Дискусије : Брак и породица

 Коментар
Da li cuvate
Lolypopa
29. јануар 2012. у 18.00
pisma, slike, crteze i poruke na papiru, razglednice, dnevnike, kasete, cd-ove, pesme posvecene vama i ostale slične uspomene od bivših momaka, devojaka. I ako da, zašto?

baxuz
(φεμμινα™)
29. јануар 2012. у 18.16
ja bih volela da imam neku sliku svojih bivših, ali nemam... nemam ama bas ništa ni od jednog... od nekih nikad nisam ni imala, od drugih se pobacalo ili zagubilo s godinama...

moj muž ima jednu kutiju u kojoj cuva takve stvari od svojih bivših iz osnovne i srednje skole... meni je to simpaticna uspomena na taj period zivota...
polako_bolan
29. јануар 2012. у 18.36

imam iznajmljeno skladishte za te uspomene
baxuz
(φεμμινα™)
29. јануар 2012. у 18.45
jel u srcu svabo?

ono kao leva pretkomora i tako to... :)
polako_bolan
29. јануар 2012. у 19.20

imam samo par slika...ostalo nemam, kao da su znale da će se sve brzo zavrsiti
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
29. јануар 2012. у 20.20
Cuvam par pisama i razglednica sto mi ih je momak slao dok je bio na odsluženju vojnog roka, a imam i 2-3 fotografije iz tog vremena.
Cuvam longplej i singl ploce koje su u doba moje mladosti bile popularne, na mogim omotima tih ploca je ispisana posveta onog ko mi je poklonio.
Divne su to uspomene!
Mnogo toga sam pobacala i sad mi je tako zao sto nisam sve sacuvala.
labudica
(EKV)
29. јануар 2012. у 20.38
ja to poklonim rodicama čak iako je i zlato u pitanju i privjesci od srca...Sve to rodice moje nose.

Volim sve od sadasnjeg samo, od bivših imam jedino sjecanja koja su blijeda sada otkako se pojavio najopasniji baja.
labudica
(EKV)
29. јануар 2012. у 20.42
Ustvari kad se sjetim imam zabacene jednu ili dvije slike od jednog bivšeg u emailu i dokumentu, ali to ne racunam nikakvom uspomenom posto nije opipljiva slika već je samo u dokumentu na kompjuteru...A kad tad ću brisati i cistiti taj fajl i posto mi ta slika i ne znaci vise i ona će biti među obrisanim stvarima.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
29. јануар 2012. у 20.57
slike da, a ostalo nisam dobijala a i da jesam, ne znam da li bih cuvala
labudica
(EKV)
29. јануар 2012. у 21.10
moj dragi ima slike od par bivših, neka on cuva, meni ne smeta

ja jednostavno nisam taj tip osoba kojima je važna uspomena od nekog bivšeg, cuvam uspomenu samo do vremena dok ne prebolim, a posle mi čak ni ona ne znaci ništa...Takva sam osoba. Stavim sadasnjeg kojeg zavolim u centar i on je sav moj svijet. To je jedini razlog zašto ne cuvam uspomene od bivših koje prebolim.
polako_bolan
29. јануар 2012. у 21.17

ne znam da li bih se odluchio za ozbiljniju vezu sa ženama koje su pobacale lijepe uspomene iz proshlosti

labudica
(EKV)
29. јануар 2012. у 21.20
gotovo je sada, udajem se :)
polako_bolan
29. јануар 2012. у 21.26

ne chekaj da dodje kod tebe, možeš se udati preko skype
NYC40
29. јануар 2012. у 21.41
Imam nekoliko slika, nekoliko pisama, u jednom pismu divne stihove, jedan lancic sa priveskom u obliku leptira od nekih mladica. Imam osusenu crvenu ruzu sto mi je muž dao na nas prvi sastanak. Osusena I zalepljena selotepom na kraju dnevnika. A u Tom dnevniku su ovekovecene moje simpatije, moji decki, veze I vezice I na kraju moj buduci muž sa Tom ruzom I nekoliko slika sa zurke na kojoj smo se upoZnali.
polako_bolan
29. јануар 2012. у 21.44

prijo, nadam se da ti dnevnik nije ispunjen do kraja:) ostavi par stranica slobodnih, u najboljim si godinama
NYC40
29. јануар 2012. у 21.46
:))) Prijatelju hvala za savet.
polako_bolan
29. јануар 2012. у 21.48

moj dnevnik je popunjen, ko crnogorska radna knjizica
NYC40
29. јануар 2012. у 21.51
Nasmeja me s Tim opisom. :)
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
29. јануар 2012. у 22.31
Ljudi bez uspomena su ljudi bez emocija!
Bas lepo NYC da si to sacuvala.
Ja sam puno toga bacila, ali sad mi je zao, šta bih dala da sam sacuvala sva ta pisma, pa posle 30 godina da ih čitam.
Ne bacajte te stvari, za nekoliko godina puno će vam znaciti!

