Zaboravih reci, zao mi je cuti da si bolesna.

A koncert se održava u Vancouver, BC, Canada.

Ne stigoh se ranije javiti, vikendi puni zbivanja a juče posao uhvatio, „nemre se dihat”.

Koncert je bio za svaku pohvalu, onaj Aki je nevjerovatan, covjeku 59 godina a 2.5 sata je skakao, pjevao, zabavljao bar duplo bolje nego sto bih mogla ja I sa 20 a kamo li sad sa 40 godina. Rekao bi covjek, 'star je on, šta ima vise da pjeva u tim godinama' ali ne lezi vraze, on je napravio stimung kao da je zaboravio na kalendar. Drustvo je uzivalo samo tako.

Flute, ja totalno nisam povezala da sam i tebe trebala pozvati, da si nam i ti komsinica. Duboko se izvinjavam, sledeći put obavezno popravljamo. Kao sto rekoh, Oliverov koncert i nije za neko druzenje, morat ćemo sacekati neki bolji u klubskom izdanju.

Demografija na koncertu Parnog Valjka je bila pravo jugonostalgicna a pod tim mislim strahovito izmijesana. Drustva sa svih strana, svih nacija, i ni u jednom trenutku se nisam osjetila 'kao krme u Teheranu'. Ja se izjasnjavam I osjecam kao 100% Srpkinjom ali ne vidim da se I po cemu ‘izvinjavam, sklanjam, dodvoravam, ulizujem’ ovima koje spominjete. Čak šta vise, s vremena na vrijeme samu sebe uhvatim u prici ili rijecniku koji može drugim skupinama da zvuci veoma srpski nastrojeno I samim tim se onda nekad pitam koliko sama uticem na to da se drugi osjecaju u manjini. Čini mi se da jedino ja u nasem okruzenju pricam ‘srpski’, idemo u ‘Srbiju’ (jer ja pod tim podrazumjevam sve te krajeve bivše Yu) a da naše ostalo drustvo obično kaže da pricaju ‘na nasem’, idu u ‘nas kraj’, itd. Svi se nešto ‘paze’ da ne uvrijede druge a ja ne mislim da svojim vrijedjam drugoga.

Na koncert sam isla sa muzem I našim drustvom, tamo bila sa svim ljudima koje volim (a ima nas iz svih krugova) I na kraju se nakon koncerta nasli na picu sa još 20tak lokalnih naših ljudi, isto tako izmijesanih. Vidim ima puno Sarajlija, I ne znam zašto, ali ti ljudi mi se cine najviše operisani od podjela po ko je ko, pogotovo generacija srednjih I kasnih 60tih, oni su obično najviše nastrojeni prema drugim Sarajlijama I svi ostali smo za njih ‘druga nacija’. Ova grupa u Vancouver-u je bila puna svakakvih pametnih I uspjesnih ljudi, neki iz mijesanih brakova, pola Sarajlija ali I cura (ili bolje receno žena jer sve smo mi već ‘žene) iz Tuzle, pa momak iz Zemuna, pa neki iz Dubice, iz Karlovca, pa nas dvije iz Zenice, momak iz Beograda, dvoje iz Mostara, jedan iz Zagreba, I jedna Kolumbijanka. Kad bih prebrojavala drustvo po nacionalnosti, vjerovatno je bilo 80% Srba, 15% Hrvata i možda 1-2 Muslimana. Sve u svemu, bilo je super, cast je biti dio tako pametnog I uspjesnog drustva.

A svi ti 'umjetnici' sto dolaze u ove naše krajeve na koncerte, svi su sad dovoljno pametni da ne pricaju gluposti na bini i ponizavaju dio publike u zivo. Nikad u zivotu nisam vidjela ni jednu Hrvatsku ili Bosansku pa ni Srspku zastavu ni na jednom koncertu, niko se nikad još nije obratio samo jednom dijelu publike a loše prema manjini. To jednostavno do sada nije bilo moje iskustvo a ne propustam puno koncerata jer volim izlaske ove vrste I muziku iz vremena mojih gimnazijskih dana. Na Oliverov koncert idem sa prijateljicama koje ga vise slusaju nego ja, ja možda znam jedan njegov album ali svejedno, idem sa prijateljicama I vjerujem da mi neće prisjesti. Vidjet ćemo, o tom po tom.

Isla sam ja i na Dinin koncert, još prije 10 godina, tad u Sjevernoj Karolini i jedino što se sjecam sa tog koncerta je da je Dino bio veoma los izvodjac, dosadan, ni ritam nije mogao uhvatiti, i da je muzika sva bila veoma odabrana da ne para usi nikome. Nije bilo onog zavijanja hodze kao sa nekih njegovih albuma, nije bilo pozdravljanja Bosnjaka, itd. Paze se oni obično u zavisnosti od okruzenja, ipak ne mogu oni u dijaspori da budu sigurni da pjevaju samo ‘za svoje’. Ja sam sebe na Dininom koncertu uhvatila nekoliko puta da sam digla 3 prsta, onako uz ples, svi digli ruke a ja automatski tri prsta gore. Rekoh ispast će da izazivam narod a ja 'u svom fazonu'.

