Ne znam zašto ali tek neke procitena knjige su siva fleka u sjecanju, iako su slavna djela. Neke manje poznate žive mnogo godina nakon što su procitane. Neke se čitaju vise puta. Ovih dana ponovo čitam Jedan dan zivota Borisa Davidovica. Mislim da nije neko antologijske djelo ali recenice, stavovi i situacije ostaju u sjecanju. Mislite li i vi tako ili ima i suprotnih iskustava?