Дискусије : Брак и породица

 Коментар
Poslednja zelja pred sudnji dan
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 08.29
Evo jedne, ne tako vedre teme, ali šta da se radi i smrt je deo zivota. Sve nas to kad-tad ceka.

Meni jedna od najdrazih osoba iz bliske familije je teško bolesna.
Bori se, ne da se, ali bolest sve vise pobedjuje.
Covek i sam vidi da mu se blizi sudnji cas, svestan je svega i imam utisak da je vise zabrinut za nas i nasu sekiraciju, nego za sebe.

Juče je sazvao sastanak najuze familije i dao nam je instrukcije u vezi svoje sahrane:

1. Čim umre, odmah transport u kapelu (kapela je prilično udaljena od groblja).
2. Ne dolazi u obzir da prijatelji i familija dolaze u kucu, osim njegove dece i unuka.
3. Ne dolaze u obzir stampane umrlice, kako kaže „reklame po novinama i banderama”.
4. Na sahranu zabranjuje da mu iko dodje. Mogu samo da prisustvuju svestenik, njegova žena i deca i niko vise.
Izuzetak je njegov drug violinista, koji će mu svirati „Svilen konac” dok ga, kako kaže, spustaju u rupu.
Nikakva povorka i ispracaj od strane prijatelja i familije ne dolazi u obzir, čak ni njegova rođena braca.
Ko želi poslednji pozdrav sa pokojnikom, može pre sahrane u kapelu da ode i da mu zapali svecu.
5. Posle sahrane ne dolaze u obzir nikakvi ruckovi i okupljanje u kući.

Sve ovo možemo da ispostujemo, ali kako da zabranimo familiji i prijateljima da dodju na sahranu?
On je bio svestran covek, veseljak, duhovit, obazavan i cenjen u celom gradu i siroj okolini, ima puno prijatelja, braću, veliku familiju...
Kako svim tim ljudima da zabranimo da dodju na sahranu? Šta ako ljudi dodju, takav je red kod našeg naroda, treba da ih vratimo u sred sahrane?
To sam ga pitala, a on kaže:
„Ne može i tacka! Ja ću da angazujem obezbedjenje!”

-:)))
eto, pored sve naše sekiracije, natera nas i da se smejemo.

--w--
(zanimator)
22. децембар 2012. у 08.42
Isto ko pokojni tito.
I isto nisu znali šta da rade,onda se sete i naprave dve sahrane,jednu tajnu za najblizze i jednu spektakularnu za narod... Al tito je imao love, vama ostaje da sve držite u tajnosti ,ne javite nikome kad umre i posle kazete ljudima da je to bila njegova zelja.
Ili da još jednom ozbiljno porazgovarate sa buducim pokojnikom, lepo mu objasnite da vam ne stvara nepotrebne probleme i da će njemu na tom hepeningu ionako da bude svejedno ko je dosao a ko nije.
Možda je covek tajno slusao neke Borine pesme kad niko ne vidi pa potpao pod uticaj...
--w--
(zanimator)
22. децембар 2012. у 08.52
Nešto ovako recimo...
.
http://youtu.be/4BEHC1bu1vY
I može da se primeti onako objektivno i sa strane da je njemu sve već dosadilo i da mu vas je pun q.Kolicina tolerancije koju svaki covek dobije pri rođenju da bi mogao da trpi ovaj svet je potrosena.
I samo ceka da ode...
To se dogadja...
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 09.42
Ne znam Zanimator koliko si u pravu.
Ove njegove poslednje zelje nisu odraz nepostovanja prijatelja i familije, to znam sigurno.
On je jednostavno covek koji ne želi nikakve pompe i ceremonije.
On na taj način želi i da rastereti svoju ženu bespotrebnih dodatnih obaveza i maltretiranja, koja i sama nije najboljeg zdravlja, koja je ionako slomljena i skrhana tugom.

Nije njemu dosadio ovaj svet, ni prijatelji ni familija.
Voleo bi on svim srcem da živi još, još u njemu ima nade i radosti, još uvek i ovako bolestan ume da zapeva i da se veseli u drustvu svojih prijatelja, ali bolest je neumoljiva i sve vise ga savladava.

moguće da smo mu svi postali naporni svojom brigom i negom, u nekim njegovim teskim trenucima, kad bolovi nadjacaju, nije mu nidokoga, ne želi nikoga u svojoj blizini.
Jednostavno, ne želi da ga gledamo tako slomljenog i nemocnog.

Bas razgovaram sa mamom, ne znam koliko je humano i pametno da mu produzavamo bol i agoniju, kad znamo da leka nema.
Ne znam koliku uslugu mi njemu cinimo time sto mu na silu produzavamo zivot koji vise nije zivot?
Da li time udovoljavamo sebi ili njemu?
Zna i on i oseca da mu se blizi kraj, svestan je svega, ali opet gledamo na sve moguće nacine da mu produžimo zivot, vodamo ga po lekarima, koji samo slezu ramenima i cude se kako je uopste ziv.

Jesu ovi njegovi zahtevi vecini ljudi cudni i neshvatljivi, ali kome da ugodimo?
Narodu, da nas ne bi olajavali i pricali kako ga nismo na uobicajen i dostojan način sahranili, po svim našim obicajima,
ili da do kraja ispostujemo zelju buduceg pokojnika?

elektra4-
22. децембар 2012. у 09.55
ima toga dosta, ima čak i neka imena za to ali zaboravih kako se to zove
--w--
(zanimator)
22. децембар 2012. у 10.06
A, jest eli razmišljali o eutanaziji ?