U svakom slučaju, ko će na šta potrositi novac je licna odluka. Ja ne gledam na odlazenje na koncerte kao automatski anti-srpski potez.
Moj tata je znao da tako osuđuje te muzicare, pa I Djoleta a ja eto Djoletovu muziku volim. Slusala sam ja tatu I na kraju donijela odluku da se ne slazem sa njim koji mi je inače bio idol I ljubav mog zivota. Sad kad ga nema među živima, mislim da bi I on kad bi mogao poslao mi poruku da se manemo sablona mi/vi/oni već da koliko možemo živimo svoje I ne hvatamo se u pricu o ovim drugim stvarima. Ne kažem da treba zaboraviti, ni sama ne zaboravljam, djecu ucim ko smo mi kao porodica, stitim ‘naše’, ponosim se srpskim, ali je prica vise o nama a ne o ‘njima’. MI smo to što jesmo I niko nas ne može poniziti ako mi sebe cijenimo. Možda grijesim ali eto, tako je u nasoj kuci.

I btw, ne mjesajmo Tompsona u ovu pricu, velika je razlika između njega (I Baja Malog Knindze na kraju krajeva) I ostalih bendova sa bivših prostora Yu. Ni na Bajin koncert ne bih isla iako je Srbin a naravno da ne bih ni na Tompsona.

Mene je Bajaga poljubio nenadano, iznenadio me da nisam znala da li da mu puknem samar ili da se nasmijesim 'od dragosti' kao da ništa nije bilo. Nisam bila sama već sa prijateljicom i sve to bi onako iz sale, muž tu na par koraka a on onako iz zezancije zatvori vrata njemu pred nosom i poljubi mene a prijateljicu uhvatio za dupe.
Definitivno ostavio polu ljigav osjecaj.
Koncert im je bio STRAVA, fantasticno smo se proveli ali eto zavrsismo malo na cudnu notu.

Ja brate idem na koncerte jer nam je Vancouver blizu a gore obično dolazi vecina naših 'zvijezda' a ja volim veselo.

Bajaga je bio super, i to par puta, Djole je isto bio zabavan za slusati ali na losem mjestu (u nekom amfiteatru).

Zdravko Colic je bio dva puta, jednom isto u amfiteatru (totalni promasaj), drugi put FANTAZIJA (i dobila sam poljubac od njega u lijevi obraz, on mi je bio prva ljubav mog zivota, zaljubila se u njega kao sestogodisnjakinja i oduvijek sanjala da budem 'Lokica).

Koncert „Bijelog Dugmeta” (sa Alenom, Tifom i Bebekom) je bio NAJBOLJI do sada, ubili smo se od please i pjesme, 3 dana nisam glas imala.

Na koncert Harisa Dzinovica ne bih opet otisla, totalni promasaj, bio je pijan većinu koncerta, odradjivao je tezgu valjda, totalno neprofesionalno.

Promasila sam Hari-Mata-Harija, imala drugih obaveza iako čujem da nije bio neki dobar koncert.

Na koncertu Crvene Jabuke prije vise od 10tak godina mi se Zera nabacivao i nudio nepristojne ponude, ali davno to bi, dok sam još bila djevojka. I on je bio mortus pijan kroz cijeli koncert, sve pjeva i loce u isto vrijeme.

Joksimovic je bio fantastican, i muzika i drustvo i sve ukupna atmosfera. Izvanredan tip u svakom pogledu.

Za Dinu Merlina sam već rekla, vidjela ga jednom i preskocila jednom jer mi prvo iskustvo nije bilo vrijedno ponovnog odlaska.

Plavi Orkestar sam cekala 'k'o ozeblo sunce' i promasih ih, jer ne dodjose u Vancouver a nisam bila spremna potrositi $500 da odem negdje drugdje. To mi je zao ali tako je kako je.

Promasila sam Halida Beslica iako volim neke njegove pjesme ali sam odlucila da ne mogu bas sazvakati svu demografiju sa tog koncerta, vecina mog drustva nije isala iako svi znamo nekih 10tak najpopularnijih pjesama i da smo isli onako 'djuture', bila bi dobra zabava.
Mislim da sam se zeznula posto je vjerovatno koncert bio dobar.

Acu Lukasa i ne znam, ne znam mu muziku, on se pojavio nakon mog vremena tako da na takve koncerte i ne idem.

Bregovic je bio dobar, ali iskreno najviše zbog onog Alena iz Miligrama. Ja oci sa onog Alena skidala nisam (iz daljine pravo vrcav a iz blizine dosta poruzan). On je toliko imao neke dobre vibracije, bio je bas centar Bragovicevog koncerta.

Od tada kažem da bih isla gledati Miligram ali vidjet ćemo hoće li naici u naše krajeve.
I Dubiozu Kolektiv bih isla slusati ali ne vjerujem da će oni ovamo uskoro, prošlog ljeta smo ih se bas naslusali.
S.A.R.S. bih isto voljela cuti i Van Gogh ali od toga za sada nema ništa. Isla bih ja i na Cecin koncert, ali samo ovde, ne bih tamo kod nas. Ovde vrijedi otici na koncert, jer je sve u 'malom', zabavnije nego na velikom stadionu.

