Вести
Спорт
Селебрити
Лајфстајл
Дискусије
Кувар
Огласи
Дискусије
:
Књижевност
+1 / -0
+1
Budimo stranci
ivana_jazz
23. јун 2009. у 12.48
U mojoj zgradi na devetom spratu
živi jedan muskarac koji mi se dopada
Zgoljav je, i iz meni neznanog razloga zagubljenog
po detinjstvu, podsvesnom i sličnim mestima desava
mi se povremeno seksepil u zgoljavim muskarcima
Možda je to pitanje feminizma –
krupni muskarci izgledaju ponekad kao da bi
zapoceli dan tako što bi prvo mene pojeli i da
ih u tome sprečava samo fino vaspitanje ili zakon
Iako mogu da zamislim da bi to moglo biti
uzbudljivo prvih par puta, ja u sustini ne volim
ni impliciranu ni alegorijsku pretnju mom
integritetu – a možda i nije nikakvo pitanje
već slučajna raspodela seksepila među ljudima
Ni seksepil nije neki naročiti čak je verovatno
u pitanju misnomer
Ni premlad ni prestar deluje kao da je živeo
dovoljno da ne zuri sa ostatkom
Ni to nije nešto naročito atraktivno – možda je
depresivan, ili lenj, naporan, mrgudan…
U stvari, cinjenica je da o ovom muskarcu
ne razmišljam ni puno ni često
ali kad ga sretnem u liftu ili na ulazu u zgradu
mi se nasmesimo jedno drugom i to bude lepo
na trenutak - dva
Sto predstavlja problem jer sada oboje znamo
da se tu uguralo nešto seksepila
Seksepil u mojoj zgradi? Možda to ima izvesnih
prednosti, po vertikalnoj osi kretanja seksepil ume
da bude zanimljiv – ja sam na vrhu -
samo nisam ubeđena da seksepilu ne treba napraviti
spomenik u dvoristu zgrade ili ga skloniti negde drugo
Ovo je zgrada bez većih problema
Nedavno, u jednu subotu dosta rano, nisam imala
mleka i otisla sam u prodavnicu u sledećoj zgradi
neumivena, neocesljana, moguće i neopranih zuba
U prodavnici sam naisla na zgoljavog muskarca
Kad sam usla on je upravo zevao, opusteno, subotnje
neumiveno, neocesljano, moguće i neopranih zuba
Bila je to simpaticna situacija, u nedostatku bolje,
i oboje smo se nasmejali
Seksepil se sada osecao ugodno i u drugoj zgradi
Odnosno, osecao bi se da je bilo samo do zuba
Muskarac, koji je pokazao sasvim pristojno definisane
misice pa nije u redu zvati ga nadalje zgoljavim, je nosio
majicu bez rukava koja se ovde zove po Marlon Brandu
pretpostavljam: wife-beater
Prethodno sam lek (ili placebo) za moju seksualnu starvaciju
vidjala samo obucen, i nisam obracala paznju
Osim majice koja bi eventualno uspela da rastegne i prilagodi
i tako jedan naporan senzibilitet kao moj, muskarac sa seksepilom
je bio skoro kompletno oslikan. Ilustrovani covek. Tetoviran.
Toliko je to bilo neocekivano i on prakticno go
pred mojim ocima da se nisam setila ni da pogledam
šta je naslikano mukotrpnim ubodima obojenom iglom
po slobodnoj i vrlo nepreciznoj proceni 50% gornjeg dela
njegovog tela. Možda je death-metal fan, ili planira da pliva
sa ribama kao covek-knjiga, možda je to mapa sveta kakav bi
on voleo, ili auto-umetnost, grafiti, možda je avangardni pesnik,
seksualno mastovit, živi tajni zivot u slikama…
Sve je to gledao the shop-keeper, dobrocudni i flegmaticni
Pakistanac, koji vidi neoprane ljude u najruznijem izdanju
svakog jutra
Moj ilustrovani covek je pustio da prva platim i posmatrao
je sa strane. Ne znam šta je video, ništa dobro, verovatno
Možda linije jastuka na obrazu. Ostatak je pokrivao mantil
jer napolju je bilo sveze jesenje jutro i ja sam nosila odrpane
pantalone koje ilustruju važnu crtu mog karaktera kao i
njegov oslikana koza - omiljene pantalone nosim do njihove
smrti, i tada se teško i dugo rastajemo
Imam osecaj da se to njemu ne bi dopalo. Ne dopada se ni meni
Tetovirani muskarac i žena u pocepanim pantalonama
- bio bi to dobar naslov jedne ilustrovane knjige
Možda ga nikad vise neću videti, ko zna, u ovakvim zgradama
promaknu celi zivoti nevidjeni, ali ako ga budem srela
predlozicu: Budimo opet stranci, molim Vas
+0 / -0
0
Lucija_BG
23. јун 2009. у 17.22
divno
+0 / -0
0
Lucija_BG
23. јун 2009. у 17.23
da li si ti ona ista osoba koja je nekad pisala samo sa nickom Jazz?
