Дискусије : Труднице и мамице

 Коментар
Pridružite mi se u apelu!
graded
(uciteljica)
08. фебруар 2015. у 03.42
Drage trudnice i ammice,

Neke od vas su posetile moj blog u kom pišem o mojoj devojcici koja ima ahondroplaziju. Molim vas da procitate moj poslednji tekst i da pronadjete desetak minuta da mi se pridružite u apelu za izvinjenje urednistvu novosadskog portal NS Hronika. Na ovom portal je ove sedmice bio objavljen tekst u kom se covek koji, između ostalog, ima istu dijagnozu kao i moja cerka naziva veoma omalovazavajucim imenom. Verujem da ćete, kao majke, shvatiti moju zelju da privucem sto vise paznje ovoj akciji. Hvala u napred!
http://palcica.org/za-moju-palcicu/
anjale
08. фебруар 2015. у 05.50
Graded, molim te da mi samo objasnis kako da podržim tvoj apel? Da li samostalno da pišem istom portal? Hvala i svako dobro!
curice
(trazim informacije)
08. фебруар 2015. у 10.34
I ja sam procitala tvoj link i ne mogu da pronadjem kako da vas podržim, a rado bih.
Razlika u odnosu prema ljudima sa invaliditetom na našim prostorima i na zapadu je kao razlika na nebu i na zemlji. To su, u bukvalnom smislu, dvije planete i nemaju nikakvih dodirnih tacaka. Nazalost. Na veliku zalost za naše prostore.

Međutim, ja ipak ne mislim da su nasi ljudi surovi prema invalidima, niti da svjesno žele da im naude i da ih povrijede. Oni su samo toliko mnogo neobrazovani i neupuceni, kada je ova tematika u pitanju, da njihovo neznanje prosto boli.
Ne može covjek ni da se ljuti na nekoga ako vidis da on ne zna ni šta govori, ni kako se njegove rijeci odrazavaju na druge.

Može da se primjeti znatna razlika u ponasanju prema invalidima kod naših ljudi koji su proveli neko vrijeme na zapadu i kod onih koji nisu. To samo govori da je i njih neko promijenio. Neka sredina koja invalide tretira drugacije naucila je i Srbina da tog istog invalida tretira drugacije nego sto ga je ranije tretirao.

Ljude bi trebalo obrazovati prije svega,to dugorocno daje daleko bolje efekte nego kritikovanje. Objasniti im na neki pristupacan i prihvatljiv način da i oni „sa greškom” imaju pravo i potrebu za normalnim ljudskim zivotom, i da vrlo često upravo i žive lijepe i ispunjene zivote.
Ja bih radije uzela taj pristup, nego pristup otvorenog sukoba u kome se kritikuje i traže se izvinjenja i vrti se u krug dok se svima ne zamanta, sto bi rekli u bosni:))
Vidim da ti vrlo lijepo umijes da pišes, pa vjerujem da bi bila u stanju da srocis neke tople rijeci kojima ćeš obrazovati ljude po ovom pitanju. To i ne može bolje da uradi niko drugi do roditelji i prijatelji osobe sa pp, koju vole i ciji zivot žele da vide ispunjenim i bezbriznim.

curice
(trazim informacije)
08. фебруар 2015. у 10.45
Još da ti dodam da ja imam bliznakinje sa posebnim potrebama, sa autizmom.
Prije samo 10ak godina o autizmu se nije znalo gotovo ništa, a sada je zapanjujuce dokle se sa obrazovanjem ljudi o autizmu stiglo.
Sve te staze koje je trebalo prokrciti i dostignuca od kojih moja djeca danas imaju koristi, rezultat su rada i ljubavi nekih roditelja prije mene i ja ne mogu ništa drugo nego da im budem beskrajno zahvalna.

