Дискусије : Труднице и мамице

 Коментар
Nestasno dete
rma72
06. септембар 2015. у 13.21
Mama sam jedne devojcice od tri i po godine, i već godinu dana se borimo sa njenim ponasanjem. Nije toliko strasno koliko zvuci na prvi pogled, ali je toliko tvrdoglava da ne znamo kako da je ubedimo da nas poslusa.

Prvi problem je govor. Nije pricala do pre tri-četiri meseca. Sa 3 godine smo je vodili na pregled, rekli su razvojna disfazija. Progovorila je na vreme, pre druge godine, a onda nije htela da prica vise. Pokazivala je prstom kada nešto hoće, rekla je novu reč na svake dve-tri nedelje, ali je nije upotrebljavala vise. Samo je htela da pokaze da zna da kaže, a onda ucutala. Sada ide kod logopeda, pocela je svakodnevno da prica, ali opet nedovoljno, kada hoće vodu, kaže oda, kada hoće da jede, kaže papa, nepravilno prica, ali logoped kaže da će se to ispraviti.

Druga stvar je ponasanje kada idemo negde. Kada idemo kod prijatelja, place, neće kuci, kada idemo u grad da setamo, vristi, neće kuci, kada se igra sa decom, hoće njihovu igracku, iako ima istu takvu. Sada kako su bile vrucine preko leta, neće da obuce majicu. Neće ništa novo da proba da jede, neće da spava kada joj mi kažemo, nego kada ona odluci. Komunicira sa nama, odgovara na laksa pitanja, ali još uvek ne zna da kaže dosta toga, ne zna da odgovori na pitanje šta si radila danas, gde si bila itd.

Krenula je u vrtic, malo je nemirna i tamo, otimala je deci igracke, nije htela da sedne za sto gde deca crtaju, igrala se sama, ali se nadamo da će se posle nekog vremena adaptirati.

Potreban mi je savet, uteha, bilo šta, kada će ovo proći kada će ona normalno da komunicira, kada će da slusa, kada će biti „normalno” dete, da li ima neko sličan problem sa govorom i sa tvrdoglavoscu?

Hvala svima unapred.
tamara
07. септембар 2015. у 03.05
Mislim da malo preterujes, ona je sammo 3 god...pusti dete da bude dete.
Ona je mali razmazenko koji zna šta hoće :-) meni simpaticno.
Zavisi gde živis, kakva je sredina...ovde npr.sve ovo sto si ti pisala je normalno...niko ne reaguje, na to se gleda kao faza 3 god.

Uvek pomaze da najavis 10-15 min ranije da idete, da je spavanje itd.ako ima sat pokazes joj kad dodje kazaljka do ... tad idete.
To sto neće da jede mozete se dogovoriti da bar proba, moja cerka je do 12-13 uvek zezala za jelo dok decaci sve jedu.mi smo probali na 101 način ali je toliko tvrdoglava da ne možeš ubediti.nama nije bilo teško njoj napraviti to što voli, uvek je bilo nešto sto znamo da će jesti

Svu tu tvdoglavost je od nekog nasledila :-) tako da nije sve ni do nje :-)
Ima starijih tema o govoru pa iscitaj.

Snezana
07. септембар 2015. у 04.54
Savet: naoruzajte se sa strpljenjem.

Utehu nemam jer kad je kod nas ta fazu sa 4 godine konacno prošla sad sa 6 se vratila. Ja to gledam kao problem a mm kao fazu i tako prolaze dani, uglavnom mi puls padne na normalu tek kad navece zaspe.

Za govor polako,ima sad pomoć logopeda pa Dajte jedno pola godine vremena da vidite jel ima znatnih poboljsanja .
PustaZelja
(i posle mene - ja)
08. септембар 2015. у 12.55
Pa moja postavka bi zavisila od toga da li je ona ometena u razvoju pa jednostavno to što pokazuje je njezin maksimum, ili je ona samo malo vise lijena pa neće jer joj se eto, može. Ako je lijena, kad trazi vode ja joj je ne bih dala dok fino ne ponovi „Hoću vode”. To je igra upornosti I jednostavno treba u toj igri da je nadjacas I da istrajes. Znaci, za početak, ja bih zahtijevala da koristi prostu recenicu kada nešto trazi.
maja3s
(diskutant)
09. септембар 2015. у 01.54
Треба прво да примјениш себе а кад то учиниш онда ћеш промјенити и дјете...