Sve one njegove zelje su u slučaju da umre, međutim ako ga ubijete to pada u vodu.
Ili kompromis, ubijete ga oko nove godine, i ne javite nikome i sve oobavite na brzinu onim malobrojnim koji eventualno cuju objasnite pokojnikove zelje i rešeno pitanje, svi koji požele da kasnije dodju na mesto sahrane su „more than wellcome ”al ne i u trenutku svecanog dogadjaja.
Izvini sto sam malo grub ali iz tvog pisanja nisam stekao utisak d a je bolesnik izrazio zelju da ga ubijete, tako da tvoje filozofskio pitanje o „ produzavanju agonije ” stvarno nema mesta.
Može biti i da je vama sve po malo dosadilo i da umiruci to jasno vidi pa na posredan način hoće to da vam stavi do znanja.
Kakobilo „Zivot je samo leptirov let a smrt je put ka zivotu vecnom ”( samurajska narodna poslovica ) a pravila i norme u vezi tog dogadjaja su u nasem narodu odavno utvrdjene i postuju se, ne bi verovala al još iz staroslovenskih vremena,tj 90 % ceremonije oko nečijeg umiranja potice jso iz paganskih vremena.
Vama samo ostaje da i vi to ispostujete a ako neko na silu i dodje na sahranu sa strane ne mozete da ga oterate, razumeće to pokojnik...
NE verujem da ćete moći da ispostujete sve njegove zelje bas zbog tih ustaljenih hiljadu godisnjih obicaja ali učinite da sve bude sto skromnije i napravite jednostavno kompromis, zivot je pun kompromisa pa eto i smrt ponekad...
Nema vam druge...
--w--
(zanimator)
22. децембар 2012. у 10.35
I još nešto za kraj ( izgleda da sam opet ustoa na srednju nogu al ka d sam već poceo ...)
Jasno je da je tempo savremenog zivota brz i lud , da je sve manje druzenja, da je otudjenje masovno prisutno i da je mnogima internet postao „najbolji covekov prijatelj ”,ali.. Mogla bi još jednom da razmislis da li je ovo pravo mesto za postavljanje ovakvih pitanja i da u tom smislu zamolis moderatora...
Samo razmisli još jednom...
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 10.56
Eutanazija nam ne pada napamet, mada bi on zeleo da prekrati sebi muke i u teskim trenucima nas moli da ga više ne mucimo i ne vodamo po bolnicama, da ga pustimo da umre i da se otarasi muka.
Svim silama se borimo da ga sto duže održimo u zivotu, svaki još njegov dan zivota nama puno znaci.
U ponedeljak ga vodimo na treću turu hemoterapije, koju veoma teško podnosi, bojimo se da mu ovaj put lekari neće odobriti sledeću hemoterapiju, jer organizam je mnogo oslabio, bojimo se da neće izdrzati.
Znam ja Zanimator za sve naše obicaje i kako treba sahrana da se ispostuje, ali da li je u redu da kažeš:
„Ko smirgla pokojnika. Mrtav covek ne zna i ne vidi ništa. Šta nas briga kako je on zeleo da ga sahrane, mi ćemo da radimo po svom”?
Da li treba da se ispostuje pokojnikova zelja, ili da teramo obicaje da bi narodu ugodili?

Ne možemo da sakrijemo, jer grad je mali, svi se znamo i za cas se svaka vest procuje.
Nije nama problem da sve kako je on rekao sprovedemo u delo, na kraju krajeva, ja znam kako ću, ispostovacu poslednju zelju svoje mi voljene osobe, pa neka se ljuti ko hoće.

Ovu temu sam postavila tek da čujem rezonovanja ostalih ljudi i kako bi se drugi ponasali u ovakvoj situaciji.
Da li biste kao prijatelj ili clan familije umrlog zamerili njegovoj porodici, ako vam ne bi dozvolili da prisustvujete sahrani, jer to je pokojnikova zelja?
--w--
(zanimator)
22. децембар 2012. у 11.04
Ni najmanje al mi se nikako ne bi svidelo da moju poslednju zelju diskutuju neki nepoznati ljudi na nekom levom forumu...
To sam u stvari pokusavao da ti kažem, bezuspesno...
aj' vozdra.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 11.10
Eto, meni se bas svidja da se o poslednjim zeljama diskutuje na forumima.
Ajde zdravo! :)
slatkoodsljiva
(glumica)
22. децембар 2012. у 11.10
Ja Sam rekla da se za moju sahranu napravi party I pozove omladina. Neka slave I neka se vesele, neka plesu I neka vole. Onako kako sam zivjela. Matorcima će biti ulaz zabranjen:))
mama-2
(ako ne pocnes neces ni zavrsit)
22. децембар 2012. у 11.11
E, tako i moja majka.Hvala Bogu zdrava je , ništa joj ne fali ali se nešto zapricasmo i ona izrazi zelju da bude u kapelu, da nam u stan niko ne ulazi da ga ne prljaju.Inače je bolesna pedanterija, bas u pravom smislu.
Iskreno da ti kažem ,covek je u pravu kad bolje razmislis...
Šta da ti kažem budi jaka.
slatkoodsljiva
(glumica)
22. децембар 2012. у 11.15
Da ne prljaju stan?

Moja bi mati rekla
„ deder da sviju nahranite I napojite, svima mjesto I postovanje da ukazete I svima da se zahvalite za dolazak”
--w--
(zanimator)
22. децембар 2012. у 11.16
Nemoj ti uopste da se uzbudjujes , ljudi u principu nisu ludi za dogadjajima te vrste i odlazak na sahranu je pre svega neki moralni cin a i pravila lepog ponasanja to nalazu, ali ako ne moraju prihvatice to oni junacki.
Posebno ako se to desava zimi, samo će onaj violinista da psuje kroz zube...
Razni smo ljudi, šta da ti kažem, al morbidno je, tema na ovom mestu je morbidna, to je moje mišljenje. A ti kako god hoćeš. Vozdra stvarno ovaj put.
Lesoto
(Cartman for President!)
22. децембар 2012. у 11.18
Svim silama se borimo da ga sto duže održimo u zivotu, svaki još njegov dan zivota nama puno znaci.
///////////////////////////////////////////////////////////////////////
To je bas lepo, a njemu? Ako se uzme u obzir priroda bolesti.
mama-2
(ako ne pocnes neces ni zavrsit)
22. децембар 2012. у 11.31
Ma daj ne lupajte, koakvo srce to imate kad bi se usudili na takav korak...I šta tu podvlacite Kriskino pisanje i pametujete.Meni dodje da vas oteram u p.m. što ne poznajem ni Krisku ni tu osobu.
slatkoodsljiva
(glumica)
22. децембар 2012. у 11.37
Ja mislim da tom covjeku treba odmora! Možda je njegova poslednja zelja u stvari poslednji pokusaj da sam donosi odluku o nečemu, pa taman I da je „ mimo svijeta”.
Nas narod je vazda govorio „ nema ti gore kazne nego da padnes na tudje ruke”!
Poetta
22. децембар 2012. у 11.42
Ја кад рикнем, волео бих да ми се доведе стриптизета на са'рану и да изведе тачку око шипке, а да ми се бившим женама забрани приступ.
Додуше, ни децу не сматрам баш пожељном на сопственој сахрани, али зато мало вутре да се припали не би било наодмет.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 11.45
Lesoto, to sam i napomenula, ali eto neki me proglasise potencijalnim ubicom.
Daleko bilo, ne dala sudbina nikom kroz takve muke da prolazi.
Pojede ga rak, od krupnog i snažnog coveka ostade senka od 45 kila.
Ja bih prva pozelela da umrem da se ne mucim vise i molila bih svoje da mi prekrate patnje.
Sve cinimo, sve od medicine do alternative, sve sto je u nasoj moći!