Ja cuvam jedno ljubavno pismo sto sam svom momku poslala pre 25 godina (posto nekima sve treba da se crta, taj momak je sada moj muž, da se ne bi pitali odkud mi kad sam ga poslala) i na pismu je otisak mog poljupca.
To pismo, jedan list papira, je puno emotivnog naboja i toliko snažno da budi u nama one najvece emocije, toliko velike da se opet osecamo kao zaljubljeni balavaci.

versatility
(図)
30. јануар 2012. у 05.40
pisma, slike, crteze i poruke na papiru, razglednice, dnevnike, kasete, cd-ove, pesme posvecene vama i ostale slične uspomene

*****

Od nabrojanog: pesme. Moćne. Kad se ubedačim, osećam se, daleko bilo, ko prava žena.
Krasotica
(magistra)
30. јануар 2012. у 06.35
Cuvala sam i slike i pisma. Nisam „poklone” sto je bilo par srebrenih stvarcica. Rat mi je odnio sve to, tako da sada imam samo uspomenu na uspomene...
versatility
(図)
30. јануар 2012. у 07.08
imam samo uspomenu na uspomene

******

I to je nešto... Ne dao Bog da nema čovek građe za uspomenu na uspomene. Veliko je to bogatstvo... Jedno takvo imam već 20 godina...
efferalgan
(volim uvojke)
30. јануар 2012. у 07.54
Nemam ništa...te vezice koje su bile kratkog daha su zavrsile u obliznjem kontejneru. Da su cemu valjale opstale bi...pa nisam vidjela poentu cuvanja stvari iz tog perioda.

Ni moj muž nema ništa iz proslosti.

Ali zato cuvam sve stvari od muza iz dobi kad smo se zabavljali. :-)
Sretjko
(advajzor)
30. јануар 2012. у 11.54
a da ne bi još to cuvao i vukao sa sobom. To je najsigurnije da se cuva u glavi. A i ne volim da ostavljam pisane tragove :), vise onako oci u oci, uz pitjance.

A Lepa, ona ima neku svoju kutiju u koju nikad nisam smeo da privirim. I kad god se podzapamo, ta kutija iskrsne i ona nešto po njoj pretura. Valjda u stilu „eh, di ga mi je pamet bila”.
Sretjko
(advajzor)
30. јануар 2012. у 13.13
a i Prirucnik za udati dzentlmeni, u cl. 23 jasno i lepo kaže „Sve sto je bilo pre nje ne sme da postoji i mora se spali, obrise ili na drugi prikladan način unisti”. Jasno i glasno.
saadet
30. јануар 2012. у 13.26
Ja imam kutiju punu pisama, slika, jednu maramu, knjigu, isusenu ruzu i možda još neku sitnicu koje sada ne mogu da se setim. To su mi lepe uspomene iz mladosti, uspomene na prvu ljubav, ne vidim zašto bi ih bacala. Imam samo lepe uspomene na taj period, ništa ruzno.
cosm0politan
30. јануар 2012. у 13.50
„Sve sto je bilo pre nje ne sme da postoji i mora se spali, obrise ili na drugi prikladan način unisti”
__________________________

Tačno!

A tako stoji u prirucnoke za dame. :)))

Prema tome, ne, ne cuvam...
cosm0politan
30. јануар 2012. у 13.51
*prirucniku
Sretjko
(advajzor)
30. јануар 2012. у 14.21
„Prirucnik za dobro udate”, u cl. 23 je mnogo opsirniji i detaljniji. Tako npr cl. 23 tacka a)Fotografije, kaže:„Sve fotografije od tvoji bivši moraju da budu tako odabrane da ih oslikavaju u najlepsem svetlu, kao mnogo zgodniji, otmeniji, uskladjeniji ili na bilo koji drugi način, superiorniji u odnosu na muza.”

a tacka b)Rekordi komunikacije-pisma, cedulje, razglednice, S„MSovi, emaili- zadrzati samo one koji izrazavaju, od bivšeg prema tebi, zaljubljenost, odanost, pozive na vecere i ostale manifestacije opcinjenosti tobom, ukljucujuci i materijale lascivne prirode.