Kada god imam kontakt sa našim ljudima, pogotovo onima koji nisu proveli neko vrijeme na zapadu, ja primjetim njihovu nelagodu kada su oko naše djece.
Neka cudna napetost, vidi im covjek na licu da ne znaju šta bi sa sobom:), a htijeli bi da budu fer i kulturni.
Zašto ih muciti i ne pomoći i njima?
Kada god sam imala vremena i strpljenja da im predstavim cure i da im ukratko kažem o cemu se radi i kako se mi prema tome odnosimo, ljudi bi se vrlo brzo promijenili i opustili. Mnogi bi ostvarili vrlo fin kontakt sa curama.
Meni je bilo prosto uzivanje nekada posmatrati ih kako se tope, kako im strah i nelagoda nestaju:))
Mnogo puta su mi ljudi rekli da zahvaljujuci mojim objašnjenjima i njihovom kontaktu sa našim curama oni danas imaju potpuno drugaciji pristup ljudima sa pp.
Nisu ljudi generalno losi, samo ih nepoznate situacije sputavaju i stavljaju u grc.
Želim ti puno uspjeha! Nije lako i ide sporo, ali popravice se.
Shomikus
(Striper u penziji)
08. фебруар 2015. у 11.27
Draga graded imaš moje veliko postovanje zbog svoje borbe, ali za razliku od curice koja smatra da se obrazovanjem može nešto rešiti, ja mislim potpuno drugacije. Mislim da su nasi ljudi generalno surovi kada se radi o osobi drugacijom od njih, tj. osoba koja ne spada u sablon ili kalup. To ima veze sa našim mišljenjem o sebi samima kao visoj naciji, tj. mi sve imamo I radimo najbolje tako da ovakve osobe ne mogu I ne trebaju da se nadju u toj slici. Ja sam nosila bebu koja je imala spina bifidu I da se rodila bila bi vezana za kolica čitavog zivota jer je to bio onaj najbezi oblik spina bifide. Komentari naših ljudi iz Srbije su bili šta će ti bogalj, što se ne ocistis I itd. Oni ne vide coveka , oni vide osobu koja će da kvari sliku. I pored objašnjenja da kakav bio to je moje dete I da ću mu ja pruistiti svu paznju ovoga sveta nije pomoglo. Kada smo bili prošle godine u Srbiji, bili smo u parku gde je bilo dete nekih 3-4 godine videlo se da se teško krese I prica, sva deca su ga izbegavala jedino moje dvoje dece mu je prislo neprimecujuci razliku, a za to vreme ostali roditelji su svoju decu ili drzali za ruke ili pokusavali da im privuku paznju sa necim drugim da se ne bi slučajno igrali sa njim.
graded
(uciteljica)
08. фебруар 2015. у 11.36
Cao svima i hvala na komentarima. Želim da podvucem da ja ne stupam u sukob sa urednicom NS Hronike i ako ste pazljivo procitali moj tekst jasno vam je da je pozivam da ucestvuje u edukaciji drustva jer ona za to ima odlične uslove - uredjuje portal koji posecuju hiljade ljudi. Moje Pismo njoj je uctivo napisano, ne vredjam je i ne prozivam, nego je pozivam da sagleda i drugu tacku gledista. Mislim da je neophodno pozivati ljude koji i maju mogućnost da pokrenu promene da to i urade jer je u nasoj zemlji prosecan covek već godinama zaokupljen prostim prezivljavanjem i nije ga briga za ovakve problem. Ipak, uz internet i mladu generaciju koja ima pristup velikom izvoru informacija sada je zaista dobar trenutak da se pokrene neka akcija i ja se andam da će gospodja Andjelic imati sluha za moj apel. Ako neko još uvek želi da joj napise njena email adresa je :[email protected]
graded
(uciteljica)
08. фебруар 2015. у 11.43
Curice - bas sam juče procitala jedan clanak o mami decaka sa autizmom iz Beograda. Mama je toliko obrazovana po tom pitanju, vidi se da je ceo zivot posvetila da sazna sto vise i da u svom znanju o dijagnozi svog sina zna vise od bilo kog lekara. Vidim da i ti spadas u tu grupu, bravo draga mamice! Evo linka. Mi roditelji dece sa posebnim potrebama smo njihova najveca podrska i samo mi se možemo izboriti za njihovu bolju prihvacenost i jednakost u drustvu!
http://www.dnevno.rs/vesti/srbija/154052-država-ih-čini-nevidljivima-ovo-je-uros-trajkovic-i-on-ima-autizam- foto-galerija.html
curice
(trazim informacije)
08. фебруар 2015. у 12.21
Polozaj osoba sa pp i u americi je prije 30-40 godina bio isti kao sto je sada u srbiji. Ljudi na margini drustva potpuno. Kad ovdje pricaju mame, čija „djeca sa pp” sada imaju 40ak godina, na šta je licio njihov zivot i kroz šta su one tada prolazile sa svojom djecom, nije bilo razlike u odnosu na srbiju danas.
a evo, trenutno stanje je potpuno drugacije od onog prije 30ak godina.
to se ne mijenja preko noći ali se mora negdje početi.i neće to uraditi niko drugi nego roditelji. nije ni ovdje država to odradila, nego roditelji sami gurkali i stvarali.
zašto su tvoja djeca drugacije reagovala? zato što ih je neko drugacije naucio. ti ili država u kojoj živite, svejedno.

koje još opcije ima graded pored ove sto sam ja predlozila?
Predlozite joj nešto konkretno ako vjerujete da će da da dobre rezultate na duzi rok, jer to dijete treba da živi i radi u toj sredini još jako dugo i kad njih više ne bude među živima da je stite. Ako krene sa svadjanjima i prozivanjima u takvoj srbiji će zatvoriti i ona vrata koja su bila odskrinuta.