Nije ovo tema o eutanaziji. Taman posla da mi tako nešto pada napamet, ali razmišljam da li mi našim bliznjima, koji su teško bolesni i prezivljavaju teske bolove i muke, cinimo uslugu sto ih na silu održavamo u zivotu?
Da li time cinimo uslugu njima ili nama?
-bombica-
(♫)
22. децембар 2012. у 11.54
Da sam na tvom mestu sigurno bih ispostovala njegovu zelju jer to je poslednje sto možeš da uradis za njega. A svet... ma ko je pravi prijatelj razumeće a oni ostali su i onako nebitni pa neka pricaju.
elektra4-
22. децембар 2012. у 12.19
Da li treba da se ispostuje pokojnikova zelja, ili da teramo obicaje da bi narodu ugodili?
============
apsolutno da ispostujete njegovu volju, a ako ocete bas da se ispovedate i opravdavate onda recite narodu da je to prvenstveno njegova zelja
Lesoto
(Cartman for President!)
22. децембар 2012. у 12.30
Nije ovo tema o eutanaziji. Taman posla da mi tako nešto pada napamet, ali razmišljam da li mi našim bliznjima, koji su teško bolesni i prezivljavaju teske bolove i muke, cinimo uslugu sto ih na silu održavamo u zivotu?
Da li time cinimo uslugu njima ili nama?
////////////////////////////////////////
Pa to, svaki dan zivota je u tom slučaju nekom nagrada a nekom teska patnja i daleko je to od bilo kakve usluge, možda bi to moglo da se definise i kao neka vrsta egoizma.
Nego, jesi ti čula za one kapi i vakcine sa Kube?
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 12.59
Čula sam Lesoto. Sve smo probali, i Vidatoks lek iz Kube, Salvestrol kapsule, kostice divlje kajsije B17, Q10, tibetanski goji, aronija, ajkuline kosti i hrskavice, sveze cedjene sokove od neprskanog voca i povrca... nema šta nismo.
Verovatno mu je to pomoglo i produzilo zivot, jer on je od lekara odavno otpisan, osim sto su mu kao poslednju mogućnost odobrili hemoterapiju, i to na jedvite jade, jer srce mu je slabo, radi svega 25%.
Ne znam, opet kažem, covek se nada dok je ziv.
Njega su nekoliko puta iz mrtvih izvukli, nadamo se da će i ovaj put biti tako.
Matorac
22. децембар 2012. у 13.16
Spustanje mrtvog tijela u zemlju je intiman chin, kojem ne mora svako prisustvovati
Oduvek se islo u posetu bolesnom coveku, sahrana je manje važna

Morfijum je dobar za sve bolove i pomaze svakom coveku da poslednje mesece zivota dostojanstveno podnese

Ne znam da li kod nas ima obucenih sestara koje bi mu mogle pravilno dozirati lekove protiv bolova? Teoretski, pacijent je skoro do poslednjih par sati zivota potpuno svestan

Jaki bolovi dolaze u etapama, onda se lek dospricava po potrebi
PljucPljuc
(Pred ulazom misli na izlaz.:)))
22. децембар 2012. у 13.50
najvishe snage mi je trebalo za sahranu pokojnog oca. Isplanirao je i on gde da se sahrani šta da se odradi ovo ono i ispunili smo tu zadnju njegovu zhelju e sad dole kad smo stigli iako smo javili telefonom da ne zhelimo kuknjavu nikakvu niti u kuchi gde će da prenoci niti u groblju kad se bude sahranjivao to nam je bilo jako vazhno jer smo smatrali da je chovek posle teshke bolesti ipak imao shansu da stvori porodicu i da docheka „neke godine” sto recimo poginuli borci iz proshlog rata nisu imalim, ipak se jedna osoba nije pridrzhavala tako da sam je morala sa sanduka svuchi i kazati „ne”

od 750 ljudi pola njih nisam poznavala svi osjetishe potrebu na rukovanje uz „primi saucheshtje”

te domaćhe sahrane meni lichno idu na zhivce i mogu kazati da mi je ocheva sahrana odnijela 5 godina zhivota i tada iscrpila zadnji gram snage tako da kad sam se vratila ovamo nisam bila nizashta.

savet radite tako kako je chovek reko, pametna je to glava:)
Matorac
22. децембар 2012. у 15.00
Zašto nije ukazao poverenje ženi, da ona organizuje sahranu po njegovoj zelji?

NYC40
22. децембар 2012. у 15.33
Zapisati sve njegove zelje, odstampati I zalepiti na bandere već sad . Valjda će ljudima da proradi kliker. A sahrane u Srbiji Jesu pravi uzas za najuzu familiju.
baxuz
(φεμμινα™)
22. децембар 2012. у 16.42
ko da smo u rodu ja i taj tvoj bliski rod kriska...identicno razmišljamo...

znaš koliko me zabole za umrlice po vratima i ulazima, za citulje u novinama, za ljude na sahrani, za sve one naše obicaje koji se izvode po groblju i posle njega, za prvu subotu, 7 dana, 40 dana, za ovakav ili onakav spomenik... ja coveka potpuno razumem...

ništa od svega toga ni ja ne želim pa me tako zabole šta će narod da misli kad umrem...

ako niko ljudima ne kaže kad je sahrana, pa taman da živis u selu (a ne živis) od 100 stanovnika, neće znati kad da dodju i niko neće prisustvovati... tako covek može da ode dostojanstveno na onaj svet bas onako kako je zeleo... a greh je to ne ispuniti mu...

labudica
(EKV)
22. децембар 2012. у 19.10
Ispunite mu to što želi bez obzira sto će narodu malo neobično biti. Ali ni narod ni familija nisu neki da ne mogu shvatiti covjekove zelje ma koliko one bile neobične.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. децембар 2012. у 19.42
Ti si to Pljuc prezivela i hvala ti sto si otvorila dusu. Svaku, bas svaku tvoju reč razumem. To mene tek ceka.
Uspevam nekako da se priberem, pokusavam da shvatim da je smrt nešto sasvim normalno i prirodno.
Nešto sad razmišljam, na kom smo mi ljudi niskom stepenu inteligencije.
Od smrti i sahrana pravimo ceremonijale i dogadjaje, a to je u stvari nešto sasvim normalno, čemu ne treba pridavati veliki značaj.
Tesim se tako, jer tako o smrti prica osoba koja joj je veoma blizu.
Pokusavam da shvatim, ali bas je teško.
Mexico1
(Trust_Nobody)
22. децембар 2012. у 20.18
Kriska zao mi je sto kroz sve to prolazite,a razumijem i vas i njega.
Šta da ti kažem...Držite se.
temudjin
(osvajac)
22. децембар 2012. у 20.24
Meni stari umro pe 4 meseca. Sutradan sam iz Kanade bio na Romaniji gde smo ga sahranili,...zakasnio na sahranu sat i po, ali sam bio na sva 3 jutrenja. Majka i pokojni Otac mi žive u BG, ali dosli letos u porodicnu kucu na Romaniji, ...stari celo leto provodio tamo.
Tu je i umro, nekako kao da je sve sebi namestio da ne maltretira Majku. Teško je opisati taj gubitak roditelja.
temudjin
(osvajac)
22. децембар 2012. у 20.38
na sahrani oca shvatio sam koliko su pametni zapravo ti stari obicaji.

