Дискусије : Философија

 Коментар
Teme bez dileme
blueflower
(Accounting)
22. јун 2009. у 14.45
Ovo nije diskusija, ali možda mozete da mi pomognete, a ujedno, možda bude korisno i za ostale.

Naime, ja nemam nikakvo iskustvo sa filozofijom, od knjiga iz filozofije nisam procitala skoro ništa, a imam veliku volju da se 'pozabavim' zivotnim pitanjima iz ugla filozofije.

Kakvu literaturu da koristim i odakle da pocnem kao početnik?

Pozdrav
Gilbert
(informaticar)
22. јун 2009. у 19.56
Veoma jednostavno i dobro napisana knjiga o filozofiji je „Sofijin svet” od Justejna Gordera.

Ako želiš da saznaš nešto o najpoznatijim filozofima tu je knjiga Vilhelma Vajsedela „Sporedni ulaz u filozofiju - 34 velika filozofa u svakodnevnici i mišljenju”. Svakom filozofu posveceno je 10 strana. Veoma dobra knjiga.

Interesantna je i knjiga „Platon a ne prozak”, Lu Marinofa. Ova knjiga govori o filozofskoj terapiji i korisna je u smislu sto daje primere kako se neka filozofija može primeniti u resavanju konkretnih zivotnih problema.
Wakan
22. јун 2009. у 20.56
Ako uzmeno u obzir da je Filosofija krenula i Anticke Grcke, najbolje je početi odatle, pa posle brda procitanih knjiga, i stecene solidne osnove, pratiti dalji razvoj Filosofije.
blueflower
(Accounting)
24. јун 2009. у 17.37
Kao svaki dobar student već sam rezervisala knjigu koju ste mi preporuculi:)

Hvala puno za savet!
Gilbert
(informaticar)
24. јун 2009. у 19.11
Drago mi je ako sam pomogao.
Ja sam ti isto amater. Filozofija mi je kao neki hobi. Ali nalazim da covek zaista u tome može uzivati.
Wakan
24. јун 2009. у 20.06
Da ne bi doslo do zabune, ja ti nisam preporucio ni jednu knjigu, već sam samo naveo mesto odakle bi, po mom mišljenju, trebalo da se krene sa upoznavanjem filosofije. Lično, knjige koje je preporucio Gilbert, mislim da nisu dobre, jer u sve tri knjige se govori o filosofiji i filosofima, sto znači da ćeš citati tudja mišljenja na osnovu kojih ćeš stvoriti sliku o filosofiji i filosofima, umesto da čitaš originalna filosofska dela i na taj način gradis svoje mišljenje.
mournblade
(life)
25. јун 2009. у 04.30
Slazem se s Wakanom. Pijte vodu sa izvora, a ne prepakovanu i još u to dodano ko zna šta.
Gilbert
(informaticar)
25. јун 2009. у 05.20
Tu se ne slazem sa vama.
Filozofska dela velikih filozofa su vrlo često veoma teska za citanje, naročito početnicima.
Ja sam citao ove knjige koje sam pobrojao, ali sam citao i Hajdegera, Jaspersa, Kjerkegora, Nicea.
Mogu pouzdano da tvrdim da bi citanje Hajdegera predstavljalo nešto nerazumljivo za većinu početnika.
Kada neko drugi piše o nekom filozofu ili filozofiji, to može da bude takođe jako dobro, naravno ako je pri tome dobro i napisano.
Pretpostavljam da shvatam da vi hocete da kazete da citanje tudjih tumacenja i vidjenja može otupiti ostrinu našeg nezavisnog prosudjivanja o delu. Ne mora to nužno da znaci.
A i u slučaju početnika se ne radi o nekoj opsirnijoj analizi, već samo o upoznavanju sa osnovnim konceptima, terminologijom, samim filozofima i njihovim zivotima. Tek po jednom takvom upoznavanju covek može uociti i opredeliti se za ono sto mu najviše lezi.
Inače, ako krene tako redom trebace nekoliko godina da stigne do onoga pravog.

Vilhelm Vajtsedel je i dobar pisac i filozof. Njegova knjiga na veoma dobar način i filozofski valjan način predstavlja filozofe i njihov rad.
Ostajem pri onome sto sam preporucio.
Dodao bih možda i to da je dobro citati romane, jer su zapravo i mnogi pisci odlicni filozofi. Recimo Dostojevski, obavezno.
kockasti
25. јун 2009. у 15.45
Ja bih malo da digresiram, ali ću se vratiti na temu.

