Дискусије : Философија

 Коментар
Patnja
American_Psycho
26. јул 2018. у 21.19
kako dozivljavate patnju, i cemu ona sluzi?
American_Psycho
27. јул 2018. у 20.15
Postoji vise pristupa patnji koja je neizbezna u zivotu. Stoisticki, da ne treba patiti zbog stvari koje ne zavise od naše volje, budisticki, da je patnja rezultat promena, nepostojanosti ovog materjalnog sveta i da je jedini izlaz nirvana, Treci pristup je Niceanski, da treba prihvatiti patnju jer nas ona čini boljim, hrišćanski - platonisticki patnja ovog sveta je razlog zašto ga treba odbaciti jer je samo privid pravog sveta koji nije materjalne prirode...
Qubic
30. јул 2018. у 12.40
...i cemu ona služi, a još i ne radi.

Ali stani American_Psycho, nemoj da manevrišeš (da ne kažem manipulišeš sad), pusti svet
ovaj ili onaj
(i da li je patnja uzrok, i treba li svet odbaciti ili ne?... zbog patnje, ili možda licemerja, kompromisnosti, pohlepe, požude, (pohote), ili nečeg trećeg ili drugog (četvrtog)...)
nego kad si već naveo sve druge pristupe patnji, reci i ono što si preskočio, kakav je hrišćanski odnos prema samoj patnji?

---

„Oče, učini da me ova čaša (pehar) zaobidje.” što bi jedan dobar filozof preveo sa; „Ja hoću da budem srećan, zašto da ne?”

(Preveo ali i ne bi morao.)

https://www.youtube.com/watch?v=t0zOuP_Gz4k

A pesnik bi rekao..,
a imaju dve verzije
jedna je verujem od pre odlaska na Goli Otok ili tik nakon/posle,
a druga nešto malo kasnije...
„Kad već volim zašto da ne patim,
ljubav svoju ja moram da p(l)atim”, l - već zavisno od verzije..,

ali to je već Hinduizam,


https://www.youtube.com/watch?v=Y2OMppgQtPE

American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
30. јул 2018. у 18.44
Puna ti je glava praznih misli.

To mora da je velika patnja kad si pun ničega.
Zamišljam osobu punu prljave vode, pokvarene hrane, pocepane odece...sam u gomili nepoznatih ljudi.
Gomila svega a ti nemas ništa...jer sve sto imaš ništa ne vredi.
Talasa te zivot kao morsku travu.
Mogao bi da pišes o svojoj patnji, valjda je poznajes dovoljno...ovo sve ostalo sto pominjes (od budizma do hrišćanstva) pusti nekom drugom ko je citao,živeo i razmišljao o tome.
Pazi, nema garancije da ako bi nešto sada i poceo da čitaš da bi nešto moglo da se primi i nikne iz toga.
To se obično oseti na samom početku zivota, ili imaš ili nemas.
Ali ako iskreno pricas o svojoj patnji, to već nešto vredi.
Qubic
31. јул 2018. у 00.48
Priča ide ovako, upravo obrnuto „...a to što su u vreme opšte patnje bili srećni, to im nakada neće biti oprošteno.” - rečenica iz (tarot igre) romana „Poslednja ljubav u Carigradu” Milorada Pavica

Elem (gde sam ono stao), naš maladi sedamnaestogodišnji Šaban se zaljubi.
...A bilo je to negde početkom 1948, teško vreme, Informbiro, Staljin, zahebano,.. vreme u kom su „i zidovi imaju uši” (ne kao ti, na doopetu)
,i dobije poziv za vojsku. Provede tamo nekoliko dana, ali ljubav je bila toliko jaka, i on pobegne. I sad na sudu, posle jednog kraćeg procesa, sudija kaže „Dve i po godine Golog Otoka.” a Šaban ga gleda i, „Ne možete me vi osuditi toliko dugo, koliko ja mogu da izdržim!”
Sudija kaže „5 godina!” i tu Šaban zaćuti.

Čitam kasnije u jednom intervjuu, Šaban priča o patnji: „Svima preporučujem, bar dve i po godine robije/zatvora!”

---

Što se tvog pitanja tiče ja ti tu ne mogu pomoći, kod vas u Švicarskoj se sasvim pristono živi kao i ovde kod mene na Petoj aveniji na Menhetnu, osim ako nisi spreman da samog sebe izbičuješ a što ti takođe ne preporučujem. A da li će nam biti oprošteno, ja to ne znam.
Osim što ću ti dati jedan savet,
savet koji se daje mladim vojnicima koji su tek ispilili u neku vojnu formaciju ili jedinicu:


„Jedan dvopek
i jedno jaje,
to gušteru snagu daje!”

Qubic
31. јул 2018. у 00.50
*i zidovi imali
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
31. јул 2018. у 07.27
Jesi li pojeo jaje?
Qubic
31. јул 2018. у 16.31
A jesi ti oprao činiju?
Dovla1
05. август 2018. у 16.23
Nekada sam uglavnom bio pristalica zapadnog pogleda na patnju.Sto ovaj pomenu niceanski tip.Po zapadnim mudroserima je patnja čak i pozeljna,iz nje se kao izradjaju veliki ljudi,ona prociscava i ojacava coveka.
Malo su tu izokrenute stvari.Moj stav je da smo mi lično glavni uzrocnici patnje.Svojim pogresnim pogledima na zivot mi izazivamo sebi patnju.Prirodno je sto vecina ljudi hoće da izbegne patnju,ali nacini nisu isti da se ona izbegne.Ovaj gore napisa da je ona nemoguća za izbegavanje.Da,ali ogromna je razlika u kolicini.Dobrim shvatanjem zivota se patnja može drasticno umanjiti.
Osnovna greška je sto ljudi patnju hoće negirati uzivanjima,ugadjajuci svom telu.I jureci kako da ugode svojim culima,upadaju iz patnje u patnju.Izbegavajuci patnju upadaju u mnoge patnje.Bas kao Edip sto je pobegao da mu se ne ostvari ruzno prorocanstvo,a bezanjem je upao u to.
Što se tiče hrišćanskog pogleda na patnju,ima tu vrednih preporuka ali ima i nekih koje ja ne cenim kao mudre.To zahteva jednu duzu analizu.
Kod hrišćanstva kao i kod indijske misli je dobro što se trazi da svaki pobornik te i takve filozofije zaista i živi po toj filozofiji.
Dok zapadni moderni pogled je uglavnom prazna prica,gomila nerazumnih i materijalistickih fraza i gluposti.
U ovom svetu koji je sa jedne strane Dolina placa,pa zbog toga svaka radost mora biti propracena sa dve tuge,dve patnje,i zbog toga se trazi umerenost,i onda i ide ona Njegoseva da još niko ne popi casu meda dok je ne zagrci casom zuci,da se najlakse piju pomesane.Nije lako ali je jedini odgovor izdici se iznad toga,dici se u jedan metafizicki svet gde nema dualnosti.Sto smo prisutniji u ovom laznom i materijalistickom svetu,uvek će uz nas ići i dualnost a to znači da će svaka radost da nam donese jednu ili dve patnje.
A ovaj Saban Bajramovic,od njega sam znao valjda onu njegovu najcuveniju Prokleta je Amerika,vidim da je nema na srpskom,samo na ciganskom,ima ova kopija na srpskom

https://www.youtube.com/watch?v=7RALy6oVdto

Kad smo kod Cigana,zanimljivi su oni i sve onako prljavi.Meni zabavno bude kada pricaju na ciganskom,ništa ih ne razumem.Tako pricaju gomilu recenica,i onda odjednom preseku na srpskom sa recimo
„ dvaest hiljada dinara”. Hehe.

American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
05. август 2018. у 18.24
A da li bi pristao da budes Ciganin i da živis kao i oni ili bi ti to bila patnja?
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
05. август 2018. у 19.52
Pitanje koje se postavlja je da li koncept predhodi formi, da li je u formi ili nastaje tek kasnije u duhu onog koji posmatra formu.
Platonizam nije los kao početak filozofskog razmišljanja.
Dovla1
06. август 2018. у 12.26
„A da li bi pristao da budes Ciganin i da živis kao i oni ili bi ti to bila patnja?”