Ja joj osim ovog sto sam predlozila mogu još predloziti da se preseli u ameriku :)
Ovdje ljudi sa ahondroplazijom imaju ispunjene zivote, porodice, korisni su clanovi drustva, ali nije tako bilo prije par decenija.
Neki su i celebrities, imaju čitave svoje emisije i ljudi ih gledaju sa postovanjem

http://www.tlc.com/tv-shows/little-people-big-world/

Good luck
graded
(uciteljica)
08. фебруар 2015. у 12.33
Curice, ja živim u Americi i moja porodica je uclanjena u Little People of America. Ja se za moju Palcicu ne brinem preterano dok god je ove. Ali pola našeg zivota je u Srbiji, tamo us baka i deka, i rodbina, tamo smo svakog leta i zato se borim i tamo!
curice
(trazim informacije)
08. фебруар 2015. у 12.34
graded, super ti je pristup. ja stvarno vjerujem da će naći odjeka.
svijest o autizmu se i u srbiji toliko mnogo promijenila za ovih 10ak godina od kako sam ja u tim vodama, i sve to zahvaljujuci uglavnom roditeljima. promijenice se i o ahondroplaziji i o drugim poremecajima, samo treba vremena. to je rudarski posao za mrvicu rezultata i ponekad djeluje depresivno kada se vide koliko veliki trud je ulozen, a koliko mali rezultati. ali i to je bolje nego tapkanje u mjestu.
ja i dalje mislim da srbi uopste nisu los narod, samo ih treba upoznati sa problemima sa kojima se i mi roditelji nosimo.
Iz mog iskustva, na koja god sam vrata pokucala dobila sam pomoć, onoliko koliko su ljudi mogli i znali. sve sto nisu mogli i znali, bili su spremni da poguraju.
Što se tiče javnosti, običnog svijeta, i to će se promijeniti, pogotovo u velikim gradovima. Jug Srbije možda teze i sporije, ali i to će... jeste da je po onoj-lipsi magarce do zelena trave:)))
Svako dobro, raspisah se, a vrijeme nam za rucak :))

curice
(trazim informacije)
08. фебруар 2015. у 12.43
O pa super, nisam to znala!
Evo kako bi možda mogla da pomognes ljudima tamo, mi smo tako uradili za autizam u bg i koristi roditeljima.daleko je to sve od idealnog, ali bolje nego sto je bilo kad su moja djeca bila mala.

Mi smo ugostili jednu djevojku iz bg, koja je psiholog, i koja je radila sa autisticnom djecom. Bila je nas gost pola godine, koliko joj je viza dozvolila, i to vrijeme provela „u autisticnom okruzenju”.
Uspjeli smo nekako da joj obezbjedimo da odlazi u skolu naše djece, da saradjuje sa psihologom, uciteljicom, da se upozna sa svim metodama rada sa autisticnim u skoli.
Popodne je odlazila na vannastavne aktivnosti i pratila tamo rad. Odlazila je redovno i u centar u kome borave odrasli sa autizmom, nakon što izadju iz skolskog sistema.
Pohadjala je i neke ABA kurseve koje smo platili ili izdramcili za dzaba.
U međuvremenu zivjela sa nama i nasom djecom, pa radila uz asistente koji su nama dolazili kuci.
Mnogo toga je bilo u tih pola godine, i dosta je ideaj i znanja odnijela u bg.