Blueflower: „...a imam veliku volju da se 'pozabavim' zivotnim pitanjima...”

Bilo bi dobro da tu volju usmeriš na prevazilaženje svog stava „...ali teorija i praksa su dve razlicite stvari...”, jer ti se može desiti ono što se dešava nemalom procentu ljudi, pa čak i intelektualaca - da imaš dobre i jake stavove kada razgovaraš/filozofiraš sa prijateljima, ali da i dalje živiš po starom modelu. Slikovito rečeno, da se pretvoriš u jalovog lavovskog govornika koji živi mišjim životom. Imam nekoliko prijatelja koji uz kafu filozofiraju samo tako, ali u praksi su i dalje npr. malodušni i ogorčeni, što automatski pokazuje da nisu stekli mudrost da cene trenutak, cene život.

Druga stvar, vrlo kritički čitaj dela ljudi koji nisu postigli harmoniju u životu. Možda najbolji primer je Niče, koji se rodio sa talentom da podsvesno vidi mnogo dublje od prosečnog čoveka, ali je uprkos tome proživeo život pun frustracija i depresije, da bi na kraju definitivno i zvanično poludeo. Ideje i odgovori na životno - filozofska pitanja takve osobe ne bi smela biti autoritet u edukaciji i kreiranju vlastitih stavova, ali mnoga pitanja koja je postavljao Niče su odlična i mogu se koristiti u preispitivanju sebe i sveta oko nas.

Filozofskih knjiga i dela je beskrajno mnogo, ali ja sam pre nekoliko godina pročitao jedno delo (u tri knjige) koje me je izuzetno dojmilo i u potpunosti zadovoljilo. Sve što sam čitao, istraživao i instiktivno naslucivao pre i posle čitanja tog dela potvrđuje to delo. U pitanju je trilogija Nila Donalda Volša „Razgovori s Bogom”, knjige 1, 2 i 3 (Neale Donald Walsch, „Conversations with God”). Napomenicu i da nije u pitanju sektaško delo ili nešto tome slično, nego baš filozofsko - psihološko - duhovna knjiga.

http://www.eli21.com/nova-otkrica.html
kockasti
25. јун 2009. у 17.19
Sad se setih da postoji i film „Conversations with God”, koji ima veze bas sa Neale Donald Walsch, piscem knjige. Ali film nema veze sa knjigom. Po meni, film je jači promašaj - patetična priča koja bi trebala da inspiriše na duhovnost...

http://www.imdb.com/title/tt0489682/
Wakan
25. јун 2009. у 19.49
Gilbert, to što pišes jednostavno ne stoji. Pretpostavimo da kao početnik procitas neku knjigu o nekom filosofu, da li sa punim pravom možeš reći da ti njegovu filosofiju znaš a da predhodno nisi procitao ni jednu njegovu knjigu? Kako možeš znati da li je to što čitaš tačno ili ne? Pretpostavimo sada da se tako naoruzan znanjem o nekom filosofu(iz druge ruke a možda i treće) sretnes sa nekim ko je procitao 5-6 njegovih dela i pocnes da mu pricas o tom filosofu njegovim greškama i zivotnom radu u stilu pravog poznavaoca, šta će se desiti kada te pita na osnovu kojih knjiga si dosao do takvih zakljucaka,šta ćeš mu odgovoriti? Tudja mišljenja o nekome ili nečemu je dobro citati tek posle stvaranja svog mišljenja cisto da vidimo koliko se slazemo sa nekim o nekome ili nečemu, a ne da nečije mišljenje o nečemu prihvatamo za svoje bez ikakvog predhodnog iskustva o tome. „Vilhelm Vajtsedel je i dobar pisac i filozof. Njegova knjiga na veoma dobar način i filozofski valjan način predstavlja filozofe i njihov rad.” Iz ovoga proizilazi da si ti procitao sve filosofe i sva njihova dela pa tako sa punim pravom možeš da tvrdis kako njegova „knjiga na veoma dobar način i filozofski valjan način predstavlja filozofe i njihov rad.”
Wakan
25. јун 2009. у 21.27
„Filozofskih knjiga i dela je beskrajno mnogo, ali ja sam pre nekoliko godina pročitao jedno delo (u tri knjige) koje me je izuzetno dojmilo i u potpunosti zadovoljilo”. BAS SE PITAM ZASTO. „Sve što sam čitao, istraživao i instiktivno naslucivao pre i posle čitanja tog dela potvrđuje to delo.” Mmmmmm... sad mi je jasno. Tako sam pametan, jao sto sam pametan, lele sto sam pametan. Kockasti, od svih „Filosofskih knjiga i dela, kojih je bekrajno mnogo” tebi se „izuzetno dojmila i u potpunosti zadovoljila” knjiga koja potvrdjuje tvoj ego. Čitate budalastine i dozvoljavate da vas vuku za nos, umesto da čitate prave knjige.
kockasti
26. јун 2009. у 01.31
Wakan, sve si u pravu...
mournblade
(life)
26. јун 2009. у 07.09
Ne Kockasti, to je los odgovor. Los je zato što je ironican.

