Дискусије : Историја

 Коментар
Verden, Soma ili nesta treće..
Blazo
(Or'o!)
15. октобар 2009. у 20.03
Овај чланак о Мата Хари је објављен на б92. издвајам дио чланка који поред свих тачности, скрива једну велику истину, која се изгледа мора избрисати из сјећања нашег народа.

http://blog.b92.net/text/12815/Femme%20Fatale%20-%20Mata%20Hari/

Ово је цитат:

„Овде морам да направим и малу дигресију. 1916. године савезницима нису цветале руже на бојном пољу, штавише, немачке трупе су продирале све дубље у француску територију и губици су били велики. Историчари се слажу да су две битке такорећи пресудиле исход Првог светског рата: битка на Вердену (Верденска битка) и битка на Соми. Прва је трајала од 21. фебруара до 18. новембра 1916., а битка на Соми од 1. јула до такође, 18. новембра 1916. Верден (Вердан, како хоћете) је месташце на североистоку Француске и то је био директни дуел француске и немачке армије. Фронт је морао да се одржи или би Француска пала (тврди се да је ту погинуло негде око 250 000 војника, а рањено пола милиона). Битка на Соми је заправо започела као британско-француска офанзива којом је требала и морала - по сваку цену, да се пробије немачка линија која се протезала 40 километара и на тај начин, заправо, одвуку немачке снаге са Вердана. Само првог дана битке на Соми погинуло је грубо процењено 20000 британских војника!!! На обе стране, страдало је око милион и по људи!!! Победама, које су дошле у новембру и које су крваво плаћене, сломљен је Западни фронт и ратна срећа почела је да се осмехује савезницима.”

Think-Pink
16. октобар 2009. у 09.17
Ne razumem šta si hteo da kažeš?
KO to pokusava da izbrise šta iz svesti našeg naroda? I zbog čega?
Reci otvoreno nećemo ti ništa.
Jel te to neko naplasio nama, ili želiš da budes tajanstven, zato što si sa B92? Mislis da treba da ti čitamo misli?
Blazo
(Or'o!)
16. октобар 2009. у 10.14
У првом свјетском рату Западни фронт савезници нијесу пробили. Њемачка је изгубила рат а да на њено тло савезници ниједанпут нијесу стали. Аустријанци су држали италијане (Аустро Угарцки фелдмаршал Светозар Боројевић је командовао на том фронту), Украјинци и Руси су склопили мир у Брест Литовску. Једино је Солунски фронт пробијен, и сам њемачки цар је послао телеграм бугарском цару „да је срамота да 60 хиљада србских војника рјеше рат”.
Think-Pink
17. октобар 2009. у 09.57
Bas ti hvala za tu informaciju :)
Nisam znala za to.
Verovatno je našima dojadilo, da budu nekoliko godina van kuce i sva golgota, pa su navalili da bude dza ili bu. Jadni nasi.
U knjizi Stanislava Krakova 'Krila' ima bas opis tog proboja, kad su jurili bugarske vojnike i ubijali ih bajonetima, a ovi vikali'bratko,
nemoj bratko'... Meni bilo smesno kad sam to citala.
Srbi_na_okup
(dobitnik lutrije)
17. октобар 2009. у 11.35
S obzirom da su „braca” Bugari nabijali srpsku decu na bajonet, i nije toliko smesno.
blazo
(Or'o!)
17. октобар 2009. у 12.01
Bугари су капитулирали 30 Септембра.
Nemački car Viljem II – Telegram bugarskom kralju Ferdinandu oktobar 1918. godine
Šezdeset dve hiljade srpskih vojnika odlučilo je rat. SRAMOTA!

Италијанцки фронт се држао до краја октобра, када су це мађари повукли са позиција.
The front was maintained until November 1918, when the Hungarian troops left the positions for returning to Hungary on the order of the new Hungarian war minister (Hungary had canceled the real union with Austria on October 31).

Шта је Њемцима остало друго но да капитулирају, јер им је југ био небрањен. Примирје је потписано 11 Новембра.