A pod tacku c)Organizacija, kaže: ”Svi gore pomenuti dokumenti treba da su organizovani ili u fascikle ili u koverte sa njegovim imenom upisanim u veliko srce sa amorovom stelom. Ako kolicina fascikli ili koverti prevazilazi 12, kupiti poseban kofer sa kljuchitji, i drzati sve u njega. Za manje od 12 zakupiti sef u banku i cuvati tamo. U svakom slučaju napraviti kopiju sve dokumentacije i cuvati kod mame.„”
polako_bolan
30. јануар 2012. у 14.54

par slichica iz proshlosti su ostale, djeca me povremeno pitaju ko je ova teta:) ima i par slichica u gatjice, sreća sto u ono vrijeme nije bilo tangica, inache bi totalno izgubio autoritet kod djece
nema_vise_mb
(mythbuster)
30. јануар 2012. у 15.36
jao..kakvo pitanje, ne mogu da vjerujem.

pa, ni kompjuter ne može da funkcionise ako mu prije nego instaliras novi recimo antivirus softver ne izbrises stari?!!!! a kamo li ljudsko biće sa osjecanjima i tako tim stvarima...dodje do konflikta i ništa više ne radi, covjece...ili recimo tamo gdje je rastao kukuruz, hoćeš da posadis mrkvu, a nisi se rijesio onog korijenja i sve ocistio i pripremio i tako to. (ili obratno, kukuruz gdje je bila mrkva...ali to je već lakse...) da lis te normalni?!

polako_bolan
30. јануар 2012. у 15.48

odoh da izbrishem viruse koje sam voljeo u proshlosti
nema_vise_mb
(mythbuster)
30. јануар 2012. у 15.54
opet je pobrkao analogiju. nisi volio VIRUSE, nego ANTI_viruse koji nisu dobro funkcionisali pa si ZARADIO viruse! ...i onda si morao da instaliras nove. ništa ne znaš!
polako_bolan
30. јануар 2012. у 16.19

u meni se i virusi otruju
ZadnjaGoga
(...)
30. јануар 2012. у 18.41
Smanji cigare i pivo pa se neće trovati :):)
Mexico1
(Trust_Nobody)
30. јануар 2012. у 18.56
Ja cuvam takođe pisma,slike i poklone..zašto da ne.Žena je sve to vidjela.Najviše je zaintrigrirala jedna razglednica jer je na kraju pisalo „Volim te”...međutim to, volim te, nije bilo napisano samo onako,nego svako slovo je napisano iz stotinu malih crtica.Mojoj bivšoj je sigurno trebalo najmanje 3 sata dok je to napisala.
Eeee,trebalo je tako nešto zasluzit...a bio sam vrijedan sto jes jes...:))
CPHA
(Istina i pravda na nasoj su st)
30. јануар 2012. у 20.26
Па и не чувам баш нешто посебно, негдје је забачено.
versatility
(図)
30. јануар 2012. у 23.15

Kome smeta što sam živela, taj smeta meni toliko da odmah može da nestane. Ko bi me trpeo jer mi smeta što je živeo, može odmah da se evakuiše jer tu ne bih imala šta poštovati.

Uspomene su odraz lepota koje smo doživeli. Ako čovek mora da se nosi sa teškim deonicama, zašto da na smetlište odlaže i ono što je bilo lepo?

E, sad, bunarenje po prošlosti je sport za kog znam da postoji, ali... Imam talenta, nemam volju i nikad je neću imati. Degradirajuće. Sa druge strane, kome se bunari, neka ide u bunardžije i kopa bunare, kažu da se može fino zaraditi.
labudica
(EKV)
31. јануар 2012. у 07.39
kad već covjek preboli nekoga, zašto dodatno cuvati uspomenu iz proslosti ako je npr. bila neka vise bolna nego sretna?

Treba biti jako sretan kad se rijesis patnje, tj. momenti kad se neki bivši preboli su neprocjenjivi, jer tada tek si presrecan kad se ponovo zaljubis i naidjes na nekoga ko je uspio da iscupa prošlu ljubav iz tvog srca, pa tako i bacanje uspomena je za mene neprocjenjivo. Mozgu treba dati vise prostora za sadasnjost i buducnost jer tek tada si zaista srećan. A za uspomene, ja sam donekle «za» da se cuvaju uspomene od onih veza koje nisu bile bas toliko bolne.
Britkoser
31. јануар 2012. у 13.28
Ja sam slike od mojih bivših sve pobacao, a slikama od tašti sam strugao WC šolju.
polako_bolan
31. јануар 2012. у 13.54

prije 2 mjeseca telefonski razgovor između tashe i moje keve:

tashta „dobar dan, jel`to stan xy”?

keva „da, ko je to na vezi, jesi li ti prijo”?

tashta „nismo mi vishe prije...”

keva „dobro prijo, ako ja nisam za tebe prija, ti za mene jesi”

:))

ne mogu se pozaliti na svoju tashtu, pravila je strashno dobre sirove i kajmak, od domaćeg milijeka:) chak su ponekad uspijevali tast i stashata sachuvati litar-dva domaće prvoklasne rakije za zeta:)

i ne samo ta vrsta paznje, bili su mnogo ljubazni, možda ljubazniji nego prema druga dva zeta:)

sada se situacija promijenila, ali je u proshlosti bilo fino, mnogo fino u gostima kod tasta i tashte:)
Mexico1
(Trust_Nobody)
31. јануар 2012. у 17.33
Ma taste su zakon..!!
polako_bolan
31. јануар 2012. у 17.35

sve dok ne pukne most pod njima:)
Mexico1
(Trust_Nobody)
31. јануар 2012. у 17.38
Ehehehheh...Onda su najbolje,tako kaže legenda :))
polako_bolan
31. јануар 2012. у 17.44