Wakan je dobro napisao šta je napisao. U pravu je sto vas je kritikovao. Ako ne znate šta treba da čitate, onda se posavetujte šta se uci u skolama. Koji filozofi, koja dela. Nigde u skolama necete naći to što ste spomenuli.

Ako bas hocete da procitate nešto dobro u jednom da se tako izrazim onda je to Hegelova Istorija Filozofije. Kad ovo procitate tad bi trebalo da znate koja dela vas interesuju posebno da vise posvetite paznju.

Što se tiče Nicea i kako je on kao pisao jedno a živio drugacije i na kraju poludio. Šta reci na ovo, svaki genije kakav je bio i sam Nice može samo poluditi kad spozna istinu. I kako jednom Dovlaa napisa to je veliko oslobodjenje. Mnogi to vide kao slabost, iz prostog razloga sto im nije jasno šta je to što je Nice spoznao. Ja mogu samo naslutiti to, ali i to je dovoljno pa da shvatis. Jeste, ljubio je konja i svi su se smijali, a šta bi drugo svetina i mogla, jedva cekaju pa da mogu reci, eto znali smo da je budala.

Ali procitati Nicea kao prvo delo vecina će se izgubiti totalno, Kanta još gore.

Zato i treba početi iz početka, shvatiti kako se filozofska misao razvijala. Nemojte misliti da nešto sto je napisano pre 2000 godina nema svoju velicinu i vaznost. Mnogi će se iznenaditi i shvatiti velicinu Filozofije kao i zašto mnogi nisu ništa shvatili i odustali pa čitaju nekakve gluposti koje nemaju ni „F” od Filozofije.

kockasti
26. јун 2009. у 08.02
Moj cilj je dobrota, sreća i harmonija u mom životu, a ne prozreti spoljašni svet. Prozreti spoljašni svet je samo SREDSTVO da se „razbije ljuska jajeta”. Imati za CILJ prozreti spoljašni svet, a zatim ga i prezreti hrani ego, a ne dušu.
Gilbert
(informaticar)
26. јун 2009. у 17.35
Wakan,
„...da pretpostavim da kao početnik procitam neku knjigu o nekom filosofu i da sa punim pravom mogu reći da njegovu filosofiju znam...”

Naravno da neću tvrditi da znam neciju filosofiju. Neciju filosofiju mogu i da ne razumem i ako sam procitao njegovu knjigu (ili čak vise knjiga). Možda će mi opet trebati neko tumacenje ili makar neki trag na kome ću da razmišljam. Mogu i da odustanem od citanja ako mi se učini nerazmuljivim. U svakom slučaju mi nije cilj da nešto čitam i okolo se razmecem znanjem, već da uzivam dok čitam i kasnije o tome promišljam i naravno da sa nekim o tome razgovaram. Stoji, svakako, da valja citati originalna dela, ali samo ukoliko u njima možemo uzivati. Opet, koja su to dela? Ti uglavnom uzimas u obzir ona dela koja su, ajde tako da kažem, akademski verifikovana, tj. potvrdjena od strane odredjenih autoriteta. U tom kontekstu ima i dosta dela koja su pisali etablirani filosofi, a odnose se na analizu rada nekih drugih filosofa. Postoje, takođe i razlicita vidjenja jednog istog filozofskog rada. Moje mišljenje opet može biti drugacije. Zar na kraju, za mene, nije najvazniji moj uvid?