Eh,pitanje je u duhu americkog ispraznog zivota.Vecito pitanje šta bi bilo kad bi bilo,šta bi bilo kad bih bio nešto drugo.Da sam rođen ovde ili onde,da sam druge vere i nacije,da živim u drugoj zemlji itd.Vecito nezadovoljstvo samim sobom,uvek je lepse da sam nešto drugo.
Nisam zaljubljen u Cigane ili neku drugu naciju i rasu.Ne pravim takva razmišljanja,ne želim biti Ciganin ali ni engleski vojvoda.Hoću da budem ono sto sam,da ostanem ovo sto jesam.
Kao da covek mora biti samo siromasni prljavi Ciganin da bi patio.Ljudi po svetu pate zbog svačega,ne samo zbog siromastva.Znaš onu frazu „ i bogati placu”.
Svet je onakav kakav želimo da bude,kako ga vidimo.Svet je u nasem oku i duhu.Vidimo vise puta da dva coveka na jednu istu stvar gledaju potpuno suprotno.
Niti je svet onako surov kako su ga prikazali pesimisti Volter,Nice i Sopenhauer,a nije ni najbolji od svoh svetova kako je pisao Lajbnic.
Čak su neki kao Sopenhauer iskrivili i indijsko ucenje ,da je kao indijska filozofija pesimizam.
Ja bih pisao o predrasudi da samo siromasan covek može da se duhovno izgradi i bude mudrac.Da bogatase kvari novac i da je njima stran moral i mudrost.
Buda,znamo da je otisao iz raskosnog dvorca,otisao u bedu,da se pati i muci.Otisao da tako nadje rešenje smisla,da tako otkrije istinu i mudrost.Ja mislim da je to pogresno.Kao sto i grese ljudi jer se sele iz siromasnih zemalja u one bogatije.Idu tamo da nadju svoju sreću.Biću iskren pa priznati,da dok sam bio mladji i ja sam mislio da je uzrok svih mojih nevolja Srbija i losi ljudi koji ovde žive.Tokom godina sam promenio mišljenje i shvatio da je svako krivac za svoje nevolje i patnje.Zar i Isus nije rekao da svako treba nositi svoj krst.
I Isus je pricao da je bogatasu teško uci u carstvo nebesko.I dalje on kaže da ko želi poći sa njim neka svoju imovinu razdeli sirotinji.Ne treba to pogresno tumaciti. Siromastvo nije garancija da će covek živeti mudro,da će biti svestan sebe i sveta oko sebe.Ni bogatstvo nije garant da će covek biti ili ne biti ostvaren.Vecina siromasnih ljudi se stide svoje bede,sto je meni jasan znak da su oni upali u bedu svojim greškama i da su i te kakako alavi na materijalna uzivanja.Uglavnom razlika između bogatih i siromasnih je u tome sto ovi prvi znaju da se bogate a ove drugi isto žele biti bogati i da uzivaju ali ne znaju doći do toga.
Malo je onih koji kao Buda hoće biti dobrovoljno siromasni.
Ne treba menjati spoljasnje okolnosti,nego menjati sebe.
Viktor Frankl,jevrejski lekar koji je preziveo nemacki logor.Posle je napisao cuvenu knjigu „Zašto se nisam ubio”.Kasnije je razvio svoju terapiju lecenja bolesnika,lecenje smislom zivota.
I to je po meni odličan način lecenja,jer mislim da ljudima sve nevolje,sve patnje,gubitak zdravlja,imovine,depresije,tuga,da sve to dolazi od pogresnog shvatanja smisla zivota.
Jer vecina ljudi smisao vidi u tome da ugadja svome telu,da zadovolji sva svoja čula: USE,NAšE I PODASE.

„Ali ako iskreno pricas o svojoj patnji, to već nešto vredi.”

Ne bih se bas slozio.Pisati o svojoj patnji može neko ko je Dostojevski ili Kafka,jer pišuci o tome oni ne misle samo na svoju ličnu bol.Ili pesnik Bajron kada je opevao i svoju nesrecu,nije samo o sebi mislio već je njegova patnja mnogo sira,prelazi u vecnu bol,vecno pitanje ljubavi i smisla.
Ako o svoj patnji piše covek niska duha onda je to obična svakodnevna jadikovka kao kada neokupana debela baba se zali drugoj debeloj babi kako već danima ima zatvor ili proliv.A ova druga joj uzvraca da to nije ništa jer ona godinama ima hemoroide.
Qubic
06. август 2018. у 14.42
Univerzum (ili kosmos - svemir sa svojim galaksijama) je star (mator) gazilionima (gazilione) godina.
Koliko Big bengova je tu bilo to ni policija (milicija) ne zna...
Znači jedan nepregledan okean iskustva i znanja i logično je, a tek kad pogledaš u dubinu tame sazveždja i kako tu nema ništa, (a lepo je),
de je njegova ideja svemira bila život.

Platonova misao (priča i prepričavanje), potiče od Sokratove ideje.

Ako je Sokrat bio misao univerzuma (što jeste), onda je logicno da se njegova ideja proteze skroz i prožima čitavu filosofiju kao jezgro i njena osnovna istina (nit).
Ali Sokrat nije sve svoje misli javno izlagao, neke je sačuvao ili otkrio samo svojim ucenicima. Tako da univerzum, svemir ili kosmos (a bogami i kečige), bude uvek (zauvek ili večno) mlad.

„Da li koncept predhodi formi, da li je u formi ili nastaje tek kasnije u duhu onog koji posmatra formu?”

Pa čuj, duh je umetnik, stvaralac, ako hoćeš tako, na kraju krajeva slikar, (ne samo svedok ili posmatrač). To je kao kad bi se priblizavao nekom ostrvu, pa prvo vidis neku tačku, onda zatim nešto (malo) više, i na kraju sigurno tlo (ili tle/ostrvo, ne znam kako se kaže...).

Ona Hristova rečenica (da nastavim pricu na istu temu) „Oče, učini da me ova čaša zaobidje”, u nastavku ide „ako je moguće”... zvuči kao da Isus nije znao (ili nije hteo da prizna) da će biti razapet, (a sve vreme je o tome govorio...)
Nije trebalo biti pametan ili prosvetljen pa znati, obzirom da se u to vreme masovno razapinjalo po Nazaretu, Betlehemu i okolnim mestima, (jer bilo je dosta pobunjenika protiv Rima)...
znati da će biti razapet i nije da nije znao...ali je hteo na svom primeru da pokaze ljudima, da mali, smrtni, običan čovek (kao mi), ipak treba da potrazi sreću (ako za to ima prilike).
I dobro sad, ako je raspeče na neki način bilo predvidljivo, šta sa onom rečenicom koju je uputio učeniku Petru: „Dva puta će petlovi zakukurikati, a ti ćeš me se 3 puta odreći”?

Prosvetljenja ima raznih, ono što se kaže „od-uva do-uva” po visini, intenzitetu, ali i po kvakitetu (pet zvezdica, sedam zvezdica, deset zvezdica, itd.), a Isusovo prosvetljenje je bilo poznato po tome što je on bio inspirisan i inspirativan, nadahnut, (njegova specijalnost je inače bila oživljavanje), govorio je iz sebe, iz SVOJIH Okeana, a njegovo prosvetljenje je bilo okrenuto prema umu i duhu, za razliku od nekih drugih koja su više disiplinarna i više okrenuta (prema) raciju.

Možda je on to rekao kao metaforu, tri puta će petlovi zakukurikati... ili je samo imao inspiraciju, ...prosvetljeni inače veoma dobro vide karakter, osobine ljudi i slično, ali da će se apostol Petar baš tu naći za vreme Hristovog raspeća i da će se sve baš tako odigrati (Petru su pošle suze na oči pošto se setio, itd...), to niko nije mogao da sanja ili pretpostavi. (Postoji sumnja da je sam Bog umešao prste.)
...I tako je nastala religija/vera koja se zove Hrišćanstvo (a kasnije i produbljena/produhovljena filosofija, razne vrste fenomenologija, i neke barokne, renesansne, i druge umetnosti..,
...sve u svemu, veoma neobični ljudi, neobično vremene i neobični dogadjaji.
Qubic
06. август 2018. у 14.43
Postoji u Islamu nešto što se zove „sećanje na Boga” (znači tu mora da ima i neki zaborav...)
i to je jedna aura u koju upadneš, kao u Asteriksu u bačvu ili bure, ali više kao u bure meda (mada ne isključuje moć). I kad to stanje prođe ljudi obično dobiju poriv da pišu arapska slova po zidovima, prozorskom staklu, ili taj osecaj utkaju u tepih, i slično.
Verujem da tako nastaju i ikone u Hrišćanstvu ili statue u nekim drugim religijama i da to nije (samo) copy-paste business već da tu ima i jedna doza prosvećenja i ljubavi.

Elem, prorok Muhamed (صلى الله عليه وسلم) je preneo jednu rečenicu koja postala deo svetih spisa Islama (Koran), rečenicu koja se bezbroj puta ponavljala, znala napamet, i koja je postala deo molitve.
I sad na njegovoj sahrani (kad su ga spuštali) bila je izgovorena i ta rečenica. U tom trenutku (kad je ta rečenica izgovorena) jedan od njegovih najvernijih pratilaca počeo je da plače. Bilo je to zbog te rečenice.
A njegov komentar je bio: „Kao da je sad prvi put čujem”.

---

I tako djeco, mi se siti ispričasmo.
Qubic
06. август 2018. у 14.49
Noćne smene, šta ćeš...
Qubic
06. август 2018. у 14.54
*kvalitetu

ima još nekih štamparskih i sl.

Qubic
06. август 2018. у 14.58
A nešto sam sasvim treće hteo, no nema veze, neki drugi put...
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
06. август 2018. у 16.07
Pa dobro, nećemo sad da spajamo babe i zabe i da se hvatamo za bilo šta i tako u sirinu dok se ne izgubi ideja o cemu smo ono uopste poceli da pricamo.
Cigane prvi pominjes kako su ti simpaticni, ali iz jedne perspektive superiornosti. Ne pada ti na pamet da živis ili budes kao oni.
Pricati o Platonovoj ideji i odbaciti materijalizam (sto uopste nije pogresno) a u isto vreme toliko zazirati od istog je totalno protivrecno.
Ako već stavljas duh ispred materije, onda treba da ti je svejedno jesi li Ciganin ili ne. Ostalo su samo prazne price.
Osuđuješ dualizam a hvalis Platona...pa on je prvi napravio dualizam i podelio svet na nebo i zemlju.

