Дискусије : Историја

 Коментар
Bugojanska grupa i ostale teroristicke grupe
konecenemora
(sofer aviona)
20. децембар 2011. у 17.22
Bugojanska grupa

Bugojanska grupa je naziv za paravojnu formaciju, odnosno 19 pripadnika hrvatske ekstremne emigrantske organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) koji su u ljeto 1972. godine ušli na teritoriju tadašnje Jugoslavije s ciljem dizanja ustanka koji bi srušio tu državu, odnosno obnovio NDH. Akcija, koja je bila poznata pod šiframa Operacija Raduša i Operacija Feniks, započela je 20. juna 1972. kada je grupa - prethodno naoružana i obučena u logorima u Zapadnoj Njemačkoj - prešla tadašnju austrijsko-jugoslavensku granicu kod Dravograda, a nekoliko dana kasnije grupa je došla na predviđenu lokaciju na području planine Raduše u Centralnoj Bosni. Međutim, gotovo odmah je Bugojanska grupa postala predmetom opsežne sigurnosne operacije tadašnjih jugoslavenskih vlasti koje su, prema nekim izvorima, radi akcije hvatanja mobilizirali 30.000 pripadnika JNA, milicije i Teritorijalne obrane SR BiH. Do 28. jula je u okršajima s Bugojanskom grupom poginulo 15 jugoslavenskih vojnika, teritorijalaca i milicionera, ali je i sama grupa likvidirana. Prema službenim podacima jugoslavenskih vlasti, 15 pripadnika Bugojanske grupe je poginulo u oružanim okršajima, a četvorica su zarobljeni i odvedeni na Vojni sud u Sarajevu. Trojica su osuđeni na smrt, a samo je jedan - Ludvig Pavlović - osuđen na 20 godina zatvora.

Akcija Bugojanske grupe je izazvala veliki publicitet u SFRJ, odnosno tadašnje vlasti su je iskoristile u propagandne svrhe kako bi hrvatsku političku emigraciju prikazili kao teroriste. O njoj je TV Sarajevo godine 1985. snimila mini-seriju Brisani prostor, a Đorđe Ličina je napisao knjigu Dvadeseti čovjek. Usprkos toga, cijeli je događaj postao predmetom brojnih teorija zavjere, urbanih legendi i alternativnih tumačenja, pogotovo nakon raspada SFRJ. Među dijelom Hrvata, pogotovo u BiH, pripadnici Bugojanske grupe se smatraju herojima i mučenicima, a po Ludvigu Pavloviću je za vrijeme rata u BiH nazvano nekoliko jedinica HVO.
Pripadnici Bugojanske grupe [uredi - уреди]

Ambrozije Andrić
Adolf Andrić
Pavao Vegar
Ilija Glavaš
Đuro Horvat
Vejsil Keškić
Viktor Kancijanić (Kocijančić)
Petar Bakula
Ludvig Pavlović
Mirko Vlasnović
Ilija Lovrić
Filip Bešlić
Stipe Ljubas
Vlado Miletić
Vinko Knez
Ivan Prlić
Nikola Antunac
Vilim Eršek
Vidak Buntić

Oružane akcije hrvatskih emigranata

7. 6. 1947. 3. 7. 1948. operacija „Deseti travanj”; u Jugoslaviju preko Mađarske i Austrije u nekoliko grupa ušlo preko stotinu hrvatskih emigranata, pod vodstvom Božidara Kavrana i Ljube Miloša, a cilj je bio dizanje ustanka i rušenje Jugoslavije; Vrhovni sud i Vojni sud u Zagrebu većinu ih je u kolovozu i rujnu 1948. osudio na smrt;

7. 7. 1963. skupina Tolić Oblak; u Hrvatsku ušla skupina od devet naoružanih članova HRB-a na čelu s Ilijom Tolićem i Josipom Oblakom, a pripadali su joj još Dražen Tapšanji, Mirko Fumić, Krešimir Perković, Rade Stojić, Stanko Zdrilić, Branko Podrug i Vlado Leko; uhićeni su neposredno nakon dolaska u Hrvatsku te osuđeni na dugogodišnju robiju;

29. 10. 1974. pokraj Gospića poginuli su Ivan Matičević i Mate Prpić, članovi HRB-a, koji su nekoliko godina zaredom dolazili iz Njemačke u Hrvatsku i izvodili razne oružane akcije;
konecenemora
(sofer aviona)
20. децембар 2011. у 17.23
i uvek su ubacivani iz Nemacke, Australije, i drugih „prijateljskih zemalja”. Kao i danas, Nemacka suruje sa fasistima Balkana, sa svim fasistima koji su protiv Srba.

konecenemora
(sofer aviona)
20. децембар 2011. у 17.23
Operacija „Raduša 72” (18)
Datum: 12.09.2007 00:00
Autor: Glas Srpske