„...da pretpostavim da se tako naoruzan znanjem o nekom filosofu (iz druge ruke, a možda i treće) sretnes sa nekim ko je procitao 5-6 njegovih dela i pocnes da mu pricas o tom filosofu njegovim greškama i zivotnom radu u stilu pravog poznavaoca, šta će se desiti kada te pita na osnovu kojih knjiga si dosao do takvih zakljucaka, šta ćeš mu odgovoriti?”

Ovo mi zvuci kao donekle bizaran argument. Naravno, ako neko zna vise od mene o odredjenoj stvari imacu koristi od razgovora sa takvim covekom u smislu saznavanja nečeg novog. Međutim, ako neko ima stav - idi još malo čitaj, pa mi se onda javi - tu onda ne može biti nikakve diskusije. Ja jednako mogu uzivati u razgovoru i sa nekim ko nije procitao ništa od filozofije, kao i sa onima koji čitaju takozvanu popularnu filozofiju. Razmetanje znanjem tu ničemu ne doprinosi.

Opet da se vratim na situaciju u kojoj se nalazi potpuni početnik. U kakvoj će se situaciji naći ukoliko procita ovako nešto:
„Propadanje istine bivštvujuceg znaci: ociglednost bivštvujuceg, i samo bivštvujuceg, gubi raniju jedinstvenost svoga merodavnog zahteva.
Propadanje istine bivštvujuceg dogadja se neminovno, i to kao dovrsenje metafizike.
Propadanje se zbiva istovremeno i zbog sloma metafizikom prozetog sveta i zbog pustosenja zemlje koje svoje korene ima u metafizici.
Slom i pustosenje nalaze svoje primereno ispunjenje u tome da covek metafizike, animal rationale, biva cvrsto po-stavljen kao radna zivotinja.”
ili
„...kad je sunce stajalo u zenitu: tada on (Zaratustra) upitno pogleda uvis - jer je iznad sebe čuo ostar krik neke ptice. I gle! Orao je na nebu pravio velike krugove, a o njemu je visila zmija, ne kao plen, već kao njegov prijatelj: jer mu je bila obavijena oko vrata.
To su moje zivotinje! - rece Zaratustra i od srca se obradova.”

Pri tome se ne nadajte da ćete negde u drugim delovima knjiga iz kojih su citati dobiti nekakvo preciznije objašnjenje.

Istina je da postoji dosta knjiga popularne filozofije, psihologije i takozvanog New Age-a. Tu je sve vise prisutna i istocnjacka filozofija. Tu ima i značajnih mislilaca danasnjice, kao sto je recimo Ken Wilber ili John Searl.
Opet ponavljam, po meni, sve zavisi kome šta lezi, pri cemu glavni kriterijum treba da bude uzivanje.

mournblade
(life)
27. јун 2009. у 00.09
Gilbert,

„U svakom slučaju mi nije cilj da nešto čitam i okolo se razmecem znanjem, već da uzivam dok čitam i kasnije o tome promišljam i naravno da sa nekim o tome razgovaram. Stoji, svakako, da valja citati originalna dela, ali samo ukoliko u njima možemo uzivati.”

Ovo iznad nema veze sa Filozofijom. Ti to znaš, ili bi trebao da znaš.
Po ovome iznad, ako ja procitam nešto i znam da je to tako, da je istina, ali hey, ne svidja mi se, ne uzivam u tome.

Ne zaboravi, ubeđuješ i lažeš samog sebe, pa ako ti to stima, samo napred, ali kao sto napisah to nema veze sa Filozofijom.

Šta mislis da su se velikani Filozofije ponasali tako da bi dosli do ovakvih saznanja, naravno da ne bi.

Filozofija ima za cilj istinu, ma kakva ona bila. Nije dzaba nastala izreka: „Istina boli”
Ako hoćeš da uzivas onda pojedi cokoladu ili nadji dobru devojku pa vodite ljubav.

Zamisli da je Pitagora kad je otkrio teoremu pomislio, ovo mi se ne svidja, ne uzivam u tome.
Wakan
27. јун 2009. у 17.27
Gilbert, stvarno mi dajes inspiraciju ali me mrzi da komentarisem čitav tekst, pa ću izdvojiti samo ovo:„Moje mišljenje opet može biti drugacije. Zar na kraju, za mene, nije najvazniji moj uvid?” Zar o ovome nisam pisao sve vreme? Doci do sopstvenog uvida o filosofima i filosofiji a ne na osnovu tudjeg mišljenja, a da bi se razumela filosofija i doslo do uvida potrebno je upoznati se sa filosofijom Anticke Grcke, jer je odatle sve krenulo.
Gilbert
(informaticar)
27. јун 2009. у 20.27
@mournblade
Ako sam dobro razumeo - u filozofiji se ne uziva, već se traga za istinom.
Dalje - istina boli. Znaci u otkrivanju istine se ne uziva ili se može uzivati u toku samog otkrivanja, ali kada se otkrije onda to boli. Ili istina može da boli, ali i ne mora. A ako i ne boli opet nema uzivanja.