Но накратко да се вратим оном блогз са ав ав 92. Срамотно је да се таквим допушта да подмукло лају...

think-pink
18. октобар 2009. у 03.17
A sto im to ne kažeš?
Mene neće da registruju ;)
Jer na pitanje 'ko si ti' ja odgovaram 'a ko si ti'? A onda im i kažem šta mislim o njima. Posle pera lukovic dodje ovde, prateci mi trag, i u vidu neke ribarske kci ispucava bes.
turbomisirac
(ekolog)
18. октобар 2009. у 14.21
Пинк,
Кад помињеш Кракова, да ли мислиш на његову књигу''Живот човека на Балкану'' издање од пре пар година, или баш на књигу ''Крила'' која колико ја знам може да се нађе само у Народној библиотеци, а издата је двадесетих година прошлог века?
patriota-b
19. октобар 2009. у 04.01
Iako je uvodni tekst uglavnom tačan nije sve baš tako crno-belo.

Kao prvo, još 1914. je upad Rusa u istočnu Prusiju, uz ostale nemačke greške, slomio Šlifenov plan i omogućio Francuzima „čudo na Marni”.
Verden je dokazao sposobnost Francuske da izdrži neverovatno jak vojni udarac Nemačke i da opastane kao država i vojska.
Francuzima su pomagali Britanci, ali ne kod Verdena, nego pritiskom na druge delove fronta, tj. na Somi. Rezultati na Somi su bili vojnički beznačajni, ali su vezivali nemačke snage i direktno doprineli opstanku Francuza kod Verdena.

Međutim, ne zaboravite da je i ruska vojska pokrenula ofanzivu nazvanu po njenom kreatoru, generalu Brusilovu, koja je probila austro-nemački front, eliminisala preko milion vojnika AU monarhije i vezala za sebe veliki broj nemačkih armija. Sve u svemu, u vreme bitke za Verden preko 2 miliona vojnika i ogromna tehnika Centralnih sila su bili vezani na Istočnom i Balkanskom frontu.
Posle ofanzive Brusilova Austro-Ugarska više nije bila sposobna za bilo kakve ofanzivne akcije i do kraja rata je bila u defanzivi i zavisila od nemačke pomoći. Nemci su bili prinuđeni da iscrpljuju i dele svoje snage na više frontova.

Kolaps Rusije je samo prividno oslobodio nemačku vojsku, jer je veoma malo te vojske moglo biti prebačeno na Zapad, s obzirom da su morali vršiti okupacionu službu na osvojenim teritorijama.

To je dalo priliku Britancima i Francuzima da sakupe dovoljno snaga za „ofanzivu od 100 dana” 1918. koja je konačno iscrpila nemačke snage i završila rat.
Proboj Balkanskog fronta je značajan, ali nije bio presudan, jer su u isto vreme poraženi i Nemci u Francuskoj i Austrijanci u Italiji, pa je kolaps bio potpun.
Blazo
(Or'o!)
19. октобар 2009. у 13.28

Evo kako zapadni izvori to predstavljaju.

http://www.historyofwar.org/articles/wars_hundred_days.html
The three pronged Allied offensive triggered a process of collapse inside the German establishment. On 28 September Ludendorff had his own black day, spending most of the day in an incoherent rage. That evening he told Hindenburg that Germany needed to seek an armistice, as it was no longer possible to win the war on the battlefield. The spring and summer offensives had been designed to win the war before the Americans could arrive in numbers. Now an increasingly large number of American troops were taking part in the fighting and the British and French were demonstrating an ability to force their way through the strongest of defensive lines.

The crisis soon spread. On 29 September the Kaiser visited headquarters as Spa to be told that victory was no longer possible. On the same day the Bulgarians began armistice negotiations – the first of Germany’s allies was about to be knocked out of the war.