Treba malo ozbiljnije pricati o filozofiji koja je konceptuale a ne afektivne prirode.
Qubic
06. август 2018. у 16.39
Istina da se bez koncepata ne može ali I istina da na kraju svi koncepti nestaju I da se na kraju svi koncepti gube. Ja sam ih sve znao napamet, imao u malom prstu ali sam sve već davno zaboravio, a uskoro ću početi da pišem imena stvari na samim stvarima i cemu šta sluzi.
Dovla1
06. август 2018. у 16.57
American_Psycho

Nisi ti bas mene razumeo a kako vidim nisi ni Platona.
Što se tiče dualnosti, ja se sad ne mogu setiti detalja kod Platona,ali dualnost i u indijskoj ali i u zapadnoj filozofiji postoji samo u ovom „realnom” svetu.Dualnosti nema u metafizickom svetu,svetu iznad ovog svakidasnjeg.To je u indijskoj filozofiji jasno,a Platon mora da je to znao.
Nisi razumeo ni moju pricu u vezi Cigana.Tvoje pitanje dal bih ja bio Ciganin,ne samo da nije filozofsko već je bizarno.Bez obiira dal mislis da ja budem bukvalno Ciganin ili samo onako da zamislim to.
Šta znači da su mi Cigani simpaticni? Ništa ne znaci,ne znam cemu ta ocena da su mi simpaticni.
Ne samo da ne želim biti Ciganin,naveo sam da ne želim biti ni nešto potpuno suprtono,pomenuo sam engleskog vojvodu.Čitaj šta pišem.
Ti si protivrecan a ja sam napisao sve jasno i ako podugacko.
Sasvim je logicno ako odbacujem materijalizam da od njega i zazirem na neki način.Ne zazirem na onaj način kao Buda.A ne bih ni mogao jer ja nisam princ,nisam milioner, prosecan sam po tom pitanju.Moj stav je jasan,kada bih bio bogatas,neki kralj,princ, ne bih to ostavio i pobegao negde da budem sirotan kao Buda.Mislim da se covek može dokazati i spoznati sustinu i kada je kralj i kada je prosjak.
Od materijalizma zazirem na taj način sto mu ne dajem značaj,ne jurim za novcem,ne opterecujem se da gradim karijeru i trudim se da manija kupovine me ne dodiruje.Ljubav prema uzivanjima i materijalnim bogatstvima ne ide uz spoznaju,ne ide uz duhovnu izgradnju.To dvoje se negira međusobno.
Ja sam gore i napisao da mi je svejedno dal sam Ciganin ili nisam, samo ti nisi to skapirao.
Platon nije prvi napravio dualizam.
A da je filozofija konceptualna,ne znam šta time mislis reci.Ako hoćeš reći da u njoj mora imati neki sistem,pa pravljenjem sablona i sistema u zapadnoj filozofiji,ona je tako kroz vekove unistena da zapravo danas i ne postoji.Ti sabloni su možda poceli još kod Platona jer on je velicao geometriju.Posle je bilo još konkretnijih filozofa koji su mislili filozofiju naciniti da bude kao matematika.Ma kako da ne,nacinili su je na kraju da bude još gluplja od matematike.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
06. август 2018. у 17.43
Nisam razumeo Platona, bas lepo, objasni mi šta to nisam razumeo.
Ako si sposoban da kažeš nešto konkretno.
O Platonu i mom nerazumevanju istog.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
06. август 2018. у 19.29
Qubic
Covek je konceptualna zivotinja. To je osnova filozofije, sama baza od koje se polazi. Za razliku od zivotinja koje reaguju iskljucivo afektivno (culima) na svet koji ih okruzuje, covek je sposoban da te svoje afekte i spoznaje pretvara u koncepte, a samim tim i da razvija filozofsku misao.
Problem u svemu tome je što se sa tobom o tome ne može pricati jer ne znaš bas ništa o svemu tome. Može te se samo poducavati, a onda se sve svodi na jedan monolog kojeg ili prihvatas ili mu se odupires.
To mi ne pada na pamet.
Qubic
06. август 2018. у 23.37
American_Psycho,

cilj razvoja svake filosofske misli jeste istina, iliti spoznaja iste.

I nije stvar pitanja da li se ti u okvirima svoje filosofske misli osecas komforno ili ne, nego da li si ti tu svoju istinu spoznao, da li si zaista dosao do nje, drugim rečima da lli je tvoja filosofska misao validna, zasnovana na istini, da li radi?, (ali tako da tu nema nikakve sumnje),
ili ne.
Ili je mjehur od sapunice u smislu da tu postoji nešto duboko u korenu (iliti konceptu) pogresno. ... I nije stvar nabrajanja koncepata...

Svaki razdor ili protivurecnost unutar svakoga sebe je (pre ili kasnije) patnja. I slavni filosof Klasicne nemacke fiosofije Hegel je imao koncept, ali je to bio koncept prevazilazenja. Umro je u vatri kolere, a poslednja reci su mu bile: „Mene je razumeo samo jedan covek, ali i on nije razumeo mene”.

Da li {ti} živis u skladu sa svojim filosofskim normama?

American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 08.57
Da, živim...i ne živim.
U smislu da se sve oko mene menja ukljucujuci i mene samog.
Stvari nisu, stvari postaju, i njihova priroda je da postaju zauvek bez da ikada postanu. Materija trazi ravnotezu...i istina isto tako.
Istina nije etika, moral...mada možeš da dozivljavas da su neke moralne vrednosti istinite.
Dakle o kakvoj istini pricamo?
Qubic
07. август 2018. у 10.18
Mislis realnost vuce na svoju stranu, istina na svoju, a ti bi da to nekako (ako može) bar u svom mišljenju (nekako) izmiririš,
pa si razvio filosofsku misao (filosofski sistem).
Ja konformiste, bože blagi...
A kamo protivurečnosti, krajnje podeljenosti, podvojenosti na čoveka i vuka i slično, (stanja iz kojih se istina radja)...

I ti pišeš o patnji, ma daj...
Pa šta bi ti Karl Marks na sve to rekao, ili Če Gevara?
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 10.48
Vidis da nemas pojma o cemu pišem. Nemas nikakav filozofski nivo i zato se sa tobom ne može diskutovati o filozofiji.
Idi na zenski kutak, tamo ćeš možda naći usi za svoje reci.
Qubic
07. август 2018. у 10.53
Bla bla...
Dovla1
07. август 2018. у 12.07
Indijska vedska misao dosta pre Platona je znala za dualnost.Budizam je dosta preuzeo iz indijske misli,pa isto i grcka i nemacka filozofija,hrišćanstvo takođe.
Jedna od velikih zabluda zapadne filozofije i jeste o pojmu patnje.Znamo onu cuvenu Platonovu kada je rekao „ ko uvecava svoje znanje,uvecava svoju patnju”.
Dal je to rekao Sokrat,ili ucenik mu,nije ni važno.Uglavnom to je zabluda.Patnja se uvecava samo kod početnika,kod onoga koji malo zna ili koji ima mnogo nepotrebnog znanja.Postoji znanje a ono iznad znanja je saznanje.Pobornik zapadne misli uglavnom ima previse nepotrebnog znanja,gomilu nepotrebnih podataka,onako ulivenu kao velikom kutlacom u mali lonac.Stari mudraci su dobro govorili da mnogo znanja je neznanje.Dakle bolje je imati manje znanja ali da je ono kvalitetno,da se tiče sustinskih stvari.Zapadna filozofija donosi gomilu fraza koje ništa ne znace,gomilu teskih kovanica i sofisterija.
Gomilu znanja koje i nije filozofsko znanje.
Covek kada poseduje pravo istinsko znanje,ono ga neće odvesti u patnju,neće postati od toga Nice i Sopenhauer.Pravo znanje donosi coveku mir i spokojstvo.Sto je neko davno rekao „ ne verujem u nesrecnog filozofa”. Naravno,ima ljudi koji su prividno srećni,prividno smireni,vise je to od otupelosti ili kao krava kada je zadovoljna što se najela dobre zelene trave.
Patnja ne donosi coveku prociscenje,ne donosi to da on postane bolji covek.Mnoga deca koja su tucena u mladosti od roditelja,ona su kasnije postali takođe sadisti ili veliki zlikovci.
Sama patnja kada se pojavi u coveku,to je znak da je taj covek u problemu,da gresi.U hrišćanskoj dogmi je to dobro shvaceno i objašnjeno.Oni tu patnju i očaj zovu „uninije”. I dobro to smatraju kao jedan od velikih grehova.
Nekada zaista i namudrijima nije lako da se opiru patnji:umre im draga osoba,decu im neko ubije i sl.
Da,covek ume da filozofira,ume da komponuje kao Betoven,da slika kao Rafaelo,da ide na Mesec,ali covek ume i da ubija nepotrebno,ume da napravi atomsku bombu koja može ubiti milione.Pogledajmo bedu coveka samo po tome šta covek jede.Covek jede sve biljke,sve zivotinje,nema toga šta covek neće pojesti.Zar nije mnogo lepse i savrsenije sto lav jede samo meso,ovca i slon jedu samo travu i lisce.
Ta superiornost ljudi nad zivotinjama,to je još jedan bezobrazluk koji potencira zapadna kultura.Jedna od loših dogmi hrišćanstva je ta da zivotinje nemaju dusu.Ja bas i ne verujem da to stoji u originalnom ucenju Isusa,mislim da je to naknadno ubaceno vise vekova posle njega.
Važno je koju i kakvu muziku slusamo