Možda biste mogli da nađetetako nekoga voljnog da dodje na neko vrijeme u usa, nauci šta može oko little people:) i odnese to znanje tamo. nama se to pokazalo bas korisno za mnogo roditelja...
Idem sad stvarno, rucak će mi zagoriti:)))
Bićemo još u kontaktu ako treba
graded
(uciteljica)
08. фебруар 2015. у 12.51
TO je sjajna ideja! Mi smo pozvali Milana u kom pišem da letos dodje kod nas i ucestvuje u LPA konferenciji, ali nije uspeo da nadje sredstva. Raspitacu se za ogucnost da ugostimo ili sponzorisemo nekog lekara geneticara, ortopeda ili neurogologa da dodje ovde na nekakav kurs vezan za little people. Moja email adresa je [email protected]. Molim te javi mi se, volela bih da održim vezu sa tobom! Hvala!
skoljka
(student)
08. фебруар 2015. у 20.52
Graded, poslacu e-mail ovoj ženi. I samo da ti kažem da iako se ne znamo pomislim na vas često. Pozdrav!
graded
(uciteljica)
09. фебруар 2015. у 00.23
Hvala skoljka!
maja3s
(diskutant)
09. фебруар 2015. у 03.07
Подршка за све родитеље дјеце и дјецу са посебним потребама... Ми смо имали у генерацији једног дечка у основној школи са аутизмом... Још тад давних 80-тих дјеца су га избјегавала па је мало ишао у школу мало није... Његова мајка је радила са мојом и дружиле су се па и ја с њим... Он је био јако добар... Мало чудан- тако сам га ја као дјете видјела
Ипак сам де чудила што су га послали у специјалну школу... Јесте мало заостајао и да посље су га вратили ни сама држава у малом мјесту није знала шта ће с њим... Незнам шта је било посље

Сјећам се кад сам тек дошла у данску... Један наш младић је рекао једној данкињи у зрлим годинама како у данској има доста људи у колицима и инцалида... На то ке данкиња одговорила... Имате и ви само их кријете од свјета и стављате у центре под жицом да се не виде на улици... Наши живе Слободно
А то и јесте срж проблема да се супчимо са ствармошћу...

Недавно сам била у Србији и видјела сам колико бјеже од стварнодти у било којем сегменту живота...нереални родитељи... Нереална дјеца ... Нереална држава у свему... Нико не сагледа чињенице и стварно стање вјерују у чуда

И још једном да напишем за вас са дјецом са пп и самој дјеци пуна подршка... И да знате да сте ви благословени од Бога све ваше муке Бог види
PustaZelja
(i posle mene - ja)
09. фебруар 2015. у 13.13
Za sve treba vrijeme - i da drustvo i ljudi sazriju za neke pomake ka boljem. Srbija je zemlja gdje se na zalost djeca ne uce empatiji. Pa tamo ismijavaju djecu ako imaju losije cipele a ne da neće ismijavati patuljke. A kako je krenulo, ruglo će postati uskoro i oni koji nemaju iPhone. Totalni kolaps ljudskih vrijednosti.

Međutim, moram da kažem da sam skoro na Pinkovim Zvezdama kao ucesnika gledala bas jednog patuljka i sasvim je korektno ispostovan. Vidjelo mu se na licu da mu nije bilo bas ugodno u sopstvenoj kozi na onoj velikoj bini pred auditorijumom, ali svaka mu cast na hrabrosti.

Takodjer bih da napomenem da i ako je na zapadu tolerantnost prema patuljcima konkretno na vecem nivou nego u Srbiji, dosta toga je usiljeno i izvjestaceno (hoću da kažem, i dalje na njih isto gledaju samo sto to ne pokazuju javno). Bar ja tako dozivljavam zapad po pitanju svih razlicitosti.

Nemojmo se lagati, teško je ljudima poistovijetiti se sa nekim sa kime nemaju dodira a patuljke je u Srbiji, zaista rijetkost vidjeti. Za mojih 15 godina zivota provedenih u Srbiji/Bosni ja ni jednog vidjela nisam (što ne znači da ih nije bilo).

Pa eto, moj rodjak, zdrav i prav i bez ikakvih specijalnih potreba otisao da radi doktorat u Kinu u Dalian (ili kako li se već zove grad) i kaže ljudi ga na ulici gledaju ko Marsovca. Neki čak dodju i slikaju se s njim. A tek ovog jednog drugara crnca kad vide - pa on je tamo tek atrakcija! Jednostavno, kad si drugaciji, updaljiv si i to je prosto tako.
Gala06
(......)
09. фебруар 2015. у 13.24
Zeljka, ti bolje da cutis. Nisi ništa bolja od ljudi koji žive u Srbiji, šta vise gora si. Ti si prva koja ljude sa ahondroplazijom nazivas ' patuljcima', još i ucite decu da se sa odredjenim ljudima ne treba mesati.
Teogopa
(HECTBAPHA)
09. фебруар 2015. у 13.43
Pozdrska za mamu. Svaka cast..