Ispočetka mi se učinilo glupo,..sto sve to tako treba.
Ljudi tri jutra dolaze, žene rade ko pcele,..malte ne ko da je slava.
Majka nije imala vremena da sedne. Dosle prijateljice koje su pomagale.
Šta se tu pripremilo, za jelo za svasta nesta, sada ne smem da mislim.

ali opet, posmatram ja to tako...i tačno vidis koja je duboka svhrha i vaznost iz svakog tog cina.

Njegove sestre, njegova žena, kcerka, rodice i njegova sva zenskadija ako su samo malo besposlene padaju u tesku tugu i nekako kao da teze to podnose,...muskarci nekako stamenije deluju.
Da te sve zenjskinje ne bi se bandacilo i padalo u taj bedak, ti stari ljudi su ih zaposlili i napravili obicaje i cinove i radnje šta one treba da urade.
Verujte gledajuci to sve tako, to je vrlo bitno, One nemaju vremena da tuguju tj da padaju u zascu tugu tih nekoliko prvih vrlo krusalnih dana, jer su prezauzete svim tim pripremama.
I kada prođe tih nekoliko dana, kada se polako ljudi pocnu razilaziti, malo je i taj sok umanjen i amortizovan.
Majka i mi deca smo sahranili moga oca onako kako dolikoje voljenom i cenjenom coveku,..coveku koji je zasluzio postovanje i divljenje mnogih ljudi,..coveku ciji sin(ja) za sveg svog bogatog i raznovrsnog zivota i dan danas nisam sreo ni postenijeg ni casnijeg od mog starog. Sahranili smo ga kao Srbina, oca i cenjenog koji je zasluzio da tako bude sahranjen, sa svim njegovim zeljama i bez pitanja koliko šta kosta jer ni za koga ni on nije zalio

Vi možda mozete traziti besmisao nečega u vasim prizemnim mozgovima, gde ste sebe postavili na neki piedestal Univerzalnog znanja i sto je GLUPO I NAZADNO I BESMISLENO,...ali oni koji bolje znaju i primecuju,..vide i smisao i celinu.
plavicvetic
(mama)
23. децембар 2012. у 00.59
Kriska,prošla sam kroz sve to,razumem te.Sahranila sam prvo majku.Tri godine kasnije,otac je naprasno umro za majkom.
Kad samo majku sahranili,kad je umrla,bila sam tamo.Njen gubitak mi je odneo srce,dusu i zdravlje.Neka joj je sve prosto.Ja nikad nisam narikace čula a ni bila na sahrani.Taj dan,nisam usta zatvarala.Taj dan su me dizali polivali vodom i ja bih opet padala.300 ljudi je bilo pred kucom,u gradu.taj dan smo je,pre odlaska na groblje dovukli u kuci,da se oprostimo...tad i dan dans joj govorim,MAMA moja uvela ljubicice.40 dana sam živela van sebe,plac lekar,plac,,i kad ne smem da placem u kuci,sednem u auto i na pakrplac pored jezera,kad nikog nema i kukala na sav glas.veruj mi da sam se znala i ukociti od placa.
Ništa nisam mogla svojim emocijama,pustila sam da to prolazi prirodnim putem,bez lekova.
Kad su mi javili za oca da je u bolnici i da se gubi,podjoh.U bilnici i tamosnjim uslovima mi je bio vezan,mozdani udar koji je prepoznat tek onda kad je tata poceo kupiti lekove od drugih pacijenata.Kad bih dosla k njemu,polakao bih,molio da ga odvezem.ruke s mu bile modre od sveza..ja prvi put to vidim????uhvati me tuga.Preklinje moj tata mene,povedi me sine kuci,hoću da tamo umrem,,povedi me dete,,ja u soku,kako tata kuci,prezivet ćeš.šta to pricas..plakali smo oboje,vukao me za ruku da mu ispunim poslednju zelju.ja,sa mojim zdravljem,skrhana od svega,ne mognem da se pozdravim sa ocem,odem na aerodrom i nazad da bi mi 5.dan javili da dodjem.vozimo se autom kroz europu,noc i nebo se otvara..oluja preti da odnese sve pred sobom,u sloveniji gromovi,,voda na auto putu,,mislili smo,kraj je i nama,sve tako do ocevog kovcega i moje svakodnevne molbe..oprosti tata sto te ostavih da mi umres sam,
Poruka kriska,ispuni ocevu zadnju zelju.
PS lek koji se proizvodi u francuskoj povlaci metastaze,ako imaš interesa da nađemnaziv leka.
Matorac
23. децембар 2012. у 02.13
Nekome je važno kako će biti sahranjen a meni da se ne muchim pred smrt

Nekome su vazni obicaji i rituali a neko to ne podnosi

Nema razloga ne ispuniti poslednju zelju, koja nikoga ne ugrozava
Republica
(®)
23. децембар 2012. у 04.24
Uhhh Krishka, teshki momenti. :(

Ja bih poshtovala zhelje koje vam je uputio.
Birati ne mozhesh gde i kako cesh se roditi.
Ali gde,kako cesh biti sahrenjen mozhesh.

Citajuci Temijev post ,kapiram isto nashe obicaje.Tačno je to bash shto je opisao.Ima smisla.Tuga,depresija, sve se to leci radom.

Svi mogu doći u kapelu po zhelji njegovoj a sama sahrana neka ipak bude sa familijom.

Grlim te Krishka .
plavicvetic
(mama)
23. децембар 2012. у 04.41
Za mene,kad neko postira na ovako ozbiljnu temu a,piše-pische ili pishe ovako je jako neozbiljno.Ovo nije srpski pravopis..ovo mi lici na igranje sa temom/postavljacem teme.Neozbiljno.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. децембар 2012. у 05.37
Hvala vam za reci utehe, saosecam sa svima vama koji ste izgubili dragu osobu.
Plavicvetic, reci mi molim te naziv tog leka.

