Дискусије : Труднице и мамице

 Коментар
Familija uza i sira
skoljka
(student)
14. јул 2015. у 00.35
Ova tema ispod o rastu zubica me inspirisala da postavim temu o porodicnim dramama.
Koliko vas ima problem sa familijama, u smislu da te familije ne znaju da se postave prema vama (muž, ti i djeca) kao nekom ko je sad zasebna jedinica, znaci samo da privire sa strane, pozovu na rucak and that's it, nikakve prica, salijetanja, nabijanje krivice i ostalo. Mene zapravo nevjerovatno iznenadjuje to koliko u recimo u mojoj familiji (ne muzevoj, phew:) a i sire pogotvo među našim narodom ne postoji taj common sense. Ovako s moje tacke gledista to mi prosto dodje kao neka vrsta emotivne ne-inteligencije. S njihove racke gledista, pretpostavljam da ima zaostavstine iz proslih vremena, straha od odbacenosti, sebičnosti i još po malo svačeg udrobljenog.
Pitanje je naravno kako se postaviti prema njima da ih ne povrijedis, a da im lijepo objasnis, postavis granice, tanka je linija. Da je muzeva familija pa da krenem u paljbu:) al nije nego moja, pa je moja odgovornost da ih 'zaustavljam'. Moram reći da posle mnogo prepirki sa muzem s jedne strane i njima s druge mnogo mi bolje ide, al ne mogu da se ne pitam, zar to mora tako? Pa roditelji su ljudi sa iskustvom a i moji su i obrazovani ljudi. A s druge strane moram tu svekrvu da spomenem, koja je žena relativno neobrazovana, ali vrlo intuitivna i 'street smart' sto bi se reklo:) ta ocijeni kad je momenat da je tu a kad nije ko od sale. Mislim ovako da je vidis lujka nevidjena, al sad je vidis kad treba da pomogne, sad je ne vidis, tako nekako kod nje.
Istina je da je moj muž tu odma granice postavio, a moje su bile malo blurry što se moje familije tiče i onda je krenulo nizbrdo, al opet...zar pametnom odraslom covjeku moras postavljati granice? Vasa mišljenja?
Snezana
14. јул 2015. у 03.56
Mislim da to ima veze i sa našim mentalitetom a i sa tim kakva je ko osoba. Ja nemam problem ni sa mojima ni sa njegovima. Moja strana su mnogo naporniji ali ja sam osoba koja vrlo cvrsto stoji na svojim nogama i ima cvrst stav. Sa druge strane nisam ovisna o nicijoj pomoći,ni za pricuvati decu ni za pomoć u kuci ni ekonomski pa nikako. Kad neko treba takvu pomoć onda mislim da su vece sanse da se ti koji pomazu vise i mesaju.

Meni su porodicni odnosi vazni sa obe strane i trudim se i radim uvek na tome da je to sve u redu. Rado cinim stvari za njih koje znam da vole a to mi se i te kako vrati. Osoba sam koja misli da se dobrota dobrotom vraca. A ako ne može tako onda sto manje kontakta to bolje :)

Njanja
(*)
14. јул 2015. у 05.19
Mnogo puta poželim da napisem nešto na zadatu temu, ali me uvek nema divna mama i osoba preduhitri i napise onako kako sam i sama htela, a onda mi ostaje samo da se potpisem iza njenog napisanog :)

Snezana, nadam se da nemas ništa protiv da se potpisem iza tebe ;)
Snezana
14. јул 2015. у 07.14
Njanja uzet ću to kao kompliment :) Hvala.
Bettina
14. јул 2015. у 11.16
...zar pametnom odraslom covjeku moras postavljati granice? Vasa mišljenja?

Moras !
Ja to otprilike ovako gledam... postoje razni slojevi svijesti. Mislim da ih ima 7,ali ko broji?!
I nije svako na istom nivou,razliciti nivoi , razlicita mišljenja..znaci svijesti !
Neko sa 2-og nivoa ne može sa osobom koja je na 4-tom ili vise. Dok se osobe na visem nivou bolje snalaze i znaju izbjeci...te nesvijesne svijesti :))))

