Дискусије : Труднице и мамице

 Коментар
Moj lepak
Rinzo
09. мај 2012. у 08.47
U zadnje dve nedelje moja cerka pravi totalnu frku ako ja slučajno pogledam vrata. Danas kad sam kretala na posao, toliko se rasplakala (ali one prave suze) da se meni srce slomilo. Nikad nije nešto bila preterano zainteresovana da se odvajamo ali u zadnjih 3 nedelje, neće da ide sa muzem nigde, neće da ostane sa nanny, a sad čak neće ni sa dedom u park (a on je njen favorit). Ako i ode posle 15 minuta dize frku - „ide kuci, mame”. Da se razumemo ja nju ostavljam sto manje mogu, nigde maltene ne idem bez nje, čak šta vise sam uzela da radim od kuce nekoliko dana nedeljno da bi imale vise vremena zajedno. Šta se desava? Jel moguće da je ovo povezano sa trudnoćom i šta da radim? Hvala unapred.
calla_lily
09. мај 2012. у 09.13
Stvarno izgleda da osim nespavanja ima još jedna karakteristika povezana sa imenom koje nam malecke dijele – kontrolisanje mame! Ova moja želi i da određuje kad ću da idem da piskim (a.k.a. onda kad i ona hoće u WC). :)

Ja mislim da nema ništa konkretno da možeš trenutno uraditi da promijenis situaciju, ali vjeruj mi da je odgovor po 1000-ti put: to je samo faza i proćiće. Ti ne odustaj da je saljes u park sa dedom ili u prodavnicu sa tatom, pa neka se i vrate za 15 minuta, samo je važno da ona vidi da je sve to dio svakodnevnog zivota i da je jednostavno nemoguće da bude uz tebe 24-7. Poludices ako joj to popustis, pogotovo kad dodje i nova beba!

Faza može da potraje pogotovo jer zna da dolazi beba, ali vjeruj mi da će da se zavrsi. Ako je moja bubica napokon navikla na obdaniste i da ja idem na posao, pa čak da i nekada izadjem bez nje, onda može svako!

Hang in there. :)
Rinzo
09. мај 2012. у 09.23
E hvala ti Calla - tamas sam danas nešto sva tuzna, malo me je potreslo, jel ovo je neka jačina njene tuge koja je veca nego inače, a vala možda su i trudnicki hormoni.

A da, inače i moja Kiss oce da kontrolise moje WC vreme :) - zar postoje deca koja nisu takva?
ukumi
09. мај 2012. у 10.05
Draga Rinzo,

promena ponasanja je zbog trudnoće. Moj sin je veci od tvoje cerke pa je kod njega ta regresivna faza uocljivija i to lepljenje za mamu. Osim sto je hteo da ga hranim, poceo da piski u gace i sl poceo je i da place kada se odvaja od mene. Vecina stvari je već prošla ali cekam da vidim šta će biti kada dodje seka za tri nedelje.
Nemoj misliti da je mala da ne zna šta se desava, tačno postoji instikt za to.
Psiholozi savetuju da im se poklanja puno paznje i da se maze i sl ali da se ne pomeraju pravila, znaci ono sto nije moglo pre, ne sme ni sada - iako su mame sklone da popustaju pred ili malo posle porodjaja sa drugim detetom to dete čini nesigurnim i zbunjenim.

Rinzo
09. мај 2012. у 10.15
Cao Ukumi - e vidis i kod nas se to desava mislim taman sam je navikla na tutu, kad ono krenula da odbija. A inače sreća pa ja nemam nikakva pravila pa ne mogu da ih krsim :)
Republica
(®)
09. мај 2012. у 11.58
Rinzo po prici mojih ja sam ovakva bila jedno vreme kad se mama porodila sa bratom i zaglavila u karantin...'72 godina...Variola..vera.
Nisam videla majku mesec dana kao ni brata.Kazhu da sam bila posle prilepak majci...ko Alf iz serije.Stalno zagrljena za maminu nogu.Da mi ne utekne.To je trajalo par meseci i kazhu proshlo.
Nadam se i kod vas.jednostavno devojcice posebno ufuraju neku pricu i emotivno smo „vishe kreativnije” da podgrejemo deshavanja.
Devojcice vishe mashtaju i unose se u momente.Tako mozhda i tvoje Kissy je jednostavno sklopom svih deshavanja oko nje ushla u neku pricu i sada reaguje.

Secam se kad su me ostavili u bolnici da operishem krajnike...ja sam se u sebi oprashtala jer sam bila ubeđena da neću prezhiveti kad sam videla kako su deca izlazila sa potokom krvi iz usta.
Onda sam drugi put zbog problema ostala ceo letnji raspust u bolnici ...e tada sam mislila da mi trazhe porodicu da me usvoje heheheh jer zbog stogoce lekara i sestara- nisu roditelji mogli svaki dan u posete i da budu kraj tebe.
Ali eto sve je to bio sklop okolnosti a ja covece pushtam kosu i razmishljam kako da vezhem carshaFe i uteknem iz bolnice.
skoljka
(student)
09. мај 2012. у 15.46
Rinzo, mnogo nezgodna faza...šta da ti kažem, sve sam prošla i još prolazim. Moja je u jednom periodu imala takve napade placa sto je ostavljam u vrticu (a bila je već godinu dana tu) da sam ja mislila da joj nešto tamo rade (pisala sam i ovdje o tome). Jer to nije bio samo plac, ona se sva tresla toliko kao da ima groznicu, ma grozno nešto. Ja sam tad kao nikad mislila da je sve to pogresno sto je ostavljam u vrticu, iako su mi tamo govorili da se ona posle lijepo igra, ali nikome nisam vjerovala. Na kraju ipak nismo odustali, trajalo je oko mjesec i po i hvala bogu prošlo. To je sve bilo u periodu kad smo dobili bebu. To je sve mnogo stresan period za sve.
Mislim da je bitno ipak da ne odustajes da je ostavljas sa dedom i tatom, trebace ti tvog vremena sa bebom.
Ne znam dal si Kiss dala u vrtic, al to je po meni obavezno za drugi put mame. U stvari, ajd da kažem iz mog iskustva to je nešto sto mi je najnajvise pomoglo.
Sretno! Sve to brzo prođe, evo nas posle godinu dana, mnogo lakse.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Mantra Bracelets?
.