Trinaest boraca, dva pripadnika JNA i jedanaest teritorijalaca, poginulih u obračunu sa ustaškim teroristima, svojevremeno su posmrtno odlikovani i godišnjice akcije „Raduše” 72„, malo ko se danas sjeća.
I dok su ovog ljeta, povodom obilježavanja 35-godišnjice akcije ”Feniks„, u pojedinim mjestima Hrvatske i BiH podizani spomenici, služene ”mise„, objavljivane kolektivne smrtovnice u dnevnim novinama i potpisivani ukazi o rehabilitaciji ustaških terorista, ko se još osim članova njihovih porodica, sjeća branilaca koji su u mirnodopskom periodu, u junu 1972., položili svoje živote za odbranu ustavno-pravnog poretka i teritorijalnog integriteta SFRJ. Bez obzira na činjenicu što je dvadeset godina poslije njihovog žrtvovanja razorena država u koju su vjerovali treba i ovom prilikom podsjetiti da je u obračunu sa ustaškim teroristima poginulo 13 pripadnika teritorijalne odbrane, policije i JNA. Po nacionalnoj strukturi poginulo je šest pripadnika hrvatske nacionalnosti, četiri muslimanske i tri srpske. Skoro da ovaj omjer žrtava odgovara i nacionalnoj strukturi stanovništva u ovom dijela BiH u koji su upali ustaški teroristi s namjerom da dignu narod na ustanak i uspostave novu NDH. Ne može se, međutim, tvrditi da su žrtve ustaških terorista potpuno zaboravljene. Jer, poslije uspješne operacije ”Raduša 72„ u kojoj je likvidirana fašističko-teroristička grupa bivša državna zajednica je odala dužno poštovanje i priznanja svima onima koji su se istakli u uništavanju terorističke grupe. Tadašnji predsjednik SFRJ Josip Broz Tito lično je odlikovao 389 lica iz BiH i Hrvatske. Među njima se našlo i 306 hrabrih boraca, kojima su uručena odlikovanja - Orden i Medalja za hrabrost. Trinaestorici poginulih posmrtno su dodijeljena najviša odlikovanja, a država je preuzela brigu o njihovim porodicama i školovala djecu. Imena trinaest poginulih Spomenimo i ovom prilikom imena dvojice pripadnika JNA i jedanaestorice teritorijalaca koji su poginuli u obračunu sa ustaškim teroristima: Miloš Popović, kapetan JNA, rođen 1934. u selu Brdu kod Nove Varoši, otac dvoje djece. Poginuo je 26. juna 1972, na Raduši kod Bugojna u prvom oružanom sukobu s grupom ustaških terorista. Branko Blečić, rođen je 1953. u Lovranu. Kao vojnik Vojne pošte 3945 u Sarajevu poginuo 26. juna 1972., takođe, na Raduši zajedno sa svojim komandantom Popovićem. Najveći broj žrtava, čak osam, izgubilo je život 27. juna 1972. godine ispred jedne pećine u rejonu Bukovac kod Rumboka gdje su se sklonili ustaški teroristi. Prvi je poginuo Luka Bošnjak, policajac iz Prozora, rođen 1926, otac troje djece. Kasim Alijagić, borac Donjovakufskog partizanskog odreda, Marijan Bradić, borac Ramskog partizanskog odreda, rođen 1949. u Prozoru, Ismet Čolić, borac Ramskog partizanskog odreda, rođen 1951. u Prozoru, Ahmo Gelić, borac Ramskog partizanskog odreda, rođen 1943. u okolici Prozora, Franjo Ivanda, borac Duvanjskoga partizanskog odreda, rođen 1930. u blizini Duvna, Stjepan Radić, borac Ramskog partizanskog odreda, rođen 1935. u okolini Prozora i Milan Sabljić, borac Duvanjskog partizanskog odreda, rođen 1938. u Duvnu. Branko Ljubičić, borac Lištičkog partizanskog odreda, rođen 1946. u Lištici, otac jednog djeteta. Poginuo je 7. jula 1972. u predjelu zvanom Golo brdo, u blizini Duvna, u oružanom sukobu s ubačenom grupom fašističkih terorista. Franjo Grbešić, borac Lištičkog partizanskog odreda, rođen 1934. u Lištici, otac dvoje djece. Poginuo je, takođe, 7. jula 1972. u predjelu zvanom Golo brdo blizu Duvna. Mile Odak, borac Ljubuškog partizanskog odreda. Rođen je 1936. u okolici Ljubuškog, otac troje djece. Poginuo je 9. jula 1972. nedaleko od Posušja u oružanom sukobu s razbijenom grupom koju su činila četvorica ustaških terorista. Osim pomenutih posmrtno odlikovanih imena ovih hrabrih ljudi nisu nigdje zapisana niti su im podignuta spomen-obilježja. Po njima se nikada i nigdje nije nazvana neka uličica, škola, gradski trg ili kasarna. Danas gotovo da je i nemoguće zamisliti da im se u nekim dnevnim novinama objavi grupna smrtovnica, kao što su to proteklog jula uradili ”Jutarnji list„, ”Slobodna Dalmacija„ i ”Večernji list„ sa imenima i fotografijama terorista. Njihova imena danas nećete naći ni na internetskim pretraživačima. Treba, međutim, pomenuti da je sve do prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine u Posušju, maloj zapadnohercegovačkoj opštini na putu između Tomislavgrada (Duvna) i Širokog Brijega (Lištice), jedna ulica nosila ime Mile Odaka iz Ljubuškog koji je posljednji poginuli teritorijalac u obračunu sa ustaškim teroristima nedaleko od Posušja. Pobjedom HDZ-a u ovoj opštini dotadašnja ulica Mile Odaka je preimenovana. Javne počasti u ovoj i susjednim opštinama počele su se odavati Odakovim ubicama kao što su Ludvig Pavlović i drugi. Pavlović je, inače, iz sela Vitine kod Posušja, a nakon što je prijevremenp pušten sa robije pristupio je Zboru narodne garde, a poginuo već u prvom sukobu sa tadašnjom JNA u Studenim vrilima kod Posušja u septembru 1991. godine. Poslije smrti jedna od jedinica HVO nosila je ime Ludviga Pavlovića, a podignuta mu je i spomen-ploča u Vitini. Kukavičluk i podmuklost Pavlović je posthumno proglašen za hrvatskog heroja, kao i ubica ambasadora Vladimira Rolovića, Miro Barešić, koji je likvidiran nedaleko od Drniša u prvom sukobu sa pripadnicima Srpske vojske Krajine. Danas se, međutim, ne treba previše čuditi zbog podizanja spomen obilježja ”Bugojanskoj grupi„ i objavljivanja kolektivnih smrtovnica u dnevnim novinama. To je dio ideologije koja u svojim postupcima ne bira sredstva i nema morala. U bezobzirnosti je dozvoljeno sve. kukavički je i nečasno naoružavati teroriste otrovnim mecima, slati ih da ubijaju i proglašavati ih za to herojima, a istovremeno trinaest boraca palih za odbranu kuće i otadžbine etiketirati i proglašavati ”udbašima„. Svijet danas strepi od terorizma Bin Ladenove ”Al-Kaide„ koja agresijom ugrožava bezbjednost Amerike, Engleske, Španije i drugih evropskih zemalja, nanoseći ljudske žrtve i materijalne štete. Tako je svojevremeno prijetnju nasiljem u kontinuitetu predstavljala teroristička organizacija Hrvatsko revolucionarno bratstvo na području SFRJ i u njenim diplomatskim i drugim predstavništvima u inostranstvu. Ubistvo ambasadora u Švedskoj, podmetanje eksploziva u putnički avion i druge planirane izvedene i neizvedene diverzije, svjedočanstvo su ustaškog terorizma. Njegovi izvršioci se nazivaju ”vitezovima„, koje danas slave nekakve ”udruge„, predvođene ustašama kao što su Božo Vukušić i Mihael Ljubas. Radovan JOVIĆ (Kraj) ”
Honeybrownale
22. децембар 2011. у 16.58
Hajde da se ne lažemo vise.