Znaci, oni i ne znaju šta rade ! Moras ih uciti i pokazivati, nekad se zaista nauce, a u vecini slučajeva je to skola ...dozivotna .
Sad zavisi koliko se ima zivaca, u vecini slicajeva , distanca je još najbolji lijek :)))
tamara
14. јул 2015. у 16.54
Mi imamo ok odnose.jedni za druge smo uvek tu, nebitno koliko smo umorni, u obavezama nije ništa teško.kod nas je malo specificno i ja i MM smo jedinci i mi dugo nismo mogli imati decu sto nas je još vise zblizilo , moje i njegove. Npr.moja svekrva bolesna u bg moja keva avion uzima i ide. Naravno ima tu gutanja i stiskanja zuba ( ja i MM) ali pustimo jer smo srećni da se oni slazu.svima bude bolje. Kod nas je dok se nama ne mesaju u brak sve im je dozvoljeno. Babe su ponekad u svom svet ali deke su najbollji na svetu.
Treba ponekad i precutati, znam da nas vole pa i pustim.ja volim kad smo svi na okupu.istina kad su svekrva i svekar kod nas nemam pojma gde mi je šta u kuhinji, sprema se na drugi način ali ok je i to. Sa strane gledajuci pola problema sto neko ima nije problem nego inat.razumem i to ali zivot nema reprizu
fizikela
(prevodilac)
15. јул 2015. у 06.18
Svetu se ne može ugoditi. Svako treba da postavi stvari onako kako njemu odgovara, i jedino pravilo je da nikoga namerno ne povredjujes svojim postupcima. Ja sa svekrvom imam pristojan odnos, razlog je jednostavan - bliska mi je koliko i neka komsinica koju povremeno vidjam. Ja sam na početku probala da stvorim bliskost, pa sam naisla na zidove, stene, trnje i tako redom, jer je njena vizija bila da sam ja neko ko je odveo njenog sina. I tacka. Prvi i jedini put me je poljubila (što se mene tiče ni tad nije morala) kad sam bila trudna sa DRUGIM detetom, jer je UZ pokazao da je musko. ALI, ona je dobra prema mojoj deci, beskrajno ih voli, meni je samo važno da među nama nema svadje, a svadje i ne može da bude tamo gde nema bliskosti. Super nam je, pricamo o vremenu, raznoraznim nebitnim stvarima. Postavile smo odličan odnos, u kom se ni ona ni ja drugoj ne mesamo ni u šta. Trebale su nam godine da to izvedemo, ali ništa nije nemoguće.
Problem je u ljudima koji žele na silu da menjaju druge i prilagode ih iskljucivo sebi i svojim pravilima. Jedni PORED drugih možemo živeti pristojno. Emocije razmenjujem sa svojom mamom i sestrom. Ne moramo se svi voleti, posebno ne na silu.
Nana101
16. јул 2015. у 01.39
Iz krajnosti u krajnost. Mi takvih problema nemamo. Moji roditelji nisu živi, a sa muzevljeve strane imamo njegovu sestru sa porodicom I njegovu macehu. Niko nam se ne mesa, čak nisu ni zvali otkako smo se vratili da živimo u „njegovu” državu pre mesec dana. Nisu moju najmladju devojcicu od 4 meseca ni videli. Nama je sva pomoć bila placena, osim sto mi je stariju I najmladju kcerku pricuvala strina na sat- dva možda jedno pet puta.

Znam da sam malo pogresila temu, ali I'm je izduvni ventil, posto u stvarnom zivotu ne mogu da kažem glasno da me boli to što monoj deci nema ko da se raduje sa muzevljeve strane.
sharlota
(bez zanimanja)
16. јул 2015. у 08.40
Nešto slično, s muzevljeve strane, bez blama preko okeana bi da soli pamet o dnevnim dogadjanjima.Zanimljivo je oni na nas iz Bosne gledaju kao na niza bica, ko da smo sa druge planete.Strucno obrazovanje podrazumjeva strucnu spremu ne I shilf,opstu kulturu, manire I sirinu duse.Mi smo za njih ludjaci, jer smo nesebični, pricalice I saljivdjije I volimo da uzivamo u zivotu.inače poticem iz izuzetno emancipovane I skolovane familije I porodice koja je tradiciobalna ali ne način da ne postuju ili da zabaduju nos gdje mu nije mjesto.
Ti si se, skoljka, odrodila od našeg- vaseg mentaliteta a oni ostali isti. Moras im skrenuti paznju, moj muž ne vidi ništa loše u postupcima, ja se pravim englez malo pricam I kad pricam prican o nevaznim stvarima ne može drugacije
Ja ovo u zivotu nisam vidjela valjda takav mentalitet.Sa ljudima iz Srbije kliknem iz prve nikad nikakvih velikih mimoilazenja.Elem, lijepa Kanada
skoljka
(student)
17. јул 2015. у 02.22
Ma Sharlo, nisu moji neki prosti ljudi sto kažeš bez shlifa, al nekako ne znaju kako s nama kao odraslim ljudima. Situacija je specificna sto su moji imigrirali ovdje posle 20 godina sto smo zivjeli odvojeno. Oni će mene da poslusaju kad im ja kažem kako i zašto, nisu napadni u tom smislu, al kad im moram reci meni je već teško jer me progoni osjecaj krivice jer vidim neku tugu i izgubljenost kod njih. Moji žive na spratu ispod u stanu sto smo mi izdavali dok oni nisu dosli, pa smo sad i fizicki preblizu, osuđeni jedni na druge. Iako kao sto rekoh ako ja njima kažem da ne dolaze gore i svako ima svoje domaćinstvo, oni se slože, ali ne razumiju zašto to tako 'mora' i sto je moj muž često kao nadrndan na njih i tako sve Nešto bzvz. Nasa je ideja da oni pola vremena budu ovdje a pola i Srbiji, al vidjecemo koliko će oni ovdje moći to da 'izdrže'. Idealno bi bilo da možemo da im iznajmimo stanmalo dalje, al to je finansijski ne moguće bar za sad.
Anyways, morala sam malo da se pozalim.
Nana, istina, za djecu su bake i dede toliko nešto posebno, da vjerujem da ti je zao da tvoja djeca nemaju to iskustvo. Ja i svekrvu istrpim sto je vidim dva put mjesecno il rjedje iako smo nebo i zemlja, al kad vidim koliko ona voli tu djecu nekako mi zao da ih ne vidja i cesce ( često organizujem da bude bez mog prisustva i svi sretni).
sharlota
(bez zanimanja)
17. јул 2015. у 09.52
Skoljka , ovo se odnosilo generalno da strucna sprema ne podrazumjeva I shlif- izvini ako si pomislila nešto drugo.