Мени се чини да она само користи дате могућности.. Што неби кад јој се може..
Gala06
(......)
10. септембар 2015. у 06.04
Za Maju i Zeljku- dete jeste ometeno u razvoju, razvojna disfazija je upravo taj faktor koji ometa i otezava razvoj.

Rehabilitacija zahteva upornost, strpljenje i saradnju roditelja i terapeuta. Pored logopeda ja bih preporucila da ide i na tretman reedukacije psihomotorike (ako ste u Srbiji).

Što se tiče ponasanja, svakom detetu bez obzira da li ima otezan razvoj ili ne je potrebno vaspitanje. A sad koju metodu vaspitanja izabrati to zavisi od deteta do deteta, ne reaguju svi na iste metode. Probaj strpljivo da joj objasnis i pokazes koje ponasanje je prihvatljivo a koje nije, nagradama, kaznama, pohvalama i sto je najvaznije ostani DOSLEDNA , STRPLJIVA i UPORNA. Mnogim roditeljima pomaze unapred najavljivanje: za pet minuta idemo kuci, na spavanje, park, itd...
curice
(trazim informacije)
12. септембар 2015. у 14.22
Evo ja ću malo da te utjesim :). Imam bliznakinje, tinejdzerke već, sa razvojnim problemima i znam sve sto pricas:). Biće to bolje svakim danom, samo se trudi da ne posandrcas:).

Ja bih ti savjetovala da, ako imaš ikakve sanse, nadjes neko savjetovanje za roditelje, parent training kako ga na zapadu zovu,pa da te neko nauci sto vise može o problemu tvoje kcerke. Mislim da toga sada ima u bg, može Gala možda da te uputi.
Ovo ti kažem iz svog iskustva, jer ja to nisam imala kada su mi djeca bila tog uzrasta, pa me je to neznanje skupo kostalo. Gubila sam zivce i nervirala se, a djecu sam samo traumirala bez potrebe, jer nisam znala kako s njima da postupam.
Ono sto mi je privuklo paznju da ti ovo kažem je tvoja recenica „ali je toliko tvrdoglava da ne znamo kako da je ubedimo da nas poslusa.”.
Ona nije tvrdoglava, ona ima razvojnu disfaziju, problem sa pravilnim razvojem. Za onoga ko nije imao iskustva i susreta sa time čitavo njeno ponasanje i razvoj zaista i djeluju kao da je lijena, tvrdoglava i bezobrazna. Toliko je tanka ta granica i nije ni cudo zašto se i tebi čini tako.
Strucnjaci mogu da je vide i prepoznaju, a i oni koji su se sa time susretali brzo je primjete

Ta „dijagnoza” ne znači da će dijete zaostajati u razvoju cijeloga zivota, ali je odlicna vodilja za nas roditelje, jer ukazuje na drugaciji pristup u radu sa djetetom. Onaj ko ne zna to vrlo često upada u zamku da dijete krivi za neuspijehe i zaostatak, proglasavajuci ga tvrdoglavim (nerijetko dijete dobija i batine), dok je istina zaprvao ta da dijete ili ne može nešto da savlada ili mu treba drugaciji pristup, pa će savladati.
Ti moras najprije da sebi osvijestis da njoj treba drugaciji pristup i rad, a onda da naucis kakav pristup i kakav rad. Trazi vremena i strpljenja, ali takvo je podizanje djeteta i lijepo je kad vidis rezultate.
curice
(trazim informacije)
12. септембар 2015. у 14.32
Skoncentrisi se na dvije stvari- komunikaciju i ponasanje.
Sto bolje nauci da komunicira, to će biti manje isfrustrirana, pa će joj samim tim i ponasanje biti bolje. Obrati paznju da li može da uci i kojim tempom napreduje.
„ kada hoće vodu, kaže oda, kada hoće da jede, kaže papa,”
ovo je odlično, dovoljno, nemoj da insistiras na tome da popravlja izgovor, nego da proširi vokabular. Nije bitno na koji način trazi to što joj treba, dok god to zadovoljava komunikaciju.
Vodi nekakvu svoju evidenciju o tome koliko rijeci razumije, a koliko može kaže i da li im zna smisao, u razlicitim situacijama.