Akcija nije zapocela 20. juna 1972 nego nekoliko godina ranije pod dirigentskom palicom i budnim okom saveznog DB-a i `spavaca`ubacenih u ustaške redove.

To je bio zločinacki plan DB da proveri šta bi se desilo kada bi usase stvarno ubacile svoje diverzante - koliko se može verovati rukovodstvu BiH i Hrvatima i Muslimanima.

Ustaše su se spremale u Australiji i SRN na NATO poligonima, dobili su oruzje bez ikakvog problema. Vodji terorista je to bilo sumnjivo i iskocio je iz akcije neposredno pre ulaska u zemlju.

Vrhu DB-a nije znacilo ništa sto će prilikom njihovog `testiranja sistema da izginu neduzni miliocioneri, pripadnici JNA i teritorijalne odbrane.

Hercegovacki vrh saveznog DB ostao je aktivan i za vreme rata u BIH a mnogi i dan danas žive u Beogradu, jednom od najvecih ustaških legala na svetu.

Nagradna pitanja za poznavaoce problematike i oner koji misle da to jesu:

1. Na kojoj strani u ratu se borila familija Franje Herljevica

2. Na kojos strani u ratu se borila familija Mire Baresica

3. Ko je podmentnuo bombu u bioskopu 20 oktobar - Miljenko Hrkac ili njegov brat

4. Kada je javljeno da je nad Miljenkom Hrkacem izvrsena smrtna kazna a kad je stvarno izvrsena

5. Šta znaci prezime Hrkac

prviarion
23. децембар 2011. у 05.31
Hony, napisi.
Na ovu temu do sada nije bilo ničega ovde.
Pozdrav.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Keychain ?
.