On 3 October the Kaiser appointed Prince Max of Baden, a political moderate, as Chancellor of Germany. It had been decided that the only way to gain a good peace was to transform Germany into a democracy. There was also an increasing amount of unrest on the home front, where the Allied blockade was being felt. Sacrifices that were acceptable while the German armies were advancing were not tolerable now they were in retreat.

German hopes were based on President Woodrow Wilson’s Fourteen Points. These peace terms had been announced on 8 January 1918 in a speech to Congress, and were seen as the basis for an honourable peace. That speech had been made before the massive battles of 1918, and the eventual armistice terms would be rather less generous.

Prince Max had the sense to get Hindenburg to admit in writing that there was no further chance of forcing a peace on the enemy. This was fortunate, as towards the end of October Ludendorff had recovered his nerve. The German army was still in retreat, but it was now a fighting retreat. On 24 October Ludendorff issued and then withdrew a proclamation denouncing Prince Max. One copy was leaked, and on 27 October Ludendorff was ordered to resign.

At the British prepared for their attack on the Sambre, the Kaiser left Berlin and moved to the military headquarters at Spa (29 October). There he soon lost all contact with reality, and began to plan to use the army to restore order in Germany.

30 October was a key day. On that day Turkey surrendered. Germany’s only remaining ally, the Austro-Hungarian Empire, was in the process of dissolving. With defeat clearly imminent the German High Seas Fleet was ordered to sea, to seek a final suicidal battle with the British Grand Fleet. Not surprisingly the fleet mutinied, and refused to take to sea. On 4 November the Kaiser’s brother, Prince Henry of Prussia, the commander at Kiel, was forced to flee. On the previous day the Austro-Hungarian cease fire had come into effect.

Negotiations with the Allies were now under way. The only stumbling block was the Kaiser, who was unacceptable to the Allies. On 9 November, under increasing pressure from revolutionary forces in Berlin, Prince Max handed power to Friedrich Ebert. He was a moderate socialist, who despite being a monarchist saw that any attempt to retain the Kaiser might lead to revolution. On 10 November Willhelm II went into exile in Holland, from where on 28 November he signed his abdication papers. At 11 am on 11 November the fighting stopped on the Western Front.

think-pink
20. октобар 2009. у 03.40
'Кад помињеш Кракова, да ли мислиш на његову књигу''Живот човека на Балкану'' издање од пре пар година, или баш на књигу ''Крила'' која колико ја знам може да се нађе само у Народној библиотеци, а издата је двадесетих година прошлог века?'

Naravno na 'Krila'. Izdali su je zajedno sa Slobodanom Jovanovicem, Grigorijem Bozovicem, Dragisom Vasicem, negde oko 90-te. Možda i malo ranije. Bas u vreme Srpskog nacionalnog budjenja. Nije sad kod mene pa ne znam precizno. Možda možeš da je nadjes u antikvarnici?

Turbomisirac, da li se Momcilo vratio i kakvi su mu utisci? Da li je napisao nešto o tome?
turbomisirac
(ekolog)
20. октобар 2009. у 10.49
Јесте, вратио се Селић, али га ја нисам видео. Чуо сам да је задовољан посетом. Ово ти је његов сајт, ту ће вероватно нешто да објави.
www.srpskilist.org
think-pink
20. октобар 2009. у 22.22
Hvala :)
Blazo
(Or'o!)
29. октобар 2009. у 17.26
Јос мало са ав ав 92

http://www.b92.net/putovanja/destinacije/evropa.php?nav_category=812?yyyy=2009&mm=10&dd=29&nav_id=389353

Srpska pravoslavna kapela Svetog Simeona Stolpnika – Turci su tokom svoje vladavine rušili hrišćanske crkve ili ih pretvarali u džamije, ali su istovremeno uspostavili srpsku episkopiju za veliki broj srpskih plaćenika u njihovoj vojsci, dok je katoličko sveštenstvo plaćalo porez srpskoj episkopiji. Prema pisanih dokumentima u Pečuju je za vreme Turaka postojala i srpska pravoslavna crkva, ali je kasnije pretvorena u kafanu.

Паметном доста...
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.