Šta ovde znaci istina? Istina kao filozofska logika; istina kao vera ili možda istina kao spoznaja (egzistencijalna)?

Ne znam kako su se osecali veliki filozofi dok su otkrivali stvari, ali kod njih je morala postojati neka strast. Mora da su voleli to što rade.
Mada iz jednog pisma koje je Marks pisao Engelsu možemo zakljuciti i da možda nije uvek bilo tako.
Naime, jula 1866. Marks je namcorasto pisao Engelsu da i on sada mora, hteo ne hteo, da izucava Konta „jer Englezi i Francuzi prave toliku buku oko tog tipa”. Kao matematicar i fizicar on je, pak, nadmocniji od Hegela, ali je inače jadna pojava. Svoje pismo Marks mrzovoljno zavrsava : „I to sranje pozitivizam se pojavilo 1832. godine!”

Uzivanje u svakom slučaju ne bih redukovao na jedenje cokolade i seks.

@Wakan
Evo i ja sam prilično umoran, pa ću nastaviti sutra...
Možda ne bi bilo loše da blueflower da neki komentar, posto mislim da ovo naše razglabanje nije ono sto je ona imala u vidu kada je pokrenula ovu temu.
mournblade
(life)
27. јун 2009. у 21.23
Gilbert

„Šta ovde znaci istina? Istina kao filozofska logika; istina kao vera ili možda istina kao spoznaja (egzistencijalna)?”

Eto vidis kako ti možeš lepo da postavis pitanje. Ako si upoznat s tematikom znao bi da je pravilno postavljanje pitanja veoma važno zato što sadrzi u sebi polovinu odgovora.

Sve ovo iznad sto si pitao možeš naći u Filozofiji Stare Grcke. Zato vam uporno i pišemo da se mora početi iz početka a ne s neba pa u rebra :)

Wakan
27. јун 2009. у 23.17
blueflower, verovatno cita neku od knjiga koje si joj preporucio. Znaš ja sam ubeđen da si te knjige preporucio sa najboljom namerom ali kao sto i roditelji sa najboljom namerom, a iz ne znanja, daju pogresne savete pa upropaste sopstveno dete, tako i ti treba da budes spreman da snosis odgovornost za njen Filosofsko-duhovni razvoj. Znaš, nije to tako jednostavno, covek treba da pazi kakve savete daje. Šta ako pocne da „zanosi” ili da (ne daj boze, kažem ne daj boze nikome) „komunicira sa bogom”? Strasne su to stvari, moj Gilbert, strasne.
kockasti
28. јун 2009. у 05.45
Blueflower je dobila nekoliko sugestija i pravaca istrazivanja, pa neka sama odabere prema vlastitom senzibilitetu i cilju. Način kako pišemo svoje postove je mnogo bolji pokazatelj gde je ko i kakav je neko, nego sam sadrzaj napisanog teksta.

Nadam se da će blueflower ostati sa nama, jer poseduje pozitivu i odmerenost, a to je jedan od kriterijuma nečijeg duhovnog potencijala. Osim toga, toga uvek nedostaje... :)
mournblade
(life)
28. јун 2009. у 06.16
Kockasti,

Već sam jednom napisao ovo ali ne skodi ponoviti. Sve skole u svetu, a živio sam u nekoliko evropskih i prekookenaskih zemalja i radio, uce skoro isto iz Filozofije bas kao i mi sami. E sad, postavlja se pitanje da li su svi oni nepismeni, neupuceni ili šta već a vas nekoliko ovde koji predlazete nekakve nikadcuo filozofe bolji i pametniji od svih ostalih?

kockasti
28. јун 2009. у 07.37
Mournblade, molim te da moje drugacije vidjenje i moje drugacije ideje ne shvatas kao neslaganje i neprihvatanje tvojih stavova. Što se tiče pisane filozofije, neuporedivo si edukovaniji od mene i ja nemam jedno slovo kritike na filozofske autoritete koje navodis. Najiskrenije, ja bih rado popio gajbe piva sa tobom pricajuci o svemu šta nam padne na pamet, jer se od tebe ima šta cuti.

