Дискусије : Философија

Коментар
Evolucija osjecaja-kuda, gde idemo.
Trucko
(sociolog)
14. јул 2009. у 21.49
...Kao što svi znamo, životinje imaju osjećaje. barem jedan, a to je strah. s obzirom na evoluciju, možemo vidjeti da je čovjek morao iz tog jednog osjećaja razviti današnjih milijun drugih osjećaja koji na prvi pogled više nemaju neku onu zadaću da se održimo u socijalnoj zajednici. recimo osjećaj ljubavi ili osjećaj božanskog i te stvari, uopće ne znamo za što nam to treba osim da nam još samo otežava život. e sad, s obzirom da mi i dalje evoluiramo, u jako malim koracima, da li bi se moglo pretpostaviti kako će to sve završiti? mislim, da li ćemo u budućnosti bolje osjetiti svijet oko sebe ili osjetiti stvari za koje nismo znali da postoje? i zašto uopće postajemo kompliciraniji?

Zašto je evolucija odlučila da je bolje osjećati nego ne osjećati?
kushke
14. јул 2009. у 23.11
> da li ćemo u budućnosti bolje osjetiti svijet oko sebe

Pogledaj ovo sa izdvojene teme, pretposlednji post
šta je napisao Awake (slikar) o telepatiji...

Interesantno, možda pokrene diskusiju.

Danas sam bas razmenjivao poruke sa nekom devojkom
i zakljucili smo kako ljudi dosta poistovecuju ljubav
sa patnjom i kako ne vole iz razloga što se plase da
budu odbaceni... :/

pozdrav Trucko
Trucko
(sociolog)
15. јул 2009. у 01.39
Okay,
Ljudska vrsta, kao i druge vrste na planeti razvile su se evolucijom.
Pitanje je bilo zašto su se razvili pojedini osjećaji.
Koji je njihov smisao u razvoju vrste?
Čemu služi taj i taj osjećaj?
Zašto na sledeću generaciju prenosimo nasljedne osobine ako imamo te osjećaje, a ne neke druge koji evolucijskum procesima nestaju?

Odgovori na ta pitanja mogli bi nas približiti odgovoru što će biti dalje u procesu evulucije.

Jel' sad malo jasnije?

A čemu bi još recimo bio razlog onog osjećaja, traženja smisla za životom, za bogom i takvim stvarima? onako biološki gledano, to je skoro pa poremećaj ili osjećaj koji te potjera u ludilo i te stvari. onda bi svi umjetnici bili mentalno pomaknuti (što ne znači da nisu bili). ko je uveo te „bolesti” u naš razvoj?

Kushke,pozdrav
Lions4lambs
(.-.-.-.-.-)
15. јул 2009. у 04.34

Verovatno najzasluzniji centar za osecaj je amiglada.To je par zlezda bademastog oblika koji postoji sa obe strane mozga. Ljudi kojima je povredjena amiglada (amygdala) ili koja ne funkcionise , imaju totalano ili skoro totalno odsustvo emocija. Ljudi kojima je u podpunosti odstranjena amigdala nemaju nikakve osecaje, ni tuge, ni empatije, ni sreće ni nesrece.I mada su sposobni da normalno komuniciraju nemaju nikakvu sposobnost osecanja i nemaju ni „osecaj” za osecanja.
Kod zivotinja amiglada i hipokampus su dva kljucna dela u nosnom delu iz kojih se kasnije evolucijom razvio korteks i neokorteks kod coveka.
Evolucija se pobrinula da mozak koji pamti, alias neokorteks, se razvije kod ljudi i dominira našim zivotima. I kod zivotinja kojima je odstranjena amigdala se javljaju isti simptomi odsustva emocija ali naravno u onim rudimentiranim oblicima ( odsustvo straha koje ti pominjes).

Amiglada je jedan od centara u kojem se vrsi prerada emocija na osnovu emocionalnog pamcenja, i kao sto recimo search u kompjuteru izbaci nekoliko mogućnosti, tako i amigdala „izbacuje” nekoliko mogućih nacina reagovanja. Ako osetimo strah u mraku, amigdala salje „naredjenje” mozgu da trazimo svetlo, jel' te? :)

Lions4lambs
(.-.-.-.-.-)
15. јул 2009. у 04.37


Ja se izvinjavam za par gresaka u „tipkanju”.

AMIGDALA a ne amiglada...

Pozdrav:)
Коментар Запамти ову тему!
Looking for Lava Rock Bracelets?
.