Temi potpuno si u pravu u vezi obicaja, ali on to, ne znam iz kojih razloga, ne želi i mi ćemo ispostovati njegovu reč.
Znam da će nas mnogi osudjivati zbog toga, pogotovo moj kraj mnogo drzi do obicaja i tog reda, ali mi ćemo ljudima objasniti i nadem se da će razumeti.
plavicvetic
(mama)
23. децембар 2012. у 06.04
Kriska,evo imena leka Zeborex mislim da se pravi negde u SAD a da je najblizi Praiz koji radi sa tim lekom.Tamo ima i Dr sa nnaseg podrucja tacnije iz Makedonije.ako ti još šta treba,pisi,trazit ću detalje od žene koja je dosla iz Pariza,pre koji dan.
plavicvetic
(mama)
23. децембар 2012. у 06.46
Sorry kriska,greška Zelboraf lek a Dr je Josef Gligorov Klinika Tenau u Parizu.Lek proivodi laros.toliko
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. децембар 2012. у 07.24
Hvala ti puno cveticu! Potrazicu i raspitacu se.
Pozdrav i svako dobro vam želim!
mrsolj1971
(veterinar)
23. децембар 2012. у 09.22
Vidim ova plavicveticka(mama) postala i onkolog... ne zna ni od čega pacijent umire, ni koji kancer ni koji stadijum kancera, ni patohistoloski nalaz istog, ni stanje pacijenta, ni krvnu sliku, ni, ni BRAF genski status kod ovog pacijenta... a jel znaš možda koji je nezeljeni efekat leka (neću da ulazim u detalje, ali samo da ti napomenem jedan od njih: kutanozni karcinom skvamoznih celija.. da draga moja, taj lek to može da izazove, na stranu da svi ostali efekti tipicnog citostatika (muka, povracanje itd itd)...a već preporucije lek i lekara koji ga daje, kao „Lek je tu negde, ti samo odi, kaži poslo te taj i taj i da primis lek”... A onda neko krene da se zali na doktore koji ko zna čega se sve nisu od pacijenata koji misle da znaju bolje od samih lekara. Pa nije taj covek bacen na teraiju samo tako, pregledao je njega ne jedan nego vise onkologa, uradjeno mu je bezbroj analiza krvi, kompletna krvna slika, pregledi, snimanja... isao je na terapije, ali terapija nije svemoguća, na kraju se organizam gasi, ne može da se bori vise...

TEMUDJINE, POTPISUJEM VISE PUTA TO STO SI GORE NAPISAO O OBICAJIMA.

Srdacan pozdrav i svako dobro želim!
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. децембар 2012. у 09.27
U svakom slučaju za svaki lek se konsultujemo sa doktorom. Ne dajemo ništa na svoju ruku, bez odobrenja lekara.
mrsolj1971
(veterinar)
23. децембар 2012. у 09.38
Pa naravno i da hoćeš da das ovako nešto ne možeš, je nije lek koji pravi „poznati ruski travar”, nego lek koji je u zvanicnoj onkoloskoj terapiji odobren nedavno od strane FDA... to je leka kao i taksol, tamoksifen, fluouracil, cis-platin... i još mnogi drugi, postoji protokol po kome se ovaj lek (kao i svi ostali prepisuje, prema statusu tumora, bolesti u celini, stanju pacijenta itd itd. Sve metastaze imaju samo isto ime, ali mogu da poticu od razlicitih tumora pa s stim u vezi postoje i svi ti protokoli...ljudi moji, onkologija je nauka, za to se ide na medicinski fakultet, pa specijalizacija od 4 godine, pa još može da bude i uza specijalizacija... i opet se toliko toga ne zna, ali boljeg trenutno nema, na zalost.
plavicvetic
(mama)
23. децембар 2012. у 13.28
slozila bih se s tobom veterinar da ne verujem da kriska zna šta je u pitanju kod njenog tate,iz postovanja nisam htela pitti ali,u ovo vreme veterinar,kad covek ukuca dva slova od imena leka a kamo li čitav naziv,onda doboje inffo da je lek za metastaze melanoma.Da ne govorim da i lekar koji prati bolest neće dozvoliti povsnost.
Onaj ko se bori za nekoga,sveee trazi i sve pokusava i obično je jakooo upucenm.Verujem da je kriska ta osoba.
Ali,tema je,,poslednja zelja,,
temudjin
(osvajac)
23. децембар 2012. у 14.07
kriska,covek je pomenuo kapelu i verski će se sahraniti. Što se tiče ostalog, to je manje vise između njega, brace mu i prijatelja.

Pazi „obicaj” je da ljudi ne stavljaju odecom na sebe vise od 3 boje,..da ne bi u narodu izgledali ko cirkuzanti.
Obicaj je da kada dignes casu da nazdravis da se u oci pogleda
Obicaj je da okitis jelku
Obicaj je da negde skines a negde ne obucu kada ulaziz u tudju kucu.
Obicaj je da koristis escajg umesto da sapas prstima
Obicaj je da pruzis desnu ruku da se pozdravis sa covekom

Mislim,..TO SU OBICAJI

Obicaj je i da ljudi dolaze 3 jutra, pa na ceteresnicu(40 dana) da odaju postu coveku ili ženi koji su umrli

I to su Obicaji, TO SU 'PONASANJA'
dakle meni uopste nije jasno, šta neko ima protiv obicaja>?????

Ko ti brani da uopste se ne ponasas kako drustvu dolikuje?

Pricati okolo kako su „obicaji glupost” za sahranu bi bilo isto ko kada bi neko okolo pricao kako je glupo što se ljudi zdrave i rukuju ili jedu viljuskom i nozem kada savrseno jednostavno mogu rukama.