Al cek Gala tebe ne razumem. Šta je pogresno s tim „patuljak?” Ne zezam, i nemam nameru da budem gruba. Sama ova žena je postavila link za neke grupe podrske koje u svom nazivu imajudwarf, pa govori od World Dwarf Games. Dwarf se prvodi kao patuljak na srrpski. Il je ok reci dwarf na engleskom, ali nije ok reci na srpskom?

Mene je u njenoj prici najviše pogodilo, sto su njenog prijatelja pod default-s svrstali u tzv „zabavljace ili igrace” i sto su pretpostavili da on tu ne može da bude u nekoj drugoj ulozi, osim zabavljaca, nego to što su ga nazvali patuljkom. To mi je diskriminativnije od samog imena.

A ovo za ime iskreno pitam. Zašto je ok reci dwarf, a ne patuljak? Ako je ruzno i podrugljivo jedno, onda je i drugo.
Jer je isto.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
09. фебруар 2015. у 13.48
Teodora, upravo tako - u vezi sa ovim šta je ustvari uvredljivo. To sto su ga nazvali patuljak za mene nije uvredljivo jer on to i jeste. Problem je sto je to receno u podrugljivom kontekstu.

A znala sam tačno da će Gala da se javi i komentarise mene - tako je i prošli put gdje se tema isto ticala patuljaka, poletila da za cas kaže sto-šta pametno.
Gala06
(......)
09. фебруар 2015. у 14.05
Za dwarf ne znam, nisam na tom govornom podrucju. Ako ovde nekoga zoves ' patuljkom' smatra se da mu se podsmevas. Ovde kod nas se deca sa ahondroplazijom vredjaju kad ih tako nazoves.

Zeljka, smatras, kao sto si mi prošli put objasnila, da nije u redu detetu koje slabije vidi lepiti etikete: 'cora' a jeste patuljak?

Teogopa
(HECTBAPHA)
09. фебруар 2015. у 14.08
Ma meni to jeste uvredljivo, ali ne razumem zašto je na jednom jeziku uvredljivo, a drugom u redu.
Na njenom sajtu se pominje vise puta. I ja bih pomislila da je prihvatljivo, posle citanja njenog bloga.
mama-2
(ako ne pocnes neces ni zavrsit)
09. фебруар 2015. у 15.04
Jug Srbije možda teze i sporije, ali i to će... jeste da je po onoj-lipsi magarce do zelena trave:)))
-----------------------------------------------
Na ovo moram da odreagujem, jer sam se osetila omalovazenom, jer sam sa juga Srbije.Neću da povlacim paralelu između netipicnih ljudi, dece sa i nama koji smo iz iztog dela Srbije,ali ...Iskreno ,malo pišem u sali a malo i ozbiljno.

Mi jesmo najsiromasniji deo Srbije, ali to ne znači da smozatucani,čak šta vise ljudi sa ovog podneblja su ljudi sa dusom i razvijenim saosecanjem.
Ja sam iz jedne varosice. Ima jedan decko, sada je covek u ozbiljnim godinama, koji ima cerebralnu paralizu i nisam primetila da ga je bilo ko od sugradjana omalovazavao i izmejavao.Naprotiv bio je uvek ukljucivan u svim desavanjima...

graded
(uciteljica)
09. фебруар 2015. у 16.14
Drage mame,

reč patuljak se smatra ne primerenom prilikom obracanja osobi izuzetno niskog rasta jer je podrugljiva i sama po sebi lisava osobu dostojanstva. Znam da vecina ljudi smatra da tu nema ništa loše ako se reč ne koristi da ciljem da se nekom naruga, ali kada se stavite u kozu osobe o kojoj se radi možda vam postane jasno koliko je to omalovazavajuca reč. Moja cerka nije patuljak. Ona se zove Marisa, to je jedino ime koj dozvoljavam da se koristi kada joj se neko obraca. Što se tiče engleskog jezika, reč dwarf je prihvacena, ali kontroverzna. Pošto je 'dwarfism„ medicinski termin, onda se i reč dwarf csto koristi, ali ljudi vise vole da se kaže little person, short statured person, ili person with dwarfism. Na srpskom jeziku je dopustivo da se kaže osoba izuzetno niskog rasta.
Pošto smo obnovili terminologiju moram da vam se pohvalim da sam danas dobila pismeno uverenje Roberta Cobana, vlasnika Color Press-a (firme koja void NS Hroniku) da će izvinjenje biti objavljeno. Hvala svima koji su me podrzali, ovo je veliki uspeh za sve ljude sa invaliditetom u Srbiji!”
sharlota
(bez zanimanja)
09. фебруар 2015. у 16.43
Mislim da pretjerujete kada su u pitanju stanovnici srbije ili cijelog drustva.
Istina je, nad narod sr pladi nepoznatog, snebiva sr pred drugacijim, ali ne iz prezira već zbog straha od nepoznatog tj kako da sr nosI u odredjenoj situaciji.
dakle, pretjerujete u pidcjenjivanju I omoalovazavanju našeg natoda.

