Дискусије : Брак и породица

 Коментар
Praznici
ZadnjaGoga
(...)
24. децембар 2010. у 13.58
E pa mene bubne negdje oko Nikoljdana i drzi me tako cjeli januar :):) i sreća i nostalgija daleko od svojih a sa svojima:):)
E pa em sam sretna em sam nostalgicna plakala bi i plesala u isto vrijeme :):)
Jel to samo meni il vas ima još ko ja :):):)
Mexico
(Trust Nobody)
24. децембар 2010. у 14.09
Nisi jedina...I ja bih dvije stvari u isto vrijeme ali mi nedozvoljava zivotni sistem :))
-bombica-
24. децембар 2010. у 14.14
Dobra si ti Gogo, mene uhvati posle Djurdjica i ne pusta do Stepanjdana:)
Moji su svi ovde pa opet isto. To ti je kriza praznika;)
ZadnjaGoga
(...)
24. децембар 2010. у 14.17
A imal kod tebe nostalgije:):)
ZadnjaGoga
(...)
24. децембар 2010. у 14.18
mislim kod vas
-bombica-
24. децембар 2010. у 14.29
Kod mene ima svega po malo, pa kad se skupi...

ne volim januar...

http://www.youtube.com/watch?v=rD7qveSCQIw
svabo-Stuttgart
(besposlicar)
24. децембар 2010. у 15.04

predivan snijeg pao u Stuttgartu, skoro da nema auta na ulicama

baxuz
(φεμμινα™)
24. децембар 2010. у 16.04
e gogo koliko je bilo samo nostalgije u našim zivotima dok smo bili u IT... živis za onih u totalu mesec dana godisnje koje provedes u srbiji...

a kad dodjemo kuci (u bg), ko pusteni sa lanca...nismo znali gde bi pre...pa preko dana obilazis rodbinu i prijatelje a uvece sa drustvom od splava do splava...

sad me povremeno drma nostalgija za italijom...nekad me takva frka uhvati da bi sela na prvi avion i otisla tamo na 7 dana...

tek kad sam postala povratnik shvatila sam koliko je italija ostavila traga u meni i koliko je u sustini volim...ali nekad nije bilo tako...
josjedna
(lujka)
24. децембар 2010. у 23.45
Nostalgicna sam! meni hvali moja zemlja sa sve „onim nekad” vremenom pred rat. Tada smo živeli dosta lepo. 90-te...-nikad se ne vratile:( A ovo sve posle je ludnica na zalost.

A opet mi hvali previse. Sve volim, naše sunce, ulice, narod, crne trenje,
Slave, nas hleb..

Kad mi hvali Svedka- misli mi lutaju i tražim onaj miris vazduha, setam ulicama...
Kad mi hvali Srbija- Misli su mi mutne, toliko me boli dusa da mi sva snaga iz tela nestane. Onda legnem i ako se povratim brzo se dignem i nastavljam dalje a ako ne mogu da se dignem... onda pocnu slike da se redjaju... moja stara majka koja me ceka raširenih ruku sa osmehom. Živela je teze nego ja a opet ima osmeh kao da je ništa ne boli

Onda vidim rodbinu i prijatelje.. i oni su nasmejani...probala sam da opisem nekog drugog al ne mogu mutna mi tastatura pred ocima
JV
25. децембар 2010. у 07.42
To je prednost nas koji smo u Evropi pa i blizu kuce, uz malo organizacije uvek možemo da skoknemo.
big-bang
26. децембар 2010. у 00.52
„E pa mene bubne negdje oko Nikoljdana i drzi me tako cjeli januar :):) i sreća i nostalgija daleko od svojih a sa svojima:):)
E pa em sam sretna em sam nostalgicna plakala bi i plesala u isto vrijeme :):)
Jel to samo meni il vas ima još ko ja :):):)”

CELIH 20 GODINA:)))
obicno
(.)
26. децембар 2010. у 17.02
Imam veliku sreću da mogu kad god to poželim da skoknem u zavicaj i to sada uglavnom i radim, pogotovo od kada smo sebi napravili nasa „catiri zida”. Zato nostalgije te vrste nemam, i ovdje se osjecam kod kuce kao i tamo. Valjda zato što mogu,bar na kratko, i tamo i ovamo.
Imam nostalgiju koja me sa vremena na vrijeme uhvati, obično sa početkom proljeca: sjetim se svih prijatelja koje vise na vidjam, ili ih vise nema među živima ili su tako daleko da su nam se sve veze pokidale, sjetim se onih lijepih vremena koje smo zajdeno dijelili i poželim da se neke lijepe stvari bar još jednom ponove...onda me uhvati tuga.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Earrings?
.