Ali usprkos konstataciji sa kojom se slazem da „Sve skole u svetu... uce skoro isto iz Filozofije bas kao i mi sami”, nepobitno je da su sve te zemlje i u haosu - nezaposlenost, ekonomski kolapsi, ogromne sume iz državnih budzeta koje se odvajaju na oruzje, sve nemotivisanija i razuzdanija omladina itd itd. Uprkos svim tim autoritetima i svim skolama, stepen evolucije svesti kod prosecnog coveka jedva da se nešto pomerio od kamenog doba. Ocigledno nešto debelo ne stima. Skole nas uce znanju, ali ne i mudrosti.

95% ljudi koji zavrse filozofiju postaju istoricari filozofije i ništa vise - ni f od filozofa, ni m od mudrosti, ni h od harmonije u zivotu. Dok čitam razne filozofe, moj krajnji cilj nije da upoznam razna ucenja, nego da upoznam sebe, „tajnu zvanu Sidarta”. Razna ucenja su samo alatke za Sidarte, ali za Govinde su cilj, maksimum. Svet i jeste u ovakvom stanju jer prevladavaju Govinde, a ja želim da navedem/isprovociram sve te Govinde da pokusaju uci u vodu dublje i postati Sidarte. Kada u svetu bude dovoljno Sidarta, kada se nakupi kriticna kolicina - Zemlja će postati lepo mesto za zivot za sve.

Ne treba insistirati na znanjima, nego na svesnosti da smrt nastupa kada mi izadjemo iz tela, da mi nismo telo...
kockasti
28. јун 2009. у 08.01
Sidarta ne bi doziveo prosvetljenje da nije ucio od bramana, samana, Kamale i trgovaca. Ali ne bi doziveo prosvetljenje ni da nije napustio sve to.
mournblade
(life)
28. јун 2009. у 08.50
Kockasti,

„Ali usprkos konstataciji sa kojom se slazem da ”Sve skole u svetu... uce skoro isto iz Filozofije bas kao i mi sami„, nepobitno je da su sve te zemlje i u haosu - nezaposlenost, ekonomski kolapsi, ogromne sume iz državnih budzeta koje se odvajaju na oruzje, sve nemotivisanija i razuzdanija omladina itd itd. Uprkos svim tim autoritetima i svim skolama, stepen evolucije svesti kod prosecnog coveka jedva da se nešto pomerio od kamenog doba. Ocigledno nešto debelo ne stima. Skole nas uce znanju, ali ne i mudrosti.”

Tačno, ali šta to ima veze s Filozofijom?
Koliko skola danas ima predmet Filozofija?
U moje vreme pre 30 godina imao sam kao obavezan predmet Filozofiju.
Neverovatno je da u Njemackoj kad pomenete Hegela, Kanta, Sopenhauera, Nicea, vecina nemaju pojma ko su ti ljudi.

Ko je kriv za to?

Kapitalisti salju svoju decu u dobre skole i fakultete gde se za sigurno uci i Filozofija. To je nazalost postala privilegija bogatih, dok za ostale je bolje ako ne znaju da misle, jer ako misle sigurno bi se pobunili a to bogatima ne stima.

Danas deca „vise” po ceo dan i noc na facebook, twitter, igraju igrice, kupuju mobil telefone i iphone i slično. Roditelji im kupuju te gluposti umesto da im kupe dobru knjigu, da ih „poguraju” da pocnu razmišljati. Ovako ih edukuju raznorazni rok, pop, rap simboli.

Sve je to meni jasno kockasti, sve ja to vidim. Ali kad čitam filozofska dela kroz istoriju shvatam da se kako i sam kažeš covek ništa nije odmakao od kamenog doba.

Gde je rešenje?
Kako ubediti mase da pocnu razmišljati?
Neki se trgnu kad im se nešto desi kao blizak susret sa smrcu, zamisle se ali samo za kratko.

Mnogima je smrt izgovor, kao šta vredi, svi ćemo umreti, pa zašto onda ne živiti. Ne shvatajuci da postaju robovi svojim bolesnim zeljama. Mnogi nikad i ne iskuse pravi zivot niti žive, nego prate idole i kopiraju druge.