Spirni tekst je djelo novinara koji je pikusao slikovito da se izrazi ali ne bih rekla da je aludirao na nešto loše gec prosto nije mogao da poveze cari akrobatike I cirkusa sa muzejom
a piruka teksta je trebala da bude da je to bio upecatljiv fasconantan dpgadjaj.
sharlota
(bez zanimanja)
09. фебруар 2015. у 16.49
Dwarf-patuljak osoba niskog rasta.
nije uvredljivo ni na srpskom ni na engeskom
naravno ako je ocigledno da neko nastoji da uvrijedi mimikom ili kontekstom onda je termin uuvrijedljiv na oba jezika.

Sve ostalo je curice objasnila I u potpunosti je u pravu.
Poznavala sam osobe niskog rasta koje su svi kod nas zvali patuljicu ali bez ruganja, bili su u potpunosti ukljuceni u drustvo itd
Kažem opet nas narod nije ni toliko pokvaren a ni toliko primitivan koliko se to pokusava prestaviti

sharlota
(bez zanimanja)
09. фебруар 2015. у 16.52
Izvinjavam se na greškama, e mail svakako vrijedi poslati jer novinar jeste trapavao napisao clanak, imao je ideju ali je nije znao realizovati kako treba I na prvo citanje clanak jeste onako podrugljiv.
mama-2
(ako ne pocnes neces ni zavrsit)
09. фебруар 2015. у 17.11
mislim da je kepec porugljiva reč, a patuljak ne.
BigSur
09. фебруар 2015. у 18.28
Ja znam za little people, nisam znala da je I kod nas slično, tj kaže se osoba niskog rasta. Kad nisam sigurna, vodim se onim što mi neko ko vise zna kaže. Graded nam je lijepo objasnila razliku I šta bi bilo najbolje. Zapamtila I tako ću I dalje. A Graded, Marisa vam je jako lijepo ime. Svako dobro tvojoj porodici.

Curice - tebe bih svakako za predsjednika. Svidja mi se kako objasnis sve a ideja da dovedes nekoga ovamo, da vidi kako se radi sa djecom na autisticnom spektru, je fantasticna.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
09. фебруар 2015. у 22.33
Mislim da se pretjeruje sa tim politickim korektnostima - znate, i sljivomlat može da ima i obično a i podrugljivo znacenje.

Pricamo o terminologiji tj rijecima koje su još ranije definisane i imaju neko opste znacenje.

Da li bi vam apsurdno zvucalo kada bi se roditelji alergicne djece bunili što se njihovoj djeci pripisuje etiketa „alergicna djeca”? Možda bismo i za alergicnu djecu trebali neki politicki korektan termin da smislimo od bar 3-4 rijeci. Cuj ljudi niskog rasta - jok eto, već su Marsovci niskog rasta.
Pantija
10. фебруар 2015. у 00.51
Ako mi osoba niskog rasta kaže da smatra da je izraz patuljak uvredljiv, neću ga vise koristiti, zato što to njima smeta a nama je lako da prosipamo pamet kada nismo u njihovoj kozi.
Isto tako osobe sa viskom kilograma smatraju da je izraz debela osoba uvredljiv i to postujem.
Kao sto i osoba koja fakat ima grbu na ledjima nije zasluzila da se etiketira kao grbavac.

