Znaci presli na pijacnu trgovinu.Ako ih dovati baba jaga!

„Ако власт жели да купује време како би одолела притисцима, може да се позове на то што траје мандат техничке владе, и да због тога не може да на себе преузима обавезе, ни да потписује нити да нешто спроводи. Тај изговор може да се искористи, али само треба политичка воља”, указује политиколог Александар Павић.
https://rt.rs/srbija-i-balkan/58993-izbori-srbija-eu-amerika-ohridski-sporazum/

Ratni zločini i etničko čišćenje
Izvještaji o zločinima
Tokom vojnih operacija, hrvatske vlasti su javno pozivale Srbe da ostanu, ali su djelovanja hrvatskih jedinica tome proturječila. Mnogi civili koji su poslušali Tuđmanov savjet da ostanu kod svojih kuća su se pokajali: u Sektoru jug ostao je 4.051 građanin, a ubijeno je 15 posto, dakle oko šest stotina, uglavnom staraca – u izveštaju HHO je poimence navedeno više od 400 ljudi, a za mnoge i točne okolnosti stradanja. Nakon zarobljavanja, strijeljan je i neutvrđen broj zarobljenih vojnika.[13]

Službene hrvatske izjave koje pozivaju Srbe da ostanu ili da se vrate moraju se promatrati tako da su u potpunom nesuglasju sa stvarnošću. Čak ako ova djelovanja nisu nastala uslijed svjesne službene politike, nedostatak djelotvornosti koje su hrvatske vlasti pokazale u njihovom kontroliranju i obustavljanju kroz čitavih mjesec dana zasigurno stavlja veliku odgovornost na čitavu vlast.[13]

– Izvještaj Misije EU iz septembra/rujna 1995. godine.
Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) bilježi stravična svjedočanstva očevidaca koji su preživjeli „Oluju”. Prilikom ulaska hrvatske vojske u selo Plavno pored Knina 6. augusta/kolovoza, vojnici bez upozorenja pucaju u sve što se miče. Tako je ubijeno 13 staraca, od kojih je jedan imao 95 godina.[13] U selu Ivoševcima ubijeno je najmanje 14 ljudi, nestalo je desetak. Neki su ubijeni na posebno okrutan način, živi zapaljeni ili odsječene glave.[13] UN je u Žagroviću u kolovozu 1995. našao muška tijela i leš žene stare više od 70 godina.[13]

Razni izvještaji isto tako govore o uništavanju imovine prognanih i izbjeglih Srba:

Postoje direktni dokazi o sistematskom paljenju civilnih kuća i društvenog vlasništva, uključujući i tvrtke, od strane HV-a, civilne policije i pripadnika specijalnih postrojbi policije.[13]

– Izvještaj komisije Međunarodne helsinške federacije OESS 25. kolovoza 1995.
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN br. 1009 od 10. augusta/kolovoza 1995. godine, od Hrvatske se traži zaštita civila, njihove imovine i kažnjavanje počinitelja zločina. Hrvatski predsjednik Tuđman je pozivao na neuništavanje napuštenih srpskih domova već na njihovu zapljenu:

Pozivamo hrvatske ljude da se ne osvećuju, da ne uništavaju kuće Srba, koji su otišli, jer to je sada hrvatska imovina![14]

– Franjo Tuđman
... i mi moramo smjestiti tih svojih, još uvijek, 380.000 prognanika i izbjeglica, moramo ih smjestiti u domove, kuće i imanja, koja su ostala, koja su na hrvatskoj zemlji i koja su vlasništvo hrvatskog naroda, hrvatske države![14]

– Franjo Tuđman
Organizacije za zaštitu ljudskih prava, poput Human Rights Watcha, su upozoravale da su hrvatske oružane snage činile masovne ratne zločine nad civilima koji su ostali nekažnjeni:

Hrvatski policajci i pripadnici HV-a, koji su počinili skupna pogubljenja, nasilna odvođenja, mučenja i druga fizička zlostavljanja, palež, krađu i razaranja čitavih sela, uz rijetke izuzetke, ostali su potpuno nekažnjeni za svoje zločine.[13]

– Izvještaj Human Rights Watch-a 1996.

Starica iz Krajine na traktorskoj prikolici prelazi Srbijansku granicu.
Izveštaji napominju da je i godinu dana nakon Operacije Oluja nastavljen je teror nad preostalim srpskim stanovništvom:

Poštivanje ljudskih prava od strane Vlade je i dalje slabo (…) Ubojstva, krađe i prijetnje se nastavljaju, iako u manjem broju nego prošle godine i Vlada se ne trudi dovoljno da pronađe, istraži i kazni one koji su odgovorni za takva kršenja.[13]

– Izvještaj State Departmenta za 1996. o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj na područjima oslobođenima u „Oluji”.
Godinama po svršetku rata, humanitarne organizacije su i dalje upozoravale na neophodnost kažnjavanja počinitelja zločina:

Ako se ne poduzme brza akcija, velika većina počinitelja možda se nikada neće trebati suočiti sa zlodjelima koja su počinili, a žrtve možda nikada neće pribaviti pravdu za počinjena djela (…) Postoji ozbiljna opasnost da će hrvatske vlasti drugima pokazati da, ako se do kraja izdrže napadi i kritike, međunarodna zajednica će vremenom izgubiti interes i početi se baviti drugim pitanjima.[13]

– Izvještaj Amnesty International-a od 4. kolovoza 1998.
Službeni stav Republike Hrvatske u to doba je bio kako etničkog čišćenja nije bilo te da su „Srbi sami otišli” uprkos upornim pozivima hrvatske vlade da ostanu:

I sada nam svijet, neki nerazumni ljudi i u Hrvatskoj i u svijetu, predbacuju da mi vršimo etnička čišćenja! Ne, i u vrijeme 'Oluje' i ja i hrvatska Vlada, pozivali smo da ostanu, međutim, oni su otišli![14]

– Franjo Tuđman
------
izveštaj Vikipedije
o Djubretarskoj Oluji

P.s. inače u Ercegovini imaju dve vrste ljudi: Ercegovci i Ercegovanci...

Јес оно , није да није ...али су то ипак предрасуде и клишеји .
Као нпр. У Србији постоји две врсте људи србијанци и србогованци ...или нпр . у Црној Гори црногорци и црногованци ...или у Хрватској хрватијацни и хрватогованци итд итд.

може и другачије златиборци и златиборбрабоњарци нпр.

:))

е мој dulebg, једном вдикал - вавек вадикал. Изгледа да је појам патриотизам код неких људи заиста тешко разумљив.