Upoznao sam jednu ženu od 37 godina i tako odlucismo da se nađemoi izadjemo u grad.Sve je lijepo bilo i ona se meni svidjela i veoma je atraktivna i pametna žena,međutim ona je meni već na drugom sastanku rekla da je ona rastavljena i da su njoj njezina djeca na prvom mjestu.
Sve je ok ,i možemo mi izlaziti i vidio sam ja da i njoj nije ono bilo smaranje da bude sa mnom i da i ona želi vezu, ali njezina recenica da su joj djeca na prvom mjestu su me dovela u dilemu? Da li bi ona stvarno bila u toj vezi „prisutna” kao sto bi bio ja? Koliko bi ona potrosila truda da njezina djeca mene prihvate?

Ispricam jednom svom dobrom drugu za ovu situaciju i on će mi kao iz topa reci: Napusti takvu vezu,nemoj da ti tudju djecu izdržavas i ispricao mi je svoju pricu da se i on nalazio u sličnoj situaciji u vezi sa zenom sa djecom, i da su njega djeca od te žene posle dva vidjenja poceli da zovu TATA,TATA :) Njemu se to zgadilo i citiracu njegovu recenicu:KAKAV SAM JA IM TATA AKO SAM DVAPUT SPAVAO SA MAMOM?
i rekao mi je da je vjerovatno majka navratila tu djecu da ga pocinju zvati tako :)
Šta želim da kažem?
Ne bi želio da ova diskusija i ovaj topic se pretvori u komentarisanje onoga sto sam ja naveo u ova dva primjera, nego bi volio da diskusija se vodi na nekom vecom nivou a to je problem „Samohrani majki” i njihovih problema koje opisuje ova dva moja primjera.Ne treba da vam govorim da je bilo zaziranja od veza i brakova sa osobama koji imaju već djecu iz bivših brakova.
Ja sam odrastao u jednom glavnom gradu jedne od republika SFRJ sto znači da bi razmišljanje trebalo da bude vise liberalnije nego u provinciji,ali moram da priznam da se i u takvom okruzenju sa zadrskom gledalo na takve brakove,ok veza i nekako ali brak je nešto za sto je trebalo i lične hrabrosti.
Ja već odavno ne živim na Balkanu i već odavno gledam sve vise samohranih majki i samohranih oceva po Zapadu gdje razvodi može se reci i da su „normalna stvar” ( a čujem da je ta moda dosla i do zemalja bivše SFRJ) i stvarno nemam problem sa djecom,jer ko normalan ima nešto protiv djece? Ali,koliko se može zanemariti cinjenica da bioloski ti nisi otac ili majka? Koliko se ljudi koji imaju takva iskustva propalih brakova mogu da opuste? Jer ta moja žena iz moga primjera čini mi se da stavom:Djeca na prvom mjestu! ima možda i grize savjesti da njezina djeca žive bez jednog roditelja?
Ili moj drugi primjer moga druga gdje možda majka je pokusala da ubrza proces priblizavanja djece i novog izabranika :)
Naravno da ima primjera gdje ocuh može biti i bolji od pravog oca i u to ne treba sumnjati,i takvih primjera ima koliko hoćeš.
Ali mislim da problem pogotovo samohranih majki ostaje da balansiraju između djece i novog izabranika.
Volio bi da čujem osobe koje i jesu samohrane majke,ili muskarce koje su u vezama sa takvim ženama ili želio bi da čujem mišljenje i onih ljudi koji ne žele da ulaze u takve veze iz već navedenih razloga
Ono sto želim reći da ne bi želio da nekoga uvredim ovom temom,jer to mi nije bila namjera,želim samo normalnu diskusiju o skakljivoj temi :) i mislim da je Romanticni kutak mjesto za to :)
Pozdrav.