Simo,
Klimatske promjene isu u pravcu visih temperatura, sto Kanadi pomaze/ Pogotovo ako živis sjevernije. ;)

Foco,
hvala za link na prethodnu temu. Mislim da vecina nas živi u Kanadi i da je zivot ovdje bitna tema. A ovaj Rus me ponuka da ponovo razmišljam o promjenama zadnjih godina.

Za razliku od „pravih” Kanadjana, vecina nas ima gdje da ode. I pogorsanje u Kanadi možemo ublaziti zivotom „u kraju”. Znamo jezik. Vecina je nešto zadrzala, stan, vikendicu, i u penziji je to dovoljno. Čak i ako smo sve u YU prodali, možemo opet kupiti. U mjestu gdje smo oduvijek zeljeli da živimo. ;)
Ljudi još odlaze iz YU republika, i ima imanja po povoljnoj cijeni. Ko voli grad, ima i stanova.

Kao sto rekoh, ovo pogorsanje otezava zivot djece. Znam neke koji su radili i kupili kucu u Holandiji i razmišljaju da se presele u BL. No vecini će teško biti da odu. Njima je Kanada „kuca”, mjesto gdje su navikli.

Dio problema je prouzrokovan vanjskim faktorima, koronom, ratom u UKR. Ali stampanje novca je problem vlasti. I na sljedecim izborima sigurno neću glasati za liberale. A i ovaj moj NDP koji je u koaliciji neće vise dobiti glas.

Komsinica se bori sa rakom dojke koji se proširio na kosti. Kasno dijagnoziran jer tokom kovida doktori u Kanadi prakticno nisu radili.

Restriktivne mjere prema onima koji nisu htjeli da se vakcinisu, a prelezali su Kovid nisu imale nikakvog smisla. Još jedan minus za Kanadu zadnjih godina.

Ali kao sto Foco rece, za nas koji smo naucili da se može zivjeti i kad imaš struju četvrtkom 2 sata, i u poredjenju sa Srbijom ili RS, i ovo losije u Kanadi nije problem.

Jedan roditelj radi samo za hranu: Plata veća za 4 KM, a troškovi života za 16 KM
Prema podacima Saveza sindikata RS, sindikalnu korpu prosječna plata pokriva sa skoro 52 odsto.

Četvoročlane porodice u Republici Srpskoj najviše novca troše na prehranu, i to 1.118 KM mjesečno, za stanovanje i komunalne usluge ode 614 KM, za prevoz se izdvaja 225 KM, te za tekuće održavanje domaćinstva 133 KM. Nabavka obuće i odjeće u junu koštala je 186 KM.

– Prosječna neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u junu iznosi 1.284 KM i veća je za četiri KM u odnosu na prosječnu neto platu isplaćenu u maju – precizirali su iz Sindikata.

Podsjećaju da je najveća prosječna plata u Republici Srpskoj u junu isplaćena u oblasti informacije i komunikacije i iznosi 1.683 KM, a najnižu prosječnu isplaćenu platu dobili su radnici u građevinarstvu – 950 KM.

Niske prosječne plate u junu primili su radnici zaposleni u oblasti saobraćaja i skladištenja 970 KM, te djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i posluživanja hrane, hotelijerstvo i ugostiteljstvo 1.024 KM.

Mislim da je jedan od razloga stambene krize što se mnogo vremena trosi na internetu, telefonima. A to ne pravi nove kuce. Sa Indexa.hr:

TIKTOKERICA Jessica McCabe je 51-godišnja majka iz američke Alabame, inače umirovljena pripadnica američkih zračnih snaga. Ona je nedavno postala viralni hit nakon što je objavila video u kojem je zaključila da je njenoj djeci danas mnogo teže nego što je bilo njoj. „Gdje je nestao američki san?” zapitala se.

„Tako sam umorna od toga da se osjećam bespomoćno kao roditelj. Da, moja su djeca odrasli ljudi. Moje najstarije dijete ima 28. Moje najmlađe ima 25. Učila sam ih da marljivo rade i trude se, da će tako dobiti dobar posao i time sve ono što im treba u životu. Upalilo je meni, zašto ne bi i njima? E, pa njima nije, jer svijet se ...eno promijenio”, poručila je Jessica u videu.

„Vidim ih kako se bore. I prije nego što me moja generacija napadne - da, shvaćam da je borbe dio života. Svi se borimo, ali postoji razlika između borbe i utapanja. Mi smo se borili i bilo je teško. Ali znate što? Mi smo uspjeli. Znali smo da postoji svjetlo na kraju tunela, nakon naše borbe. A današnja djeca, čini se, koliko god se borila, samo tonu dublje”, nastavila je pa podijelila priču o svom sinu.

„Zašto su stanovi tako skupi?”
„Sinu sam govorila da mora puno raditi, ići na fakultet ili se pridružiti vojsci kao što sam to učinila ja. Otišao je na faks, stekao diplomu, dobio posao. Vratio se k meni odmah nakon faksa i rekao: 'Hej, mama, čim dobijem posao (što je bilo u roku od dva tjedna nakon završetka fakulteta), trebat će mi možda dva mjeseca i uštedjet ću dovoljno novca da se iselim.' U redu, super. Prošlo je 10 mjeseci. Štedi gotovo sve što zaradi i još uvijek si ne može priuštiti život. Zašto jednosobni stanovi koštaju skoro 2000 dolara mjesečno. Zašto?” pita se ova ljutita majka.

Ispričala je i iskustvo svoje kćeri koja je dugo štedjela da kupi vlastitu kuću. „Radila je šest dana tjedno, po 12 sati dnevno da bi zaradila za predujam. Na isti iznos hipoteke plaća duplo veći iznos od mene”, tvrdi Jessica.
Njene riječi dirnule su mnoge mlade, ali i njihove roditelje koji su se prepoznali u ovome. „Hvala vam što ste progovorili o ovome, moji roditelji još uvijek ne mogu shvatiti da meni danas nije isto kao njima nekad”, „Zato moj 27-godišnji sin još živi sa mnom. Ne može si priuštiti drugo”, „Ništa što je funkcioniralo za mene nekad ne funkcionira za moju djecu danas”, pišu.