Zanimljivo kako u nasem jeziku postoji gomila izraza za ljude sa fizickim razlicitostima. Valjda smo se potrudili da ih sto bolje obelezimo i razlikujemo od prosecnog savrsenog Srbina.
maja3s
(diskutant)
10. фебруар 2015. у 01.50
Ето Пантија кад већ спомњну Србе :))

Чула сам да се људи из Србије уврједе кад им кажеш да су Србијанци

Питала сам у Војводини ( сјеверној Србији ) они каже да неби требало... Сви босанци зову људе из Србије србијанцима

Ако је тако о да Хрвати стално врјеђају Србе из Србије јер их називају Србијански народ/ предсједник ... То је исто чим помињу Србе из Србије тако их називају

Неки Срби из босне се уврједе кад им кажеш да су бисанци а други опет су поносни на тај назив

У сваком случају ја скапирала да се нико неће врјеђати ако кажеш СРБИ
Teogopa
(HECTBAPHA)
10. фебруар 2015. у 07.14
Pa majo ne znam ko je gluplji.. oni koji se vredjaju ili oni koji ih tako zovu. Srbi I srbijanci nije ista stvar. Srbi su etnicka/nacionalna definicija, Srbijanac je geografska/politicka/teritorijalna definicija. Ljudi se zbunjeni jer je na engleskom opet nationality državljanstvo, a kod nas to nema isto znacenje. Kod nas je to nacionalna pripadnost. Sad ti možeš biti Srbin bilo gde da si rođen u svetu, I bilo koje državljanstvo da imaš, a srbijanac si samo ako si rođen na teritoriji srbije I imaš državljanstvo te zemlje. Možeš biti I musliman srbijanac, I katolik srbijanac. Kod hrvata je malo zeznuto jer i etnicka I geografska idetifikacija imaju isto ime-hrvat. U sustini možeš etnicki biti hrvat, a geografski srbijanac.
Pantija
10. фебруар 2015. у 07.31
Hrvat koji živi u Srbiji bi se smrtno uvredio da ga nazoves Srbijancem. Srbin koji živi u Hrvatskoj je uvek samo Srbin. Amerikanac koji živi u Kini nije Kinez. Kao sto je Italijan uvek Italijan čak i ako živi u Mongoliji.
Da li su razliciti termini za nacionalnu i geografsku pripadnost prednost našeg jezika ili samo još jedan način da se razdvajamo - ne znam.
maja3s
(diskutant)
10. фебруар 2015. у 07.52
znam ja to Teodora ..ali kad postavis stvari na papir tako ispadne...

tj. ispadne da su hrvati glupi :)) tj. njihove medije jer tako nazivaju geografski jednu Državu...treba da kažu Srpski predsjednik...a ne Srbijanski predsjednik

ja nemam problema i meni su stvari jasne k'o dan...za mene su svi Srbi pa mi iz bosne ovi iz Srbije drugi iz hrvatske ( Pantija jasno da se uvrjede...jedino Serbedzija glumi pravoslavnog hrvata...i naravno Srbi sa Kosova...ako pocnemo da ih nazivamo kosovari tek se onda pitas koji su siptari ili mi...nikom jasno nije

ruzni smo i sigurno je tako...evo primjer a znate da nije jedini...sjedim sad u BG sa nekima prijateljima...i pricaju oni kako siptar stanuje iznad njih...međutim tu živi Srbin sa Kosova...odma se raspotegnula pricajednog Nislije kako su pomagaliizbjeglice sa Kosova dok je on bio u Nis...a on tamo vamo ima kucu na 4 sprata...hoću reci...jako smo nekulturni i ne obrazovani...pomognes nekome pa mu nabacujes na nos...tracas ga 15 godina kasnije...pa sam razmišljala gdje sam ja sve bila ko mi je pomogao i ko je bio ISKREN

e tu je nasa propast...

da se zna taj covjek je prosao pola evrope...sad živi u BG a tako prica...dok ovi drugi nazivaju siptarom našeg Srbina...e sve dok je tako nema nam napredka ..jer dok komsiji ne ide dobro ...neće ni tebi