rekla je novu reč na svake dve-tri nedelje, ali je nije upotrebljavala vise. Samo je htela da pokaze da zna da kaže, a onda ucutala.
...
Djeca koja imaju problem sa razvojem brzo zaboravljaju stvari koje nauce. To nije kao kod zdravog djeteta koje jednom nešto usvoji i zna to do kraja zivota. Kod djeteta sa razvojnim problemom naucena stvar trazi mnogo ponavljanja, da bi se sacuvala. Pokusaj da zadajes male zadatke za određeni vremenski period, pa ih održavaj.
Npr ako hoćeš da je naucis šta je jabuka (lupam sad npr), onda joj to ponavljas svaki dan, postavljas joj i slike i u prirodi, dok to potpuno ne usvoji. Skoncentrisi se na mali broj rijeci, pa ih pomalo proširuj. Npr ovaj mjesec tri imenice i jedan glagol...
curice
(trazim informacije)
12. септембар 2015. у 14.43
još uvek ne zna da kaže dosta toga, ne zna da odgovori na pitanje šta si radila danas, gde si bila itd.
...
ovo su teska pitanja i zahtijevaju da se dosta razvoja zavrsi da bi dijete na njih pravilno odgovaralo. Ovdsje ih zovu WH QUESTIONS i otprilike su poredani u nekim fazama.
Najprije uce
WHERE (GDJE)-ti je glava, nos, gdje je tv, sto, stolica...vjezbas sa njom po kuci da ti pokazuje predmete. Tako utvrdjujes koliki joj je stepen razumijevanja.
WHO (KO)-je mama, tata,teta, uciteljica... pokazujes na slikama ljude ili među vama
To WHO kasnije proširis na pitanje KO JE OVO, tako da ona odgovara, pa da joj vidis vokabular.
WHAT (STA) dolazi kasnije. Najprije u obliku STA JE OVO?, pa da ona odgovori, poslije toga u obliku STA RADIMO na stolici (sjedimo), sa vodom(pijemo)...tako uci glagole. Na kraju STA radis(crtam), šta si radila u skoli(crtala...igrala se), da zna da opise bar nešto.
WHY(ZASTO) je najkomplikovanije pitanje i zahtijeva razvijen i jezik i razvoj djetetov. Zašto djecak place?npr- tuzan je...

Imali smo dosta ovakvih tema u prethodnim godinama, pa možeš malo potraziti na lupici. Nedavno je i vanderbilt postavila temu o ponasanju, pa možeš i nju potraziti...
Ako te nešto bas konkretno zanima, pitaj...
Sto ti sreća želim:) Samo strpljivo i sve će biti ok.
violinplayer
(IT)
14. септембар 2015. у 18.15
Danasnje metode vaspitanja dodatno pogorsavaju dijagnozu tvog deteta. Pokusaj da joj pojednostavis zivot jer deca u svojoj sustini ne vole da mnogo odlucuju. Hoćeš ovu jaknu ili onu jaknu, hoćeš ovu boju ili onu boju, hoćeš ovaj slatkis ili onaj slatkis... Sto manje pitanja, daj joj jaknu, ako bas neće neka uzme drugu, itd. Sa druge strane, deca razmišljaju „Ako ne možeš da se nosis sa mnom, kako ćeš me zastititi od odraslih” to stvara nesigurnost u detetu koje se oseca nezasticenim. Pokusava da preuzme upravljanje u porodici „Jer neko mora da bude jak, ako nisu mama i tata onda ću biti ja”.

Koliko god da je ona uporna vi treba da budete uporniji. Sto manje stimulansa to bolje. Nemojte ići u grad, idite na plazu ili u park gde nema mnogo stvari koje „nesmeju da se rade”. Manje konflikta će dovesti do bolje komunikacije i bolja komunikacija će postati navika. Jer vasa losa komunikacija može biti samo losa navika... bez obzira na zvucnu dijagnozu.