Oliver dolazi sa Ninom Badrić, Ljiljanom Nikolovskom, and Tedi Spalatom pa ćemo vidjeti kako će to proći(ove druge ni ne znam osim Nine jer je pjevala onu jednu pjesmu sa Dinom ali inače, ništa njeno drugo ne znam).

Ima toga vjerovatno još al' se ne mogu svega ni sjetiti.

Flute,
Ako slučajno bude price da Van Gohg dodje ponovo, prijavljujem dvoje iz moje kuce i još sigurno 15tak mojih iz Sea.
Skoljka,
Ja i ti se mimoisle nekoliko puta. Na Harija ne odoh jer sam imala zenski vikend na rasporedu pola godine i to se potrefi u isto vrijeme i odlucis da ne propustam vikend sa prijateljicama. Izgleda da sam napravila dobar izbor. Steta sto propustih Coloniju, bas bih voljela da sam bila na tom koncertu, volim njihov ritam i djipanje, taman bi mi dobro doslo.
I Halid mi je lekcija, njega neću propustiti sledeći put ako se slučajno vrne.
U svakom slučaju, stavit ću vam objema poruku ovde čim čujem za neku sledeću 'klubsku' zurku, pa da se nađemojednom, ali vjerovatno ništa do jeseni. Ako vi slučajno krenete do nas, javite se prve, tu smo mi, uvijek spremni za druzenje.

A babyshamble, već odavno tvoja prica na SC gradi tvoju sliku tebe i ostavalja utisak da nije lako zivjeti u tvojoj glavi. Tvoji zakljucci na ovoj temi su reprezentacija tvojih predrasuda o meni a ne stvarna slika mog mišljenja o mom drustvu. Svi imamo neki filter u glavi kroz koji propustamo informacije koje čitamo a tvoj odavno odise nekom licnom emotivnom nestabilnoscu.
Ja za svoje drustvo rekoh da :
1 - ukljucuje sve koje volim (naravno sa sastavom kojeg nonsalantno opisah jer ga tako i dozivljavam),
2 - da su to veoma pametni i uspjesni ljudi (a ni to ne valja izgleda jer te asocira na tvoje kriterije a nemas pojma šta meni znaci i jedno i drugo),
3 - i da moj ponos na svoje ne znaci trljanje svoga drugome na nos i negiranje tudjeg.
Sve i jedan zakljucak ti je promasena ocjena poente mog javljanja i moje licnosti. Nisam ni ocekivala drugacije jer se vidi odavno da ti imaš neki problem sa ljudima uopsteno, da ti je tijesno u sopstvenoj kozi pa se koprcas toliko da sve ovde ubijedis kako smo 'ovakvi ili onakvi' a ti obično znaš najbolje kako stvari stoje u zivotu. Pa kad je već tako, nek' je tebi bolje nego nama ostalima, mora da ti drustveni zivot puca po savovima od silne potraznje tvog drustva.

Jao Gala, ja taman htjedoh reći da mi je najdraza tema o seksu (nakon ovog 'volim ja vrcavo') al' rekoh da ne vodim vodu na svoju vodenicu, da se držim blize temi (ako je to moguće jer smo od koncerta precesljali još 32 teme odjednom)

hahahahaha, evo ja se na glas smijem sama u kancelariji, kao blesava žena.
A to gugutanje po klupama sam ja magistrirala (ja nisam bila fina k'o ti da sjedim u boricima). I
mala nekog momka, prva ljubav, 3 godine skupa (od 15te) i onda na klupu po dva sata i sve vrijeme se SAMO ljubimo. Ne znam kako nam nisu usta otpala. Kisa/snijeg, nema veze, sve smo podnosili. Ne znam kako nam ne pade na pamet ranije doći do '2nd and 3rd base'. I dan danas se cudim kako je to bilo normalno ljubiti se satima, pa onda prica jedna te ista iz noćiu noć,ista trasa po gradu kad se izadje, isti kafici i tako iz dana u dan. A svaki dan je on mene pratio od mog stana do Gimnazije, ima tu par km, i skoro svaki dan cekao nakon skole. Raznijezih se jutros 'brez' potrebe.

Ihh Tweety, nije ovaj bio tako mladjusan, ovaj je bio 69 godiste (jer ja sam 73). Ti mladjusni od 71/72 godiste su mi bili drugari, ono 'gledaš ih k'o bracu', tad je bila 'moderna' razlika od 4 godine. A znam na koje drustvo mislis, ti od 71/72 godiste, ima ih bas sladjusnih, gimnazijalci, pa par iz medicinske, pa neki iz elektro.
Interesantno vidjeti gdje je ko ovih dana, čim se bave i na šta lice. Vecina bi i danas bila vrijedna dva pogleda.

Ooops Sargarepice, zamijenih te sa Sharlo