Дискусије : Историја

 Коментар
„Cistke” za vrijeme Staljina
Vilovnjak
01. јануар 2013. у 17.30
Na jednom drugom forumu čitam ovo u vezi Staljinistickih cistki:

************

Прва пет маршала Совјетског савеза:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fe/5marshals_01.jpg

Троје од њих убијено.

Од 178 000 руководећих кадрова Црвене Армије 35 000 су били ухапшени (1937-1938).

Међу њима:

3 од 5 маршала
13 од 15 армијских генерала
8 од 9 адмирала
50 од 57 командујућих генерала
154 од 186 генерала дивизија
сва 16 политкомисара одговорних за армију и
25 од 28 политкомисара армијског корпуса

Људи су хапшени, малтретирани, све док би „признали” да су шпијуни и слично, да би онда већина њих била осуђена на робије или - убијена. На крају је и сам шеф НКВД-а Јежов, који је водио акцију убијен (званично зато јер је „мало претерао”).

Током „чистке” је по совјетским архивима ликвидирано око 680 000 људи (већина цивили из свих сегмената друштва), током целе Стаљинове владавине око 1 милион. К томе долази још једном милион жртава Гулаза.

Лудило.

************

Pitanje: Šta je bio glavni motiv za te „cistke”?

Samo Staljinova paranoja ili je postojala konkretna opasnost za komunisticki sistem?
zavarivach
01. јануар 2013. у 17.39
Држање под контролом једне тако велике земље је изузетно тешко, поготову када има превише разлога за незадовољство (наоружавање пре стандарда нпр.) па је државни терор постизао неопходну дисциплину, уносио страх у кости (добро да сам жив, нема везе што немам шта да једем и да се обучем, што нас је четворо у хладној соби и сл.), а при том се ослобађао и оних који су били антипротивни...
Vilovnjak
02. јануар 2013. у 14.08
Ipak su na zapadu naduvali cifre do neba. Sjecam se kako smo ucili da je za vrijeme Staljina ubijeno oko 15 miliona ljudi.
A i onaj Soljsenicin je tvrdio da je u Gulazima bilo 40 miliona ljudi.
Honeybrownale
02. јануар 2013. у 14.55
Vilovnjak,

Postojala je opasnost ne po komunisticki rezim nego po ceo ruski narod.

Staljin je prozreo da je stvarni cilj revolucije ubacene spolja genocid nad Rusima i obracunao se sa onima koji su taj genocid predvodili.

Postoji istorijska paralela za to. Istorija je Ivana Groznog opisala kao paranoidnog masovnog ubicu. Istina je nedavno izasla na videlo. Njegovu ženu su otrovali i Ivan Grozni je shvatio da su neprijatelji upali u njegov unutrasnji krug. posto nije znao ko je ko, sve ih je pobio.
Vilovnjak
02. јануар 2013. у 15.25
posto nije znao ko je ko, sve ih je pobio.

**********

To je svakako najefikasnija metoda. :D
Vilovnjak
07. јануар 2013. у 19.25
1937. je NKVD uhapsio 136.900 rusko-pravoslavnih sveštenika, od kojih su 85.300 streljani, sve od Đakona do Mitropolita.

1936. je bilo 20.000 aktivnih crkava i džamija, do 1941. se broj smanjio na ispod 1000.

1941. je bilo samo još 5665 sveštenika, polovina njih u regijama koje 1936. još nisu pripadale Sovjetskom savezu, npr. u istočnoj Poljskoj, Baltiku, Besarabiji i severnoj Bukovini.
zorex2009
08. јануар 2013. у 12.26
Sad, vilovnjak, da ne miješamo babe i žabe.

Jedno je pobiti vojni i politički vrh, a sasvim drugo sveštenike.

I za jedno i za drugo ima jasna logika, ali, nažalost, svi razlozi se svode na očuvanje lične vlasti. Iako je imao izuzetnog dara za politiku i državne poslove Staljin ga je upotri...io na najgori način i nanio nemjerljivu štetu ne samo ruskoj naciji, nego i svim ostalim nacijama u SSSR.

Jednom sam čuo dobar komentar, s kojim se potpuno slažem. Obično se kaže da je „...Sovjetski narod pod mudrim rukovodstvom druga Staljina i Partije odnio pobjedu u Velikom otadžbinskom ratu...”.
Ovaj komentar, međutim, kaže da je „...sovjetski narod odnio pobjedu u Velikom otadžbinskom ratu uprkos naporima druga Staljina...”.

Mislim da je ovaj komentar sasvim tačan. Iako su napori Staljina na industrijalizaciji zemlje dali presudne rezultate u ratu, ipak su njegove čistke i psihologija koja ih je slijedila doveli vojsku na rub sloma i Nijemcima je veoma malo nedostajalo da odnesu pobjedu.

Ljudi koje je Staljin uklonio, a koji su bili znatna imena u politici, npr. Trocki, Buharin, Zinovjev, Rikov, ili nešto niži kao Dibenko su ljudi koji su svoju sudbinu manje-više zaslužili. Riječ je o ljudima koji tokom revolucije nisu imali milosti prema neprijateljima, a neki od njih bi bili i gori od Staljina da su se dokopali prve pozicije.

Čistka vojske je sprovedena bez pravog smisla i razloga i vjerovatno je u pitanju paranoja, jer s etaj proces drugačije ne može objasniti. Ubistvo tri maršala i nije toliko strašno, mogli su poginuti i u avionskoj nesreći, ali je strašno hapšenje preko 50000 iskusnih u ratu prekaljenih oficira i podoficira, koji su dobro poznavali neprijatelje i imali ratno iskustvo.

Od ta tri maršala Bliher se već pokazao uspješnim u odbijanju japanskog napada na Dalekom istoku, likvidiran je po svoj prilici zbog Staljinove zavisti. Tuhačevski je imao ogromno iskustvo i odlično poznavao Nijemce, a shvatao je i kako će Nijemci voditi rat. Od njega potiče i zahtjev za pripremom oružja, koji će omogućiti SSSR da ima dovoljne količine oružja i municije tokom rata (za razliku od problema koje je imao car).

S druge strane, beskonačni opstanak na komnadnim položajima najgoreg vojskovođe 2.sv.rata, maršala Timošenka, je neoprostiv, a opstajao je samo zahvaljujući tome jer je gledao u Staljina kao u Boga.

Svako ko je bio pametniji ili sposobniji od Staljina je uklonjen, opstajali su samo poslušnici. To je dovelo do strašne atmosfere u društvu, u kom su samo najniži moglči da budu sigurni.

Sveštenici su sasvim druga priča - oni su se borili za duše naroda (doduše i za novčanike, jer sveštenstvo ništa konkretno ne radi, samo priča priče), baš kao i komunisti. To su politički rivali, koji pretenduju na iste „mušterije”. Kako su komunisti biuli vlast jednostavno su odstranili konkurenciju.
Treba biti pošten pa reći da se konkurencija vrlo slično ponašala u periodu do revolucije. Bio je to tuk na utuk.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Necklaces?
.