A GLE, nikome glupi obicaji nisu kada se pokloni donose, kada se DARIVA,..dete, mlada, par, kupovina kuce, auta
To vam NIJE GLUPO, jel da:):):)

Krenes coveku u kucu koju je tek kupio i RED je da mu bar flasu pica poklonis,..I TO JE OBICAJ

DAKLE OBICAJ JE NEKI „RED”,..je li red coveku u kucu doneti flasu pica kada ga posecujes prvi put.
SVE SU TO OBICAJI!!!
Obicaj je Način PONASANJA
a ko je od vas odrastao u dzungli,...pa niko vas i ne vuce da 'sprovodite obicaje'

pa ako covek NE ZELI da mu niko dodje,..pa neka mu niko ni ne dolazi.
Cudi me da nikome za zivota ne rece da mu dolazi u kucu. Sto li tada to NE OBJAVI UKUCANIMA???
Mislim zabraniti ljudima MRTAV, koji te vole da ti dodju na sahranu meni je van svake pameti, ali eto...coveku ispunite zelju

Lesoto
(Cartman for President!)
23. децембар 2012. у 14.15
Ti Mrsolj imaš poverenja u FDA posle svega sto su uradili u svetu:
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/Zdravlje/Rak.pdf
Da je samo 30 % istina od svega napisanog u okviru ovog teksta, previse je.
temudjin
(osvajac)
23. децембар 2012. у 14.38
Stvar je da ove sadasnje supacke generacije kontaju da su pametnije od onih proslih. Bome ko da će ovi sadasnji ljudi napraviti 'bolje sutra'.
Oni ne razmišljaju da su pre ljudi decenijama, vekovima uocavali stvari, pravili greške i ispravljali,..da su napravili određen set pravila da bi sebi i drugima zivot olaksali. Niko ne kaže da nisu gresili, a i pitanje je u kakvim su vremenima živeli koliko su to bile greške a koliko ispravne stvari.

Pamet na Zemlji je konstanta, samo broj ljudi raste.

Neko nesta neće vise da 'sprovodi',.. pa ne mora,..ali je glupo ići okolo i tvrditi da to što neće da sprovode JE GLUPO. Odakle taj zna i da li je svu pamet popio da može svaki put da skonta razloge tih delovanja i akcija ljudi od ranije???
Simptomaticno je postalo da su ljudi LENJI danas i iz lenjost ne žele da sprovode određena pravila i radnje od ranije i cime oni brane svoju lenjost,...'to je meni glupo'
Nije to njima glupo jer nisu ni razmislili CEMU BI TO SLUZILO i ZASTO,..nego im je glupo jer proste ih mrzi da to rade.
Kladim se da od 100% recimo ateista njih 99.999% nije procitalo Bibliju, Kuran, Talmud niti i jednu jedinu Svetu Knjigu niti su imali ikada ikakvo versko razmišljanje,..a GLE JESU KRITICARI VERE i postavljaju se kao da to i poznaju.

Određen skup ljudskih ponasanja je proistekao IZ NECEGA.Ja ne tvrdim da se prikladno vremenu ne treba i ponasanje da koriguje, da se neki novi obicaju uvode, neki stari gube,...ali ići okolo i tvrditi da je nešto nesto glupo a ne znati RAZLOG toga,..za mene je totalno kretenski.

Eto primera, dok sam sahranjivao oca. Meni je sva ta gungula bila rekao bih i previse,..ali sam UOCIO tačno vrednost toga. Posmatram žene kako padaju u bedak čim sede u leru i ništa ne rade,... a onako zaposlene, nekako i vreme prolazi. Bukvalno to šta rade i pripremaju ih cuva od njih samih, od tuge i zalosti.

Gledam ljude koji recimo poste. Ma vidi, nije post da se 'provede' nekakva crkvena zelja ili hir,..nego je to bukvalno trening duha nad materijom. Lako je postiti u nemastinji,..nemas i kraj. Ali hajde posti kada ti je na stolu raznih djakonija.
dakle treniranje ODRICANJA,..time ljudi sebe duhovno dizu na veci nivo,...ne samo zdravstveno sto i nije svrha posta,..nego duhovno.
Šta se time stice?? KARAKTER

dakle nisu ljudi bili glupi i bedaci nekada. tačno su znali šta coveku treba. Danas ova zgadija NICEGA NEćE I NE ZELI DA SE ODRICE. Ništa im nije ni SVETO ni POTREBNO

Žive duže,..ali uzaludnije
Obolevaju i lece se ali BEZ RAZLOGA
Žene se i razvode ali ne shativsi SVRHU toga
Imaju decu ali tu decu ne dizu u ljude
Niti postuju oceve, ni majke, ni uboge NI STARIJE

A onda se pitaju,..kako to i toliko trulezi u tako puno izobilja?
kako neko uzme pusku koji nikada gladovao nije i pobije stotine ljudi u Norveskoj i desetine dece u USA

ZATO JER TOK IM JE TELO SITO, DUSE IM GLADUJU

mrsolj1971
(veterinar)
23. децембар 2012. у 18.40
Auuuu Lesoto, jadna, pa što se izbruka... pa kakav ti je ovo izvor informacija, pa jel oćeš i ja sad jedan pdf da ti napravim ko ovaj, pa kad ga zacinim onim što se radi u onkologiji (u tom (istrazivackom) biznisu sam od 1997) pa sela bi na dupence šta se danas radi, a videla bi da ovo cime se leci u Srbiji su protokoli od pre nikih 30 godina i ranije.

A to da se istrazivaci sikniraju, evo ti informacija iz prve ruke: farmacetutske kuce bi se pobile koja bi prva uzela patent na univerzalni lek za rak, ali u jednom od mojih proslih postova sam objasnio u vise tacaka zašto lek za rak NIKADA, ALI NIKADA neće biti pronadjen. Biće tu vise lekova sa promenjivim uspehom, kod nekog će da rade 100% kod nekoga uopste iako je u pitanju isti rak, kao sto i dana danas ima takvih lekova,ali univerzalni lek za rak neće biti pronadjen NIKADA.

Ajd sad na youtube, provereni izvor informacija ili neki self-created pdf sa nekim „novitetom” iz oblasti „teorija zavere farmaceutskih kompanija, i kontrola populacije”... slobodno, i onako ne planiram da gubim vreme na takve stvari, dosta je i ovo sto ti posvetih.

Pozdrav.

Zama plavicvet(mama), pa naravno da svako za svoje najblize želi najboje i da je spreman da uradi šta god je u mogućnosti, ali treba odvojiti realnost od fikcije čak i u tim slučajevima.
mrsolj1971
(veterinar)
23. децембар 2012. у 18.49
Temudjine, neko je rekao:

„Obicaji su stariji od zakona!”
Matorac
23. децембар 2012. у 20.00
Biće tu vise lekova sa promenjivim uspehom, kod nekog će da rade 100% kod nekoga uopste iako je u pitanju isti rak, kao sto i dana danas ima takvih lekova,ali univerzalni lek za rak neće biti pronadjen NIKADA.
*****
Naravno da neće biti univerzalnog leka ako su razliciti uzrocnici nastajanja tumora:)

Moj cale je bio običan bolnocar ali je pre vise od trideset godina rekao da nije iskljuceno da neke vrste bakterija ili virusa mogu izazvati tumore, pa čak se možda mogu prenositi na druge ljude sexom ili preko krvi.