ljudi se neznaju obradovati tudjoj sreći...zalosno sto je tako...
curice
(trazim informacije)
10. фебруар 2015. у 14.28
Mama, izvini sto si ovo lično dozivjela, nije mi bila namjera, nisam pricala o ljudima, nego o promjenama.
Sad kad si izvukla recenicu iz ostatka teksta vidim da sam se bas nespretno izrazila i da je ispalo da govorim negativno o ljudima sa juga srbije, a nisam govorila. Mislila sam na promjene, da se promjene najprije dogode u većim gradovima, a kasnije na rubnim dijelovima države, jugu srbije u nasem slučaju.
A „lipsi magarce..” isto na promjene sam mislila- dok ih doceka onaj kome trebaju…htjedoh reći da je sve to jako sporo, a onaj ko je u muci njemu je svaki dan značajan.
Malo je nezgodan ovaj vid komunikacije, mnogo toga ostane nedoreceno ili pogresno interpretirano.
Sorry, ja sam bas i naglasila par puta kako mislim, i iz svog iskustva tvrdim, da narod u srbiji uopste nije los narod kada su invalidi u pitanju, samo nije naucen i ne zna kako da se ponasa sa tom grupacijom.
curice
(trazim informacije)
10. фебруар 2015. у 15.35
Ako mi osoba niskog rasta kaže da smatra da je izraz patuljak uvredljiv, neću ga vise koristiti, zato što to njima smeta
///////////////////////////////////////////////
Meni je ovo temelj pristojne komunikacije, ma o cemu da se radi. Uvijek sam mislila da nije na meni da određujem da li je nešto politicki korektno, potrebno-nepotrebno, pretjerano-ne pretjerano, već da je to na onoj drugoj strani, kojoj su rijeci upucene.
Nama je potpuno svejedno. Ako nam neko pristojno kaže da ne voli da mu se obracamo na jedan način, nego drugacije, šta nas kosta da to promijenimo?
curice
(trazim informacije)
10. фебруар 2015. у 16.01
Terminologija se mijenja i na engleskom govornom podrucju, onako valjda kako i nauka napreduje i sticu se saznanja. Ovdje je npr nedavno potpuno izbacen termin retardacija, ne kaže se vise ni za koga da je retardiran, a izbaceno je i iz naziva zvanicnih institucija.
Ljudi se obrazuju, lako je doći do informacija. Mladje generacije su mnogo vise nacitane i obrazovane od generacija prije 20 godina, nove koje dodju za 20 biće još vise obrazovane .
Ja sam sad i samoj sebi smijesna sa ovom pricom o obrazovanju ljudi, ali ja stvarno vjerujem da je to jedini i najbolji način da se poprave prilike u drustvu i međuljudski odnosi..
K’o dositej obradovic sam:)))„Knjige, braco moja, knjige, a ne zvona i praporce:))
Prije 20 godina npr djecu poput moje djece su nazivali maloumnim, ludim, retardiranim, zaostalim…Danas gotovo da ne postoji osoba mladja od 40 godina da nije čula za autizam. Danas je meni dovoljno da kažem da imaju autizam i svi znaju o cemu se radi, a vrlo često i kako da reaguju.
Neko je ovih 20 godina radio na tome i rezultat je vidljiv.
Gala06
(......)
10. фебруар 2015. у 17.12
Da, terminologija se menja, sto je dobro. Fakultet gde sam studirala je promenio naziv, nije vise defektoloski sada se zove FASPER( Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju), i samim tim meni su promenili zvanje. Sada mi umesto dipl. defektolog piše dipl. specijalni rehabilitator- reedukator psihomotorike.

A secam se još dok sam studirala, prvo su nam objašnjavali o terminima. Profesori su zahtevali da umesto 'autisticno dete' koristimo naziv dete sa autizmom, jer se u prvi plan stavlja dete. Dete nije autizam, autizam je samo stanje koje to dete ima. Isto tako je i za ostala stanja- dete sa ahondroplazijom, dete sa cerebralnom paralizom. I to samo kada se govori o stanju koje osoba ima ili udruzenju ljudi sa odredjenim hendikepom, inače u svakodnevnom razgovoru deca se zovu imenom. Nema potrebe da, kad prepricavamo neki dogadjaj, objašnjavamo stanje koje osoba ima, primera radi: Milan osoba sa ahondroplazijom je bio sa Ivanom u bioskopu. Dovoljno je reci Milan je bio sa Ivanom u bioskopu. Ne objašnjavamo ni za osobe bez hendikepa recimo Pusta Zelja osoba tipicnog razvoja je isla u bioskop, primera radi. Nema potrebe, svaki covek ima svoje ime i prezime.

out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
10. фебруар 2015. у 18.01
Ja sam trenutno na mentalnom odjeljenju na praksi I bas smo juče imali diskusiju o sličnom.
Neko je rekao da je John borderline, međutim ispala je rasprava jer je to ponizavajuce. John je osoba ne „borderline”. John ima „borderline PD”.
Isto je npr sa schizo, schizoprenic etc. Podrugljivi nazivi. John ima sizopreniju nije schizo.
Što se „dwarfism” tiče nisam 100% sigurna, moram pogledati, ali mi se čini da dwarf isto nije prihvatljivo. Jer se time isto obiljezava osoba na osnovu fizickog izgleda.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.