Naoruzavanje kažeš...heh, 1982 kada sam bio u armiji, dobro se secam kad smo imali predavanje o Nuklearnim bombama. Još tad su samo rusi i ameri imali dovoljno nuklernih bombi da raznesu zemlju ne jednom nego 200 puta! Cemu to, pa koliko puta su mislili da mogu rascepati ovu planetu?

Koliko novca je potroseno na nuklearno naoruzavanje? Ja, a verujem i vecina ovde ne bi znali izgovoriti tu cifru da je neko napise.

kockasti
28. јун 2009. у 19.08
Nas dvojica pričamo više - manje istu priču, samo što nam se razlikuju putevi kojima smo došli do svojih spoznaja, a stvarno nema smisla
uvoditi generalne standarde u ponašanje čoveka (iako tu grešku često čine današnji psiholozi).

Moja čitanja i istraživanja su obuhvatala racionalno - naučna dela Zapada, kao i duhovno - spiritualna dela Istoka, ali nakon nekih doživljenih unutrašnjih iskustava sve više naginjem duhovnosti. Pokazalo se da je racio ekstremno sujetan i da se upinje sve da shvati, a kad ne može da shvati na prihvatljiv način - onda zaključi da je u pitanju besmislica. A kada prihvatim da nešto ne razumem jer je jednostavno meni nezamislivo ikakvo rešenje, tada mi se desi kao da me „dotakne Univerzalna Inteligencija” i sve se složi poput puzli. Tek tada i racio može da razume. Jednostavno, granica našeg racionalnog znanja je ono što možemo zamisliti i ako se oslonimo samo na racio - vrlo smo se ograničili. Ali ako umirimo racio i osluhnemo „reku” - „reka” zaista progovara. A ono što govori prepoznajem u tekstovima koje piše Awake, koje je govorio Isus i Buda, Hese, Osho, Sokrat...

A knjiga koju sam gore naveo, Razgovori s Bogom, je sve to objasnila na takav način da i moj racio može potpuno razumeti i prihvatiti. Mada, tu knjigu sam poklonio nekolicini prijatelja i nisu je svi uspeli sagledati, jedna osoba ju je čak okarakterisala sektaškom. Opet se pokazalo da je racio limitiran, da se takve stvari moraju prvo „doživeti”, pa tek se nakon toga mogu i racionalno razumeti.
Gilbert
(informaticar)
28. јун 2009. у 19.12
@Wakan
Cemu takav fatalizam? Ne znam ni šta bih ti odgovorio na to.

Šta fali uspostavljanju jednog unutrasnjeg dijaloga?
Iako knjigu „Razgovori sa Bogom” nisam procitao, mislim da je to ono sto autor prezentuje u ovoj knjizi.
Wakan
28. јун 2009. у 22.36
„@Wakan
Cemu takav fatalizam? Ne znam ni šta bih ti odgovorio na to.” Gilbert, nije to fatalizam nego tvoje nepoznavanje filosofije. Da si zaista upoznat sa filosofijom znao bi da „mudri samo pokazuju put, a da svako sam za sebe treba preci taj put” znaci ne postoji odgovornost nekog drugog za nečiji uspeh ili neuspeh u filosofsko-duhovnom razvoju. Sinovi Sokratisa nisu ni blizu bili po mudrosti svome ocu, Isus je mogao da pomogne samo onima koji su bili spremni da „uzmu na sebe svoj krst svaki dan i podju za mnom”. Buda takođe nije mogao da pomogne onima koji su samo slusali njegovo ucenje ali nisu bili spremni da krenu samostalno na „put”. Psihoanaliza (psihologija) ne mogu da učine ništa za coveka ako on sam sebi ne želi da pomogne. Znaci, upoznati sebe, duhovna cvrstina, uvid, samostalnost, nezavisnost je ono u cemu se svi slazu. Zbog toga sto covek nema ove osobine uvek mu je potrebno mišljenje, o svemu i svačemu, nekog drugog kao oslonac i putokaz, u suprotnom gubi samopouzdanje i sigurnost u ispravnost sopstvenog mišljenja. Vidi ovo:„Šta fali uspostavljanju jednog unutrasnjeg dijaloga?
Iako knjigu ”Razgovori sa Bogom„ nisam procitao, mislim da je to ono sto autor prezentuje u ovoj knjizi.” Iako knjigu nisi procitao ipak mislis da znaš šta autor prezentuje. Nagadjas kao baba Vanga pa gde prođes ali to nije Filosofija.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.