Ne znam tačno Mrsolj, mislim da je dokazano za rak materice prouzrokovan bakterijama, ima čak i vakcina protiv njega. Nisam siguran, mislim da sam negde procitao

Lekovi ili vakcine ili genetske manipulacije protiv raka će biti jednostavni kao i antibiotik protiv bakterija

NYC40
23. децембар 2012. у 21.34
Nekad su sahrane bile nešto drugo nego sto su Danas. Danas je to pravi circus , vece nego svadba . Taj covek je poznavao puno ljudi pa musli sjatice se ceo grad . Želi da zastiti najuzu porodicu da na miru tuguju I otprate ga bez cirkusa po kuci od stotine ljudi .
mrsolj1971
(veterinar)
23. децембар 2012. у 23.40
Matorac, konacno neko pametan ovde i da razume o cemu pricam, tacnije da razume pravu sustinu kancera kao bolesti i zašto kažem da univerzalnog leka neće biti, baren ne za sve tumore i ne za svakog pacijenta.

Da bi se sad jedan protokol sproveo kod nekog pacijenta sa pojidinom tipovima tumora, kad bi samo znali koliko se tu parametara uzima u ubozir genotip, tissue typing, microarray... terapija postaje sve vise individualizovana, prilagodjena svakom pacijentu, a kamo li da se nadje „UNIVERZALNI LEK” kao takav... nemoguće totalno.

Tvoj otac je bio pametan covek, takođe je, citajuci verovatno puno i radeci u svojoj struci to razumeo.

Što se tiče raka grlica materice, blizu si, u sustini tačno je, radi se o HPV ili ti Human Papilloma Virus, znaci nije bakterija nego virus i postoji vakcinacija protiv toga, naravno i ovu vakcinu su pratile kontraverze, za ili protiv, a nije uopste bila u pitanju bezbednost vakcine... duga prica, da ne skrecemo.

Ajd pa tako,
Lesoto
(Cartman for President!)
24. децембар 2012. у 02.07
Tvoj najveci problem je sto si uokviren u konvencionalno a primera i dokaza da se nešto desava i da iza svega stoji FDA ima koliko hoćeš.
Drago mi je sto si uspesno ovladao pdf formatom ali to nije tema price.
mrsolj1971
(veterinar)
24. децембар 2012. у 09.10
Bitno je da si se ti „raširila” nekonvencionalno, za ostalo ćemo lako, butaj djuture pa kuj gde stigne :-):-):-)

A umem ja i obratno, od pdf u doc :-):-)
PustaZelja
(i posle mene - ja)
24. децембар 2012. у 09.55
Ne bi da komentarisem šta je bolje, moralnije, ispravnije, ali samo bih rekla da buducem pokojniku treba ispuniti tu zadnju zelju. Ako mislite da će vam to praviti problem zbog ljudi posto ste u malom gradu, neka onda sada za zivota, obijelodani tu svoju zelju preko lokalnih novina.

I pustite covjeka da na miru umre.
Lesoto
(Cartman for President!)
24. децембар 2012. у 10.05
Kada dziber pokusava da bude duhovit.:)
Uzivaj u svojim ramovima, steta je samo sto ni konvencionalno a ni alternativno ne mogu da ti nadomeste nedostatak inteligencije ali mora neko da bude i glup, takvi su sada najpogodniji. Glupost je nazalost neizleciva.
mrsolj1971
(veterinar)
24. децембар 2012. у 10.08
ha ha ha :-) :-)

Ne bi ga ni ovoj naklepaja bolje :-):-)
dolazivrijeme
(Sve moze ali i ne mora.)
24. децембар 2012. у 10.28
Eto, posvadjase se na topiku o umirucem covjeku.

Želim mu mirne i bezbolne dane prije nego sto ode u Drugu Nepoznatu.

A šta će se desavati poslije, ionako nije do njega. Možda ispadne kako je želio, možda i ne ispadne.

http://www.youtube.com/watch?v=SJUhlRoBL8M

Pantija
24. децембар 2012. у 10.58
Zao mi je kriska sto prolazis kroz takve bole dane. Nemam ništa pametno da ti kažem, ipak su to veoma lične stvari. Ja lično bih volela da se moje zelje ispostuju, jer ako jasno i glasno kažem šta hoću, a uradi se suprotno, bilo bi mi teško da znam da je ono sto želim bilo toliko nebitno da nije uradjeno. Možda zivota sa one druge strane ima, a možda i nema, ko to zna, ali ako ga ima volela bih da znam da su me moji toliko voleli da su postovali moje zelje.
I još nešto, napisala si: „Svim silama se borimo da ga sto duže održimo u zivotu, svaki još njegov dan zivota nama puno znaci.” Da li i njemu još svaki dan takvog zivota puno znaci? Pitajte coveka. Neko bi da živi do poslednjeg dana, kakve god da su muke, a neko bi vise zeleo da ode dostojanstveno i sa sto manje bola. Pitajte ga i poslusajte ga, coveku koji odlazi puno znaci kada ima mogućnost odluke i kontrolu nad to malo svog zivota.
Rasplaka me...
Mexico1
(Trust_Nobody)
24. децембар 2012. у 15.46
Kriska imaš postu...Pozdrav
polako_bolan
24. децембар 2012. у 16.33
Lijepo je Kriska imati ljude kojim mozmo ispuniti poslednju zelju a još ljepse je da imamo takve ljude:)

Svetla
24. децембар 2012. у 18.25
„Da li biste kao prijatelj ili clan familije umrlog zamerili njegovoj porodici, ako vam ne bi dozvolili da prisustvujete sahrani, jer to je pokojnikova zelja?”
Neka dolazi narod da ga obilazi dok je ziv i da ga pomaze a kad umre nema pravo da se ljuti. Ispuni mu tu zadju zelju a narod će uvek da nadje da prica, će da prica pa će da zaboravi. Moj otac je rekao da neće popa (pop bio neki bez veze), da mu dodje kad umre a oni ga opet doveli 'da se ne smeje narod', radi kako on želi i ne brini za nikoga, ko ti je prijatelj on će da razume a ko nije i ne treba ti!
eperson72
(lekar)
25. децембар 2012. у 06.24
Ispuni ocu želju oko načina sahrane i ne obaziri se na „tradicionalne”
običaje.Supruga pokojnog Dina Dvornika mu je ispunila želju da bude kremiran uz muziku i da svi prisutni na kremaciji ne budu u crnini i da budu veseli,Bekim Fehmiu slavni glumac u svetu i SFRJ je kremiran u Beogradu a pepeo iz urne je po njegovoj želji prosut u reku Bistricu na Kosovu i Metohiji...
snimak sa kremacije Dina Dvornika
http://www.youtube.com/watch?v=qvQRzVMhY4c
elektra4-
25. децембар 2012. у 12.40
ja npr da nešto kažem a moji postupe dugacije smatram da su me prevasrili i izigrfali.
plavicvetic
(mama)
25. децембар 2012. у 13.26
ovaj snimak je zesca budalastina i nepotreban na ovoj temi
Dr_Grle
25. децембар 2012. у 17.40
Puno razlicitih iskustva,
meni u saobracajaki poginuo brat od tetke na Kruznom putu.(BGD)
Sahrana na N.Groblju u Ruzveltovoj...