Vjerovatno je problem u 20 god razdvojenosti, možda ne mogu da poimaju da sI ti odrasla žena sada.
To sam ja primjetila kod mojih roditelja, pogotovu kod tate, pa on bi meni tep'o ko da sam bas dijete.
Popricaj sa njima polako, možda sa tatom, tate su razumnije od mama.

Ja malo isfrustrirana, izvini, ja vidim da sam se totalno odvikla od tih naših relacija.
LeaDiKaprio
(shumska)
31. јул 2015. у 10.35
Problematika ide malo dublje, što se tiče ko tu kako živi i ko kome i šta namece.
Narodi i kulture su razliciti. Nasa kultura, kao i istocnjacka recimo, ceni zajednistvo. Tu je bitno da zajednica prosperira, često po cenu sreće i slobode pojedinca. U Srbiji, kao i u Turskoj, na Bliskom Istoku, Indija, itd naći ćeš familije koje se drže zajedno, jedni druge pomazu, roditelji pomazu deci dokle god su živi, deca opet paze na roditelje i staracki dom je smrtna uvreda za celu familiju kada se pomene.

Englezi recimo i zapadnjacka kultura ceni pojedinca. Individualnost je bitnija od zajednice prema tome ja se ne žrtvujem za zajednicu ukoliko osecam da to rusi neke moje barijere. U toj kulturi deca napustaju dom sa 15-16 godina, ili bar pocinju da rade i da se osamostaljuju. Ostanak u kuci posle zavrsetka srednje skole je relativno retka pojava. Roditelji kada odu u penziju spiskaju svoju ustedjevinu na uzivanje koje su konacno docekali, umesto da stede i dalje i da daju deci za ucesce za kredit za kucu.

Ova tema je nepresusni izvor zamlacivanja i resavanja kvadrature kruga. Veoma čest predmet poruge naših prema hladnoj anglosaksonskoj kulturi (ne razumeju pa se rugaju, klasika) a verujem da ni anglosaksonski forumi ne zaostaju za porugama na ovu drugu stranu.

Fakat je da ne postoji „los” i „dobar” način, već dva razlicita nacina. Kao kad bi pitala koji je pravi sladoled - onaj na stapicu ili u kornetu? Ne postoji pravi, postoje oni sto !@#$ i oni sto vole drugi.

U tvom konkretnom slučaju tvoji roditelji razumeju kulturoloski pristup svog podneblja, a ti i muž furate ovaj drugi (ili ste u prelaznom periodu ka drugom). Ne možeš od roditelja da ocekujes da o ovome znaju a možda čak ni da razumeju. Zato moras da im crtas, nema druge.

Sto ti odgovara na drugo pitanje a to je zašto moras da im kažeš.

Ne mogu da ti opisem koliko me je masno u zivotu kostala lekcija da ako ti nešto treba moras da zines i da pocnes da pricas o tome šta hoćeš i šta ti treba. Ako pogledas - zaista ne postoji drugi način. Kao prvo, ne verujem da su ti roditelji vidoviti niti da čitaju misli. Prema tome MORAS IM RECI šta hoćeš od njih.

Ja ne znam da li kod nas postoji i jedna familija koja nema ili nije imala u proslosti clanove koji su se posvadjali i cute jedni od drugih jer ovi prvi su trebali da urade A, i „svi znaju da je red” da se uradi A, a oni nisu uradili. Familija koja je ocekivala A od njih natavno reč nije rekla jer „svi znaju”. E pa ne znaju. Ako hoćeš nešto moras to i da trazis, inače si sam kriv sto nisi dobio.

Na isti način ti sigurno gacas po nogama nekome drugome, jer ne razumes njegovu logiku i njegova ocekivanja. Možda ćeš znati da si zasr-la ako se naduri, a ako se ne naduri nego trpi u sebi nećeš nikad ni znati da si nekoga povredila.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Necklaces?
.