https://www.youtube.com/watch?v=US5P8q1oyP0
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 14.17
Indijska misao nema nikakve veze sa Platonovim dualizmom. Ona pominje svet pojava (materjalnih) kao Maja (iluzija) ali ne daje nikakvo dualno opravdanje za postojanje nekog drugog, pravog sveta koji se krije iza toga.
To sto si napisao o Niceu i Sopenhaueru je pogresno, dogmatski, tim pre sto je ovaj drugi u najvecoj meri u povezanosti sa vedama i ucenjem Vajze.
Istina donosi spokojstvo i mir...?
Samo ako je prihvatis takvu ma kakva da je. Ili ako trazis samo one istine koje ti donose to što hoćeš.
Dovla1
07. август 2018. у 15.11
Kad ćeš ti napisati nešto o patnji?
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 15.42
Patnja...uglavnom patimo zbog izgubljenog kojem nekad i ne pridajemo veliku vaznost. Tek kad nešto izgubimo, shvatimo njegovu vrednost kroz intenzitet patnje koja sledi. Odatle potice vecina filozofija koje bave ovim problemom ...preventivnom pristupu patnje.
Biti indiferentan na sreću i patnju, prihvatiti gubitak i promene kao nešto neminovno, ili prihvatiti patnju kao sastavni deo zivota.
Da li nas patnja čini boljim...ne ako smatramo da je nepravedna.
Može isto tako i da pozitivno utice na naše duhovno sazrevanje ali za to treba biti sposoban uzeti distancu od nje. Pitati se zbog čega zaista patimo i da li nas patnja vezuje za materiju...
Dovla1
07. август 2018. у 16.19
Mislim da sam gore odgovorio zašto patimo.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 17.38
Ja vidim da ti patis, i to dosta...ali ne vidim da si svestan svoje patnje.
Veliki text a u njemu sve i svasta bez sustine.
Dovla1
07. август 2018. у 18.05
Pa da,ti znaš šta je sustina,zato što ti je sustinsko pitanje dal sam ja kadar biti Ciganin.Samo nisi me pitao na koliko dana hoćeš da budem Ciganin,na par dana,na mesec,ili možda koju godinu.
Bilo je ovde i ranije pokusaja,postave neko pitanje i onda u vezi te teme ništa ne napisu,moram ja da pišem za njih.
Ko može da razume razumeće: a objasnio sam mehanizam patnje,kako nastaje,oblike patnje i način kako da se ona smanji.
Nisam ja kriv ako neko nema kapacitet da to i shvati.Isto tako ne može svako da uziva i razume muziku Mocarta,ili da prepozna genij jednog Homera i Sekspira.Naravno,ja sam manji od njih,pa bi trebalo mene lakse i razumeti,ali neki ni to ne mogu.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 18.59
Ma ne Dovla, meni su svi ljudi isti, Ti, Mocart, Ciganin...neki imaju talenat i vestine, neki nemaju, ali su svi isti.
Da nije bilo tih talentovanih, ovaj svet bi se možda izgradio na nekim drugim vrednostima.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. август 2018. у 19.04
To sto si ti „objasnio” to je tvoja patnja...ali ima i puno većih od te gde se pati za onim što se ne može imati.
Dovla1
08. август 2018. у 12.13
Ljudi grese kako posmatraju uzroke njihove patnje.Misle da im je patnja dosla zbog onoga sto im se desava u zivotu.Ne,to je greška.Patnja dolazi zbog našeg shvatanja onoga sto nam se desava u zivotnim okolnostima.
Ljudi ne mogu prihvatiti svet onakav kakav je,ne mogu prihvatiti druge ljude a ni sebe.
Sav bol i patnja prvo nastaju od pogresnog shvatanja onog vecnog pitanja STA SAM JA,KO SAM JA.Naravno vecina ljudi shvata da sam JA ono sto je moje telo,da kada umre telo onda nema ni mene vise.Pošto sustinu vide u telu,a telo je naravno laza,onda im je i zivot lazan.
Telo nije ono naše istinsko JA,nije nasa sustina.
Slobodni nikad ne možemo biti u ovom „realnom” svetu,jer tu će nam uvek nešto smetati,uvek će nas nešto sputavati i udarati na nas ego.
Ugadjajuci nasem telu ,jer mislimo da je ono nasa sustina,mi tako upadamo u vecni lanac patnje,jer telu se ne može ugoditi.Jedna zelja ispunjena ubrzo radja nove zelje,kao droga.Pošto je naše telo nešto sto nastaje i nestaje,ono je time lažno jer ono sto jeste ono uvek jeste,ono nikada ne nastaje i ne nestaje.
To naše poistovecivanje sa ogranicenim(telo) ,sa spoljasnjim,to vodi u patnju.Zbog toga mora da negiramo sebe,tako samo možemo otkriti svoju sustinu.To je jasno objasnio i Isus u Svetom pismu,kada kaže da ko se sebe odrekne zadobice ceo svet,ko sebe cuva taj će sebe izgubiti.
Znamo koliko su pesnici prolili mastila i suza pišuci silne ljubavne pesme.I uvek je tu patnja.Romeo i Julija, Kostana, Karmen itd.
Čak se u zapadnoj misli i umetnosti smatra da nema ljubavi bez patnje.Tu su ljubav i patnja nerazdvojni.Vidimo to kod Dantea,Petrarke,Bajrona,Puskina.Privlacno je sve to,ali netačno.Prava ljubav ne donosi patnju i bol,ona smiruje i donosi sreću.Imamo mnogo tog pesnickog bola,ima puno i neopevanih nesrecnih ljubavi,ali izgleda da ima malo prave ljubavi.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
08. август 2018. у 12.23
Mislim naprotiv da ima dovoljno prave ljubavi i da patnja dodje kad je izgubimo. Covek se brzo navikne na ljubav, možda zato što je to osnovna zivotna potreba. Nedostatak ljubavi donosi duhovnu patnju. Nedostatak u smislu gubitka nečeg sto si već imao i osetio. Oni koji nisu nikad imali manje pate.
Odatle i sve te filozofije koje nas uce da je na ovom svetu sve prolazno, pa traže trajne vrednosti u onostranom.
Dovla1
08. август 2018. у 13.01
Nije to bas logicno kako ti pišes i razmišljas.
Izgleda da pogresno shvatas pojam ljubavi.Pogresno jer mislis da se ljubav nalazi tamo negde izvan tebe,da je negde u svetu pa samo treba imati sreće da na nju natrcis.Ljubav dolazi od tebe a ne od spoljnjeg sveta.
Zbog toga i pominjes da možemo ljubav izgubiti.Pa ne možemo,ono sto je trajno,sto je istina,to je vecno.Ako se ta ljubav izgubi onda znači da je bila lažna.
U sustini sve ti to što pišes nije filozofija nego neki vid popularne psihologije.Pravis tipicnu grešku,vidi se da ti ljubav vidis kao neki posed,kao nešto tvoje,nešto sto ti pripada i na šta imaš pravo.Ili ti tako vidis kod drugih? Kao sto je tvoj auto,tvoja kuca,tvoj novac.
Sve to što je „tvoje” , to su lazne i prolazne stvari.Covek će postati srećan i miran kad shvati da je sve bozije a ništa njegovo.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
08. август 2018. у 14.05
Pišes gluposti i ostanes ziv.
To sto ti pišes je religiozna dogma koja nema veze sa filozofijom.
Ni Platona nisi shvatio a hvatas se za Platonizam.
Qubic
08. август 2018. у 17.46
Iz čega mogu da rastu rogovi za fajting ako to nije ideja? Hardest objasni malo, elaboriraj... kod irvasa, bika, jelena, jarca, i slično na primer
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
08. август 2018. у 18.37
Evo ovako, kad pravis burek, stavis i sira.
Qubic
09. август 2018. у 01.14
To!

Po mom shvatanju Platon je potpisnik totalitarne ideje, on je verovao da postoji vrsta zananja koja ako se drži tajnom ili kontrolisano država (ili društvo) će procvetati. I nije se protivio represiji jezika i ideja koje bi se smatrale destruktivnim, ...tako da je on bio komunista.

Na drugoj strani (ako sam dobro razumeo), suštinski suprotno Platonu, Aristotel staje u odbranu katarične moći tragedije/(tragedija).
On je verovao u to, da bi se nešto prevazišlo mora se sa tim [i] suočiti.

Stari Grci (usput - vezano za to) su videli patnju kao tragediju,

tako da sve to ima i poetsku stigmu (konotaciju)...

---

---


Nešto iz biblioteke, verujem da bi neko hteo ili voleo pročitati (nije dugo):



Predosećanje kraja i agonije

Da li vam je poznat stravičan osećaj rastapanja, kada se raspeš da bi tekao poput reke, kada u organskom uništenju osećaš poricano sopstveno prisustvo? Sve što ima konzistentnost i supstancu nestaje iz tebe u iscrpljujućoj fluidnosti posle koje ti ostaje samo glava. Tu govorim o preciznom i bolnom osećaju, a ne o neodređenom i nedeterminisanom. Osećaš da je od tebe ostala samo glava; glava bez supstrata i osnove, bez tela, izolovana kao u halucinaciji. Nema ništa od sladostrasnog i nejasnog kraja koji okušavaš u kontemplaciji na obali mora ili u melanholičnim sanjarenjima, već je to kraj koji te konzumira i rastura. Tada ti ne odgovara nijedan napor, nijedna nada i nijedna iluzija.


Ostati glup od sopstvene katastrofe, nesposoban da stupiš u akciju ili da misliš obavijen hladnom i teškom tamom, ostati sam kao u noćnim halucinacijama ili osamljen kao u tužnim trenucima znači dostići negativnu granicu života, apsolutnu temperaturu gde će se zalediti poslednja životna iluzija. I u tom osećaju svršetka otkrivaće se pravi smisao agonije koja nije borba iz fantazije ili proizvoljna strast već trzaj života u kandžama smrti. Sa malo verovatnoće za život ne možeš odvojiti misao agonije od misli svršetka i smrti. Agonija kao borba? Ali borba s kim i zbog čega? Apsolutno je lažno tumačenje agonije kao ushićenog zanosa sopstvene izlišnosti ili kao nemira sa konačnošću u sebi samoj. U stvari, agonija znači slom između života i smrti. Ako je smrt imanentna životu, skoro vasceli život je agonija. Ali ja nazivam agoničnim samo one dramatične trenutke borbe između života i smrti kada je fenomen iskustva smrti doživljen svesno i bolno. Prava agonija je ona u kojoj prelaziš kroz prazninu u smrt, kada te osećaj svršstka neizlečivo konzumira i kada smrt pobeđuje. U svakoj istinitoj agoniji je trijumf smrti, čak i ako posle trenutaka svršetka nastaviš da živiš.