I tako poceo pop besedu nad rakom,i kad je dosao do onog;
'u ime blagoslova tvoja'... u nastavku monologa uleteo njegov najbolji ortak sa:
'odgrizes mooda moja'...i ja se momentalno komir'o od smeha,kao fol placem i izadjem iz gomile.
Ali poznavajuci brata, znam da mi ni u snu ne bi tako nešto zamerio, kao ni njegovom najboljem ortaku...
temudjin
(osvajac)
25. децембар 2012. у 19.48
možda ti je zato i zaginuo buraz,..kad je im'o takve 'najbolje' ortake

i meni je sega...
Dr_Grle
27. децембар 2012. у 10.09
hebi ga, kako se kome zalomi, bilo i biće...
ticesmikazes
06. јануар 2013. у 04.42
Taj se covek stidi sebe i zato ne želi veliku ceremoniju. Njega je sramota da izlozi sebe komentaru i pricama ljudi posle smrti, on želi da se pamti onakav kakav je bio za zivota--kao sto velis, druzeljubiv, dugovit, veseo.
Sada nije takav, ni senka coveka koji je bio. Ne želi da ga drugi „vide” ni u secanju kakav je bio svoje poslednje dane.

Prvo, covek gubi u poslednjim danima celokupnu vizuru svega sto i vas ceka. On je negde sa svim ovim sam sebi važan (zbog prethodnog) a opet negde sam sebi velik (jer će vas da spase muka organizacije)

Drugo, zaboravlja kakav je nas narod. Poznanici će da vas osude bez obzira na njegovu zelju da bude tako, mozete da se pravdate do sudnjeg dana, reci će da ste ga kao psa sahranili, bez njih, niste ih zvali a želeli su da dodju.
Postovali su ga i oni a uskraceno im je da se oproste od njega, neće razumeti da je to poslednja sebična zelja umiruceg coveka.

Lepo zvuci kad ga ispostujete, deluje knjizevno i filmski.
Vi, njegova najblizi, suocicete se sa samo-osudom, kad se sve zavrsi, sto niste sve spremili i obelezili „kako treba”
Nema krivice prema mrtvog coveku, nema ni obaveze ispunjavanja posmrtne zelje...jer on nije „svoje pameti” u trenutku kad je to izrekao.

Oprosti mi na surovosti i iskrenosti, tako mislim, možda nisam u pravu.
„Smrt je samo prelaz u drugu oblast”, kao sto rece Gandalf Beli...
Želim ti da sto pre prebrodis bol koji te ceka.
U tom slučaju, dobro je što se dusa već sprema situacijom koju si opisala do u najvece detalje na neminonovno. Nije valjda rekao i šta će biti na trpezi? :) Da li je imao specijalnu zelju što se tiče hrane, ako je već zatražio muziku? Sto ga niste pitali i okrenuli još vise na salu?
Ipak, kad dodje trenutak nije tako, čak i kad znamo da je izvesno.
Želim ti da momenti koji će se tada desiti traju sto krace.
Sarajevo92
(student)
06. јануар 2013. у 18.41
Kriska,
postuj zelju buduceg pokojnika jer ako uradis suprotno cijeli zivot će te gristi savjest jer mu nisi slisila zadnju zelju.
Neka ti je Bog na pomoći.
LeaDiKaprio
(shumska)
11. јануар 2013. у 10.54
e jeste, još samo da je pozeleo da se na nebo podigne zvezda kad on umre (ili da padne s neba, isto mu dodje).

pokojnik može da izrazi zelju u okviru onoga sto je u njegovoj moći tj u moći njegovih najmilijih. ne možeš ti sad da ides okolo i menjas svet i prevaspitavas ljude. kako možeš da trazis od ljudi da ne dodju na sahranu??? on može da trazi od najmilijih da urade nešto sto je u njihovoj moći.

druga stvar, ako ima siroki krug familije i prijatelja sahrana nije zbog njega nego zbog ljudi koji ostaju živi. to je način da se krug zatvori, da se zapocne zaljenje za pokojnikom te da se nastavi sa zivotom posle pokojnikove smrti. zabraniti ljudima da doju na sahranu malo je surovo i kao da je osvetoljubivo sa tog aspekta.

on recimo može da trazi da mu prijatelj svira „svilen konac”, može da trazi da bude u kapeli, može da trazi da se spali ili sahrani regularno, da se njegovi organi doniraju ili ne.

ono što ne može da trazi je da se ponasanje drugih ljudi promeni, na to nema ni pravo pa makar da je poslednja volja umiruceg.

može iz obzira prema ženi da je oslobodi okupljanja na daci. mada na dacu dolaze najblizi i to ne da jedu nego da se utese u tuzi. ne mora da se jede, važno je da se prica o pokojniku, o njegovom zivotu itd.

ceo proces je deo zaljenja za gubitkom i nema veze sa tvojim rodjakom.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
12. јануар 2013. у 08.13
Hvala svima za svoje mišljenje i na iskrenosti.
Ticesmikazes, nije to razlog njegove zelje, covek se nimalo ne stidi sebe ni svoje bolesti. Još uvek je veoma drustven i mislim da će takav ostati do zadnjeg dana.
Eto, pre neko vece je smogao snage da ode u jedan restoran, na proslavu gde su se okupili njegovi stari drugari, kolege i prijatelji.
Imao je veliku volju da ode na tu zabavu, izdrzao je nekih sat ipo vremena da sedi tamo, čak je i gitaru zasvirao.
Svakodnevno mu u kucu dolaze familija i prijatelji, rekao je svima svoju poslednju zelju, iz razloga da posle ne ispadne da je tako njegova porodica htela.
Bilo je pojedinaca koji su se malo cudili i negodovali, bilo je i humora na njegov racun.
Uvek nas sve nasmeje kad kaže da će da angazuje obezbedjenje ispred groblja :)
ali niko nije veliko zamerio, niti on ikome želi da objašnjava zašto tako hoće,
tako da će ta njegova zelja biti ispostovana, bezobzira svidjalo se to drugima, ili ne.

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.