevremeno, ali eto, desi se...:)
serbianskywalker
(artist)
07. октобар 2009. у 07.49
Draga Tanja, nemam nameru niti sam ijednom recju osporio bilo kome da masta, seta po oblacima i živi kako hoće.
Dala si mi niz etiketa, od „detinjast” do „agresivan”, sto zaista ne stoji!. Ja tebi nisam nijedan!
Etiketiranje ljudi nije nimalo lepa osobina..razmisli o tome..
Ne ljutim se posto prvo razmislim o komentaru pa onda nešto napisem ..znam da nisi mislila ništa loše, reagovala si malo burno zato što nisam aminovao nešto prethodno napisano, a sustina svega je da sam ja rekao da su RECI SAMO RECI, DOK SE NE POTVRDE DELIMA.
Zato i spadaju u domen mastanja, sto je svakako dobro da se odmori mozak, ali ja sam covek koji je istinski srećan kad vidi da je ono receno, sprovedeno u delo.

Evo, npr, za Yugon-a kažeš da te je uverio! Cime? Recju?

Objasni mi kako ćeš znati da je neko istinski postovalac tvoga dela?

Ako ti ja kažem da dolazim kod tebe u podnozje Alpa na kafu, možeš li mi verovati?

Hvala za nick i svako dobro, razmisli o ovome sto sam pisao… preskupo sam platio cenu bezuslovnog verovanja ljudima i samo postao oprezniji.
Naravno, uvek ću ostati onaj isti sanjar koji isto seta i oblakom i zemljom!

MojeImeJeTanja
07. октобар 2009. у 10.38
.
MojeImeJeTanja
07. октобар 2009. у 15.25
yugon
(inzenjer)
07. октобар 2009. у 16.59
„serbianskywalker'
Mi sa Tanjom komunicramo u posebnom svjetu. Prosto. Napravljen je svijet o njenih djela. Mogu da udju samo oni koji vole i prastaju. Ja svratim uvece, uzmem malo ljubavi i izadjem, kao da podjem na kafu.
Svrati i ti na casu ljubavi.”
Serbianskywalker
(artist)
08. октобар 2009. у 10.18
Vazi Yugon, svraticu..hvala na pozivu!

Nego, slučajno videh da su moderatori svrstali „romanticni kutak” u sferu zabave! Bezveze..

pozdrav svima..
MojeImeJeTanja
08. октобар 2009. у 17.27
sarkazam na delu...:))

ako...
Pseudonim01
(Inos)
08. октобар 2009. у 18.30
Romantični kutak...
Bio sam ubeđen kako je on u grupi Zabava, odakle je isprao, jer su zaključili kako mu ne odgovara grupa Nauka, gde se dugo vodio.
Ne znam čemu čuđenje za postupke Moderatora.
I pojedine teme će se ovde ukiseliti od stajanja, iako ih garantovano niko ne posećuje, jer nekima nedeljama nije „prišiven” ni jedan komentar, čak ni od osvedočenih prijatelja.
Ali nadam se kako će biti na proleće izbačeni sa ustajalom vodom od zimskog kiselog kupusa, koji se još nije ni zaglavičio...
.
Izvinjavam se zbog iskakanja iz glavne teme.
pošto sam strućnjak za klimatske promene na ovoj diskusiji, osetio sam dužnost upoznadi auditorijum o kretanjima ne prilika i narednom periodu.
:)
MojeImeJeTanja
09. октобар 2009. у 02.44
pseudonim :))
serbianskywalker
(artist)
09. октобар 2009. у 13.14
Tanja, postaju bezobrazni ti tvoji komentari na moj racun.
Iz tvojih komentara si vise rekla o sebi negoli sve tvoje suplje price i nebuloze.

Zaobilazim ubuduce..
MojeImeJeTanja
09. октобар 2009. у 13.46
ne srdi se na Tanju, koja tek ume da cita u proredu...
Pseudonim01
(Inos)
09. октобар 2009. у 16.42
Zašto se srdite jedni na druge?
Ovo je književnost.
Nekada sam se grozio na one koji su pojedine svetski priznate autore častili sa samo jednim BLJAK, ili sa GLUPOST, ili .. (nije ni bitno nabrajati, jer ko razume znaće iz kog rečnika su te reči.
Svako ko je uložio pošten trud, vredan je poštovanja.
Avako ko je deo svog duhovnog nadahnuća preneo u reči vredi resprektovati, bar toliko da se ne vredja. Pre nego što nekoga ponizimo, moramo videti koliko smo lično spremni da se takmičimo „na istu tmu”, pa ako nismo sposobni ni TO POSTIĆI, onda SMO U OBAVEZI DA ĆUTIMO.
Bar toliko.
Oduvek sam se zalagao na ovim prostorima za taj princip, dolazeći ne samo u sukob ni „na levici”, ni „na desnici”, spuštajući u onosu na sagovonika nivo komunikacije.
Postao sam najprokazanija osoba otkako je Književnosti na SC.
Hiljade i hiljade redova mi je izbirsano...
Oni koji su to činili ne shvatu kako „spaljivanjem” nečije reči, pucaju čoveku u dušu... A ja opet nisam (po potrebi imao duše) služeći se i narodnim izrekama poput one da se čovek drži za reč, a vo za rogove. Pa već ako sam bio više puta u prilici da držim za rogove svete krave, onda sam mogao ukrotiti i ismejati ono malo pameti što se nalazi iza rogova iMODERATORSKIH.
Ondašnjih.
Domaćica prostora po kome ovo pišem u više navrata zavređuje da bude IZDVOJENA. I sve ovo pišem u tom cilju.
NE PRIGOVORAM.
SAMO SUGERIŠEM.
Mene i sada neka mudra glava može jednim klikom banovati na period od godinu, dve dana.
Iako mislim kako bih bio počastvovan dijalogom u kome bi ismejali moj ukus, znanje i humorističnost. (Za zadnju reč sam namerno izbegao jednu drugu REČITOST)
Ne srdite se jedni na druge.
Nisu nevraćene krpice razlog za ljutnju.
Volite se ljudi, siguran sam neki to još nisu probali, jer ne bi imali vremena ni za šta drugo... Osim za ono što kaže narodna poslovica, Čovek se hvata za reč, a vo za rogove...
Pa onda bar uhvatite čoveka za lepu reč... A ako imate posla sa onim drugima, nek bar bude neka sveta krava.
:)
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Keychain ?
.