Gde je borba iz fantazije u toj utučenosti? Svaka agonija nema konačan karakter. Nije li ona poput bolesti koju ne možemo više da izlečimo ali koja nas isprekidano muči? Agonični trenuci ukazuju na napredak smrti u životu, na dramu svesti koja je proistekla iz rušenja ravnoteže između života i smrti. Oni su mogući samo u onim osećajima svršetaka koji spuštaju život ka svojoj apsolutnoj nuli. Učestalost agoničnih trenutaka pokazatelj je raspadanja i rušenja. Smrt je nešto odvratio, jedina opsesija koja ne može postati slast. Čak i kad hoćeš da umrsš, to činiš sa implicitnim žaljenjem zbog svoje želje. Hoću da umrem, ali žalim što hoću da mrem. To je osećaj svih koji napuštaju prazninu. Najperverziiji osećaj je osećaj smrti. A kada zamisliš da ima ljudi koji ne mogu spavati zbog perverzne opsesije smrću! Kako bi ti hteo da ništa ne znam o sebi i o ovom svetu!



Emil Sioran

Krik beznađa




American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
09. август 2018. у 06.17
Sioran je ceo u afektivnom. Oseti ovo, oseti ono...od najvece strasti do najveceg beznadja...zivotinjska borba za egzistenciju.
Zato nije nikakav filozof, već samo cist konzumator i kolekcionar osecanja.
Qubic
09. август 2018. у 06.37
Svakom svoje mišljenje, horses for courses, ja se nisam izjasnio ni da, ni ne.
Qubic
09. август 2018. у 06.54
Ja predlažem da svi naši ljudi, u stvari svi stanovnici Balkana otidju na terapiju u Švajcarsku, CH Alpe i slično, ne neku topliju Francusku..,kako bi se lepo oporavili.
Dovla1
09. август 2018. у 11.44
Citao sam pomenuto delo Siorana,i još neka sam citao.Njegove zablude su tipicno zapadno-materijalisticke zablude,slično kao kod Nice,i ako je Nice ipak dublji od Siorana.
Slazem se sa ocenom American_Psycho o Sioranu.
Qubic je postavio neki citat od Siorana,to mene nije dojmilo,ali iz jedne druge malecne njegove knjige sam nasao nešto sto mi se dopada,pa ću kasnije to prepisati.

„Ja predlažem da svi naši ljudi, u stvari svi stanovnici Balkana otidju na terapiju u Švajcarsku, CH Alpe i slično, ne neku topliju Francusku..,kako bi se lepo oporavili.”

Ne znam cemu sluzi ovaj predlog,ne znam šta bi bilo bolje našim ljudima od tog poseta pomenutim teritorijama.O kojoj vrsti oporavka je reč?
Ako se radi o filozofiji,dakle mudrosti,mudrost se ne stice putovanjima,promenom rase,religije ili odlaskom da se živi u drugom delu sveta.Mudrost imaš ili nemas gde god da si.
Ako ja već mogu birati,svakako ni ja a ni ostali sa Balkana ne bi trebali ići u hladne Alpe i CH.Ta bolesna disciplina i uredjenost nije dobra i ne odgovara nasem coveku.Mentalitet i način zivota nama je mnogo blizi u mediteranskim zemljama,juznije dakle.Grcka,Italija,Spanija itd.Nikako Beneluks,Skandinavija i Nemacka.
Qubic
09. август 2018. у 12.58
Šta ti tu nije jasno Dovla, ti ne razumes ironiju?

„...mudrost se ne stice putovanjima,promenom rase,religije ili odlaskom da se živi u drugom delu sveta. Mudrost imaš ili nemas gde god da si.”

Isto tako se ne može „otkoreniti” od svojih korena, kao što se ne može ostati nedirnut od uticaja sredine ma gde da si.

Ja sam i dalje neutralan po pitanju Siorana, mada u poredjenju sa vama dvojicom (tobom i American_Psychom,) Sioran je (onako afektiran i krvareći) pojam filosofije, mudrosti i znanja; pojam razmišljanja hladnom glavom.
Dovla1
09. август 2018. у 13.12
Ironija čega i radi čega?
Qubic
09. август 2018. у 13.32
Ironija na glupost i radi gluposti (ili na mentalno, duhovno, umno i duševno slepilo, i radi istog tog mentalnog, duhovnog, umnog (i duševnog) slepila,
kako god hoćes...).
Dovla1
09. август 2018. у 13.40
Opet nisi objasnio šta je predmet tvoje ironije.
Qubic
09. август 2018. у 13.45
„Oseti ovo, oseti ono...od najvece strasti do najveceg beznadja...zivotinjska borba za egzistenciju.”

Ovu sam recenicu čuo trigazilion puta na Balkanu, ali nevezano za Siorana.

A pazi tek ovo: „...zivotinjska borba za egzistenciju.”
Šta bi sad jedan egzistencijalista rekao na ovo?

Nije dovoljno sto je ukinuo/negirao (doduse nesvesno) sve ono sto postoji, nego je poceo sa ukinjem/negiraonjem i onog drugoga...

E moj Dovla... u pravu je American_Psycho, ništa ti ne razumes.
Dovla1
09. август 2018. у 13.54
„Oseti ovo, oseti ono...od najvece strasti do najveceg beznadja...zivotinjska borba za egzistenciju.”

Pa šta u ovom citatu ima vredno,šta je tu posebno da bi nešto znacio?
Ništa tu nema mudrog,ništa novo. Ja sam stotine puta procitao takve stvari od raznih autora,koji su nepoznati za razliku od Siorana.
Nema nikakve filozofije a ni mudrosti u tome.To su neke bizarne istine kao ona recimo da krupna riba guta onu sitnu.
Qubic
09. август 2018. у 14.04
Pa ima, sto je on to prilepio na Siorana, a ide iz njegovog sopstvenog (kao i nekog kolektivnog) nesvesnog. A Svajcarska je pojam (bar kao zamosljeni simbol) svesti. U tom se sastoji (i ona) moja pošalica/šala.
Ali to uopste nije bitno. Proslost, past...
Qubic
09. август 2018. у 14.05
*zamišljeni simbol
Dovla1
09. август 2018. у 14.19
Kako je to Svajcarska pojam svesti? Jel ti to zbog toga sto je tamo visok standard,sto su uredjena država?
Qubic
09. август 2018. у 14.30
Što ne bacaju smece po travi i svuda unaokolo. Takvo bar mišljenje vlada.
Dovla1
09. август 2018. у 14.34
Citiracu Siorana iz jedne njegove solidne knjigece koja se zove
„ Suze i sveci”.

„ Nema li dovoljno patnje na svetu? Čini se da ne,zbog svetosti.Jer zašto bi inače,sveci umnozavali svoje patnje do apsurda i izmišljali kriminalne metode samomucenja? Nema svetosti bez slasti bola i prerverznog rafinmana muke. Ko ne posecuje svece ne ume ne ume da ceni vedrinu.Razdrazeno o njima,nebo nije vise unakazeno prizmom jedne suze.Svetost je perverzija bez premca.Nebeski prorok.”

On ovde takođe čini sprdnju i ironiju.Mislim da je u tome preterao ali svakako ovaj citat je zanimljiv.Pominje se patnja,a već sam gore pisao da patnja sama po sebi ne čini coveka boljim,kako mnogi to pogresno veruju.Znamo da posebno u srednjem veku,a ima i danas toga,neki monasi se bicuju,spavaju na kamenu i sl kako bi mucili svoje telo,previse gladuju itd.To je ipak jedna krajnost.Kao sto je raskalasni zivot druga krajnost.Ali covek mora sam sebi da nametne neka odricanja,kao sto je i Nice rekao da se covek svaki dan mora odreci po jednog ugodjaja.
Dovla1
09. август 2018. у 14.41
Što se tiče te svesti da se ne baca smece svuda,toga ima i kod drugih naroda.Evo ja po tome imam mnogo osobina jednog Svajcarca.Pa opet vise cenim jednu prljavu i bednu Indiju ili Brazil nego Svajcarsku.
I uvek bih radije posetio te dve države nego Svajcarsku.
Dok sam bio mladji meni jesu smetale takve gluposti,kad se baci smece kroz prozor,kad se istrese iz auta na put piksla puna opusaka,kad preko reda hoće neko da se umuva u posti ili u marketu.Kad dzepare po autobusima i vozovima,kad neki cackaju nos na javnom mestu,kad pljuju po ulici.I puno još te nekulture koje manje ima u jednoj Svajcarskoj i Svedskoj,a ima dosta u regijama kao sto je Srbija.No danas ja sam se izdigao iznad tih banalnosti,naravno da ja to osuđujem i danas,ali me to više ne dodiruje:ja sada ne kritikujem te ljude sa margine,kritikujem mnogo ozbiljnije stvari i pojave.Kritikujem srpsku i svetsku elitu,jer kakva je elita takvi su i oni nizi slojevi.Kada nasa elita bude postala zaista elita,kada ona podigne nivo,tada će manje biti i prostaka u nasoj sredini.
Qubic
09. август 2018. у 14.58
Pa da, opet ironija, na predstavu koja o njima (svecima) vlada, uticaj Francuske tog vremena na njega, i Bunjuel je pravio nadrealisticke filmove na tu temu, ništa novo. Što se tiče Siorana ja sam i dalje neutralan. li odgovara temi.
Mada na afektivno pitanje „kako dozivljavate patnju, i cemu ona sluzi?” ću odgovoriti kad mi postavljac teme bude/postane licni psihijatar.

