Hm, ne baš, registrovah se prekjučer. Valjda pogodh u neki baš osjetljiv živac.

Ok, vaša djeca su prinčevi i princeze, ok. Onda ste vi u svojim očima kraljevi i kraljice? :)

Obično to izgleda kao okrutna šala, princeze i prinčevi - djeca ljudi za koje se pitaš odakle im hrabrost da imaju djecu kad jedva da sebe imaju čime hraniti.

Inače, svaka čast - ali i meni su moja djeca najčarobnija na svijetu i sigurna sam da mogu u budućnosti postići i biti šta god im bude palo na pamet, ali niti je on princ, niti ona princeza, niti će to ikad biti. A zovam ih po imenu i tepam im kao što su i meni moji roditelji - dušo, srce, srećo, sunce, Vladaru Univerzuma, Velika Boginjo, Direktore Svemira, Glavna Majstorice Velike Lože :P

Jednostavno, zar ne možete da se sjetite nikakvog drugog načina da djeci date do znanja koliko ih smatrate posebnim - osim tog sveprisutnog „princeeeeeeeeeeeeeeeezica”?

Da nema možda neki način koji ne promoviše...
... najgori najružniji najprizemniji roza-plastika-Dizni konzumerizam
... opsjednutost kraljevskim vjenčanjima i sličnim treš kičem
... parazitizam i nedostatak aktivne ili kreativne ambicije (šta princeze i prinčevi rade uopšte?)
... pogleda na svijet koji se zasniva na tome sve u životu pripada samim rođenjem, da se za prava ne moraš ni boriti ni zalagati (engl. entitlement),
... smjehotresni narcizam (sve najbolje o pokojnima, ali Majkl Dzekson, koji je sinu dao ime „Princ” nije baš bio sav svoj)
... dopuni po želji.

Nekada je „princeza” (mamina ili tatina) bila kritika - ili djetetovog ponašanja, ili načina na koji ga roditelji vaspitaju - sad se taj naziv nalijepi tek rođenoj bebi - pošto su takav način ponašanja i takav način odgoja postali NORMA. Ako si postao roditelj, očekuje se da se tako ponašaš. Inače si neki težak monstrum! (vidjeti reakcije na ovoj temi)

Nekako mi se čini da je koincidiralo da Diznijevom marketinškom strategijom „princeze”, možda mi se samo čini. U svakom slučaju je iritantno.

Ma ni na pamet mi nije palo... :) kako inventivno i nadasve korisno rješenje!

JV, imaš problem sa shvatanjem pročitanog, nemam ništa protiv tepanja, iritira me princeziranje.

Da, za one koji imaju ideju šta riječ „diskusija” u stvari znači, pitanje za diskusiju: zašto je, po Vašem mišljenju, riječ „princeza” izgubila negativnu kontaciju kod većine?

Zašto je sada „jasno” da kad neko kaže „princeza”, to nije rečeno „zlonamjerno”?

Kao što rekoh, čini mi se posljedicom agresivne marketinške kampanje, sumnjam da je rezultat prelaska iz socijalizma u kapitalizam, jer je do iste promjene došlo i u društvima koja kroz socijalizam nisu prošla.

Uzdravlje!

Džaba, nema tu diskusije o pitanjima, pojavama, problemima, imamo samo spuštanje i diskutovanje o tome „kakav je ko”. Dakle, serdari i vojvode :)

Nije isto, ali je jednako negativno kao pojava, jer se implicira da je „biti kao princeza” nešto poželjno. Zašto bi bilo poželjno, kad odjedamput u tinejdžerskim godinama postane nepoželjno?

Analogija ti je promašena, jer u slučaju dlake implicira se neka radnja na strani onog kome nešto smeta, a ovdje ne vidim da je tako nešto prisutno.

Dakle, nema šanse da dijete od recimo 2,3 godine tako nešto shvati bukvalno?

Uh, hvala, sad mi je mnogo lakše :)

Kako nevjerovatno kulturan komentar! Najljepša hvala.

Koristi izraz koji odražava određeni aspekt moje ličnosti, ne neki generički termin. Ne bi mi smetalo da koristi i nešto opštije, ali bi mi bilo manje drago. A me nazove „princezom” pitala bih se da li me uopšte poznaje :)

Mislim da si u svojoj analogiji propustio onaj dio mog komentara koji se odnosi na „u svojim očima”. Da, mislim da dosta govori o čovjeku to kakvim sebe vidi.

Zašto je nemoguće prihvatiti stanovište da je i ta konotacija „princeze” za nekoga negativna? Tj. zašto kontinualno djetetu govoriti nešto što se odnosi samo na njegov / njen izgled?

Put do pakla je popločan dobrim namjerama.

Zašto se ne potruditi, ako se već nešto mora reći, pa pohvaliti nešto smisleno, korisno ili konkretno, umjesto stereotipnog „princeza”?

Inače, u pravu si, ti „urok” komentari su još i gori.

Da, ljepota je korisna. A da li je svijest o ljepoti od „malih nogu” jednako korisna?

Uopšte ne govorim o tome da mi nije sasvim jasno da „nemaju loše namjere”, ali valjda znaš za ono da je put u pakao popločan dobrim namjerama?

Iskreno, ako već ne razmišljaju o tome šta govore, bilo bi ljepše da šute. Od svih stereotipa koji su ušli u svakodnevni govor, mislim da je „princeziranje” djece jedan od ružnijih. Upravo zbog toga što se ta poruka može na toliko načina prenijeti, zašto onda mora da bude „podsjećaš me na parazita koji živi od fizičke ljepote ili od statusa svojih roditelja”? Iz bajki koje čuješ do tri ili četiri godine možeš vrlo lako da shvatiš da „princeza” upravo to znači.

Ne, nije mi prvo dijete.