Zanima me da li se i drugim ljudima desilo da vide nekoga za koga smatraju da to mora da je najljepsi momak (ili djevojka) na svijetu? Naravno svi mi vidimo tone ljudi u zivotu od kojih nam na sekundu stane srce ali da li vam je ikada neko ostao u sjecanju i ciji lik nikada niste mogli da izbrisete? Ovde naravno ne mislim na one osobe koje volimo i koji su nam zato najljepsi (osim ako niste imali takvu sreću), već bas na one pored kojih prodemo na ulici, vidimo u baru, na terenu do nas... I da li ste ih ikada ponovo sreli?

Kada je 2006 bilo svjetsko prvenstvo u fudbalu, ispred jednog pub-a su imali veliki ekran, a meni mama bila u posjeti tako da smo izasle na pivo i fudbal :-) I tada sam vidjela nekoga od koga su mi je zastao dah. Nismo pricali ali svaki put kad me je pogledao ja sam mami govorila „drzi me zeno, pascu”. Čula sam po naglasku da je Englez. Samo sam ga tada vidjela.

Elem, od svih dana u mom zivotu moralo je da se desi da bas danas, poslije neprospavane noći kada me glava boljela i još uvijek boli od 7 flasa vina na nas troje koji smo bili u Londonu juče, gledali Noleta i slavili čitavu noć jeeeeeee), kada su mi oci bile poluotvorene sa plavim podocnjacima, odjeca izguzvana, kada se nisam ni istusirala, kosa polurascupana, nokti crni kao da sam kopala po blatu, ja sjednem u avion kuci PORED NJEGA! AAAAAAAAAAAAAAA :-))) I onda ga malo bolje pogledam, on je izgledao još gore od mene, nije ni njemu vikend bio ništa laksi izgleda :-) Niti sam imala snage da se osmjehnem, niti da udem u nekakav neobavezan razgovor, čak i kada smo razmjenjivali novine pa je tu bila spontana prilika, ma nisam imala ni sekundu energije. Ubrzo je zaspao a i ja...i odjedom se budim na najisprepadaniji način na svijetu jer me trznulo jedno ne tako glatko slijetanje. A on se već probudio i gleda šta mi je, a ja sa onim zbunjenim izrazom na licu „ko, ja, šta, gdje...!”. On ustade prvi, skide moj kofer i ja jedva nekim super-promuklim glasom jedva kažem hvala, u glavi mi se sve vrti, nakasljem se kao neki djeda... U međuvremenu on se oslonio laktom na onaj pretinac iznad sjedista, onako bas se sav raširio, ali lakat mu se okliznu i jedva se izbalansira...Ja se smijem negdje u sebi ali nemam energije ni da usne razvucem svemu tome od umora i mamurluka. Šta da kažem, nije nam bilo sudeno :-))

Jedna djevojka mi je pricala davno, kako je vidjela jednog momka u autobusu (moj rodak) i kako nije mogla da ga izbrise godinama i da je bukvalno molila Boga da ga samo još jednom vidi i ničemu se drugome nije ni nadala, samo da vidi tog ljepotana još jednom u zivotu. Onda su se slučajno sreli na nekom sajmu, i zaljubili, vjencali...
Haha, njena prica o ponovnom susretu je definitivno bolja od moje :-))
MLogo manje tragikomedije, samo romansa.
Mogu za svoju pokvarenu romansu (čitaj: mamurluk) da krivim Noletovu pobjedu, ali da njegovih pobjeda nije bilo ovih dana ne be ni otisla u London već bi prodala kartu, tako da mi je ustvari poklonio još jednu priliku da sa svojim poluotvorenim ocima vidim „svog najljepseg”.