Ne znam to za smece Dovla, ja samo pricam ono sto sam čuo, ...a u Svajcarskoj nisam bio ima 30 godina.
Qubic
09. август 2018. у 15.00
Ali odgovara temi*
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
09. август 2018. у 16.28
Sioran gleda verskog fanatika koji se bicuje i to mu je strasno, a posle toga gleda dobre sise i obuhvati ga ushicenje...pa oseti kako propada u ponor strasti dok ga iz svega toga ne vrati glas njegove ruzne žene...
A ti si isti kao i on. Ceo u pojavnom, u formi bez sadrzaja. Trcis levo i desno da se spasis od patnje i dosade, trazis zadovoljstvo pogledom, strepis od patnje...i ni jednog trenutka nisi sposoban da vidis dalje od forme, od pojavnog.
Magarac u Rim, magarac iz rima...ti bi i u Svajcarskoj ostao ti.
Qubic
09. август 2018. у 16.56
Zev, zev...
Dovla1
09. август 2018. у 17.08
„ti bi i u Svajcarskoj ostao ti.2

Ne znam kome je ovo upuceno ali nije ni važno.Ja sam gore to drugim rečima isto napisao.Svako bi ostao isti u Svajcarskoj,ne samo ja ili on već i ti.I ne mora Svajcarska,može bilo koja druga zemlja.Nego izgleda da ovde neki imaju prostacku osobinu da u Svajcarskoj kao bogatoj zemlji vide neku posebnost.Valjda ko ima najgori vid nekog kancera ili sidu,dovoljno je samo da ode do Zeneve na par dana,udahne vazdus bogate Svajcarske i momentalno je izlecen.Svetina se uvek klanja zlatnom teletu.”
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
10. август 2018. у 12.44
Patnja je neizbezna u materiji...ona je jedan od stubova ovog sveta. S obzirom da je neizbezna, namecu se dva osnovna pristupa u odnosu na nju...bezati ili se suociti.
Postoje obredi, postoje molitve, postoji način zivota, postoje filozofije...koje za cilj imaju odloziti patnju , umanjiti patnju pa čak i učiniti da ona ne postoji.
S druge strane stoji izbor suociti se sa njom u toj meri da se svoje telo i duh izlazu patnji do granice izdrzljivog.
I tu se postavlja pitanje šta je izdrzljivo i gde su granice.
Nekome koga zivot nije stedeo celog zivota je izdrzljivija telesna patnja od nekog ko poznaje i navikao se na uzivanja.
U samom Budizmu Sidarta je živeo kao princ koji je bio okruzen svim zadovoljstvima do svoje 29-te godine.
Kasnije kad je izabrao put asketizma i ekstremne patnje otisao je u drugu krajnost. Taj njegov put ka prosvetljenju je dakle duzi od onih koji ga slede ali nisu imali u potpunosti celo njegovo zivotno iskustvo...pa samim tim možda ni rezultati nisu isti.
Kod svestenika koji se bicuju postoji verovanje da svako od nas može da cuje boziji glas u onoj meri u kojoj se sopstveni glas stisa ili umukne. Odatle mucenje telesnog da bi se doseglo nebesko.
Dovla1
10. август 2018. у 14.28
Prvo pišes da je patnja neizbezna a kasnije pišes da se čak može učiniti da ona i ne postoji.Možda si loše objasnio.
U svakom slučaju ona je tu a od nas zavisi kako ćemo na nju odgovoriti.
Ja sam jasno napisao da je okrenutost ka materijalizmu glavni i možda i jedini razlog patnje.Pa to isto kaže i tvoje pisanje,jer si napisao da u ovom materijalistickog svetu koji je nesavrsen nije moguće izbeci patnju.Čim je patnja zbog takvog sveta,onda naše potenciranje materijalizma će samo još vise prizivati patnju.
Nju jedino možemo odbiti okretanjem onoj drugoj strani,duhovnoj.
Ipak nije potrebno svoje telo izlagati prisilnim mucenjima,kao bicevanja i sl. Ako to radimo telu onda mi ipak makar i nesvesno pridajemo značaj telu.Telo jeste prepreka da se patnja pobedi,ali i telo je deo sveta pa ga ne treba muciti.
Samo covek kad mu se jede,recimo,a zna da je to previse,ako odlozi jedenje,i to će biti mali bol za telo.Ko je umereno postio ili drzao umerenu dijetu on to zna.I dovoljno je toliko telu zabraniti,njemu će malo biti to bolno ali na duže staze koristice mu.Ako mu udovoljimo,ako ga nahranimo uvek kada trazi,uradicemo mu zlo.
Sidarta u mladosti kao princ verovatno nije imao neke ozbiljne duhovne ucitelje.Da je imao verovatno ne bi odabrao taj ekstremni i nepotrebni put.Ne možemo sve sami,zbog toga je dobro citati knjige i slusati druge mudre ljude.

„Kod svestenika koji se bicuju postoji verovanje da svako od nas može da cuje boziji glas u onoj meri u kojoj se sopstveni glas stisa ili umukne. Odatle mucenje telesnog da bi se doseglo nebesko.”

Dobro receno,ali naše telo se može obuzdavati na bolje nacine nego tim bicevanjem.
U monaskim redovima uglavnom postoji tri zaveta,tri obaveze koje iskusenik tj monah početnik zapocinje.To je obaveza celibata,obaveza siromastva i obaveza potpune poslusnosti pretpostavljenom u toj hijerarhiji.
Kažu da je najteza ova treca,verovatno jer ona najviše udara na naše JA,na nas egoizam.A po meni najspornija je ova za celibat.Seksualne odnose ne vidim kao nešto perverzno,mada često jesu u modernom svetu.Ali je tačno da monah ili svaki duhovnik će biti smetan ako se posveti i polnim odnosima sa ženama.
Najviše mi se dopada taj zavet siromastva,nije ni to lako ispostovati,a onaj ko ga se cvrsto pridržava,pa njemu nije potrebno da se bicuje ili da spava na kamenu.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
10. август 2018. у 15.20
Zavet siromastva ne pada teško siromasnom, siromasnom je teško odoleti zadovoljstvu i izobilju kad ga oseti i kad se u njemu nadje.
Zato put Sidarte i budistickih monaha koji od najranije mladosti odlaze u manastire da žive umerenim zivotom nije isti.
Zato ni jedan od njih teško da može da postane Buda (sem ako nije njegova inkarnacija).
Odreci se nečega sto nemas i ne poznajes nije pravo odricanje.
U Budizmu se čak ni ne radi o odricanju već o jednom stanju duha gde nešto ne želiš.Ne želiš vise nešto sto poznajes, i znaš tačno zašto ne želiš. Radi se o prozivljenom a ne naucenom.
Odricanje je zabrana zelje.
Dovla1
10. август 2018. у 15.51
Varas se ako mislis da je siromasnom bas lako da se odrice,da pati i da se posveti bogu i nekom duhovnom trazenju.I ako siromasan nema na prvi pogled čega da se odrekne,ipak ima on jednu drugu teskocu.Ima neki možda veci problem koji nema bogat covek.
To sto ceka siromasnog kao iskusenje je da se odrekne zelje,ambicije.Već sam gore pisao o siromasnim ljudima,mali broj njih se miri sa svojim siromastvom,svi oni pate sto nemaju vise,sto su sirotinja,svi oni hoće da izadju iz sirotinje ali vecini to ne polazi za rukom.Možda poneki sirotan u zabiti Kavkaza ili nekih drugih pasivnih krajeva,koji nije ni video auto i mobilni telefon,taj se možda miri sa svojom sirotinjom jer nije video i ne zna da postoje ljudi koji nose skupa odela,voze skupe automobile,menjaju lepe žene svaki dan.Ali takvog jednog pustinjaka,odvedi malo u Njujork ili London,da vidis kako će brzo da se iskvari i pozelece svasta da ima.
Dovla1
10. август 2018. у 15.58
Ne zaboravi da covek ne pati toliko sto nema ovo i ono,nego pati sto to neko drugi ima.Danas kad su mediji mocni,kada svaki covek putem tv i drugih medija može da vidi sirom sveta kako neki žive u luksuzu,kako novcem mogu priustiti takve bahanalije,sirotinji prosto curi voda na usta.I onda ut tv svako zamišlja i pozeli da živi kao americki bogatasi,kao zvezde iz Holivuda,kao fudbaleri i manekenke.
Danas novac pruza neslucena uzivanja za telo,mnogo veca uzivanja nego pre 200 godina.
Vladari sveta vesto uz pomoć medija narodu ulivaju laznu nadu,nadu da bas svako,svaki luzer može uz malo sreće i truda za kratko vreme postati milioner koji se kupa u skupom sampanjcu sa lepim plavusama kao onaj vlasnik Playboy-a.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
10. август 2018. у 18.19
Da, pate i oni koji nemaju sve ono sto drugi imaju, ali je ipak najveca narodna kletva da bog da imao pa nemao.
Dovla1
11. август 2018. у 01.41
Zašto? Zbog toga što se ljudi vezu za materijalna bogatstva.Ne treba biti vezan ni za stvari koje nisu toliko materijalne kao sto je recimo prodica,svoja domovina.Naravno da treba voleti svoju porodicu i prijaterlje,voleti svoju domovinu,ali ne treba biti tu potpuno vezan i zavisan o njima.Ima u Bibliji par dobrih primera toga,sto zaista baca u veliko razmišljanje.U Starom Zavetu kada bog trazi od Avrama da ubije svog sina Isaka,da mu sina žrtvuje.I na uzas Avram se hvata za noz da ubije svog voljenog sina.Zamisli tako tesku odluku.Ali zbog viseg cilja,bog stavlja u iskusenje Avrama.Veliko metafizicko pitanje.
Ili u Ilijadi vidimo da grcki kralj mora žrtvovati bogovima svoju cerku da bi bogovi stisali buru kako bi brodovi mogli isploviti ka Troji.
u Jevandjeljima vidimo kako se Isus u jednom trenutku obraca majci,na prvi pogled bez postovanja i drsko.Ne,to je samo poruka da je i njegova majka obična žena kada su u pitanju metafizicka pitanja i razbija vezanost.Majci Isus kaže
„ Zeno šta ja imam s tobom?”
Qubic
11. август 2018. у 04.00
Draga djeco, evo ispričaću vam jedan detalj iz Sidartina života.