Mex nije izveo djavola iz kuce, zato mu punica ne pridaje zasluženu pochast
NYC40
31. јануар 2012. у 20.28
Svabo vreme je da nadjes Novu tastu.
polako_bolan
01. фебруар 2012. у 15.29

draga prijo, one me mijenjaju, ja se ni ne bunim nešto mnogo
NYC40
02. фебруар 2012. у 07.40
Hoćeš reci tudje mladje taste te menjaju?:)
mona_liza
02. фебруар 2012. у 22.55
Naravno , ponekad me podsjeti na prošlo vrijeme i bezbriznu i lijepu mladost :)
capljina
(Policajac)
03. фебруар 2012. у 15.54
Odlicna tema za sjecanje.Dok je bilo pisama i one države SFRJ bilo je i sreće u zivotu.Nemam ništa iz proslosti čak i slike sa vjencanja sve je unisteno u ovom prokletom ratu.Tada se narod vise volio u onom sistemu jer smo bili svi kao jedan.Imam samo JUGOSLOVENSKU ZASTAVU,GRB I DRES JUGOSLOVENSKE REPREZENTACIJE I TITOVU SLIKU.Ovo cuvam u kuci do kraja zivota i video-snimaka naših sportista u svim sportovima,od fudbala do atleticara.Ovo danas je uzas mladi se uce od sovinista da postanu nacionalisti.Moja djeca ne znaju za to niti ih ucim da postanu Srbi,Hrvati ili muslimani nego jednostavno da budu Jugosloveni i da svakog vole i postuju.Radujeme svaki uspjeh naših iz bivše YUGE ma kao se oni zvali,ovom prilikom čestitam Srbiji na medaljama tako i treba...Sa pstovanjem Capljinac...
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
04. фебруар 2012. у 19.49
Hajde onda, Capljinac, prosetaj malo do rodnog ti gradica i sve to isto ispricaj sadasnjim stanovnicima. Po mogućnosti na mostu Dr-a Franje Tudjmana.
capljina
(Policajac)
05. фебруар 2012. у 21.59
Isao sam i prosetao tim mostom 2006 ali su ostali temelji onog bivšeg mosta koji se zvao 'Brastvo i Jedinstvo'.Ustaša se nisam nikada bojao nego oni mene,bili su snazni samo onda kada su nas goloruke zatvorili u logor Dretelj.Palio sam njihovu ustašku zastavu kojom se i danas popnose ali gladni.'Krepao' im je popglavnik i zaboravljen HDZ ne postoji u Capljini...Pozdrav Jugosloven do groba...
bolimeuvo
06. фебруар 2012. у 05.53
Mene boli uvo za bivše živim iskljucivo u sadasnjosti.
slani
(I\'m too sexy for my car)
08. фебруар 2012. у 00.17
E moj Capljinac, vjerovatno si dobar covjek, ali nerealan.

Ako si Srbin, sjeti se Prebilovaca, pa onda čestitaj uspjehe rvatskim sportistima.
capljina
(Policajac)
11. фебруар 2012. у 00.23
'Slani' ponovo ti kažem da nisam ni Srbin,Musliman,Hrvat ja sam samo Jugosloven.Nikada se nisam pisao po imenu već u onom sistemu gdje sam živio i u YUGO-MILICIJI RADIO.Obisao sam Prebilovce 2006 kada sam bio i uvijek sam među Srbima imao najviše drugara i prijatelja ako hoćeš da znaš kada je bio napad na Prebilovce bio sam zatvoren od Ustaša jer sam prije napada preko Neretve u Capljini spasio 4 porodice od ustaškog noza te noćikada su trebali biti zaklani.Osim toga brat mi je bio u JNA trebao sam biti ubijen 3 puta ali sam imao tu sreću da sam i danas ziv,ali na njih ostaje gorka uspomena,ali nisam nikada mjesao sport i politiku.Ne brini neće ni ovaj sovinizam dugo..Pozdrav Jugosloven..
au
(;))))
14. фебруар 2012. у 08.29
„jel cuvam uspomene? Ta doselila sam ih u Australiju:)))) Sve je to deo mog zivota i niko nema pravo da mu to smeta:) Biće sa mnom dok ne odleprsam u bestelesno...”
Svetla
21. фебруар 2012. у 16.26
Cuvam pisma i slike od roditelja i rodbine.
Od bivših ne cuvam bas ništa.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Keychain ?
.