Sve najbolje
Leola
(Teacher)
24. октобар 2015. у 09.34
Vjerovatno su samo „terrible threes”. Ja radim sa djecom od tog uzrasta i starijima. Imali smo djevojcicu koja se slično ponasala i imala je probleme sa pricanjem, dobila je ovu dijagnozu, relativno novu, i za nju nikad prije nisam čula : pathological demand avoidance, ili u prevodu patoloski sindrom izbjegavanja poslusnosti. Sigurno nije to u vasem slučaju, ali dobro je biti informisan. Nasla sam link na engleskom, ali ne tako dobar na nasem jeziku koji opisuje simptome.
http://www.autism.org.uk/about-autism/introduction/what-is-pathological-demand-avoidance.aspx

http://www.roditeljst vo.com/vijesti/patoloski-sindrom-izbjegavanja-poslusnosti
Mila_
(prevodilac)
03. новембар 2015. у 17.27
curice, kako divno zvuce tvoji saveti i postovi!!!!

kako mi je zao sto nisam imala nekog sa tvojim iskustvom da mi pomogne sa mojim detetom :)))))

dragoj domaćici teme, da bih je utesila, da kažem da sam sve to prezivela, da je dete oko 2,5g KRENULO da komunicira i da je to sve dugo i naporno bilo i da sam se JA promenila, krenula sam da UCIM kako sa njim da se ophodim! Dugo mi je trebalo ali sam imam DIVNO dete, skroz funkcionalno ali danas kad krene da histeriše, ja samo kažem „dobro”, a on se ucuti pa dodje blizu i kaže mi „izvini sto sam vikao”.

da ti srce stane! Uglavnom, nasli smo način i vi ćete. BIćE SVE OK!!!

nisu sva deca ista, i nemaju sva deca tipican razvoj. ja kad sam to ukapirala imao je 18 meseci, preplakala sam taj dan, rekla sam sebi kakav je da je, on je moj sin, i samo nastavila kako sam znala. gresila puno! vikala, molila, ucenjivala...na sredini puta, danas, dete ima 7 godina, veoma je intelektualno i EMOTIVNO razvijen, društven, ali i dalje mora da KONTROLIŠE svoj bes i emocije, ne znam kako, ne znam ovako lepo ku curice da ti napisem kako smo do toga dosli, više on sam, ja sam se samo snalazila kako sam umela, volela ga puno i razmazila ga uzasno (jer mi je tako bilo LAKŠE! da mu dam bilo šta nego da histeriše i plaši dvoje druge dece recimo) sa 5 godina sam poludela, i krenula sa pravilima (kad kažem ne da bude ne) i lepo smo napredovali, ali je on sa pet godina sve RAZUMEO :) Velika razlika.
Meni je pomagalo recimo sa četiri godine da kažem sebi, ali Mila, on je kao dvogodišnje dete on priča tek jednu godinu i nema pojma šta mu se dešava!!! Jako mi je to pomagalo, stalno sam sebi objašnjavala da moram da gledam iz drugog ugla :)

Ne daj se obeshrabriti i ne daj sebi da izgubiš strpljenje!

Veliki pozdrav :D
Mila_
(prevodilac)
03. новембар 2015. у 17.31
još nešto da dodam čega se sad setih...

dokle god vidis napredak, na dobrom si putu, ma koliko mali i spor bio!

ako dodaje reci, ako siri spektar glasova, ako te gleda lepo i trudi se da kaže, ako osetis bilo koji milimetar pomaka na bolje, lepo se potapsi po ramenu i kaži bravo mama i samo napred!

:D
Dana727
22. децембар 2015. у 01.11
Čitam ovo sve i suze mi idu niz lice jer ko da opisujes moga sina koji je pre 2 mijeseca napunio 3 godine. Dok nisam ovo pročitala donekle sam mislila da sam jedina na svjetu cije se dijete tako ponaša. Radili smo mu „evaluation” i on se nije kvalifikovao za bilo kakvu pomoć, ne znam kako oni to ocijenjuju i dje dalje da idem. Sada kada prođu praznici planiram da guram dalje, možda odvedem ga u neku privatnu kliniku da bih vidila jeli stvarno sve okej ili treba mu pomoć da bih počeo da priča pošto u Septembru treba da počne školu. I eto sve to da bih ti samo rekla da nisi jedina.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Mantra Bracelets?
.