Kada je Sidarta bio u prvoj fazi svoga prosvijetljenja (a ima ih tri), i kada se još nije zvao Buda nego je bio samo 'Probudjeni', otišao je u Mongolijansku pustinju tražiti istinu, tražiti Boga, tražiti sreću. Tamo je život postao veoma težak, osim plodova divljih maslinki i divlji urmi koje je nalazio na rijetkom drveću rijetkih oaza na koje je nailazio na svome proputovanju, za jelo nije bilo ništa. Kod sebe nije imao zlata (jer nije ponio) kako bi mogao kupiti kamilu ili kamilje mlijeko kod rijetkih prodavaca kamila na koje je nailazio. Pustinja nije bila izdašna, a on je bio toliko siromašan da je morao odvajati od usta da bi se prehranio. I jednoga dana, nakon dugog hodanja i lutanja, Sidarta je naišo na mudraca, duge, sijede brade.

„Šta radiš u ovoj pustinji mladiću?” upitao je mudrac.
„Tražim istinu, Boga, sreću, tražim prosvijerljrnje.”
...
Vidiš li onaj kamer„ reče mudrac upirući prstom u jedan kamen. ”...i on može postati Bogom (naravno za jedno tri trigazilion godina prim. prev.) „...zato sunce moje, prestani lutati, prestani tražiti, već počni davati suosjećanje (saosećanje prim. prev.)”.


---


I tako djeeco moja draga, a vi se pitate „čemu služi patnja”?


---

---


Učili su lekciju
od srijede do petka
Al' se nisu makli
dalje od počertka.


Ništa drugo ne nauči
pačurlija ta
Nego što je prije znala

ga

ga

ga.


American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 08.05
Da, bas si guska. Sidarta nije tražio Boga, u Budizmu nema Boga, i nije tražio kako da bude srećan, niti je isao u pustinju. Sve ovo sto si napisao je cisto lupetanje.
Kao sto rekoh na samom početku, puna ti je glava praznih misli.
Qubic
11. август 2018. у 08.15
Prazan je onaj ko se ne bavi suštinama.

Qubic
11. август 2018. у 08.18
iliti kamen, kamen nema misli tako da ne može ničim ni da se bavi.
Dovla1
11. август 2018. у 08.59
Da ,u budizmu nema boga ali to ništa ne menja.Tražio neko boga ili istinu ili sustinu ili smisao,sve je to isto,sve je to vise imena za jedno.
Modernisti su iskrivili ucenje indijske vedske misli,pa lažu da u indijskoj filozofiji i religiji nema boga ili da malo ima pa malo nema.To nije tačno,stara originalna vedska misao i te kako ima boga.
Zanimljivo je to oko saosecanja,empatije kako to danas zovu a to pominje u ovoj prici Qubic.
Saosecanje, valjda se to može zvati i sazaljenje,toga ima u istocnoj misli jer samo tamo i ima duse kako piše i Sioran.Zapadna misao nema dusu.Dovoljan dokaz za to je da nijedna religija nije nastala u zapadnom svetu.Zapadni mislioci su uglavnom ismejavali pojam saosecanja,sazaljenja.Kao kada mi nekoga sazaljevamo mi u stvari to radimo radi sebe.
Ako je do saosecanja,onda sam ja tu shampion,jer sam primetio da me tudja patnja strasno pogadja,veliki mi bol pricinjava.E sad,možda tu ima i nečega lošeg,možda preterujem,a može to biti ponekad i stvar oslabelih zivaca.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 09.21
Traziti Boga i istinu nije isto jer da jeste, istina bi se zvala Bog i ne bi je bilo već bi za svaku istinu govorili Bog.
I sve bi reci bile Bog jer sem Boga ničega drugog ni nema.
Cist Panteizam u kome je sve deo Boga, i istina i neistina, i dobro i loše, i duhovno i materjalno.
Sve je to nebitno, jer je istina, čak i ako je pronadjes, samo jedan koncept.
Dovla1
11. август 2018. у 09.33
„Traziti Boga i istinu nije isto jer da jeste”

To je tako za tebe jer si verovatno ateista.Pitaj svakoga ko veruje u boga,bilo koje vere,i svako od njih će ti istinu vezati za pojam boga,sto je i logicno.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 09.41
Verujuci mogu da vezu Boga za bilo šta.
Obično prevagne kic verzija Boga kojeg vezuju samo za dobro, istinu, zadovoljstvo...svih vrsta i boja.
U Panteizmu nije potrebno verovati jer se zna da je sve deo boga. I saka peska koju držiš u ruci je dokaz da Bog postoji.
Dovla1
11. август 2018. у 09.50
„Verujuci mogu da vezu Boga za bilo šta.”

Pa ne može,pojam boga nije bilo šta,nije isto sto i pojam AUTO,LOPTA,ZMIJA,KNJIGA...
Sve definicije boga su slične i ne sadrže bilo šta,već tačno definisane odrednice.Bog se uglavnom vezuje za apsolut,za prve i poslednej stvari,za sustinu,za istinu,za trajnost i vecnost,za biće,za opstost tj univerzalnost. Pojam boga se ne vezuje za mastan kupus i sladak sladoled.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 13.22
To ti mislis u svojoj dogmi da ne može, a ja ti lepo objasnih da može i zašto.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 13.35
Kao sto je tvoje telo materjalni aspekt tebe ali nisi ti, tako je i celokupna materija aspekt Boga ali nije on.
I u jednom i u drugom slučaju se radi samo o jednom elementu koji čini sastavni deo ali ne i celinu.
Dovla1
11. август 2018. у 13.49
Dobro,i šta sa tim?
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 14.29
Bas ništa, ti si poceo o tome, da je Bog ovo a ne ono.
Rasipate se u sirinu, pa je posle na meni da ispravljam krive Drine.
Dobro, imaš razvijenu empatiju...Buda je imao veliku empatiju prema svim živim bicima...a i u Bibliji stoji ono cuveno ne ubij.
Dovla1
11. август 2018. у 15.32
Sidarta je otisao da trazi drugi zivot,na svoj način.Ja neću pobeci negde da bih živeo „bolje” , ni u drugu zemlju a neću ni menjati posao.Evo u ovom filmu kako je covek pobegao sa velike scene,da živi jednostavnije

https://www.dailymotion.com/video/x3617c6
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
11. август 2018. у 16.06
Ne, nije otisao da trazi drugi zivot, otisao je da pronadje rešenje za ljudsku patnju.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
12. август 2018. у 15.49
Cilj patnje je da ubedi nas duh da je materjalni svet oko nas stvaran. Zato je patnja osnovni stub materjalizma.
Dovla1
12. август 2018. у 16.07
Ne bih je tako definisao.Patnja nije ništa posebno,nije nešto sto dolazi tek tako samo od sebe.Patnja nije uzrok nečega već posledica.
Kada sam opisivao gore sirotinju,razne luzere,hteo sam reći da tu patnju koju imaju trenutno,da su uglavnom oni tu patnju sami sebi nametnuli.Kao sto kažu u Bibliji da je smrt kazna za greh,jer navodno Adam i Eva su prvo bili besmrtni,dok nisu zgresili.Tako je i danas,patnja dolazi posle nečega.Vidim da vecina ljudi koji sada pate,da su pre toga posrnuli i moralno i svakako.
I zbog toga možda ona moja empatija nekada nije na mestu.Ali ne trebamo biti kao zapadni mislioci koji se maltene rugaju empatiji i sazaljenju.
Moramo se okrenuti oko sebe,istina patnje nam je pred ocima kao dokaz.
Vidim da su mnogi siromasni,da im ništa ne ide od ruke bas zbog njihove alavosti.Da ih ta alavost prosto paralise da ne mogu racionalno i realno delovati.
Uvek je patnja naše breme,nas krst.Čak i kada nam drugi nanose bol i nepravdu,mi sami se moramo sa tim izboriti.Teško je ocekivati da onaj ko nam nanosi patnju,da nam je on i otkloni.
Mada ove tvoje dve recenice stoje,nema im se šta zameriti.
Možda je pravo pitanje kako pomoći ljudima koji pate,da li im i treba pomagati?
I kada si pitao dal bih bio Ciganin,možda je bolje da si me pitao šta bih uradio sa pet miliona evra kada bi ih od sutra imao.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
12. август 2018. у 17.26
Dovla...čini mi se da je tvoj duh dobro osetio da je materijalizam zabluda...Zadovoljstvo i patnja te vezuju za materijalizam, cine da tvoj duh veruje da je materjalno stvarno.
Jedan od 4 otrova duse u Budizmu je verovati u lazne koncepte.
Tvoje verovanje u Boga, u neki drugi pravi svet koji je iza ovog laznog materjalnog, nije ništa drugo do materijalizovanje Boga i tog drugog sveta. Nije ništa drugo do zelje da Bog i taj drugi svet postoje, nije ništa drugo do zelje da zamenis jedan materjalni svet drugim.
Drugim i boljim materjalnim u kome ćeš manje patiti i vise uzivati.
Jedini način da oslobodis i ocistis svoj duh je da ne pristanes na tu korupciju.
Razmisli malo o svemu tome.
Dovla1
12. август 2018. у 18.11
„Jedan od 4 otrova duse u Budizmu je verovati u lazne koncepte.”

