Дискусије : 30+

 Коментар
Блискост
dulebg
(posmatrach)
03. децембар 2016. у 05.07
А Пан, прича тај мој другар што је сузбио рак воденом дијетом:
Провео је 10-15 година у Норвешкој, у неком мањем граду. Сваки дан у 5 поподне сео би у кафић за свој сто, наручио кафу, прелистао новине. За суседни столовима седели су исти такви, увек за истим столом и са истим пићем.

- Нећеш ми веровати - да су ми ови људи (у „Херцеговини”), које сада гледам први и можда последњи пут, ближи него ти са којима сам седео толке године. Норвежани једноставно немају тај ген блискости, научили су да живе на салашима удаљеним 20 или 50 км и да је сваки странац - невоља.
Pandora69
(mi´´)
07. децембар 2016. у 13.47
E bwe Dule :))))...Nije problem u Norvezanima.
Sto im on nije prisao kad mu je nedostajao kontakt?

P.s. Ziva sam ne brini :)))
Pandora69
(mi´´)
07. децембар 2016. у 14.06
Ajd da dodam još nešto kad sam već u elementu :).

Proćikroz hemo-terapiju nije jednostavan proces.
Treba zato imati veliko srce i veliku dozu pozitivosti...
...(nakon zavrsene terapije još vece srce i još veću pozitivnost).

Nadjes se tada u „nicijoj zemlji” kao „Alisa u zemlji cuda”.
nema nastavka tamo gde si stao jer sada nisi vise isti,
neznas vise ko si.Moras započeti novi zivot.
Prilagodjavas se sam sebi.
Pokusavas da prepoznas sebe, bar malo...ali avaj...sve se promenilo.
Nalazis se na sredini zivotnog doba. Još uvek bi da se ljubis,
da volis, da se smejes...
Desilo se nešto u telu u mozgu. Nešto sto trazi proces...možda
dugacak, možda ne, neizvesnsost je nepredvidivo dugacka.
I zato se sada nalazim u nekom ususkanom miru. U tisini.
Osluskujem sebe i ocekujem nestrpljivo dan kada ću se pronaći da
sa sigurnoscu mogu reci „ E ovo sam sada JA.”

dulebg
(posmatrach)
09. децембар 2016. у 18.32
Људи, који су прошли операцију срца, имају идентитетски проблем: пошто се срце охлади и заустави, а крвоток пренесе на електричну пумпу, они се питају: шта си били тих 20 или 45 минута док су функционисали без срца - и КО су сада?

Хирурзи уверавају да је операција на срцу једна од тупавијих и са вероватноћом успеха од 99% - дакле ретко ко је умро од тога. Али ето видиш - људи имају неке критеријуме.

Слично као дете: хоће да зна ко су му родитељи, па таман нек су најгори.
Oberstaatsanwalt
25. децембар 2016. у 18.33
Osluskujem sebe i ocekujem nestrpljivo dan kada ću se pronaći da
sa sigurnoscu mogu reci „ E ovo sam sada JA.”
--------------------------
Bas o ovome nešto danas razmišljam. Da li sam to što o sebi mislim i mojem putu JA, i ako jesam da li će propasti uli uspjeti?

Sve zavisi o uspjehu.

Inače sam slučajno svratio ovdje, nakon vise od godine ili dvije da nisam bio. PA i nema nikoga.
goodbad
(gb&u)
30. децембар 2016. у 04.25
nije bas da si trebao.
Oberstaatsanwalt
31. децембар 2016. у 12.43
Pa niste me trebali, ali svi ste ionako blesavi ovdje i ne znam ni šta među sobom vise pricate, samo se nešto lazete vjerovatno i dosadjujete jedno drugome ... svi vi trebate nekoga, ali ko zna vasu dijagnozu

Ma eto slučajno se potrefilo sa tim mislima: ona trazi sebe poslije tih hemo terapija, a ja isto pitam se da li sam na nekom laznom tipu vise od 15 godina. I prije sam se pitao šta je uzrok raka, možda bas zivljenje nečijeg tudjeg zivota i aktiviranje kancerogenih celija time.
Isti su bila jednom davno rekla da si se izljecila, ali se vjerovatno vratilo. Uglavnom trebaš pronci metafizicku uzrok svemu, i to će se od sebe rijesiti.
Pozdrav i oporavak sljedece godine ...
dulebg
(posmatrach)
12. јануар 2017. у 18.21
Смртна опасност подсети те да ниси живео како си могао, да си много тога остављао за сутра - које никад није дошло. Зато треба живети сваки дан као да је последњи (то вам је савет једнога који све оставља за сутра).
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.