+0 / -0
0
ivana_jazz
23. јун 2009. у 17.54
Jesam, Lucija. Uveli su obaveznu registraciju u međuvremenu, pa sam napravila kompromis.
Hvala na komentaru.
+1 / -0
+1
liznime
(trgovac)
24. јун 2009. у 05.51
„krupni muskarci izgledaju ponekad kao da bi
zapoceli dan tako što bi prvo mene pojeli i da
ih u tome sprečava samo fino vaspitanje ili zakon ”
Taj sam! (U principu) da me ne shvatis pogresno.
A sad pesma, koja je, na momente, poetizovana prica... Volim kad mi zensko rasplete svoju dilemu kao kad kosu pusti niz ledja. Ja onda samo omađijan gledam. I može mi proćisve. Fasciniran sam tim potezom. Tada mislim ocima. A, ko će ga znati, možda je to i najbolji način da se shvati ono sto je receno. Ja sam na vecerima poezije (svako ide na mesta kojima ne pripada, a ja sam oduvek patio sto nisam pesnik - nemam sistematicnost da se izrazim u toj formi ) redovno aplaudirao usred pesme ili negodovao. Neki su se ljutili jer su mislili da sam bezobrazan. A samo sam davao odusak svojim emocijama. Tvoja poetizovana prica-pesma svidja se mojim ocima. Možda je opet iscitam koji put da udjem i na druga vrata.
+0 / -0
0
ivana_jazz
24. јун 2009. у 10.36
Drago mi je da smo se upoznali, liznime.
I meni se dopada kad neko rasplete svoju dilemu - žena, muskarac, nije važno. Kad to uradi...raskosno, recimo, onda je u svom najboljem elementu. I treba gledati.
'svako ide na mesta kojima ne pripada'
Ovo mi se jako dopalo :)
+0 / -0
0
liznime
(trgovac)
24. јун 2009. у 10.54
e sto nas ima srodih na knjizevnosti...!!!
+0 / -0
0
Konj_na_belom_princu
(Miriomorfoskoptičar)
26. јун 2009. у 09.07
Oh! Drago mi je da si se vratila..
Ja ne pišem kad nemam koga da čitam zbog koga mi dođe da pišem.
Al ponekad uzemem onu tvoju knjigu.. pa mlatim sa njom po sobi hvaleći se ljudima pored mene kako poznajem nekog ko je izdao knjigu.. i onda pročitam puno toga o veneciji lavovima leonardu koenu jednom vunenom džemperu.. i kao alisa.. upadnem u čudesan svet.. zbog kojeg ovaj svakodnevni dobije na kvalitetu.
+0 / -0
0
ivana_jazz
27. јун 2009. у 10.03
Magicno zvuci, volela bih i ja u taj svet. Hvala na lepim rečima.
U pravu si, potrebni su nam ljudi koji pišu svima ali nama naročito, bas nam govore. Kao da je sve tada lakse.
+0 / -0
0
Willenjak
(princ Tunguzije)
29. јун 2009. у 08.35
stvarno jedna od najlepših pesama ovih godina. meni su najseksipilnije one linije od jastuka na obrazu i iznošene pantalone, ali ja sam čudan.
p.s. kraj je malo tužan.
+0 / -0
0
Lucija_BG
29. јун 2009. у 19.31
kraj je uvek tužan... ili, što bi rekao Viktor Igo, senka je crna uvek
+0 / -0
0
ivana_jazz
29. јун 2009. у 23.12
Vilenjace, jedina je ovih godina. Retko pišem poeziju u poslednje vreme. Ponekad nešto na engleskom... kako naidje.
I meni je tuzna.
Lepo je, Lucija, kako ponekad samo par reci zaokruzi sve - i neko ih se seti :)
+0 / -0
0
Shirli
30. јун 2009. у 09.22
Ova spada u grupu „save as” :)
„omiljene pantalone nosim do njihove
smrti, i tada se teško i dugo rastajemo
Imam osecaj da se to njemu ne bi dopalo. Ne dopada se ni meni ”
Aj lajk it ...
Pozdrav !
+0 / -0
0
ivana_jazz
01. јул 2009. у 09.51
Save as, znaci. Lepo :)
Looking for Mantra Bracelets?
Изаберите државу:
Аустралија
Аустрија
Босна и Херцеговина
Велика Британија
Европска Унија
Канада
Немачка
Сједињене Америчке Државе (САД)
Србија
Француска
Холандија
Хрватска
Црна Гора
Швајцарска
Шведска
Ћирилица |
Latinica
|
English
© Trend Builder Inc. и сарадници. Сва права задржана.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Маркетинг
.