To isto će ti reci i druge religije i ucenja.Svaka vera i dogma tvrde da samo oni znaju istinu,da su svi ostali lažni,da je samo njihov put pravi.
Vidim da si mi dosta nabacio napamet stvari koje ja nisam napisao.Video si da često pominjem Bibliju pa sad mislis da sam ja neki tvrdi hrišćanin,da se cvrsto držim hrišćanskih dogmi.
Ja zvanicno jesam krsten u pravoslavnoj crkci,ali ja tu crkvu i svaku drugu bas nešto i ne cenim.Uglavnom su to prevaranti,ali i u drugim religijama je prevara.Budizam ja tu ne izdvajam i ako on kao nije religija.To sto budizam nema boga,to ništa ne menja.To ga ne čini ni boljim ni gorim.
Ne kažem da nema vrednih stvari u budizmu,ali ja njega vidim ipak kao dekadenciju hinduizma iz kog je i nastao.
Ja mnoge kljucne hrišćanske dogme ne prihvatam,ne smatram ih valjanim.Meni recimo ne pije vodu ta prica da je Isus dosao da otkupi naše grehe.I to da bog salje i žrtvuje svog sina zarad nas,mi deluje kao cist populizam da bi se pribavili novi vernici.
I ima još tu dosta sto prihvatam i ne prihvatam u hrišćanstvu ali to je duga prica.
Što se tiče tog drugog sveta koji mi pominjes,ja u opste ne tvrdim tako kako si napisao.Ništa ja ne ocekujem da predjem u taj drugi bolji svet da bi mi bilo bolje nego ovde.
To sto ti zoves „drugi svet” , to zaista postoji,ali ne onako kako stoji u Bibliji.Taj nazovi drugi svet jedini i postoji.Ovaj svet gde smo sada ne postoji,on je lazan.Njega zovu realnim a on nije nimalo realan.Trebamo rascistiti prvo šta postoji a šta ne postoji.Verovatno da to znaš.
I price o reinkarnaciji,sto je osobina istocnih ucenja,ni to bas kod mene ne pije vodu.Kažu da su prvi hrišćani verovali u reinkarnaciju,vrlo moguće da jesu.
Ono sto je jedino sigurno,to je da mi postojimo. E samo je pitanje šta je to u nama sto postoji.
I na pojam boga ja ne gledam kao sto veruju hrišćani,i mnogi drugi sto veruju.Za mene bog nije licnost,nije osoba.
Posle naše smrti,smrti našeg tela,šta biva onda,to je velika spekulacija,ali nešto se može i o tome reci.
Pošto je jedina istina da mi ipak postojimo,realno postojimo čak i u ovom irealnom svetu,to znači da smo vecni.To i jeste od kljucnih zabluda sto ljudi misle da se mi radjamo i umiremo.Mi, tj ono od nas sto zaista postoji,to se ne radja i ne umire,ono je vecno.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
23. август 2018. у 17.23
Bla, bla...postoji koncept u filozofiji kojeg ocigledno ne poznajes i koji kaže da je samo materija vecna. Sve ostalo propada...duh, svest...apsolutno sve sto ti držiš za vecno i neunistivo a samim tim i stvarno.
Upravo obrnuto, sve to tvoje „stvarno” propada,kad nastupi smrt, kad se izgubi forma, kad se ugasi vatra... samo materija ostaje.
I od te materije se gradi novo.
Dovla1
23. август 2018. у 17.53
I ti si mi neki filozof,e do qurca.Jedino dobro ovih dana sto si napisao,to je da si pisao jasno da bih mogao videti šta mislis o sustinskim pitanjima.I shvatio sam,pa je i logicno sto onako trabunjaš o mojim pisanijima.Naravno da sto sam pisao za tebe to nije filozofija.Samo steta sto ovde nema neki makar student filozofije,i on bi bio dovoljan kao sudija.I on bi skapirao da ti ne da nisi filozof,ti si antifilozof,po oba pravca,i po zapadnoj i istocnoj filozofiji.Ali neka tebe,treba i tvoj glas da se cuje,makar da budes primer materijalizma i kako ne treba rezonovati.
Za tebe i nije filozofija,kad bi svi u svetu tako mislili kao ti,filozofija bi bila nepotrebna,izlisna.Tvoji stavovi iskljucuju filozofiju.Jeste u zapadnim pravcima bilo i materijalizma,ali ko treba da zna on zna da je sve to bila skalamerija.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
23. август 2018. у 18.49
He he... materijalizam bolna tacka.
Gomila tvojih sopstvenih projekcija i paranoja.
Kad se oslobodis svega toga, možda postanes filozof.
Dovla1
24. август 2018. у 11.58
Cekaj, napisao si da je samo materija vecna.Pa kako da te onda nazovem nego materijalistom?
I sam padas u apsurd,pišes da je materija vecna a onda pominjes nasu smrt i kako sve naše nestaje.Pa i mi smo, tj naše telo,materija,nego šta.
Pošto za tebe je materija sve,jedino postojece,pa onda zaista filozofija ne treba.Time se bave prirodne nauke,one se bave materijom a ne filozofija.Nemas ti blage veze ne samo o filozofiji nego ni o zivotu nemas pojma.
Nisi savladao osnove nijedne filozofije.Već sam ti napisao,nauci šta je vreme,šta je prostor.I još si se drznuo da se pozivas na budizam i istocnu filozofiju.Pa to je jadno i smesno.Pa još davno pre Hrista je to sve rascisceno u indijskoj filozofiji.A grcka i zapadna filozofija su kasnije to preuzeli.Nemas pojma šta je idealizam,a to je osnova zapadne filozofije.Da znaš osnove filozofije ne bi lupetao da je materija jedino stvarno.To sto postoji neki takav koncept koji ti ovde pišes,to ništa ne znaci,svaka budala može imati svoj koncept.
Osnova i istocne i zapadne filozofije je da je ovaj svet lazan,da je to samo projekcija našeg uma a samim tim je lazan.Sve je to što ti zoves materija u vremenu i prostoru,koji ne postoje ,koji su nasa iluzija.Naravno to su za tebe spanska sela,da znaš nešto ot tome ne bi tako lupetao.
Imaš kod Platona onu njegovu cuvenu „alegoriju PECINE”. Nemas pojma od tome naravno.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
24. август 2018. у 12.30
Jadni moj Dovla, ti poznajes neke mrvice filozofije i njih pokusavas da upregnes u svoja oskudna shvatanja. Ne vidis celinu, kao slepci koji drže slona.
Postoje tri pravca u filozofiji, i jedan od ta tri je materijalizam.
E, da, šta se tu može, materija se ne da ignorisati.
A i ne treba.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
24. август 2018. у 14.59
Dovla1
24. август 2018. у 15.56
Sa ovim linkom se još vise otkrivas.Lepo priznaj da tebe ne zanima filozofija već nauka i te pomoderne slične discipline.
Prosto nemas filing,kao sto neko nema talenta za muziku,slikarstvo ili poeziju.To covek ima ili nema.Nemas feeling za uzvisene stvari,za one sustinske.I sve se uklapas u tu pricu.To sam video vise puta kod raznih ljudi,sto vise vole matematiku,fiziku,prirodne nauke,Hokinga i sl, sve manje mogu da razumeju fine sofisticirane teme.To je nekako skoro kao zakon,uzajamno povezano.Dobro je tu Sopenhauer pisao da ako hoćeš videti ograniceni um onda ćeš ga naći kod dobrih matematicara.
Verovatno si čuo za Ricarda Dokinsa,napisao je dobro prodavanu knjigu ZABLUDA O BOGU.On je ateista i u toj knjizi kao dokazuje da boga nema,da su sve to prazne price.I ta knjiga je mnogo popularna,ona je prosto biblija ateista i ogranicenih ljudi.Ja sam je naravno procitao,i to su takve bizarne gluposti,plitak covek,ja bih mogao lako da pobijem to njegovo piskaranje,ali ko sam ja,za mene niko ne zna u svetu,a on seronja je verovatno rezimski covek,profesor nekog univerziteta koji radi kako mu gazde narede.
Čim mi neko pocne sa tim prdenjima kako eto i ja koristim naucna dostignuca(kompjuter,struja,mobilni telefon,internet), pa mi pocne da tupi sa brojem svetlosnih godina,pa galaksija i sl, meni je odmah jasno koliko je to plitak covek.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
24. август 2018. у 19.18
Ti stvarno ne vidis u kojoj meri tvoja toboznja otkrica o meni govore samo o tvojoj ogranicenosti?
njezna_zverka
(manitanje)
05. фебруар 2019. у 10.27
patnja, prvo vidim nadu pa lekciju jer znam daje patnja prolazna. neke patnje su me napravile skromnom a neke opreznijom, sve patnje nose osibine zbog kojih sam zahvalna..osim onih koje su me osakatile. najdraža mi je ljubavna patnja. ta me često mori a ova drži mjesec dana. nekad nepodnošljivo a slatko u isto vreme jer se bore srce i razum. zašto najlakše padamo na iskušenje u seksualnoj požudi i kako se treba odupreti?
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
07. фебруар 2019. у 15.47
Masturbacijom?

:)
njezna_zverka
(manitanje)
15. фебруар 2019. у 11.50
😂😂😂bez puno filozofiranja. pomaže ko flaster. tele drži vodu 😉
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Unicorn Gifts?
.